Forum Klix.ba

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti samo moji - sve je drugo tuđe Grešio sam mnogo, učio da stradam leteo sam iznad vaše mere stroge grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam svojim divnim grehom da usrećim mnoge Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće grešio i za vas, koji niste smeli, pa sad deo moga greha niko neće a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Duško Trifunović

Kud sam ja sve lutao?
Kud su padale moje teznje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i grijesio u zivotu!
Kako da vam kazem kad to i rodjeno moje sjecanje zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dusa nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah.
Na borbe svijeta ja sam gledao kao sto se s vedra visa gleda na magle koje se nadvijaju po dolinama.
Bio sam nijemi, oholi gost zivota.

Ivo Andric, Ex Ponto.

Ipak nisam pobijeđen sve dok ne priznam poraz, a ja ga još ne priznajem.

pozelim ..ponekad...
..a onda se probudim

danas sam se pomirila sa snovima...pustili su me da se odmorim

Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim, ko bi bio dobar, naš, blizak, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.

Greška u koracima, slijepa ulica može postati..

a ne samo ponovljeni ples..

ti, koji i ne slutiš..

e jebem ti zivot...

gušim se.

I...pokušah da ti napišem poruku,kažem toplu riječ il' nešto više,da se opet pustim,prepustim,poletim...a onda osjetih vlagu na tipkama, vatru u očima,....danas je novi dan...digni glavu...i nastavi...negdje tamo,blizu ili daleko , negdje tu je kraj..kraj suzama,tuzi...mora ga biti, mora...

Život ide dalje,ne čeka nikog od nas.

Ne čeka Tebe,ne čeka mene....Nas čeka još manje.
Ništa nije nalik onim naših danima kad pod pendžerima Duše tkasmo najljepše Niti,lagano odmotavajući klupko Nježnosti.Ništa nije nalik ni našim noćima kad letjesmo prostranstvima Duše doticajući se pogledima,ljubeć' se očima,milujuć' riječima.
Ništa nije nalik nama.

Nema više boja Nedostajanja,nema ni tragova Čežnje.
Prekrilo ih je ovo maglovito jutro.
Teško je pronaći Nit.
Teško je uplitati Niti za rukavice nove.
Trebaju mi ljubavi.
Znaš da mi je uvijek hladno.
Kako ću ovu zimu bez našim Nitima pletenih rukavica?
Zar Ti nije žao onih ruku koje su te milovale?
Zar Ti nije žao onih istih ruku koje su kao kandže zarivale se u tvoje meso uz krik Čežnje?
Zar Ti nije žao onih malih prstića koje su prinoseći usnama jedino ti znao zagrijati?

Trebaju mi nove rukavice.


Tužna sam.
Još sam tužna.
Nedostaju mi Niti.
A ti,ti jos od tuge moje živiš.
Živi zauvijek.

Kad posrnes i ostanes bez daha,
lati se pjesme i sevdaha,
zapjevaj u inat dušmanima,
sevdalinku čaršije svoje
i zakuni se stihovima
da ćeš se radovati i umirati
sa bosanskim sinovima. (oridjidji, 10.10.2011.)

poklonim ti svoje vrijeme, mala.

Ti si oprala sve moje smrdljive carape,
sve moje usrane gace,
ti si dijelila sa mnom sve moje depresije i pijanstva.
Tugu si brisala kao ispovracani pod.
I kad smo bili bez pare, bio sam tvoj milioner.
I kad sam zbrzio stvar, bio sam tvoj Apolon.
I zato te volim.
Najvise na svijetu.
Dabogda umro ako lazem.

obecao sam sebi da cu ti pokazati moju romanticnu stranu
e pa dosao je taj trenutak
zasluzila si mnogo bolje al odnekud se mora poceti
e pa duso ne znam sta da ti kazem osim UZIVAJ

hocu pricati o ljubavi
ne znam kako da pocnem
pocet cu od usana
a zavrsio bih ko zna gdje
na tvome tijelu
ako neko uspije
da te oraspolozi
bolje od mene
priznat cu mu
da te voli vise od mene
pitali su me
sta skrivam u ruci
rekao sam srecu
otvorio sam dlan
i pokazao tvoje ime
imam samo 2 bitne stvari u zivotu
srce i tebe
srce za tebe
a tebe samo za sebe
sve sto imam
mogu reci u dvije rijeci
one su tako slatke
oprosti mi molim te
sta mogu kad volim te
M- moja
I- intrigantna
L- lijepa
I- inteligentna
C- cijela
A- a volim te (a-amore)
moje srce je zatvor a ti si dobila dozivotno

...

Kada te nema jer tako hoću, zaledim osmijeh. U sebi kažem ime, udahnem duboko
i pomislim: tako mi nedostaješ...

evo ti ovaj da se smiris

I uhvatim sebe, kako na tebe mislim...i opet se smijem,sanjarim i nadam se..i uhvatim sebe kako zadovoljna ustanem i veselim se kiši, koji inače ne volim i kako mi je sivo nebo iznad Sarajeva danas baš lijepo i kako me ne plaše tamni oblaci koji se naziru u daljini...I sve sada ima drugi oblik i smisao, jer ti si mu dao tu notu...osmjeha i sreće..I sad se osjećam glupo jer ne mogu da iskažem ni mali dio onoga kako se osjećam ali...gledam kroz prozor i ...kiša će...ma neka će- lijepa je.Isad opet uhvatih sebe kako s glavom naslonjenom na dlanove gledam u ovaj i kroz ovaj tekst a u stvari ne vidim ništa,samo vidim tebe...U svemu te vidim,u danu, u noći, u jutru i svitanju...Tako si brzo ušao u moje srce...Nisi pitao, nisi kucao samo si odjednom bio tu.I kao da ti je tu oduvijek bilo mjesto i kao da si samo ti nedostajao da budem kompletna i cijela.I čemu ove suze koje se spremaju sada? Ne brini, nisam tuzna...samo zahvalna, luda i zaljubljena...
Hvala ti, jer si tako drag, jer misliš na mene i čuvaš me, jer si tu za mene i čekaš me..Hvala ti što si mi pokazao koliko mogu da osjećam i što si pronašao ključ mog srca, hvala ti što si otopio led,dodirnuo nedodirljivu mene...Hvala ti...
Bože...Tebi sam rekla i ono što se ne smije, što se taji i krije, što niko ne treba i ne smije da zna, ja sm rekla tebi.
I hvala ti...što me okolo zapitkuju šta se dešava a ja nemam pojma o čemu govore kad kažu da sam drugačija,a sebi sam uvijek ista, pa se onda zagledam i okrećem pred ogledalom i kad se pogledam vidim...sve je isto ali ništa isto nije...jer...volim te.Hvala ti.

I kao što si i sam rekao...od nečeg se mora početi,drugi put možda uspijem da iskažem šta osjećam.

non sarai mai capire che cosa la fiamma e brucia, e quando qualcuno non capisce tutti voi ...
ti amo

Lijepo se prisjetiti ove klasike :

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Vesna Parun

Kažu da je nemoguće potpuno upoznati samog sebe
Pa je onda nemoguće potpuno upoznati ni nekog drugog
Ja onda hoću da dođem na ivicu
I upadnem preko nje
Duboko u tvoje dubine
I da nikad ne padnem na dno
Bolje, jer se bojim da se čitav ne polomim