Goran Bregović prodao "Durdevdan"

[dječak sa šibicama]

Za neke nije ni prije `94, osim na razglednici.

[¤ jelena ¤]

Tuga jedna.

I čisto podsjećanja radi, govorimo o čovjeku koji ima 70 godina.

[Banksy]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...

[salik79]

Kazem neshvatljivo jer je Goran studirao filozofiju i tako obrazovanih muzicara je malo. Jedino mu Usne vrele visnje mogu parirati po nekom opstem obrazovanju

Zijo Valentino je, doslovno, Akademija nauka za Bregu.

Mozda, ali znam kakvim rijecima je o njemu govorio prof.Sarcevic ako znas ko je taj lik.
Meni licno Zijo nikad nije pokazao raskos opceg obrazovanja u intervjuu, javnom nastupu i sl. To je opet individualno.

Pardon, mislio sam na Suada Jakirlica, prvog frontmena grupe "Valentino". My bad. Za Ziju nisam siguran, ali sam nekako uvijek smatrao da su oni bili raja s faxa

[dječak sa šibicama]

Biste li prokomentirali nedavne napise o Vašem susretu s Radovanom Karadžićem? Možete li nam reći kad se to desilo, na šta se odnosilo Vaše pitanje: “Kako ide naša stvar”, te njegov odgovor: “Dobivamo ih 100 posto”?

- Ovo i pitanje i odgovor su u vezi s kockom, a ne s ratom. Jer, tada rat još nije bio ni počeo. Ali sam se sjetio jedne anegdote koja je bila u opticaju u moje vrijeme. Vjerovatno ih ima još koji se sjećaju da je, kad se otvarala Skenderija, došao i drug Tito. A onda legenda kaže da je osiguranje napravilo propust tako što nije prekontroliralo sve kabine u WC-u u Skenderiji tako da je u jednom trenutku jedan momak, čak mu znamo i ime, izašao iz kabine i zatekao druga Tita kako pi... I šta sad radi naš momak? Jedinu moguću stvar - aplaudira.

Sve na stranu, cinjenica je da je lik presutio rat u Sarajevu, prvu avio bombu na Beograd obiljezio je koncertom podrske u Solunu. Njegovo pravo, ali eto meni je malo blesavo pretvarati se da te cinjenice ne postoje.

Malo to boli prave sarajlije, pustimo sad one kojima bi Goran bio vlasce pasce i da je grudima isao na mladiceve granate.

[kakavdanakneiskustvu]

Biste li prokomentirali nedavne napise o Vašem susretu s Radovanom Karadžićem? Možete li nam reći kad se to desilo, na šta se odnosilo Vaše pitanje: “Kako ide naša stvar”, te njegov odgovor: “Dobivamo ih 100 posto”?

- Ovo i pitanje i odgovor su u vezi s kockom, a ne s ratom. Jer, tada rat još nije bio ni počeo. Ali sam se sjetio jedne anegdote koja je bila u opticaju u moje vrijeme. Vjerovatno ih ima još koji se sjećaju da je, kad se otvarala Skenderija, došao i drug Tito. A onda legenda kaže da je osiguranje napravilo propust tako što nije prekontroliralo sve kabine u WC-u u Skenderiji tako da je u jednom trenutku jedan momak, čak mu znamo i ime, izašao iz kabine i zatekao druga Tita kako pi... I šta sad radi naš momak? Jedinu moguću stvar - aplaudira.

Sve na stranu, cinjenica je da je lik presutio rat u Sarajevu, prvu avio bombu na Beograd obiljezio je koncertom podrske u Solunu. Njegovo pravo, ali eto meni je malo blesavo pretvarati se da te cinjenice ne postoje.

Malo to boli prave sarajlije, pustimo sad one kojima bi Goran bio vlasce pasce i da je grudima isao na mladiceve granate.

pa sam je rekao,nije ga to zanimalo,jer je to bilo alijino sarajevo,njegove riječi,a vidi cuda,sad ga to isto sarajevo itekako zanima

[Challenger_]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...

Mali, krilati Sizifčić.

[Challenger_]

De bona Piupiu, urgiraj kod administracije da poprave ovo sa avatarima.

[Škobo Habu]

25 stranica!? WoW!

Na kraju, kada je Bregovoć onako jalijaški izofir'o propalog žurnalistu tip Hadžovića i sličnu kompaniju, stalo se na famoznom koncertu u Solunu i onoj "Jebo Aliju".

Još 25 stranica, please.

[Banksy]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...

Mali, krilati Sizifčić.

Da, baš tako.

[Ommadawn]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.

Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.

[kakavdanakneiskustvu]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.

Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.

pametno napisano

[pici]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.

Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.

dobar

[pici]

Jeste, tačno. Isto se može reći i za Bregovića. Posebno znajući da je on izašao iz sarajevkog političko-poetsko-muzičkog pokreta šezdesetosmaša, koji su se okupljali se po poetskim večerima, kafanama, svirkama... u kojem su bili svi - od tog istog Karadžića i jarana mu Noge, Tontića, itd, preko Duška Trifunovića, Sidrana, Ibrišimovića, Premeca, Vešovića, Predraga Fincija, preko Pimpeka i raje iz Indexa, Keme Montena, Čole, Branka Vlačića, nekadašnjeg urednika "Vena", da ne nabrajam dalje... svi su oni manje-više bili ispisnici, i svi u tom krugu koji je iznjedrio sve što se danas već naalzi u BeHa kanonu. Ali pošto mi ne pišemo kulturnu historiju BiH i sobom se uvijek bavimo politikanski i citirajući naslove iz petparačkih novina koji promovišu intelektualni šund, onda je Bregović rodonačelnik turbo-folka i 'prepakivač šunda' bez ikakve umjetničke vrijednosti, a ovi su "authtoni", i štatijaznam. Elem. Nije ni mjesto, ni vrijeme.

Unosiš ozbiljnost i pamet u neozbiljnu temu, džaba trošiš vrijeme...

neKa, ima sve smisla... malo tobe nije naodmet... trebaju se negdje podvuc crte, ali ( od Neda Starka) sire i dublje gledajuci ovim se samo cini usluga i gradu ne samo bregi i njemu slicnima... zasto da ne, biznis ne trpi moralnost, biznis je biznis a nama treba i da se vrati tog sarajevskog duha koji je rastjerala ova politicka klika... film, muzika, ples, sport, itd sarajevu treba vratiti onaj žar. Neka seru nek jedu govna ali ako ce u sarajevo i BiH dovuci biznis, poslove, pare, novinu, starinu sta god onda bujrum. Zvaljo de na pivu svrati nece ti veHabije nista

[Banksy]

Zvaljo de na pivu svrati nece ti veHabije nista

Ne pretjeruj, jesmo kleknuli, ali ne toliko...

[Ommadawn]

Doći će i Žvaljo. Sedam dana će ga pljuvati - kasnije će mu sve halaliti.

[hizo ramidovic]

I jos nemanja da se vrati pa k'o u dobra stara vremena...

[pici]

Zvaljo de na pivu svrati nece ti veHabije nista

Ne pretjeruj, jesmo kleknuli, ali ne toliko...

bogumi kako je krenulo ima i da se naguzimo...

[LBVIEW]

Jbt koja opsesija političarima....Alija, Dodik, Karadžić... a tema o muzičaru.

Cek, ko je pitao Ludovana "kako ide nasa stvar?", a u australijskom listu izjavio kako je doticni zlocinac "jadan, nije se snasao u historijskom okolnostima"?. Ko se uostalom druzi s istim tim politicarima poput Dodicka, o o kojima govori sve najbolje?

kao ne vidi se da je tema na pdf politika

Ma ja.

[LBVIEW]

Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.

Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.

[kakavdanakneiskustvu]

I jos nemanja da se vrati pa k'o u dobra stara vremena...

sa njim se bar zna na cemu je,covjek nije ljigav u svojim odgovorima,izjavama

[LBVIEW]

Cisto, podsjecanja radi, govorimo o nazovi covjeku od 70 ljeta koji zadnjih 20 godina nije napravio nista sto bi, po umjetnickoj vrijednosti, nadmasilo ove zadnje, nazovi stihove, o " Micku i njegovim glavicu".

[LBVIEW]

Biste li prokomentirali nedavne napise o Vašem susretu s Radovanom Karadžićem? Možete li nam reći kad se to desilo, na šta se odnosilo Vaše pitanje: “Kako ide naša stvar”, te njegov odgovor: “Dobivamo ih 100 posto”?

- Ovo i pitanje i odgovor su u vezi s kockom, a ne s ratom. Jer, tada rat još nije bio ni počeo. Ali sam se sjetio jedne anegdote koja je bila u opticaju u moje vrijeme. Vjerovatno ih ima još koji se sjećaju da je, kad se otvarala Skenderija, došao i drug Tito. A onda legenda kaže da je osiguranje napravilo propust tako što nije prekontroliralo sve kabine u WC-u u Skenderiji tako da je u jednom trenutku jedan momak, čak mu znamo i ime, izašao iz kabine i zatekao druga Tita kako pi... I šta sad radi naš momak? Jedinu moguću stvar - aplaudira.

Sve na stranu, cinjenica je da je lik presutio rat u Sarajevu, prvu avio bombu na Beograd obiljezio je koncertom podrske u Solunu. Njegovo pravo, ali eto meni je malo blesavo pretvarati se da te cinjenice ne postoje.

Malo to boli prave sarajlije, pustimo sad one kojima bi Goran bio vlasce pasce i da je grudima isao na mladiceve granate.

pa sam je rekao,nije ga to zanimalo,jer je to bilo alijino sarajevo,njegove riječi,a vidi cuda,sad ga to isto sarajevo itekako zanima

S koliko se nistica pise rijec obraz/katakter?

[Bodkin]

Ne, Bregović je samo uradio ono što su par godina ranije uradili Turci (vidi pod Anadol-rock), dakle prepisao recept, primjenio ga kod nas koji je tadašnjem opštem društvu bio prihvatljiv i to je to. Nazovi to kulturom i klepi pare. I prije Bijelog Dugmeta su postojali rock bendovi po Sarajevu ali se nisu baš najbolje snašli sa ubiju pare kao on i steknu širu popularnost. Indexi donekle jesu ali njih je ubila diskografska kuća, postavljajući im uslov da snimaju singlice i da se više posvete festivalskoj zabavnoj muzici, sve dok nisu snimili svoj album prvijenac i time se vratili na zaslužno mjesto ozbiljnog benda.
Većina ljudi će reći kako im se najviše dopada “staro” Bijelo Dugme što donekle ukazuje na to da će svaki album Bijelog Dugmeta poslije “Bitange i Princeze” biti gori od onog prethodnog.
Na stranu to što je Brega krao od zapadnjačkih bendova (krali su između ostalih i Led Zeppelin, još uvijek se vode sporovi oko njihovih nekih pjesama, kojeg je isti taj Bregović pođonio) ali on je to lijepo mogao upakovati mojoj rahmetli neni kojoj je simpatična bila pjesma “Slatko li je ljubit tajno” i mom starom “Šta bih dao da si na mom mjestu” koji nikada nije čuo za Argent dok mu je ja nisam pustio na gramofonu.
Paralelno sa mijenjajućoj situaciji kako u državi, tako u društvu i svijesti naroda, on se svojom muzikom prilagođavao njima bez ikakvih ambicija da promijeni nešto - a mogao je.
Vidjevši da se sa filmskom muzikom može zaraditi više, Bregović rasformira Bijelo Dugme, napušta rock i okreće se Zapadu. A Zapadu tada ni najmanje nije bio interesantan rock iz jedne propale socijalističke države (nije im zapravo bio interesantan rock ni iz bilo koje socijalističke države), niti pop, niti bilo šta što su oni u svojoj bogatoj bašti već imali - nego egzotika.
I tu dolazi sa romskom muzikom i trubama iz prostog razloga što je ritmična i Zapad je kao takvu objeručke prihvaća, pogrešno je definirajući kao folk muziku Balkana, nerijetko i Istočne Europe.
Sad kada i ta popularnost jenjava, on se sjetio da uzme bosansku izvornu muziku iz Podrinja i Pousorja i nešto na taj fazon napravi.
Sad kada se pokazalo da Beograd nije toliko jak koliko je bio devedesetih (ili se bar mislilo da jeste), valja i rodna malo veća provincija, pa nastaje album “tri pisma iz Sarajeva”, jeftina priča muslimana, hrišćana, jevreja.
Ako ga zdravlje (i pamet) posluži - na red će stići (ponovo) Zagreb pa me neće iznenaditi da koketira sa ustaštvom. Uostalom, Thompson možda nikada ne bi ni postojao da mu muzička podloga faktički nije nešto što je direktno inspirisano Bijelim Dugmetom. Pardon, Bregovićem.

Žvaljo je barem bio dio muzičko-humorističkog pokreta a taj pokret je ispočetka ukazivao na probleme u našem društvu, na šta oni mogu izaći ukoliko se nešto ne promijeni. A sad što se priklonio nečemu na šta je ukazivao kao opasno - njegov lični razlog.
Uostalom, Žvaljo i nije tema.

Nisi ti shvatio pola posta. Kao udario thumbs up jer je kotra bregovica

[Hakiz]

Meni je jasno šta Bregović hoće od Sarajeva, ali mi nije jasno kako to da Sarajevo još hoće Bregovića.

Ovaj grad je, uostalom, poznat po tome da se lako odrekne i onih koji to ne zaslužuju kao i onih koji zaslužuju.

Tako da mi ta mazohistička uvlakuša Bregoviću nikako nije jasna.

Uostalom, to se lako riješi bez velike priče. On napravi koncert, niko mu ne dođe i stvar riješena.

Ako mu ljudi dođu, tada i zaslužujemo da nas guzi. I tada je stvar riješena, samo što će nas koštati ako ni za šta drugo, onda za vazelin.