Forum Klix.ba

Nekako s proljeća wrote: ↑24/10/2020 21:00

Treskavica 1995., desni klik -zum.

Ovde se može lijepo vidjeti da je teritorijalno koridor prema Goraždu kompenziran sa osvojenim teritorijem oko Trnova, tako da je ova akcija Armije u oktobru sigurno dala bolju pregovaračku poziciju našoj delegaciji u Dejtonu. Da je zauzeto Trnovo, vjerovatno bi ostalo u FBiH.

Magistrala u Trnovu i Prača-Hrenovica su veliki trn u oku Srbima, od kraja rata do danas.

ima li neko da je bio na Treskavici u septembru/oktobru 95 i da je bio dio ili da se susretao 15.brdskom ?

Nekoliko lica "privatizovali" pdf već godinama. Ako im se ne svidi suprotno mišljenje krenu "čoporativno" da napadaju neistomišljenika.
Na ovom pdf-u je najljepše čitati postove NSP-a i još ponekog. I to je to.

Uključi se u temu nekim svojim doživljajem,daj svoj doprinos.Ja kad se žalim na nekoga uradim to lično na PP ili ga prijavim administratoru,ne peglam ostale.Recimo,prijavio sam ovog kloniranog retarda i on je zasluženo odstranjen.Prijavi i ti mene pa ako Visoki predstavnik tako odluči - Bože moj,idemo dalje ali se više nikad ne bih prijavio niti imam dupli nalog (kao pojedini).

Nekoliko fotografija sa područja Treskavice, opis ću prenijeti kako su nekada davno i zavedene.

Ostaci rovova na Đevigradu.

Pogled na Veliki Čardak i južnu stranu Bjelašnice.

Oblik, pogled na Turov stan i Kožljen.

Pogled na Lupoč sa Đevigrada.


Vod pripadnika 143 lahke brigade 1995, na koti Kragujevac.

E Lupoc, Lupoc...
Ne mogu se sijetiti dana i datuma kada je Lupoc zauzet prvi puta. Sigurno je bilo u prvoj sedmici Juna 1995. Lupoc tada zauzima diverzantska ceta pri 14. diviziji ARBiH. U akciji sa nase strane je jedan poginuli, JASMIN KALEM 1963. iz Pazarica i još sedam ranjenih. Liniju na Lupocu zaposjedaju 4. bataljon 9. bbr sa slobodne teritorije Hadzicai borci iz 123. lahke brigade iz Kiseljaka. Vrlo kratko i u udaru neprijatelja Lupoc pada 09. Juna. Prvo puca linija 123. brigade a potom, nemavsi drugog izbora povlace se borci iz 9.bbr izlozeni konstantnoj artiljerijskoj vatri. U toj borbi gine Nuhrudin Suljic iz Rakovice koji gine od granate, borac iz 9. bbr a takodjer i pripadnik ZB BOSNAE 93. Od artiljerije, istoga dana gine i jedan borac 9. bbr u pozadini uz jos dva ranjena.
Situacija se na ratistu ne mijenja do Oktobra iste godine kada u specijalno izvedenoj akciji pod komandom generala Imamovica ponovo zauzimamo Lupoc 04. Oktobra. U toj akciji prvo gine borac Hidajet Becirevic 1970. iz Pazarica uz jednog ranjenog borca 1976. godiste na lokaciji u blizini kote Treskac na zadatku sprjecavanja neprijatelja da napadnu sa ledja nase borce koji su krenuli da zauzmu Lupoc buduci da su se nalazili iza neprijateljskih linija. Tu su napadnuti od specijalne antiteroristicke jedinice MUPa nihove samozvane republike, odnosno Karisikovih specijalaca.
U samom jurisu na Lupoc gine jedan borac meni nepoznatog identiteta iz manevarske brigade, mladje zivotne dobi od direktnog pogotka minobacacke granate 63 mm. Uz to i jedan broj ranjenih.

jefff wrote: ↑13/12/2020 16:50 E Lupoc, Lupoc...
...........................
Situacija se na ratistu ne mijenja do Oktobra iste godine kada u specijalno izvedenoj akciji pod komandom generala Imamovica ponovo zauzimamo Lupoc 04. Oktobra. U toj akciji prvo gine borac Hidajet Becirevic 1970. iz Pazarica uz jednog ranjenog borca 1976. godiste na lokaciji u blizini kote Treskac na zadatku sprjecavanja neprijatelja da napadnu sa ledja nase borce koji su krenuli da zauzmu Lupoc buduci da su se nalazili iza neprijateljskih linija. Tu su napadnuti od specijalne antiteroristicke jedinice MUPa nihove samozvane republike, odnosno Karisikovih specijalaca.
U samom jurisu na Lupoc gine jedan borac meni nepoznatog identiteta iz manevarske brigade, mladje zivotne dobi od direktnog pogotka minobacacke granate 63 mm. Uz to i jedan broj ranjenih.

Koliko se sjećam, iz Manevarskog bataljona 1. Bošnjačke brigade, nije bilo poginulih boraca. Ni iz Diverzantskog voda iste brigade.
Ubijen je jedan stariji vojnik VRS, na južnoj strani Lupoča, i to je sve za ta dva dana borbe za Lupoč, u oktobru '95.
A komandovao je k-dant bataljona, Kozić, koji je bio u borbi. Hamzić i Imamović i ostali, bili su gore na stijenama Treskavice, mislim na Nikolinim stijenama.

Momak je bio iz one manevarske brigade koja je bila smjestena u Fojnici a ja se izvinjavam sto sam zaboravio tacan formacijski naziv. Pripadala je 14. diviziji, Imamovicevoj. U napadu na Lupoc nisam isao ali kada smo nakon par sati dosli na tu lokaciju bilo je tijelo umotano u satorsko krilo a kada sam pitao o kome se radi njegovi saborci su mi odgovorili da je to jedan "mali" iz njihove brigade kojemu je granata pala na sljem u toku same akcije. U toj akciji a iza neprijateljskih linija od cinovanih lica pored rahmetli Imamovica, bio je i Husein Tursunović, Osman Plecan i jedno lice iz Focanske 182. cije ime necu pominjati, inace moj poznanik i prijatelj.

jefff wrote: ↑13/12/2020 17:41 Momak je bio iz one manevarske brigade koja je bila smjestena u Fojnici a ja se izvinjavam sto sam zaboravio tacan formacijski naziv. Pripadala je 14. diviziji, Imamovicevoj. U napadu na Lupoc nisam isao ali kada smo nakon par sati dosli na tu lokaciju bilo je tijelo umotano u satorsko krilo a kada sam pitao o kome se radi njegovi saborci su mi odgovorili da je to jedan "mali" iz njihove brigade kojemu je granata pala na sljem u toku same akcije. U toj akciji a iza neprijateljskih linija od cinovanih lica pored rahmetli Imamovica, bio je i Husein Tursunović, Osman Plecan i jedno lice iz Focanske 182. cije ime necu pominjati, inace moj poznanik i prijatelj.

Dva dana i dvije noći bili smo na Lupoču, Taj drugi dan, nekako u ovo vrijeme, pukla je odbrana i mi smo ušli gore na platformu Lupoča, u školski izgrađene rovove, tranšaje i bajte. Počeli smo pretres, sa malo baterijskih lampi, sa upaljačima u rukama, naslijepo, jbg, tako je bilo, a mogli smo svi poginuti da je srpska vojska ostavila makar jednu minu.
Trećeg dana ujutro krenuli smo dalje, uskim putem prema istoku, i stigli nadomak sela Boljanovići. Nisu nam dali dalje, i morali smo se vratiti možda i 100-200 m, i tu smo formirali liniju i prenoćili. Kompletan Manevarski bataljon 1. BB.
Jedinica iz Fojnice došla nam je u zamjenu tek sutradan, znači na naš četvrti dan od početka borbi, ali tada je bilo već kasno, izgubili smo momenat, tamo su se donekle konsolidovali, i čini mi se već sutradan, bile su borbe i ono strašno, užasno granatiranje, kada je poginuo Zaim.

Da pitam...kota ili trigonometa pod nazivom Brštenik, pod čijom je kontrolom bio okvirno 10-12 oktobra 1995. Čisto da obnovim memoriju, jer po sjećanju je ta kota bila negdje ispred mene a nakon nje bi trebala biti ciljna kota -Rogojska greda.

high_volume wrote: ↑13/12/2020 17:54

jefff wrote: ↑13/12/2020 17:41 Momak je bio iz one manevarske brigade koja je bila smjestena u Fojnici a ja se izvinjavam sto sam zaboravio tacan formacijski naziv. Pripadala je 14. diviziji, Imamovicevoj. U napadu na Lupoc nisam isao ali kada smo nakon par sati dosli na tu lokaciju bilo je tijelo umotano u satorsko krilo a kada sam pitao o kome se radi njegovi saborci su mi odgovorili da je to jedan "mali" iz njihove brigade kojemu je granata pala na sljem u toku same akcije. U toj akciji a iza neprijateljskih linija od cinovanih lica pored rahmetli Imamovica, bio je i Husein Tursunović, Osman Plecan i jedno lice iz Focanske 182. cije ime necu pominjati, inace moj poznanik i prijatelj.

Dva dana i dvije noći bili smo na Lupoču, Taj drugi dan, nekako u ovo vrijeme, pukla je odbrana i mi smo ušli gore na platformu Lupoča, u školski izgrađene rovove, tranšaje i bajte. Počeli smo pretres, sa malo baterijskih lampi, sa upaljačima u rukama, naslijepo, jbg, tako je bilo, a mogli smo svi poginuti da je srpska vojska ostavila makar jednu minu.
Trećeg dana ujutro krenuli smo dalje, uskim putem prema istoku, i stigli nadomak sela Boljanovići. Nisu nam dali dalje, i morali smo se vratiti možda i 100-200 m, i tu smo formirali liniju i prenoćili. Kompletan Manevarski bataljon 1. BB.
Jedinica iz Fojnice došla nam je u zamjenu tek sutradan, znači na naš četvrti dan od početka borbi, ali tada je bilo već kasno, izgubili smo momenat, tamo su se donekle konsolidovali, i čini mi se već sutradan, bile su borbe i ono strašno, užasno granatiranje, kada je poginuo Zaim.

Lupoc je zauzet poslijepodne, kada sam ja dosao na isti vec je bio prvi mrak. Na Lupocu sam bio mozda par sati i kada se vec smracilo dobili smo naredjenje da transportujemo jednog tezeg i jednog lakseg ranjenika do nasih linija bez odlaganja, a mi vec dva dana i dvije noci bez vode, bez odmora i stanka i uz neku mrvicu hljeba, marmeladicu koje nisi smio ni jesti da jos vise ne ozednis. Citavu noc nosili ranjenike a sve sto nam je olaksalo jeste to da smo naisli na neki potok gdje smo utalili zedj. I tako dok mi sipamo hektolitre vode u dehidrirane organizme zaboravimo na to da prvo trebamo dati vode ranjenicima
Dogadjaji o kojima ti govoris desili su se nakon ovoga, sljedeceg dana.

Vi koji ste bili na treskavici, da li je ovo po vama, ne bih sad da skroz obezvrijednim planiranje deblokade i ovih operacija, ali da li je ovo u tom trenutku bio prioritet da se tolike operacije pokrenu po ovim prostranstvima, relativno dalekim od grada, u odnosu na neki napad na unutrasnji ili vanjski prsten gdje je bio najtanji, recimo nedzarici-ilidza-hrasnica, cisto da se probije neki slobodni koridor pored aerodroma/tunela...

Naizgled besmislene i nepotrebne operacije - ratovanje po čukama i vukojebinama ali...

Ko kontroliše Igman,Bjelašnicu i Treskavicu kontroliše od Vojkovića ,Trnova do Kalinovika.Možeš im artiljerijom poklopiti putne komunikacije i presjeći vezu između tih mjesta.Odatle jedinom možeš pomoći enklavama po Istočnoj Bosni pa čak i planirati borbene operacije recimo zauzimanja Jahorine i Pala a tim bi deblokirao grad...

Ovo je moje skromno mišljenje.

jefff wrote: ↑13/12/2020 18:39
Lupoc je zauzet poslijepodne, kada sam ja dosao na isti vec je bio prvi mrak. Na Lupocu sam bio mozda par sati i kada se vec smracilo dobili smo naredjenje da transportujemo jednog tezeg i jednog lakseg ranjenika do nasih linija bez odlaganja, a mi vec dva dana i dvije noci bez vode, bez odmora i stanka i uz neku mrvicu hljeba, marmeladicu koje nisi smio ni jesti da jos vise ne ozednis. Citavu noc nosili ranjenike a sve sto nam je olaksalo jeste to da smo naisli na neki potok gdje smo utalili zedj. I tako dok mi sipamo hektolitre vode u dehidrirane organizme zaboravimo na to da prvo trebamo dati vode ranjenicima
Dogadjaji o kojima ti govoris desili su se nakon ovoga, sljedeceg dana.

Kad su prvi vojnici ušli preko linije odbrane VRS, bio je već sumrak. Za taj mjesec to je oko 4 sata popodne. Moja je strana bila sjeverna Lupoča, ali nisam čuo da je ijedna druga vojska dolazila na Lupoč tog dana, te noći, kad smo probili liniju. Možda jeste sa zapadne strane, ne tvrdim, ali nema logike, jer niko od nas nije znao jesu li borbe stvarno završene i ima li još srpskih vojnika i podmetnutih mina. To smo utvrdili tokom te noći, kratko nakon osvajanja Lupoča, i konačno sutradan ujutro. Prije da je tvoja vojska došla sutradan. A nama je to bio treći dan Lupoča.

Dimu1927 wrote: ↑14/12/2020 01:45 Vi koji ste bili na treskavici, da li je ovo po vama, ne bih sad da skroz obezvrijednim planiranje deblokade i ovih operacija, ali da li je ovo u tom trenutku bio prioritet da se tolike operacije pokrenu po ovim prostranstvima, relativno dalekim od grada, u odnosu na neki napad na unutrasnji ili vanjski prsten gdje je bio najtanji, recimo nedzarici-ilidza-hrasnica, cisto da se probije neki slobodni koridor pored aerodroma/tunela...

Još prije ovih treskavičkih operacija, trajali su mirovni pregovori naše političke vlasti sa paravojnim i parapolitičkim predstavnicima RS i HB i njihovim "mentorima". Naše pozicije na vojnom polju bile su instrumenti kojima je naša strana stvarala bolje pregovaračke pozicije za prekid rata i bolje uslove.
Jeste, u tom periodu naš prioritet bilo je oslobađanje što više teritorije i jačanje vojne moći Armije RBiH. Bilo je i komentara u smislu - zašto smo ratovali, živote su izgubili mnogi vojnici, kad smo ionako neke teritorije dobili mirnim putem u Daytonu, neke osvojene teritorije morali "vratiti" RS, itd. Ali, da nismo ratovali i oslobađali teritorije, i vojno, pa i politički, jačali, ne bismo ni ulazili u poziciju da možemo dobiti mirnim putem ono što smo dobijali.
Mislim da smo na "mirnim" pregovorima trebali dobiti mnogo mnogo više, ali prije toga, mislim da smo trebali nastaviti rat i vojničko oslobađanje teritorija paravojnih i parapolitičkih organizaija do njihovog konačnog sloma, pa makar to trajalo još jednu godinu. Mogli smo, i imali kapacitet.

Za mene prakticno bespotrebna operacija. Istina da ima argumenata i za suprotno misljenje.
Podastirali su se razni razlozi za tu avanturu ali od nekih stvarnih razloga je bilo i to sto se od masakra na Markalama pod pritskom stranih faktora vojska na obje strane u gradu i oko grada morala dezangazirati i skloniti i tesko oruzje na odredjenu udaljenost. Time se otvorio put za nastavak borbi izvan gradske zone a najblize je bilo treskavicko i olovsko ratiste. Izgovaralo se i time da se zeli preduprijediti situacija koja se desila padom Igmana, ali tu je bila uspostavljena UNPA zona, tampon zona pod osiguranjem UN. Pricalo se o Gorazdu, ali su nase sanse da dodjemo do Gorazda bile ravne nuli.

jefff wrote: ↑14/12/2020 12:37 Za mene prakticno bespotrebna operacija. Istina da ima argumenata i za suprotno misljenje.
Podastirali su se razni razlozi za tu avanturu ali od nekih stvarnih razloga je bilo i to sto se od masakra na Markalama pod pritskom stranih faktora vojska na obje strane u gradu i oko grada morala dezangazirati i skloniti i tesko oruzje na odredjenu udaljenost. Time se otvorio put za nastavak borbi izvan gradske zone a najblize je bilo treskavicko i olovsko ratiste. Izgovaralo se i time da se zeli preduprijediti situacija koja se desila padom Igmana, ali tu je bila uspostavljena UNPA zona, tampon zona pod osiguranjem UN. Pricalo se o Gorazdu, ali su nase sanse da dodjemo do Gorazda bile ravne nuli.

Apsolutno bRespotrebna!!! Šta se uradilo?

Što reče ovaj delegat iznad:

high_volume wrote: ↑14/12/2020 10:20 ...Još prije ovih treskavičkih operacija, trajali su mirovni pregovori naše političke vlasti sa paravojnim i parapolitičkim predstavnicima RS i HB i njihovim "mentorima". Naše pozicije na vojnom polju bile su instrumenti kojima je naša strana stvarala bolje pregovaračke pozicije za prekid rata i bolje uslove...

Kakva ba "pozicija"? Kakav ba "prekid rata"? Kakvi ba "bolji uslovi"?

Pozicija je bila takva da je Goražde brojalo "zadnje minute" do scenarija "Srebrenica". Ključ se držao na picinoj dlaki da ga Srbi ne povrate. Mostar je bio u potpunom okruženju sa prekidom dotoka hrane i MTS-a, i u svemu je ovisio da li se taj dan diga'o nekom nižem oficiru HVO-a. NIKAKVIH pomaka na Sarajevskom krugu. Opšta neizantereisovanost svjetskog javnog mnijenja za situaciju u BiH. MASOVNA dezerterstva iz redova ARBiH, odnosno sve veći broj "konvoja Dječijih Ambasada" koji su izvozili vojno sposobne muškarce sa područkj pod kontrolom ARBiH i pvećano izdavanje "radnih obaveza" u "Pomorskim društvima Republike Bosne i Hercegovine". ISLAMIZACIJA ARBiH sve više svrbi sve one (pripadnike ne-Bošnjačkog naroda) koji su vjerovali da je ovo borba za sve narode Republike Bosne i Hercegovine. NESPOSOBNOST političkog i vojnog vrha RBiH....

A to što ti @high_volume veliš da:

high_volume wrote: ↑14/12/2020 10:20smo trebali nastaviti rat i vojničko oslobađanje teritorija paravojnih i parapolitičkih organizaija do njihovog konačnog sloma, pa makar to trajalo još jednu godinu. Mogli smo, i imali kapacitet.

Trajalo bi to još 50 i jednu godinu ako bi i dan-danile završilo... hint: "Palestina". I ako bi "završilo" bilo bi po našoj guzici.

haj' da ja više ne serem. Odvagaj broj zalud ugaslih života mladih boraca na Treskavici 1994/95 i "rezultate "bolje pregovaračke pozicije" i podastri ih roditeljima, braći sestrama i djeci tih gore spomenutih boraca, pa ćeš vidketi koliko si bio u pravu.

Pozdrav domovini

Čitav period, od formiranja I Korpusa A RBIH u septembru 1992., Goražde je bilo i ostalo u njegovoj zoni odgovornosti. Naprđivati o tome jesu li borbe na području Treskavice bile potrebne je moguće, hipotetički i sa naknadnom pameću virtualnih generala. Briljantna akcija na Dujmovskim brdima je jasno pokazala da se može mijenjati stanje na štetu neprijatelja, naravno isključivo ako se pokuša.

Slažem se da su se, u odnosu na predhodne godine i kojekakve ''mirovne pregovore i konferencije'', okolnosti promijenile i da smo još u proljeće 1994. uspostavili stratešku ravnotežu i prešli iz defanzive u ofanzivna borbena djelovanja. Ove borbe na ogromnom području Treskavice u jesen 1995 su samo jedan od primjera u zoni odgovornosti I Korpusa . Jesmo bili umorni ali ne toliko da bi dobrovoljno stali. Neki autoritetan sudija je odsvirao kraj poluvremena ili utakmice, nisam baš dobro upamtio šta od to dvoje. Baš ću provjeriti kada se u bliskoj budućnosti budem provoz'o kroz tunel Hranjen.
Pozdrav domovini!

high_volume wrote: ↑14/12/2020 10:20
Još prije ovih treskavičkih operacija, trajali su mirovni pregovori naše političke vlasti sa paravojnim i parapolitičkim predstavnicima RS i HB i njihovim "mentorima". Naše pozicije na vojnom polju bile su instrumenti kojima je naša strana stvarala bolje pregovaračke pozicije za prekid rata i bolje uslove.
Jeste, u tom periodu naš prioritet bilo je oslobađanje što više teritorije i jačanje vojne moći Armije RBiH. Bilo je i komentara u smislu - zašto smo ratovali, živote su izgubili mnogi vojnici, kad smo ionako neke teritorije dobili mirnim putem u Daytonu, neke osvojene teritorije morali "vratiti" RS, itd. Ali, da nismo ratovali i oslobađali teritorije, i vojno, pa i politički, jačali, ne bismo ni ulazili u poziciju da možemo dobiti mirnim putem ono što smo dobijali.
Mislim da smo na "mirnim" pregovorima trebali dobiti mnogo mnogo više, ali prije toga, mislim da smo trebali nastaviti rat i vojničko oslobađanje teritorija paravojnih i parapolitičkih organizaija do njihovog konačnog sloma, pa makar to trajalo još jednu godinu. Mogli smo, i imali kapacitet.

Ali opet se javlja pitanje, ako se primirje naziralo, pa se islo da se oslobodi sto vise prije kraja rata da bi se uslo boljom pozicijom u pregovore, opet se s druge strane sigurno znalo da ce deblokada Sarajeva ovim zaobilaznim putem preko treskavice trajati (pre)dugo, i da se nece stici odraditi do kraja rata. Ne bi mala stvar bila oslobadjanje do jahorine, samim tim pad i povlacenje citave lukavice, vraca, trebevica itd ali to bi sigurno dugo trajalo... I u to vrijeme se ginulo u gradu, pa ako se vec citava operacija nazivala i planirala kao operacija deblokade grada, opet se pitam da li se moglo nesto pokusati na samom obrucu, ipak po pricama je bila zavidno velika koncentracija nase vojske i mts na ovim planinama

Woody wrote: ↑14/12/2020 14:03

jefff wrote: ↑14/12/2020 12:37 Za mene prakticno bespotrebna operacija. Istina da ima argumenata i za suprotno misljenje.
Podastirali su se razni razlozi za tu avanturu ali od nekih stvarnih razloga je bilo i to sto se od masakra na Markalama pod pritskom stranih faktora vojska na obje strane u gradu i oko grada morala dezangazirati i skloniti i tesko oruzje na odredjenu udaljenost. Time se otvorio put za nastavak borbi izvan gradske zone a najblize je bilo treskavicko i olovsko ratiste. Izgovaralo se i time da se zeli preduprijediti situacija koja se desila padom Igmana, ali tu je bila uspostavljena UNPA zona, tampon zona pod osiguranjem UN. Pricalo se o Gorazdu, ali su nase sanse da dodjemo do Gorazda bile ravne nuli.

Apsolutno bRespotrebna!!! Šta se uradilo?

Što reče ovaj delegat iznad:

high_volume wrote: ↑14/12/2020 10:20 ...Još prije ovih treskavičkih operacija, trajali su mirovni pregovori naše političke vlasti sa paravojnim i parapolitičkim predstavnicima RS i HB i njihovim "mentorima". Naše pozicije na vojnom polju bile su instrumenti kojima je naša strana stvarala bolje pregovaračke pozicije za prekid rata i bolje uslove...

Kakva ba "pozicija"? Kakav ba "prekid rata"? Kakvi ba "bolji uslovi"?

Pozicija je bila takva da je Goražde brojalo "zadnje minute" do scenarija "Srebrenica". Ključ se držao na picinoj dlaki da ga Srbi ne povrate. Mostar je bio u potpunom okruženju sa prekidom dotoka hrane i MTS-a, i u svemu je ovisio da li se taj dan diga'o nekom nižem oficiru HVO-a. NIKAKVIH pomaka na Sarajevskom krugu. Opšta neizantereisovanost svjetskog javnog mnijenja za situaciju u BiH. MASOVNA dezerterstva iz redova ARBiH, odnosno sve veći broj "konvoja Dječijih Ambasada" koji su izvozili vojno sposobne muškarce sa područkj pod kontrolom ARBiH i pvećano izdavanje "radnih obaveza" u "Pomorskim društvima Republike Bosne i Hercegovine". ISLAMIZACIJA ARBiH sve više svrbi sve one (pripadnike ne-Bošnjačkog naroda) koji su vjerovali da je ovo borba za sve narode Republike Bosne i Hercegovine. NESPOSOBNOST političkog i vojnog vrha RBiH....

A to što ti @high_volume veliš da:

high_volume wrote: ↑14/12/2020 10:20smo trebali nastaviti rat i vojničko oslobađanje teritorija paravojnih i parapolitičkih organizaija do njihovog konačnog sloma, pa makar to trajalo još jednu godinu. Mogli smo, i imali kapacitet.

Trajalo bi to još 50 i jednu godinu ako bi i dan-danile završilo... hint: "Palestina". I ako bi "završilo" bilo bi po našoj guzici.

haj' da ja više ne serem. Odvagaj broj zalud ugaslih života mladih boraca na Treskavici 1994/95 i "rezultate "bolje pregovaračke pozicije" i podastri ih roditeljima, braći sestrama i djeci tih gore spomenutih boraca, pa ćeš vidketi koliko si bio u pravu.

Pozdrav domovini

Možda nismo nikako trebali ratovati, zarad "zalud ugaslih života mladih boraca...", da ne bismo doživjeli Palestinu

Da nismo, a jesmo, trebali i morali smo oružjem rastjerati paravojno i parapolitičko smeće i povratiti suverenitet države, da nismo ratovali, ne bismo ni doživjeli Dayton, kakav god da je.

high_volume wrote: ↑15/12/2020 01:14 Da nismo, a jesmo, trebali i morali smo oružjem rastjerati paravojno i parapolitičko smeće i povratiti suverenitet države, da nismo ratovali, ne bismo ni doživjeli Dayton, kakav god da je.

Nemoj mi dirat' u SDA i njihova paravojna (uh, izvini hotjeh napisati patriJoCka) krila... Nemoj! Jesi'l čuo! Nikad više da nisam vidio da si nešto ovako napisao.

Haj' sad ustani se i u stavu mirno ponavljaj za mnom:

"U plavo Božije prijestolje
kliču zvuci s bogomolja
to su pjesme zemlje moje
gdje huče gore i šume polja.

Mila sura i žestoka,
Bosna na zemlji krvavoj, čuvam te ..."

Pozdrav domovini

Najveći grobari Bošnjaka i BiH su Alijica i njegova fašistička SDA.

Ko to neće da shvati, nek se yebe.

Ha ja.


Zar je bila potrebna neka iznimno velika inteligencija da se srpske snage proglase teroristima od zvanično priznate države?
A kad se jedna strana proglasi i prihvati u medjunarodnim krugovima kao teroristička, onda sa takvim nema pregovora i mogućnosti da se bilo šta legalizuje (kao sto su legalizovali RS).

Woody wrote: ↑15/12/2020 08:55

high_volume wrote: ↑15/12/2020 01:14 Da nismo, a jesmo, trebali i morali smo oružjem rastjerati paravojno i parapolitičko smeće i povratiti suverenitet države, da nismo ratovali, ne bismo ni doživjeli Dayton, kakav god da je.

Nemoj mi dirat' u SDA i njihova paravojna (uh, izvini hotjeh napisati patriJoCka) krila... Nemoj! Jesi'l čuo! Nikad više da nisam vidio da si nešto ovako napisao.

Haj' sad ustani se i u stavu mirno ponavljaj za mnom:

"U plavo Božije prijestolje
kliču zvuci s bogomolja
to su pjesme zemlje moje
gdje huče gore i šume polja.

Mila sura i žestoka,
Bosna na zemlji krvavoj, čuvam te ..."

Pozdrav domovini

Niti sam medij za tvoje provokativno djelovanje, niti sam raspoložen za diskusiju na idiotizirane komentare, naročito o poznatim činjenicama, pa te molim da promijeniš retoriku, barem kad repliciraš moje postove, ili da ih jednostavno izostaviš iz svojih pobuda da propagiraš političke interese na temi o istoriji.

A za ustajanje, obrati se nekom sebi ravnom.