Anksioznost

[Stoner]

Da li mogu samo preko telefona zakazati termin/razgovor kod Slobodana Loge ili moram dobiti neku uputnicu za njega?

Kako to već ide...sludiću... ne znam gdje mi je guzica a gdje glava-a----

[Stoner]

Ono kad sebe vidim iz raznih uglova je simptom anksioznosti jel tako?

Kad svaku rijec moram posebno staviti u recenicu?

Jel se i vama nekad cini da se ljudi smanje ili povecaju?

Ja i nemam neke fizicke simptome bar toliko naglasene ali ruke mi se non stop znoje i ne mogu udahnuti zrak do kraja.

Koncentracija mi je katastrofalna i zivim u svojoj glavi, skroz se povuko u sebe.

Sjeban sam pravo u picku materinu... Bojim se da cu poluditi...

[Stoner]

Ono kad sebe vidim iz raznih uglova je simptom anksioznosti jel tako?

Kad svaku rijec moram posebno staviti u recenicu?

Jel se i vama nekad cini da se ljudi smanje ili povecaju?

Bojim se da cu poluditi...

Molim vas je li se i vama ovo dešava/lo?

Moraću ići nekom dobrom psihiću, svaka čast onom koji mene iz ovih govana izvadi... ako me izvadi...

Počeću u Boga vjerovati ponovo..

[mg]

Šta se brineš? Živi s tim. Znam da je teško, ali vjeruj da nisi sam. Sve je u tvojoj glavi, ti si sam ključ svega. Otmi se mislima koje te more...

been there, done that...

[Stoner]

Šta se brineš? Živi s tim. Znam da je teško, ali vjeruj da nisi sam. Sve je u tvojoj glavi, ti si sam ključ svega. Otmi se mislima koje te more...

been there, done that...

Jesi li ti osjećao ovo nabrojano?

[bull21]

Polako diši, koncentriši se na disanje (kroz nos udahni a kroz usta izdahni i na to se baš skoncentriši)! Kad god da te panika uhvati, samo to polako. I počni vježbati! Svaki prokleti dan idi vani, prošetaj (sam - sam, bolje nego sjediti), ako nećeš u šetnju, nabavi sobno biciklo ili pedalaj vani; apsolutno irelevantno koje od ovoga, ali natjeraj se svaki dan da malo trošiš energije i da ne misliš o tome stalno. I idi jebenom psihijatru! Ne budi glup, u pitanju je TVOJE zdravlje! Nemoj ni dana više čekati, spremi se i otiđi što prije!

[mg]

Šta se brineš? Živi s tim. Znam da je teško, ali vjeruj da nisi sam. Sve je u tvojoj glavi, ti si sam ključ svega. Otmi se mislima koje te more...

been there, done that...

Jesi li ti osjećao ovo nabrojano?

Nisam, ali niko ne osjeća isto...osim koncentracije, pažnja mi je na nuli bila...plus hipohondar pa me sve boli...

[Fast Driver]

Ja sam toliko sjeban da ne znam od cega bi poceo. Nemam volje ni za sta, nemam prijatelja niti cure. Imam nesto raje s kojom ponekad izlazim, nedavno izasao i osjecao se tako izostavljeno, kao da sam nepozeljan i odlucio da necu vise ni da izlazim. I prije sam imao da mi dodje vrijeme kad se lose osjecam, neraspolozen se budim, neraspolozen zaspim, mogu se nakratko oraspoloziti i to je to... Nekad, nekad budem bas super, duhovit, extra raspolozen (a to je rijetkost) jbga..

Ne znam jel anksioznost, depresija ili nesto trece.

Ovo kao da si mene opisao, isti prica upotpunosti. Sta pomaze? Posao, kada sam na poslu (imam dinamican posao, cesto na terenu, ne previse stresan) pokusavam da ne razmisljam o svojim problemima, nedostacima, nego razgovor sa kolegama, zezancija, obavjanje poslovnih duznosti. Pored posla u slobodno vrijeme tjeram se da setam, pa makar i sam, ali da sam napolju na zraku. Poceo sam trcati, nabavio biciklo pa cu na proljece da vozim. Izbjegavam negativne i depresivne ljude, ne gledam vijesti, izbjegavam negativne i crne vijesti na internetu. Puno slusam muziku, namjeravam kupiti gitaru i uzeti casove. I opet desi se da ponekad ne mogu zaspati, ruzne i negativne misli, pa nekad neraspolozen i utucen citav dan, mrzim cijeli svijet, ali pokusavam da se borim sa time cim se pojavi, odmah nesto poceti raditi itd. Medjutim, ja imam veliki problem koji je glavni uzrok moje depresije i aneksioznosti a to je cinjenica da ne mogu imati djecu tj. ni biolosku niti mogu posvojiti. Zbog toga nemam srece ni sa vezama, jer kad tad ovo iskrsne u razgovoru, ili veza postane ozbiljna pa ja osjecam duznost da djevojci kazem da ne mogu imati djecu ili jednostavno na pocetku veze naletimo na tu temu i ona sazna istinu.Dva puta sam ostavljen zbog ovog problema, ne krivim niti jednu djevojku, jednostavno one zele da imaju svoju djecu. A ja nemam ni kuceta ni maceta, to je ogromna praznina. Veoma mi je tesko kada na ulici ili od par prijatelja vidim porodicu, oni sretni grade zajednicki zivot, a ja sam u svoja cetiri zida. Kad takve scene vidim naprosto bi eksplodirao. Ali eto guram nekako kroz zivot, dan za danom, nadam se nekoj boljoj vezi sa djevojkom koja ce me prihvatiti takvog kakav jesam i sa kojom bi mozda mogao da usvojim dijete.

[l33t]

Ja sam toliko sjeban da ne znam od cega bi poceo. Nemam volje ni za sta, nemam prijatelja niti cure. Imam nesto raje s kojom ponekad izlazim, nedavno izasao i osjecao se tako izostavljeno, kao da sam nepozeljan i odlucio da necu vise ni da izlazim. I prije sam imao da mi dodje vrijeme kad se lose osjecam, neraspolozen se budim, neraspolozen zaspim, mogu se nakratko oraspoloziti i to je to... Nekad, nekad budem bas super, duhovit, extra raspolozen (a to je rijetkost) jbga..

Ne znam jel anksioznost, depresija ili nesto trece.

Ovo kao da si mene opisao, isti prica upotpunosti. Sta pomaze? Posao, kada sam na poslu (imam dinamican posao, cesto na terenu, ne previse stresan) pokusavam da ne razmisljam o svojim problemima, nedostacima, nego razgovor sa kolegama, zezancija, obavjanje poslovnih duznosti. Pored posla u slobodno vrijeme tjeram se da setam, pa makar i sam, ali da sam napolju na zraku. Poceo sam trcati, nabavio biciklo pa cu na proljece da vozim. Izbjegavam negativne i depresivne ljude, ne gledam vijesti, izbjegavam negativne i crne vijesti na internetu. Puno slusam muziku, namjeravam kupiti gitaru i uzeti casove. I opet desi se da ponekad ne mogu zaspati, ruzne i negativne misli, pa nekad neraspolozen i utucen citav dan, mrzim cijeli svijet, ali pokusavam da se borim sa time cim se pojavi, odmah nesto poceti raditi itd. Medjutim, ja imam veliki problem koji je glavni uzrok moje depresije i aneksioznosti a to je cinjenica da ne mogu imati djecu tj. ni biolosku niti mogu posvojiti. Zbog toga nemam srece ni sa vezama, jer kad tad ovo iskrsne u razgovoru, ili veza postane ozbiljna pa ja osjecam duznost da djevojci kazem da ne mogu imati djecu ili jednostavno na pocetku veze naletimo na tu temu i ona sazna istinu.Dva puta sam ostavljen zbog ovog problema, ne krivim niti jednu djevojku, jednostavno one zele da imaju svoju djecu. A ja nemam ni kuceta ni maceta, to je ogromna praznina. Veoma mi je tesko kada na ulici ili od par prijatelja vidim porodicu, oni sretni grade zajednicki zivot, a ja sam u svoja cetiri zida. Kad takve scene vidim naprosto bi eksplodirao. Ali eto guram nekako kroz zivot, dan za danom, nadam se nekoj boljoj vezi sa djevojkom koja ce me prihvatiti takvog kakav jesam i sa kojom bi mozda mogao da usvojim dijete.

idrzite, svako ima svoju nafaku. cesto se u raznim situacijama pitamo "zasto ja" ali to je zivotna statistika, neko u populaciji nesto ima neko nema neko je zdrav neko ne... najbitnije je da se razumno posmatra situacija sto bi rekli sve je to za ljude .. sretno

[Lalena]

Ja sam toliko sjeban da ne znam od cega bi poceo. Nemam volje ni za sta, nemam prijatelja niti cure. Imam nesto raje s kojom ponekad izlazim, nedavno izasao i osjecao se tako izostavljeno, kao da sam nepozeljan i odlucio da necu vise ni da izlazim. I prije sam imao da mi dodje vrijeme kad se lose osjecam, neraspolozen se budim, neraspolozen zaspim, mogu se nakratko oraspoloziti i to je to... Nekad, nekad budem bas super, duhovit, extra raspolozen (a to je rijetkost) jbga..

Ne znam jel anksioznost, depresija ili nesto trece.

Ovo kao da si mene opisao, isti prica upotpunosti. Sta pomaze? Posao, kada sam na poslu (imam dinamican posao, cesto na terenu, ne previse stresan) pokusavam da ne razmisljam o svojim problemima, nedostacima, nego razgovor sa kolegama, zezancija, obavjanje poslovnih duznosti. Pored posla u slobodno vrijeme tjeram se da setam, pa makar i sam, ali da sam napolju na zraku. Poceo sam trcati, nabavio biciklo pa cu na proljece da vozim. Izbjegavam negativne i depresivne ljude, ne gledam vijesti, izbjegavam negativne i crne vijesti na internetu. Puno slusam muziku, namjeravam kupiti gitaru i uzeti casove. I opet desi se da ponekad ne mogu zaspati, ruzne i negativne misli, pa nekad neraspolozen i utucen citav dan, mrzim cijeli svijet, ali pokusavam da se borim sa time cim se pojavi, odmah nesto poceti raditi itd. Medjutim, ja imam veliki problem koji je glavni uzrok moje depresije i aneksioznosti a to je cinjenica da ne mogu imati djecu tj. ni biolosku niti mogu posvojiti. Zbog toga nemam srece ni sa vezama, jer kad tad ovo iskrsne u razgovoru, ili veza postane ozbiljna pa ja osjecam duznost da djevojci kazem da ne mogu imati djecu ili jednostavno na pocetku veze naletimo na tu temu i ona sazna istinu.Dva puta sam ostavljen zbog ovog problema, ne krivim niti jednu djevojku, jednostavno one zele da imaju svoju djecu. A ja nemam ni kuceta ni maceta, to je ogromna praznina. Veoma mi je tesko kada na ulici ili od par prijatelja vidim porodicu, oni sretni grade zajednicki zivot, a ja sam u svoja cetiri zida. Kad takve scene vidim naprosto bi eksplodirao. Ali eto guram nekako kroz zivot, dan za danom, nadam se nekoj boljoj vezi sa djevojkom koja ce me prihvatiti takvog kakav jesam i sa kojom bi mozda mogao da usvojim dijete.

I meni su ponekad znali poceti izranjati takvi osjecaji... Ljudi koji imaju, da tako kazem, "potpune" porodice nisu ni svjesni koliko trebaju biti zahvalni... Ono sto mi je pomoglo jeste da ne gledam one "sretnije", nego one "manje" sretne...
U tvom slucaju, razumijem da je tesko, djeca su velika blagodat... ali, i veliko iskusenje, pomisli samo kako je onim roditeljima koji imaju tesko bolesnu djecu, gledaju ih svakoga dana kako pate i ne mogu nista uciniti da im pomognu?! Ili roditeljima koji imaju, pa izgube djecu... Ili onima koji docekaju da njihova djeca postanu njihovi neprijatelji, da se medjusobno mrze, ili gore od toga... da ih gledaju kako sami sebe unistavaju...
Gledano sa strane, necija druga sreca izgleda idealno, ali nije... ponekad oni koji mozda i imaju vise razloga za srecu su ustvari manje sretni... Ja sam dosla do zakljucka da se nikada ne bih ni sa kim mijenjala

A samoca je veoma teska, i tu svako sebi treba olaksati... provoditi vrijeme npr. s roditeljima, bracom, sestrama, ili naci nve prijetelje s kojima ce se osjecati dobro, pa cak i nabaviti kucnog ljubimca, dok ne naidje nesto bolje, a hoce, vjeruj...

[Stoner]

Najmrži simptom anksioznosti mi je depersonalizacija/derealizacija. Kao nekakav nevidljivi oklop.

[RNG_25]

Ono kad sebe vidim iz raznih uglova je simptom anksioznosti jel tako?

Kad svaku rijec moram posebno staviti u recenicu?

Jel se i vama nekad cini da se ljudi smanje ili povecaju?

Bojim se da cu poluditi...

Molim vas je li se i vama ovo dešava/lo?

Moraću ići nekom dobrom psihiću, svaka čast onom koji mene iz ovih govana izvadi... ako me izvadi...

Počeću u Boga vjerovati ponovo..

Ova zadnja rečenica me nasmija, hehe. Bez zlobe...

Odmah da kažem da nisam kompetentan da o ovome pričam sa... profesionalnog medicinskog aspekta. Mogu samo iz vlastitog iskustva. Razmisli, je li živiš autentično, je li živiš usklađen s onim što zaista jesi. Ili živiš, djeluješ, vodeći se brigom o mislima drugih... Čak, ponekad je i biti sretan i veseo, zapravo, živjeti u neskladu sa samim sobom, živjeti neautentično.

Jer, veselje može biti samoobmana. (A ne govorim da treba biti suprotno od toga, ima čitav spektar između).

[Lalena]

Odmah da kažem da nisam kompetentan da o ovome pričam sa... profesionalnog medicinskog aspekta. Mogu samo iz vlastitog iskustva. Razmisli, je li živiš autentično, je li živiš usklađen s onim što zaista jesi. Ili živiš, djeluješ, vodeći se brigom o mislima drugih... Čak, ponekad je i biti sretan i veseo, zapravo, živjeti u neskladu sa samim sobom, živjeti neautentično.

Jer, veselje može biti samoobmana. (A ne govorim da treba biti suprotno od toga, ima čitav spektar između).

Slazem se
Naravno, depresija, aneksioznost i sl. poremecaji mogu imati i cisto medicinske razloge, npr. odredjenu bolest, visak ili manjak nekih hormona, poremecje u izlucivanju ovoga ili onoga, nuspojave nekih lijekova, cak i nedostatak odredjenih vitamina moze uticati, ili sl.... Tada pomaze samo dr.

Ali mnogi ljudi, barem kako se meni cine, padaju u takva stanja bas zbog gore navedenog... samo sto postici ovo sto se savjetuje je danas veliki luksuz.
Ne moze svako biti ono sto jeste, mnogi se tako dugo pretvaraju da su "nesto", pa su i zaboravili sta su... a onda placaju cijenu svojim zdravljem i srecom, tuzno, zaista...

[Stoner]

Sad sam dobro.

Ono što meni najviše pomaže je fokusirati se na okolinu, trenutak , vanjski svijet i ne zatvarati se u sebe. Ne isključivati se. Ne dati mislima da divljaju.

Osjetim tjeskobu i znojenje dlanova pogotovo kada sanjarim, tada su misli i emocije intenzivnije.

Inače preporučujem svima mindfulness meditaciju. Poenta je prakticirati je par mjeseci i onda mozak sam od sebe tako počne funkcionisati. Ja sam tek počeo.

Ostati na površini je pola posla.

[ODB]

Dobronamjerno bih ti savjetovao da prekineš sa meditacijom,ne znam hoćeš li poslušati ,a i ja nemam snage da objašnjavam.
Moram te upozoriti samo...

[kerima1]

Dobronamjerno bih ti savjetovao da prekineš sa meditacijom,ne znam hoćeš li poslušati ,a i ja nemam snage da objašnjavam.
Moram te upozoriti samo...

Sta je i koji je porblem kod meditacije?

[RNG_25]

Dobronamjerno bih ti savjetovao da prekineš sa meditacijom,ne znam hoćeš li poslušati ,a i ja nemam snage da objašnjavam.
Moram te upozoriti samo...

Kao da nisi ništa ni rekao.

[ZenaZbrkovima]

Dobronamjerno bih ti savjetovao da prekineš sa meditacijom,ne znam hoćeš li poslušati ,a i ja nemam snage da objašnjavam.
Moram te upozoriti samo...

i mene interesuje u cemu je problem s meditacijom?

[anchy309]

Ima li neko iskustva sa ad esram?

[anchy309]

Da li ad esram pomaze kod anksioznosti???

[anchy309]

Nemam kada da sve citam sta ste pisali...

Dr. Slobodan Loga je izlječio anksioznost mojoj ženi...

Gdje ovaj dr.ima ordinaciju?

[Stoner]

Na Grbavici ako se ne varam.

Već nekih mjesec dana idem na kognitivno-bihejvioralnu terapiju i malo mi je bolje. Razmišljam o tome da počnem i sa farmakoterapijom jer imam dijagnozu anksiozno-depresivan i ne vidim kako će za dodatnih mjesec dana psihoterapije nestati i jedno i drugo.

Imam užasne probleme sa koncentracijom, mentalnu buku non stop, mjesecima nisam film pregledao , TV mi ni ne treba.

[ZenaZbrkovima]

Na Grbavici ako se ne varam.

Već nekih mjesec dana idem na kognitivno-bihejvioralnu terapiju i malo mi je bolje. Razmišljam o tome da počnem i sa farmakoterapijom jer imam dijagnozu anksiozno-depresivan i ne vidim kako će za dodatnih mjesec dana psihoterapije nestati i jedno i drugo.

Imam užasne probleme sa koncentracijom, mentalnu buku non stop, mjesecima nisam film pregledao , TV mi ni ne treba.

da cujem da postoji jos neko ko ne gleda TV.. meni ljudi ne vjeruju da u posljednjih par god nisam nikad, apsolutno nikad ukljucila TV i sjela da gledam. O filmovima da ne pricam

[Stoner]

da cujem da postoji jos neko ko ne gleda TV.. meni ljudi ne vjeruju da u posljednjih par god nisam nikad, apsolutno nikad ukljucila TV i sjela da gledam. O filmovima da ne pricam

Hah, evo i ja prvi put čujem za nekog ko ne gleda TV Nemoj me shvatiti pogrešno, ali malo mi drago

Jel i ti iz istog razloga kao i ja? Teško ti se unijeti, pustiti mozak na pašu?

[Stoner]

Uzeo sam od Eckhart Tolle - Moć sadašnjeg trenutka

Čovjek je pisao za mene i ovakve careve poput mene