Forum Klix.ba

medvjed23 wrote:Možda i sad leti svodom
izumrla ptica dodo

a po Zemlji njena sjena
kruži kao opomena

Chmoljo, jel'de kad si bio mala su ti poispadali zubi?

PalaSa Marsa wrote:Chmoljo, jel'de kad si bio mala su ti poispadali zubi?

sjetih se nečega...

Sad se sjetih. Kad sam bila mala mislila sam da je lezeci policajac osoba koja lezi kraj ceste i gleda u auta

dharma wrote:Sad se sjetih. Kad sam bila mala mislila sam da je lezeci policajac osoba koja lezi kraj ceste i gleda u auta

i ja!!

i onda kad neko kaze eno lezeci policajac ja se ubijem razgledajuci gdje lezi taj policajac

milion puta hvala za ovu fenomenalnu temu

Kada sam bio mali najvise sam volio igrati muza i zene sa DRUGARICAMA

Kad sam bio mali isao sam sa nanom na pijacu kod Vijecnice i tamo je vazda ciko krupnog glasa vikao "Evo kesa EVO KEEESAAAAAAAA!!!" Vracali bismo se taksijem, nana se pravdala kako njeno unuce sjedne na trotoar i kaze da ne moze vise hodati... Nije daleko kuca, ali valja uzbrdo sa cekerima tabanati i to je bilo OK. Vjerovatno bih i ja sve to prihvatio da nana nije prepricavala to i kada sam narastao i jednom je ja priupitah a zasto smo mi isli prema Latinskoj cupriji kada smo mogli presjeci kod skole i doci na po' puta

kad sam bila mala : mislila sam da su sve japanke izgledom kao geishe

Prije ravno 21 godinu (dakle, uoči nove 1990. godine) za djecu je sve bilo u znaku ove kasete:



Kaseta je bila prisutna skoro u svakom domaćinstvu, jer je bila nezaobilazan artikal novogodišnjih paketića koje je sindikalni Deda Mraz dijelio nama djeci u preduzećima naših roditelja. Tako smo npr. ja i brat imali 4 kasete
Nemilice se reklamirala na TV-u, naročito u nedjeljnom dječijem programu TVSA pod nazivom ZZZZ (Zrnca znanja zabave i zeze) gdje su u više navrata gostovali skoro svi učesnici. Sve smo pjesma znali naizust, a o ozbiljnosti projekta govorila su i imena ljudi koji su pjevali na njoj, od kojih su mnogi bili vodeće zvijezde tadašnje pop-rock, TV i pozorišne scene. Zaista impresivno zvuči podatak da su se na istom mjestu našla imena poput Neleta Karajlića, Branka Đurića, Tife, Bore Đorđevića, Borisa Šibera, Josipa Pejakovića i mogih drugih. Gotovo sve pjesme bile su obrade svjetskih rock standarda ali sa originalnim i duhovitim tekstovima koji ne vrijeđaju dječiju inteligenciju. Sponzor kasete bio je "Sarabon", što je bila novina u to vrijeme, kada je u jeku bio Markovićev (neuspio) pokušaj uvođenja tržišne ekonomije u posrnulu privredu države na umoru.
Sve u svemu, lijepe uspomene. Slušajte i uživajte!

legionarka wrote: nasmijah se do suza s ovom temom..

Ja kad sam bila mala mislila sam da su vrapci djeca od golubova (valjda sto su stalno skupa bili u malom parku
Jela sam plastelin, krede i kolace od pjeska.. mrzila kad nam u vrticu stave pire u supu ako nismo dovoljno brzo pojeli, mislila da ce mi mama umrijet ako dobijem 4 us koli (sad kad se sjetim toga, mami ne mogu da halalim , trauma teska), povjerovala tati kad mi je rekao da je moja mini kornjaca Behka otisla da snima film na moru, kad je jadna Behkica umrla, snimala radio emsije na kasetofonu sa drugaricom (i dan danas ih imam)...kad sam bila gost u nekom djecijem tv programu sa deda mrazom, pita mene deda mraz znam li ja neku pjesmicu... naravno rekoh i ¨prsti, prsti bijela staza, jebo deda mraza¨... to mi je ujedno bilo i posljednje televizijsko pojavljivanje

Ja sam mislila da su mandarine male narandze, koje su ubrane prije nego sto su narasle.
Pravila sam kolace od blata ili gline, katrana, teljve, mlijeka i secera, a ponekad i jaja. Nisam ih doduse jela.

Djeda Mrazu sam pjevala "Djede, djede, ko te...", tiho da niko ne cuje. To sam cula negdje na TV-u, a cinilo mi se prikladnim jer sam odmah skontala da je Djed Mraz zapravo cika Branko iz Opstine i da necu dobiti sve sto sam si zamislila.

u obdaništu bi kad nam vaspitačice pustile ovu pjesmu istoga trena bi nastalo opšte ludilo među 30-tak djece i nismo prestajali skakati i pjevati je dok ne padnemo s nogu od umora nakon bezbroj ponovnog puštanja pjesme ispočetka

Obožavao sam gužvu na Markalama u rano, prohladno, subotnje jutro. Miris svježeg povrća i toplinu pereca, zvonce tramvaja, miris mesa i sira iz Tržnice. U Tržnicu sam ulazio maksuz da udišem.

Ja sam obozavala miris krofni, s cokoladom, u onoj "trafici", crvenoj (znate kakve su one stare trafike bile) kod Ekonomije
Polomila sam se da nadjem te krofnice bilo gdje, od Vardara pa do Triglava, i dalje, ali bez rezultata. Sada se tjesim belgijskim vaflima sa cokoladom i jagodama, kada imam priliku.

Ja sam kao mala odradila sve vrste i oblike testova inteligencije. "Zahvaljujuci" mojoj mami koja je vjezbala struku na jadnom djetetu, sada mrzim bilo kakve kockice koje se sklapaju u odredjene oblike za odredjeno vrijeme, kolutice, nizove brojeva kojima fali bas jedan broj i ostale enigme.
Tako da imam opravdanje za sopstvenu glupost

I da, kada sam bila mala, kao prvorodjence, na moru sam isla na "plivanje" u slijedecem aranzmanu:
- kupaci kostimcic
- bijela majica
- sesiric
- naramenice
- slauf
- carapice
- djeciji camac
- peskiric na dnu camca
- mama i tata uz camac da cedo slucajno ne dodirne vodu
Mogu samo zamisliti tu scenu... sreca pa je se ne sjecam i nemam posljedica
Kasnije sam naucila plivati tako da bi me tata odvukao u na pucinu i pustio da plivam pored njega. prvi put, vriska, drugi put sam mahala da me uhvati da se malo odmorim, treci put je bilo "ode Mujica u mornare"

PS: Mladji brat je upoznao more tako sto su ga kao sestomjesecnu bebu, bez ikakvih kerefeka, stavili u more da pluta, sa rukama postavljenim ispod. Eno ga sad preplivao (i ispreskakao) nas sve zajedno

suncica24 wrote:Ja sam obozavala miris krofni, s cokoladom, u onoj "trafici", crvenoj (znate kakve su one stare trafike bile) kod Ekonomije

Čini mi se da su se zvale Galete ili se "trafika" tako zvala. Bile su fabulozne. Ali kakva je bila pljeskavica kod Druge gimnazije... Znali smo samo zbog te pljeskavice luftat iz škole.

Pera Trta wrote:Prije ravno 21 godinu (dakle, uoči nove 1990. godine) za djecu je sve bilo u znaku ove kasete:



Kaseta je bila prisutna skoro u svakom domaćinstvu, jer je bila nezaobilazan artikal novogodišnjih paketića koje je sindikalni Deda Mraz dijelio nama djeci u preduzećima naših roditelja. Tako smo npr. ja i brat imali 4 kasete
Nemilice se reklamirala na TV-u, naročito u nedjeljnom dječijem programu TVSA pod nazivom ZZZZ (Zrnca znanja zabave i zeze) gdje su u više navrata gostovali skoro svi učesnici. Sve smo pjesma znali naizust, a o ozbiljnosti projekta govorila su i imena ljudi koji su pjevali na njoj, od kojih su mnogi bili vodeće zvijezde tadašnje pop-rock, TV i pozorišne scene. Zaista impresivno zvuči podatak da su se na istom mjestu našla imena poput Neleta Karajlića, Branka Đurića, Tife, Bore Đorđevića, Borisa Šibera, Josipa Pejakovića i mogih drugih. Gotovo sve pjesme bile su obrade svjetskih rock standarda ali sa originalnim i duhovitim tekstovima koji ne vrijeđaju dječiju inteligenciju. Sponzor kasete bio je "Sarabon", što je bila novina u to vrijeme, kada je u jeku bio Markovićev (neuspio) pokušaj uvođenja tržišne ekonomije u posrnulu privredu države na umoru.
Sve u svemu, lijepe uspomene. Slušajte i uživajte!

Ja i danas negdje imam ovu kasetu, a imam i na kompu u mp3 cak mi je i zvono na mobu bilo Strasni kapetan (ih ti mi bio kapetan, ti mi bila kap'tanica"

Mastala sam da me zaborave u Robnoj kuci, i da cijelu noc lutam po njoj, a narocito po odjelu s igrackama.

Mislila sam da u semaforu sjedi mali ciko koji stalno pali i gasi svjetla.

Najvise na svijetu sam voljela otici u Pionirsku i sita se ispricati sa figurama Miki i Mini Mouse koje su nekad tamo stajale.

Bila sam ubijedjena da kad stavim mamin karmin niko ne vidi da sam ja mala i koliko imam godina.

Govorila da cu kad porastem biti rudar, a mama mi zbog toga padala u nesvijest.

Kad sam krenula u skolu, poslije par dana dosla iz skole bez torbe (sjecam se da je bila roza, kockasta, i imala je velike macije oci na kopcama, ruzna do bola a isto toliko i teska), kad me nana pitala gdje su mi stvari, ja lijepo obrazlozim "u skoli, nisam luda da ih stvaki dan nosim tamo-'vamo"... Onda nana otisla da je pokupi...

Nije proslo mnogo, jedan dan uciteljica zove mamu na telefon na pos'o, sva u panici, nema djeteta! Kako nema, fino nema. Pa je l' doslo dijete u skolu? Jest. Mama dolazi, sva istraumirana, u medjuvremenu mene nasli na spratu iznad u drugoj ucionici Pita me mama sto sam otisla u drugi razred, ne konta jesam li zalutala ili sta, kad ja fino ko iz topa: "dodijalo mi vise biti prvi razred, hocu sad da budem drugi"

Meni je bila najdraža reklama za Kraš Express:
"Ujutro za dobar dan, uvečer za dobar san"
Drugo značenje iste sam shvatio tek kad sam malo odrastao

sjetih se i ja nečega

Kad sam bila mala mislila sam da se sve rijeke na svijetu zovu Neretva
Mislila sam da se kaze doBiđenja
A mirisa prodavnica se i danas sjecam

blue_sky wrote:Kad sam bila mala mislila sam da se sve rijeke na svijetu zovu Neretva

I ja sam isto za Bosnu mislila

Sjećam se jednom, u prvom srednje, vraćam se ja kući s nekoliko prijateljica i ova jedna nam prepričava neki američki film, i uglavnom na kraju filma neko auto završi u rijeci, a ona nama kaže: ''I ide, ide auto i pravo u Bosnu!''

Sjetih se.. kad sam bila mala , ja i moja "raja" smo kontali da ako krenemo kopat rupu u zemlji da tako kopajuci mozemo doci na drugi kraj zemljine kugle.

blue_sky wrote:Kad sam bila mala mislila sam da se sve rijeke na svijetu zovu Neretva

ja sam mislila da su svi strani jezici zapravo engleski

ja sam mislio da se dvocifreni brojevi čitaju zasebno...

kada su mi objasnili, u stvari ubijedili, da 11 jeste "jedan'est" (jedva), bila je neka utakmica predratne lige, i spiker javlja da se završilo "jedan, jedan", a ja pun sebe i obogaćen novim znanjem rekao: "jest gluuuuuuuup, jedane'st bolan"

Kad sam bio mali, reko mi je deda, samo ti navali nema koja ne da....