Mislim da treba naglasiti razliku izmedju naroda i vodja, jer ono sto vodje zele ne mora biti volja vecini ili citavog naroda. Narod moze lako biti u poziciju da se ne pita, da se pita jako malo i jako rijetko ili da se formalno pita ( na izborima, koji i uprkos cinjenici da vecina glasa za "svoje", ne znace da je citav narod za politiku koju vode vodje). On mozda glasa za svoje jer n (obzirom na evidentnu podjelu na "svak svome") ne moze glasati za druge a ne moze ni prptiv svojih ( nesto kao u "najslabijoj karici"

).
Ja licno mislim da ovo nase poslijeratno drustvo ima onu kriticnu masu potrebnu da se njome manipulise , koja je nekakav amalgam siroke narodne mase (neukog i polupismenog svijeta, koji je uvijek bio ona kriticna masa za manipulisanje), i ono malo civilnog drustva koje cine inertni ( preplaseni i korupmirani uskim interesima), a da li je takvo stanje posljedica lose, tj. nepostojece ekonomije u zemlji, valjalo bi se upitatii potraziti odgovor.
Dakle, mi ne znamo da li narodi ( ova tri) zele ili ne zele naci rjesenje i zivjeti u miru jedni s drugima ili jedni pokraj drugih. Mi imamo samo medijske projekcije i sterotipe vezane uz proslost (rat i nepovjerenje).
Izbori po meni nikada nisu bili refleksija toga da li narodi zele naci medjusobni mir ovdje ili ne. Oni samo meni govore da se svijet ovdje po ratu podijelio u tri tora, i to je sve.A ko i kako predstavlja ta tri tora to je posebno pitanje.
Dakle, jedno je odnos medju narodima, koji opet ponavljam ne mozemo mjeriti na osnovu izbora i povremenih sukoba skupina, i o kojem mi zapravo ne znamo dovoljno, a drugo odnosi medju politicarima koji predstavljaju te narode.
Mi ne znamo da li se i u kojoj mjeri ta tri naroda genralno ne podnose. Sve sto znamo je da zive odvojeno i da u takvim, svojim sredinama sigurno povremeno uzivaju u predrasudama i sterotipima za one "druge", ali isto tako i saradjuju ( mada po meni ni dovoljno blizu onome sto je potrebno da bi se poceo ovdje provoditi suzivot ( sa izuzetkom vecih ubranih centara poput Sarajeva , Tuzle i sl...)
a da li su svi ti negativni stereotipi i predrasude indikator nivoa netrepeljivosti, da li su korijen mržnje, i da li ona može prerasti u neki novi sukob, možda mogu (i trebaju reći) naši sociolozi i psiholozi.
Ono što bih ja lično volio je provesti anketu u svakom od tri naroda tražeći odgovor na pitanja tipa :
"Šta vam smeta kod onih drugih i zašto?", "Da li je moguć život, suživot ili barem manje animoziteta sa onim drugima i po kojem modelu?", "Da li biste radije zivjeli u BiH sa onim "drugima" ili se odcijepiti ili pripojiti maticnim drzavama" (paznja! Govorim o ankete a NE o referendumu!).
Naravno, neki ce reci da je ovo posljednje pitanje uvreda svemu onom sto znaci BiH i svemu onom sto je zrtvovano za jednu gradjansku, liberalno-demokratsku drzavu u kojoj ima mjesta za sve njene (savjesne) gradjane, ali koliko god to pitanje bilo surovo ono jedino direktno donosi odgovor na pitanje stvarnog stava jednog naroda, koliko god on bio razocaravajuci za neke ili neprihvatljiv. A preispitivanje takvog jednog stava (stava za otcjepljenjem) je posebna tema i ima veze sa nekim osnovnim moralnim principima tipa: "moze li se otcijepiti i prisvojiti zemlja ljudi koji su sa nje protjerani i cije su clanovi porodica ( posebice muski) selektivno, planski i sistematski ubijani a njihova imovina unistvana?"
Dakle, ja mislim da mi zapravo ne znamo da li vecina od tri naroda zeli il ne zeli naci kompromisno rjesenje za sva tri naroda i ima li jedinstven stav po tom pitanju. Ako vecina jednog od tri naroda zeli otcjepljenje, mora imati u vidu ovo gore nevedeno osnovno ljudsko i moralno pitanje, po mom misljenju, inace rezonuje nehumano i neljudski i to nece moci proci, osim ako ne nadje neku kompenzaciju svim onim protjeranim zrtvama, a ja ne znam na koji nacin se te zrtve mogu kompenzirati za bilo koji od svojih gubitaka. Dakle, po to je delikatno pitanje ali postoji mnogo drugih pitanja oko kojih se itekako moze naci kompromis a tehnicke su prirode, primjena i jacanje kvaliteta zakona, javne uprave,ekonomije, skolst va i medija, tj onog sto se tice nasih svakodnevnih zivota. Tu se moze mnogo uradit, u hodu, dok cekamo rjesavanje tih "velikih" politickih pitanja.