Forum Klix.ba

JA imam raznih playlista... BPM mi nije toliko važan jer sporo trčim.... ali kada je tesko imam jednu sa 5 pjesama koje me dignu svaki put...

Nedjelja kad je otis'o Hase
Srce ruke i lopata
Ja volim samo sebe
Osjecam se haj
Hipnotisana gomola

Pitarka!

Bravo !!!

balea wrote: Nedjelja kad je otis'o Hase
Srce ruke i lopata
Ja volim samo sebe
Osjecam se haj
Hipnotisana gomola

Ukrascu ti listu.

P.S. Vi koji ste trcali prosle godine, jeste primjetili da je staza ove godine duza za nekih 300 metara. Sa vilsa se ulazi u Radicevu. Nemojte se iznenaditi.

mousstapha wrote:

balea wrote: Nedjelja kad je otis'o Hase
Srce ruke i lopata
Ja volim samo sebe
Osjecam se haj
Hipnotisana gomola

Ukrascu ti listu.

P.S. Vi koji ste trcali prosle godine, jeste primjetili da je staza ove godine duza za nekih 300 metara. Sa vilsa se ulazi u Radicevu. Nemojte se iznenaditi.

Jesul konačno namirili tih 300 metara?

Sretno svima sutra.

forest gump wrote: Jesul konačno namirili tih 300 metara?

To bi valjda trebalo namiriti.

Jesi li nosio garmina ranije, koliko je po njemu falilo?

mousstapha wrote:

forest gump wrote: Jesul konačno namirili tih 300 metara?

To bi valjda trebalo namiriti.

Jesi li nosio garmina ranije, koliko je po njemu falilo?

Prošle godine je falilo baš oko 300m.

Radićeva ulica je kod BBI?
Kako iz vilsa?

testni_akaunt wrote:Radićeva ulica je kod BBI?
Kako iz vilsa?

Franje Račkog!

Do mene.

Jedno "glupo" pitanje. Je li bitno šta se doručkuje? Mislim, šta je preporučljivo jesti najmanje 2 sata prije maratona?

I ja mislim da treba makar 2 sata prije. Ako trcis ujutro onda je najbolje doruckovati poslije trcanja, a na gladan sto ak turu odraditi


ps: ajde neka nam neko uploaduje svoju playlistu, mrsko mi praviti

Sent from my iPad using Tapatalk

DanteX wrote:Jedno "glupo" pitanje. Je li bitno šta se doručkuje? Mislim, šta je preporučljivo jesti najmanje 2 sata prije maratona?

ugljikohidrate jer sporo otpustaju energiju i nesto proteina, dakle neke zitarice, makarone sa sirom, puter, sir, mlijeko i slicno, banana takodje

Evo me napokon kući! Ponosan na sebe, za 2:11:10 sekundi sam završio svoj PRVI polumaraton

Sve je super bilo, vrijeme, moja energija i prvo iskustvo polumaratona. Na Darivi sam dušu ostavio, tu su me noge počele boljeti, ali sam izdržao. Ni jednom nisam stao da se odmorim, cijelu stazu sam istrčao u komadu. Kod Vječne vatre sam uložio zadnje atome snage i tu sam upalio brzi šprint, nisam ni ja znao odakle mi toliko snage ali sam trčao kao da me vrag ganja

Na cilju sam bio toliko iscrpljen, ništa nisam osjećao, u prvih nekoliko sekundi kako sam stao sve mi trne, ali onda su počeli bolovi. I moram vam reći, sve ti žuljevi, ta iscrpljenost, ta bol u mišićima i sva ta upala... SVE JE TO VRIJEDILO!

Kada se sjetim samo početka i kraja... Mislio sam u jednom trenutku da neću izdržati, ali mi je jedan glas govorio da mogu ja to (plus što sam dao 30 KM ). Toliko snage i samouvjerenja mi je ulilo ono pljeskanje i navijanje od stranih ljudi. Trčao sam sve vrijeme sa osmijehom na licu. I sada gledam u svoju medalju i ne mogu skinuti osmijeh sa sebe. Sjećam se sebe prošle godine sa 110 kg, trčao sam po užarenom suncu, znojio sam se kao nikad u životu. I sada, sa 80 kg završio sam svoj prvi polumaraton. Kad usporedim te dvije osobe, ni nalik jedna na drugu. Rekao sam da mogu i dokazao sam sebi da mogu. Ovo mi je najveća pobjeda protiv sebe

Usput da pitam, ima li još slika sa trčanja?

Svaka čast DanteX, vjeruj da me duša boli što nisam mogao prisustvovati svom prvom polumaratonu, ako me zdravlje posluži iduće godine hoću sigurno.
Čestitke svima koji su istrčali i da iduće godine ostvarite još bolje vrijeme.

Sent from my Nexus 4

To je ta snaga trcanja, koliko god ucesnika toliko i uspjesnih prica. Svaka cast @DanteX, samo tako nastavi, nema nazad.

Moj cilj ove godine je bio trcati ispod 1:30. Nekoliko dana prije polumaratona nisam vjerovao da mogu, a sto se vise blizio trenutak bio sam sve nervozniji. Cak sam jednim dijelom trke razmisljao sta mi ovo treba. Ali kad sam na cilju vidio vrijeme 1:28 i jos nesto sekundi, shvatio sam da nista na svijetu nema sto moze to zamijeniti. Umor, zuljevi, upale misica. Sve je vrijedilo.

Ja završih... ne mogu da vjerujem uopšte. Dio od SSC-a do vijećnice me ubio... vruće, sunce beton i policijska kola iza mene su me demoralisala skroz... Na Darivi sam fasovala žulj na tabanu ... ali i došla sebi malo tako da ipak nisam završila zadnja

Čestitam svima na postignutim dobrim vremenima

istrcao sam i ja svoj prvi polumaraton...mogu samo potpisati ono sto je @DanteX napisao - pobjeda protiv sebe . prva kriza mi se desila vec na 7. km, onda me koljeno koje me nikada nije bolilo pocelo boliti oko 12. km, svi ti glasovi sumnje u glavi koji govore da nemam dovoljno snage, da ne mogu zavrsiti, da sam uzalud trenirao, kako cu ja jos izdrzati 10 km...i onda nekako nadjem snagu i mir u sebi, stisnem zube i zavrsim

cestitke svima koji su ucestvovali u polumaratonu - bez obzira da li su trcali, navijali ili nabacivali trkacima "petice". Sarajevo zasluzuje ovako nesto.

@DanteX: pogledaj na FB "NGO Marathon Sarajevo"

Hvala vam ljudi
Evo, medalja je još uvijek pored mene, mislim da će tu stajati neko vrijeme

Sada slijedi mali odmor od nekoliko dana, pa onda priprema za idući polumaraton

DanteX wrote:Evo me napokon kući! Ponosan na sebe, za 2:11:10 sekundi sam završio svoj PRVI polumaraton

Sve je super bilo, vrijeme, moja energija i prvo iskustvo polumaratona. Na Darivi sam dušu ostavio, tu su me noge počele boljeti, ali sam izdržao. Ni jednom nisam stao da se odmorim, cijelu stazu sam istrčao u komadu. Kod Vječne vatre sam uložio zadnje atome snage i tu sam upalio brzi šprint, nisam ni ja znao odakle mi toliko snage ali sam trčao kao da me vrag ganja

Na cilju sam bio toliko iscrpljen, ništa nisam osjećao, u prvih nekoliko sekundi kako sam stao sve mi trne, ali onda su počeli bolovi. I moram vam reći, sve ti žuljevi, ta iscrpljenost, ta bol u mišićima i sva ta upala... SVE JE TO VRIJEDILO!

Kada se sjetim samo početka i kraja... Mislio sam u jednom trenutku da neću izdržati, ali mi je jedan glas govorio da mogu ja to (plus što sam dao 30 KM ). Toliko snage i samouvjerenja mi je ulilo ono pljeskanje i navijanje od stranih ljudi. Trčao sam sve vrijeme sa osmijehom na licu. I sada gledam u svoju medalju i ne mogu skinuti osmijeh sa sebe. Sjećam se sebe prošle godine sa 110 kg, trčao sam po užarenom suncu, znojio sam se kao nikad u životu. I sada, sa 80 kg završio sam svoj prvi polumaraton. Kad usporedim te dvije osobe, ni nalik jedna na drugu. Rekao sam da mogu i dokazao sam sebi da mogu. Ovo mi je najveća pobjeda protiv sebe

Usput da pitam, ima li još slika sa trčanja?

Iduće godine eto i mene...

Nešto prije 11, na Darivi je ležao jedan takmičar, ukazivali su mu pomoć, izgledao je dosta loše. Zna li neko momka i da li je sve dobro završilo?

cestitam svima od srca !

Da li još neko ima problem sa upalom mišića u nogama? Ja bukvalno hodam kao zombi

Prirodan proces poslije napornog trcanja na koje tijelo nije naviklo.

Neke od tehnika koje bi trebale pomoci su lagano istezanje, ledena kupka, masaze i sl. Ako je upala jaka sacekati dovoljno dugo dok se ne oporavis do slijedeceg treninga.

mousstapha wrote:Prirodan proces poslije napornog trcanja na koje tijelo nije naviklo.

Neke od tehnika koje bi trebale pomoci su lagano istezanje, ledena kupka, masaze i sl. Ako je upala jaka sacekati dovoljno dugo dok se ne oporavis do slijedeceg treninga.

Teško mi je ustati i sjesti, isto tako teško idem uz i niz stepenice. Ali kada se "uhodam" bol nestane, dok se opet ne odmorim tj. ne mičem noge. Na dodir me rijetko zaboli, jedino ako pritisnem baš jako.
Za sada lagano masiram i uzimam hranu sa proteinima.

Organizatori New York maratona su uradili sjajan video. The Day After.