Fabridjijo wrote:evo jedna istinita prica, uzeta sa stranice NUM....
DIDO: Djesi ti nako rano hodo jutros, sine moj?
UNUK: Pa isao sam klanjati sabah namaz u dzamiju, dido moj dragi.
DIDO: Aha, neka si sine! Da ti Allah dragi u kabul upise!
UNUK: Amin jarabi dido, svakome pa i meni! Kako si ti danas, kako podnosis vrucine ove?
DIDO: Eh more se jos nekako sine, koje su godne- dobro je fala Allahu! Nije ovo nista spram dzehenemske vrucine,kad tamo upekne!? Eeeeee, nedaj nam Boze dozivti! Ja sam ti sad, sine moj, najstariji u ovoj nasoj kasabi! To kaze hodza Teufik, on je mladji od mene, a i bolje pamti on to neg ja.
UNUK: Vidio sam ga u dzamiji neki dan na dzumi dido, lijepo izgleda, uvijek je onako nasmijan i drag!
DIDO: -Jes jes, sine, vajik je on naki bio. Imal naroda u dzamiji prikolko? Nemerem ja drzati abdesta pa ni nejdem, a volio bi da mogu. Dok sam mogo, iso sam brate al sad nemerem vise. Ostarlo se. Sta ces de, iz ove se koze nemere.
UNUK: -Pa na dzumi je bilo pofino dido ali na sabah i na jaciju dodje 5-6 starijih didova, nekolko mladjih, ovako mojih godina i efendijini sinovi su redovni.
DIDO: -Sta mores sine, narod leti za dunjalukom, a dunjaluk nece ici sa njima kad se u kabur budu spustali.
UNUK: -Znam dido, znam i sam sam takav bio do skoro ali sam fala Allahu progledo sad!
DIDO: -De ti men sine njesto kazi al se nemoj na me naljutiti!
UNUK: -Necu dragi moj dido, kako da se na tebe naljutim!
DIDO: -Kazi ti meni sine, jes ti onaj vehabija sto kazu da jesi?
UNUK: -Haha, dragi moj dido. Nisam dido vehabija, vehabije nepostoje pa tako ni ja nemogu biti nesto sto nepostoji. Ja sam musliman, trudim se da radim i da se ponasam po Kuranu casnom i slijedim upute naseg dragog poslanika Muhammeda Alejhi selam, dragi moj dido!
DIDO: -Neznam ja sine moj, tako kazu ovdi komsije. Eto i ta tamo komsinca veli neki dan da si ti taj njeki vehabija.
UNUK: -Aha, ona, dobro dido, onda cu joj kupiti lijepu miloscu to je najmanje sto joj mogu uciniti. Ona mene cisti od grijeha, a ja cu njoj makar tako da se lijepo oduzim.
DIDO: -Kako ti sine kazes nema vehabija, a ja vidim kad njekad dojdu vamo kod amidze ti da kupe paprika i paradajza. Stanu vajik pa se samnom lipo upitaju, nikad neprojdu, a da se neposelame!
UNUK: -Bas lijepo, znaci nista ti ljudi tebi nerade ruzno dido vec velis da se stobom fino upitaju i da su srdacni i uljudni.
DIDO: -Nerade brate nista ruzno, nisam ni reko samo kazem da ih ima i da vamo dojdu njekad!
UNUK: -Po cemu ti, dragi moj dido, znas da su ti ljudi tamo neke, da nam Allah oprosti, takozvane vehabije?
DIDO: -Ah. pa nose brade dugacke, ovaj jedan ima dvi zene i pokrivene su im zene. Njeko kaze da jos im se placa sto nose brade i sto su im zene pokrivene, neznam sine narod kaze tako, a narod je golema kobila!?
UNUK: -Siguran sam dido da jedina plata koja ce se muslimanima isplatiti ce se dobiti na kijamestkom danu. To Allah zna najbolje! Jelde dido tvoj rahmetli babo Rasid je bio plaho pobozan covjek? Pricao si, sjecam se, da je vazda nesto ucio i zikrio. Takodje je vas, djecu, namazu ucio i na namaz tjerao!
DIDO: -Jes sine moj dragi. Moj je babo rahmetli lipo znao ucti i nas djecu ucio i tjero na namaz. Kad je vakat on samo vikne na sav glas:" Djeco namaz" i mi sve ostavimo i idemo na jaz da uzmemo abdest i klanjamo dzematile. Eeeeee, kako je to bio lip zivot onda sine moj. Babo se postovo, a i ljudi su ga postovali. Svak ga je volio!
UNUK: -Jelde dido on je nosio dugu bradu i cesljao je ovdje ispod tresnje neke, tu negdje gdje je mlin bio nekada? Tako mi se cini da si ti meni to nekada davno pricao.
DIDO: -Jes sine moj dragi. Babo je gladio i cesljo svoju bradu. Eto ga sad, ti se sjecas da sam ja to tebi prico, SubhanAllah!
UNUK: -Sjecam se dido, sjecam se da si pricao da je on nosio i one siroke hlace koje se nisu vukle po zemlji i siroku finu galabiju pa one siroke kosulje ko tunike neke, pa turban onaj muslimanski... Sjecam se da je on dido, po tvojim pricama, ljudima bio ko neki savjetnik ovdje i da je isto ljude upucivao na dobro i da ih je odgovarao od zla. Sjecam se da ste govorili da je on imao dvije zene i da su one bile pokrivene, da su njemu bile poslusne i Allahu pokorne. Pricali ste, da su obadvije djecu radjale i na hajr put ih sa njim skupa upucivale.
DIDO: -Jes, jes sine moj dragi, imo je moj rahmetli babo dvi zene. Moja je mama bila mladja ona je dosla ko druga zena. Zene su nosle zarove i nisu se nikad one svadjale izmedjuse i nisu nikad bile babi neposlusne. I mi djeca smo bili poslusni i nikad se nismo smili svadjati. Nikad, a vidi danas! Danas djeca sude, SubhanAllah!
UNUK: -Dragi moj dido, da je tvoj babo rahmetli sad ziv, u ovom vremenu, njega bi nazivali vehabijom i nikako drugacije. Dzaba sve sto je on musliman, vjernik, Allahu pokoran rob, narodu dobar komsija, djeci dobar babo, zenama dobar muz... On bi za munafike bio vehabija, a kako su se nevjernici poceli izrugivati vjernicima, jos malo ce, nedao im Allah Svevisnji, i Poslanika s.a.v.s. nazivati vehabijom jer je bio pokoran Allahu Dzelesanuhu i zivot svoj uskladio propisima nase vjere! Narod je golema kobila dido moj.
eh, propagande, majko moja

Poligamija je kod Bošnjaka bila, vrlo vrlo rijetka....dalje, ( iako to u ovoj simpatičnoj pričici nije navedeno) Bošnjaci su u 17.stoljeću, zajedno sa Čerkezima, dobili fetvu, po kojoj su,recimo, bila dozvoljena mješovita muško-ženska sijela u mahalama i selima u kojima su živjeli srodnici i do petog-šestog koljena, jer su bosanski muslimani, kod ženidbeno-udadbenih veza, veoma vodili računa o krvnom srodstvu, bez obzira na činjenicu da islam neke od tih brakova dozvoljava ( ne preporučuje, ali i ne zabranjuje). Galabije se u Bosni nikad nisu nosile, čakšire jesu, meni se, doduše, ne sviđaju....Ali, kad se vehabijama toliko dopadaju, ne znam što ih ne nose.....Od dobrog su materijala, prilagođene bosanskoj klimi, ne vuku se po zemlji.....
Tačno je da su žene pokrivale lica....Uz dužno poštovanje prema svačijem izboru, za mene je riječ o anakronom načinu odijevanja. S moje tačke gledišta, hidžab je mjera ženskog odijevanja. No, daleko od toga da bih i hidžab bilo kome nametao.
U nekim dijelovima priče, lijepo je opisan islamski ahlak. No, malo su se vehabije precijenile.....Njihovo ponašanje i ponašanje napčih predaka.....prilično se razlikuju. Naši preci nisu klali majke, ako bi kojim slučajem, isrpljene od teškog rada, zadocnile na sabah namaz....To vehabije u Bosni rade....