Forum Klix.ba

NIN wrote:

Edouard wrote:

NIN wrote:
To se zove geocentrizam, nesto kao egoizam.

Zamislimo se nad cinjenicom koliko smo samo sicusni i nebitni u svom tom prostranstvu!

Otkuda zaključak/tvrdnja da je to činjenica, da smo nebitni u svom tom prostranstvu?
Radi sičušnosti?

Pa valjda bi trebao procitati svoj post na koji sam replicirao?

Ova tvrdnja o sićušnosti i nebitnosti je sa samog tvojeg otvaranja/uvoda u temu, i crvenim istaknuta, a ne replika na moje.
Inače, naslov je dobar i zanimljiv, stavljen je u rubriku filozofija, a ne nauka, i temu bi mislim trebalo promatrati prvenstveno s filozofskog pa i teološkog stajališta jer se one bave onim krajnjim, prvim i zadnjim pitanjima ljudske egzistencije, smisla...
Naučne spoznaje ovdje nisu nevažne, ali svakako ne i presudne.
Nabrajanje naučnih podataka i činjenica o milijardama zvijezda, galaksija, svjetlosnih godina, temperature čestica materije u milijunima stupnjeva, neće bitno osvjetliti spoznaju o našem stvanom mjestu u kozmosu.

“Dvije stvari ispunjaju dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopočitanjem što se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.
Ni jednu od njih ne smijem izvan svojeg vidokruga tražiti kao obavijenu tamom ili pak u nedokučivosti; ja ih vidim pred sobom i neposredno ih povezujem sa sviješću o svojoj egzistenciji.
Prva počinje od onog mjesta koje ja zauzimam u vanjskom osjetilnom svijetu, pa vezu u kojoj se ja nalazim proširuje do nedogledno - velikoga sa svjetovima nad svjetovima...
Druga stvar počinje od moje nevidljive vlastitosti, moje ličnosti...
Prvi pogled na bezbrojno mnoštvo svjetova kao da uništava moju važnost kao životinjskog stvora, koji materiju od koje je nastao mora opet vratiti planeti, jer je neko vrijeme bio opremljen životnom snagom.
Drugi pogled, naprotiv, beskonačno povisuje moju vrijednost kao inteligencije mojom ličnošću, u kojoj mi moralni zakon objavljuje život koji je nezavisan od životinjstva, pa čak i od cijelog osjetilnog svijeta, bar koliko se da razabrati iz svrhovitog određenja moje egzistencije s pomoću toga zakona, koji nije ograničen na uvjete i granice ovoga života, nego koji ide u beskonačnost.”

walter kurtz wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

walter kurtz wrote:a sto ako je everettova teorija multiverzuma tacna

Puh, fakat za mene nevjerovatna teorija.

zasto ako znamo da svemir ubrzava umjesto usporava velike su sanse da na njega djeluje gravitaciono polje nekog drugog svemira jer logikom big banga on bi trebao usporavati

Svemir se ne ubrzava u sirenju zbog gravitacije... ljudi vec dokazali kako i zasto, cak i nobelovu nagradu dobili prije nekoliko godina.

Domorodci nisu mogli vidjeti prvi brod kad se ukazao na pučini, jednostavno njihov mozak nije mogao svariti što oči vide. Jer ne vide oči, nego mozak. Može neko drugo biće sjediti sa vama u dnevnoj sobi, ali da vaš mozak to jednostavno ne vidi. Ili možda je bolje reći, ne raspolaže kapacitetom da vidi. Nije kompatibilan sa tom dimenzijom.

Nauka je još u povojima, kad su kapitalne stvari u pitanju. To što smo uvjereni da smo nešto shvatili, može a i ne mora biti istina. Recimo psihologija je na nivou medicine prije 100 godina. A opet psiholozi misle da sve shvataju.

Mislim da je cijela stvar svemira i svega što nas okružuje stvar percepcije. Nešto veliko za nas, je ustvari nešto sičušno nekom tamo.

Šta ako nekom biću vrijeme nije jednosmjerna dimenzija? Da li je ono besmrtno samom mogučnošću manipulacije vremenom? Ili i pored te mogućnosti, biološki sat kuca?

Šta ako je tijelo tek kukuljica? Tek prvi stepen spoznaje? Percepcije osnovnih dimenzija?

Higinsov bozon može proći kroz kilometre olova, a da u ništa ne udari. Toliko je sitan! A opet tako važan.

To što je svemir tako veliki sada i nama, bi li bio nekoj generaciji x, koja manipuliše prostor/vremenom?

sagledati stvarni prostor..
podsjetilo me malo na jedan uvrnut hadis
ide ovako, otprilike:
“Skuhao sam meso u loncu i pozvao Allahovog Poslanika a.s. Pošto je volio plećku, dao sam mu je.
– Daj mi plećku – reče mi, i ja mu dadoh i drugu.
– Daj mi plećku – reče mi ponovo. Allahov Poslaniče, – upitah ga: ‘Koliko ovca ima plećki?’
– Tako mi Allaha, da si šutio dodavao bi mi plećke sve dok bih ti tražio.”
izgleda da treba izvrnuti mozak naopacke, ponekad (:

Nismo ni svjesni koliko smo nebitni

ima li sanse da to pomogne da uhavizamo sta je bitno

zijancer wrote:sagledati stvarni prostor..
podsjetilo me malo na jedan uvrnut hadis
ide ovako, otprilike:
“Skuhao sam meso u loncu i pozvao Allahovog Poslanika a.s. Pošto je volio plećku, dao sam mu je.
– Daj mi plećku – reče mi, i ja mu dadoh i drugu.
– Daj mi plećku – reče mi ponovo. Allahov Poslaniče, – upitah ga: ‘Koliko ovca ima plećki?’
– Tako mi Allaha, da si šutio dodavao bi mi plećke sve dok bih ti tražio.”
izgleda da treba izvrnuti mozak naopacke, ponekad (:

E ova ti je dosad najaca.. haha

Suti sve je dobro, glava u pjesak, nista ne pitaj, nista ne pricaj, samo osjecaj , ne misli nista, ide kako ide, ko zna gdje i kad.
Za 3- 4 milijarde godina ce biti svejedno, sve izgara kad sunce bude red dwarf, a za 666 000 milijadri god ko zna sta ce biti sa milky wayom, black hole i other dimension.

:

Edouard wrote:Ova tvrdnja o sićušnosti i nebitnosti je sa samog tvojeg otvaranja/uvoda u temu, i crvenim istaknuta, a ne replika na moje.
Inače, naslov je dobar i zanimljiv, stavljen je u rubriku filozofija, a ne nauka, i temu bi mislim trebalo promatrati prvenstveno s filozofskog pa i teološkog stajališta jer se one bave onim krajnjim, prvim i zadnjim pitanjima ljudske egzistencije, smisla...
Naučne spoznaje ovdje nisu nevažne, ali svakako ne i presudne.
Nabrajanje naučnih podataka i činjenica o milijardama zvijezda, galaksija, svjetlosnih godina, temperature čestica materije u milijunima stupnjeva, neće bitno osvjetliti spoznaju o našem stvanom mjestu u kozmosu.

Tipično. Znate, ne treba svemir posmatrati kao sklop galaksija, atoma, energija i sila, nego filozofski i teološki. Jer zaboga, na taj način traže se odgovori o ...onim krajnjim, prvim i zadnjim pitanjima ljudske egzistencije, smisla...

Prijatelju, smisao svake egzistencije je jedan; ako si živo biće u bilo kakvom obliku i bilo gdje u univerzumu (uključujući i travke), tvoje je kada nastanes da se pripremiš za nastavak vlastite rase ili travke. Nakon toga ideš u đubrište da drugi mogu da se pojave. Ko nas pa treba, ko razmišlja o nama ili žudi za našim idejama i spoznajama, ko vjeruje u vječni život... sve su to šuplje.

Tvoje je da prihvataš ono što misliš da ti je interesantno ali ti moram otkriti da je to društveno jalovo. Ateisti su, rekao bih, više praktičari. i ako mogu da se bave materijom koju ti smatraš važnom. Niti zahvaljuju bogovima, niti Velikom prasku ili Hawkingima... jednostavno smatraju da je u biti naše postojanje za svu ovu beskrajnu širinu nevažno, ali bar dok smo živi, treba naći neki cilj, dodati tome zabavu, te potruditi se da dodamo svoj vlastiti doprinos. Jer da toga nema, ne bi ti sjedio pred kompjuterom i bio u mogućnosti da dijeliš svoje misli sa drugima.

aurora313 wrote:

Edouard wrote:Ova tvrdnja o sićušnosti i nebitnosti je sa samog tvojeg otvaranja/uvoda u temu, i crvenim istaknuta, a ne replika na moje.
Inače, naslov je dobar i zanimljiv, stavljen je u rubriku filozofija, a ne nauka, i temu bi mislim trebalo promatrati prvenstveno s filozofskog pa i teološkog stajališta jer se one bave onim krajnjim, prvim i zadnjim pitanjima ljudske egzistencije, smisla...
Naučne spoznaje ovdje nisu nevažne, ali svakako ne i presudne.
Nabrajanje naučnih podataka i činjenica o milijardama zvijezda, galaksija, svjetlosnih godina, temperature čestica materije u milijunima stupnjeva, neće bitno osvjetliti spoznaju o našem stvanom mjestu u kozmosu.

Tipično. Znate, ne treba svemir posmatrati kao sklop galaksija, atoma, energija i sila, nego filozofski i teološki. Jer zaboga, na taj način traže se odgovori o ...onim krajnjim, prvim i zadnjim pitanjima ljudske egzistencije, smisla...

Prijatelju, smisao svake egzistencije je jedan; ako si živo biće u bilo kakvom obliku i bilo gdje u univerzumu (uključujući i travke), tvoje je kada nastanes da se pripremiš za nastavak vlastite rase ili travke. Nakon toga ideš u đubrište da drugi mogu da se pojave. Ko nas pa treba, ko razmišlja o nama ili žudi za našim idejama i spoznajama, ko vjeruje u vječni život... sve su to šuplje.

Tvoje je da prihvataš ono što misliš da ti je interesantno ali ti moram otkriti da je to društveno jalovo. Ateisti su, rekao bih, više praktičari. i ako mogu da se bave materijom koju ti smatraš važnom. Niti zahvaljuju bogovima, niti Velikom prasku ili Hawkingima... jednostavno smatraju da je u biti naše postojanje za svu ovu beskrajnu širinu nevažno, ali bar dok smo živi, treba naći neki cilj, dodati tome zabavu, te potruditi se da dodamo svoj vlastiti doprinos. Jer da toga nema, ne bi ti sjedio pred kompjuterom i bio u mogućnosti da dijeliš svoje misli sa drugima.

Nakon toga ideš u đubrište da drugi mogu da se pojave. Ko nas pa treba, ko razmišlja o nama ili žudi za našim idejama i spoznajama, ko vjeruje u vječni život... sve su to šuplje.

A kako biti siguran da ovo tvoje navedeno, a i ono ispod, nije samo jedna velika šupljarija?

Edouard wrote:A kako biti siguran da ovo tvoje navedeno, a i ono ispod, nije samo jedna velika šupljarija?

Zato što sam uvidio da postoje jasna pravila i to ne samo oko nas i travki, nego cijele vasione. Znamo da ni tamo ništa ne traje vječno (novae, na primjer), što navodi na zaključak da neko treba da umre ili se raspadne, kako bi neko/nešto drugo došlo i preživjelo.

Samo nas naša individualna samouvjerenost, nestrpljivost i ignorancija vodi u drugačije zaključke, bilo da se radi o hrišćaninu, Aboridžinu, ili nekom od Inuita. Istovremeno, treba dodati da Aboridžini i Inuiti imaju zdraviji pogled na kosmos i sve što nas okružuje, nego oni koji se za ovo služe samo jednom od 'knjiga.'

aurora313 wrote:

Edouard wrote:A kako biti siguran da ovo tvoje navedeno, a i ono ispod, nije samo jedna velika šupljarija?

Zato što sam uvidio da postoje jasna pravila i to ne samo oko nas i travki, nego cijele vasione. Znamo da ni tamo ništa ne traje vječno (novae, na primjer), što navodi na zaključak da neko treba da umre ili se raspadne, kako bi neko/nešto drugo došlo i preživjelo.

Samo nas naša individualna samouvjerenost, nestrpljivost i ignorancija vodi u drugačije zaključke, bilo da se radi o hrišćaninu, Aboridžinu, ili nekom od Inuita. Istovremeno, treba dodati da Aboridžini i Inuiti imaju zdraviji pogled na kosmos i sve što nas okružuje, nego oni koji se za ovo služe samo jednom od 'knjiga.'

Zato što sam uvidio...

i zato što si to tako uvidio, misliš to tako mora biti, i nemere drugačije.
Znači, na tome počiva tvoja sigurnost, na tvojem uvidu u stvari. A znaš da su se i mnogi prevarili u onome što su uvidjeli. Pa i to da se Sunce vrti oko Zemlje.
O Aboridžinima i Inuitima i demitologizaciji Kozmosa drugom zgodom.

Edouard wrote:i zato što si to tako uvidio, misliš to tako mora biti, i nemere drugačije.

Jašta, mere da bidne ovako i onako, ali nikako po Knjizi!

aurora313 wrote:

Edouard wrote:i zato što si to tako uvidio, misliš to tako mora biti, i nemere drugačije.

Jašta, mere da bidne ovako i onako, ali nikako po Knjizi!

Neka jako neobična ateistička logika.
Descartes reče da u donošenju suda sudjeluju i razum i volja, ali da se volja puno više zalijeće, i radi toga da nastaju krivi sudovi.

Edouard wrote:

aurora313 wrote:

Edouard wrote:i zato što si to tako uvidio, misliš to tako mora biti, i nemere drugačije.

Jašta, mere da bidne ovako i onako, ali nikako po Knjizi!

Neka jako neobična ateistička logika.
Descartes reče da u donošenju suda sudjeluju i razum i volja, ali da se volja puno više zalijeće, i radi toga da nastaju krivi sudovi.

Nigdje veze Edo, ali svejedno... znam da smo se razumjeli.

zijancer wrote:sagledati stvarni prostor..
podsjetilo me malo na jedan uvrnut hadis
ide ovako, otprilike:
“Skuhao sam meso u loncu i pozvao Allahovog Poslanika a.s. Pošto je volio plećku, dao sam mu je.
– Daj mi plećku – reče mi, i ja mu dadoh i drugu.
– Daj mi plećku – reče mi ponovo. Allahov Poslaniče, – upitah ga: ‘Koliko ovca ima plećki?’
– Tako mi Allaha, da si šutio dodavao bi mi plećke sve dok bih ti tražio.”
izgleda da treba izvrnuti mozak naopacke, ponekad (:

Da... ovo stvarno ima puno veze sa ovom temom... jako duboke rijeci poslanika.

@ngel wrote:Nismo ni svjesni koliko smo nebitni

http://www.nikon.com/about/feelnikon/un ... ndex_f.htm

Staro i neke stvari nisu bas skroz tacne ali jos uvijek dobro...

Ja fakat pocinjem sve vise i vise vjerovat da smo ko neka vrsta kozmickih paradajza, i da ce doc po nas samo jedan dan, pobrat nas i napravit ajvar insanski od nas u nekoj svemirskoj fabrici.
I pakovace nas u tegle dijamantske, prodavat burzujskim intergalaktickim dinastijama, jahve familijama i tako to

mg wrote:Domorodci nisu mogli vidjeti prvi brod kad se ukazao na pučini, jednostavno njihov mozak nije mogao svariti što oči vide. Jer ne vide oči, nego mozak. Može neko drugo biće sjediti sa vama u dnevnoj sobi, ali da vaš mozak to jednostavno ne vidi. Ili možda je bolje reći, ne raspolaže kapacitetom da vidi. Nije kompatibilan sa tom dimenzijom...

Upaničih se. Zamisli da se mozak ne poveže sa još jednim veoma važnim organom!

Njanjavi wrote:Ja fakat pocinjem sve vise i vise vjerovat da smo ko neka vrsta kozmickih paradajza, i da ce doc po nas samo jedan dan, pobrat nas i napravit ajvar insanski od nas u nekoj svemirskoj fabrici.
I pakovace nas u tegle dijamantske, prodavat burzujskim intergalaktickim dinastijama, jahve familijama i tako to

A stvari koje te navode da vjerujes tako nesto su??

.

Njanjavi wrote:Ja fakat pocinjem sve vise i vise vjerovat da smo ko neka vrsta kozmickih paradajza, i da ce doc po nas samo jedan dan, pobrat nas i napravit ajvar insanski od nas u nekoj svemirskoj fabrici.
I pakovace nas u tegle dijamantske, prodavat burzujskim intergalaktickim dinastijama, jahve familijama i tako to

ali sta se desava sa svim dosada umrlim ljudskim organizmima, mislis da cekaju neki odredeni broj, da imaju masu planeta pa kad dode do bubam sad 50 milijardi to upakuju, ne znam, malo mi je to onako, ok moguce je, i mi uzgajamo bakterije do odredenog nivoa, broja, pa ih onda pakujemo, razrjedujemo, ko zna sta se desava tamo dole, mozda ratovi, glad, al znamao nakon odrdenog vremena uz odredene uslove dodu do odredenog, napma potrebnog broja.

mg wrote:Domorodci nisu mogli vidjeti prvi brod kad se ukazao na pučini, jednostavno njihov mozak nije mogao svariti što oči vide. Jer ne vide oči, nego mozak. Može neko drugo biće sjediti sa vama u dnevnoj sobi, ali da vaš mozak to jednostavno ne vidi. Ili možda je bolje reći, ne raspolaže kapacitetom da vidi. Nije kompatibilan sa tom dimenzijom.

Nauka je još u povojima, kad su kapitalne stvari u pitanju. To što smo uvjereni da smo nešto shvatili, može a i ne mora biti istina. Recimo psihologija je na nivou medicine prije 100 godina. A opet psiholozi misle da sve shvataju.

Mislim da je cijela stvar svemira i svega što nas okružuje stvar percepcije. Nešto veliko za nas, je ustvari nešto sičušno nekom tamo.

Šta ako nekom biću vrijeme nije jednosmjerna dimenzija? Da li je ono besmrtno samom mogučnošću manipulacije vremenom? Ili i pored te mogućnosti, biološki sat kuca?

Šta ako je tijelo tek kukuljica? Tek prvi stepen spoznaje? Percepcije osnovnih dimenzija?

Higinsov bozon može proći kroz kilometre olova, a da u ništa ne udari. Toliko je sitan! A opet tako važan.

To što je svemir tako veliki sada i nama, bi li bio nekoj generaciji x, koja manipuliše prostor/vremenom?

za prvi dio, moguce je,
za drugi postoje pitanja postavljaju se, da li su ljudi krocili u svemir (nije to samo pitanje mjeseca, da ne banaliziramo)

Naše stvarno mjesto u Kosmosu je privremenog karaktera! Otud sva nervoza!