#601 Re: Goran Bregović prodao "Durdevdan"
Posted: 17/08/2019 16:58
Za neke nije ni prije `94, osim na razglednici.
Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Pardon, mislio sam na Suada Jakirlica, prvog frontmena grupe "Valentino". My bad. Za Ziju nisam siguran, ali sam nekako uvijek smatrao da su oni bili raja s faxaPorodice Foht wrote:Mozda, ali znam kakvim rijecima je o njemu govorio prof.Sarcevic ako znas ko je taj lik.salik79 wrote:Zijo Valentino je, doslovno, Akademija nauka za Bregu.Porodice Foht wrote: Kazem neshvatljivo jer je Goran studirao filozofiju i tako obrazovanih muzicara je malo. Jedino mu Usne vrele visnje mogu parirati po nekom opstem obrazovanju
Meni licno Zijo nikad nije pokazao raskos opceg obrazovanja u intervjuu, javnom nastupu i sl. To je opet individualno.
dječak sa šibicama wrote:Biste li prokomentirali nedavne napise o Vašem susretu s Radovanom Karadžićem? Možete li nam reći kad se to desilo, na šta se odnosilo Vaše pitanje: “Kako ide naša stvar”, te njegov odgovor: “Dobivamo ih 100 posto”?
- Ovo i pitanje i odgovor su u vezi s kockom, a ne s ratom. Jer, tada rat još nije bio ni počeo. Ali sam se sjetio jedne anegdote koja je bila u opticaju u moje vrijeme. Vjerovatno ih ima još koji se sjećaju da je, kad se otvarala Skenderija, došao i drug Tito. A onda legenda kaže da je osiguranje napravilo propust tako što nije prekontroliralo sve kabine u WC-u u Skenderiji tako da je u jednom trenutku jedan momak, čak mu znamo i ime, izašao iz kabine i zatekao druga Tita kako pi... I šta sad radi naš momak? Jedinu moguću stvar - aplaudira.
Sve na stranu, cinjenica je da je lik presutio rat u Sarajevu, prvu avio bombu na Beograd obiljezio je koncertom podrske u Solunu. Njegovo pravo, ali eto meni je malo blesavo pretvarati se da te cinjenice ne postoje.
Malo to boli prave sarajlije, pustimo sad one kojima bi Goran bio vlasce pasce i da je grudima isao na mladiceve granate.
Mali, krilati Sizifčić.Banksy wrote:Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Da, baš tako.Challenger_ wrote:Mali, krilati Sizifčić.Banksy wrote:Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Ommadawn wrote:Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.
Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.
Ommadawn wrote:Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.
Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.
Banksy wrote:Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...piupiu wrote:
Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.
Ne pretjeruj, jesmo kleknuli, ali ne toliko...pici wrote:
Zvaljo de na pivu svrati nece ti veHabije nista
Banksy wrote:Ne pretjeruj, jesmo kleknuli, ali ne toliko...pici wrote:
Zvaljo de na pivu svrati nece ti veHabije nista
Ma ja.kakavdanakneiskustvu wrote:LBVIEW wrote:Cek, ko je pitao Ludovana "kako ide nasa stvar?", a u australijskom listu izjavio kako je doticni zlocinac "jadan, nije se snasao u historijskom okolnostima"?. Ko se uostalom druzi s istim tim politicarima poput Dodicka, o o kojima govori sve najbolje?¤ jelena ¤ wrote:Jbt koja opsesija političarima....Alija, Dodik, Karadžić... a tema o muzičaru.
kao ne vidi se da je tema na pdf politika
Ommadawn wrote:
Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.
Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.
hizo ramidovic wrote:I jos nemanja da se vrati pa k'o u dobra stara vremena...
S koliko se nistica pise rijec obraz/katakter?kakavdanakneiskustvu wrote:dječak sa šibicama wrote:Biste li prokomentirali nedavne napise o Vašem susretu s Radovanom Karadžićem? Možete li nam reći kad se to desilo, na šta se odnosilo Vaše pitanje: “Kako ide naša stvar”, te njegov odgovor: “Dobivamo ih 100 posto”?
- Ovo i pitanje i odgovor su u vezi s kockom, a ne s ratom. Jer, tada rat još nije bio ni počeo. Ali sam se sjetio jedne anegdote koja je bila u opticaju u moje vrijeme. Vjerovatno ih ima još koji se sjećaju da je, kad se otvarala Skenderija, došao i drug Tito. A onda legenda kaže da je osiguranje napravilo propust tako što nije prekontroliralo sve kabine u WC-u u Skenderiji tako da je u jednom trenutku jedan momak, čak mu znamo i ime, izašao iz kabine i zatekao druga Tita kako pi... I šta sad radi naš momak? Jedinu moguću stvar - aplaudira.
Sve na stranu, cinjenica je da je lik presutio rat u Sarajevu, prvu avio bombu na Beograd obiljezio je koncertom podrske u Solunu. Njegovo pravo, ali eto meni je malo blesavo pretvarati se da te cinjenice ne postoje.
Malo to boli prave sarajlije, pustimo sad one kojima bi Goran bio vlasce pasce i da je grudima isao na mladiceve granate.
pa sam je rekao,nije ga to zanimalo,jer je to bilo alijino sarajevo,njegove riječi,a vidi cuda,sad ga to isto sarajevo itekako zanima
Nisi ti shvatio pola posta. Kao udario thumbs up jer je kotra bregovicaLBVIEW wrote:Ommadawn wrote:
Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.
Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.