Forum Klix.ba

moonca wrote:... i majka i otac da zbilja toliko brinu o djeci -razvoda ne bi bilo dok dijete ne odraste i postane samostalno za zivot.

Ma haj'te, molim vas
Prvo cu citirati staru narodnu koja kaze: "Bolje zdrav razvod nego bolestan brak". S ovim se slazem. Pisacu o vlastitom iskustvu, a ako nekome budu trebala dodatna pojasnjenja ima negdje na sredini ove teme moja prica, da se ne ponavljam. Nismo se svadjali, nismo se tukli, ali dalje jednostavno nije islo. Da smo ostali u braku dok dijete ne postane samostalno za zivot onda bi vjerovatno bilo svega. Kazem vjerovatno, jer zivjeti godinama pod pritiskom, glumiti finocu...nije bas zgodno a nije ni moguce. I nakon razvoda djetetu nije nedostajalo paznje i obostrane ljubavi. Trudili smo se da prije svega djetetu osiguramo sto manje trauma (a razlaz roditelja je trauma samo po sebi) i u velikoj mjeri ignorisali one sudske odluke (radi se o sporazumnom razvodu) o tome da dijete kod mene moze provoditi svaki drugi vikend, pola praznika, pola raspusta...dijete je i dan danas tamo gdje zeli da bude u svako doba. Dakle, da zakljucim - savjesni roditelji itekako brinu o svojoj djeci. Oni koji ne brinu za vrijeme ili nakon rastave, takvi vjerovatno o djeci slabo brinu i u braku.

stodupli

heat wrote:

nuovavita wrote: Zašto je prirodno? Poznajem majke koje pokazuju ogromnu nebrigu prema djeci, i očeve koji su izuzetno brižni. Nisu ni sve majke ni svi očevi isti. Nažalost to je predrasuda koja prevladava u našem društvu.

This is why I love this woman

Love you to honey

superiska wrote: Ja sam ovdje spomenula majke a ne nemajke.
Ta druga kategorija je, srećom, u manjini. Nažalost, itekako znam i tu "vrstu".
I naravno da postoje i brižni očevi, to nisam nigdje osporila.
Samo sam za da obje strane imaju jednako "pravo" (kako mi ovo grubo zvuči, kao da su predmeti) na djecu. Oni su, na žalost, obično kolateralna šteta jer se uvijek jedna strana duri i želi natezati preko njih. A baš nepotrebno! Daj da djeci bude dobro, da što manje osjete te ogromne promjene, stresno je za nas a tek koliko je za njih...

U našem društvu se svaka žena koja je rodila dijete naziva majkom. Zato sam i reagovala... Smatram da ne može postojati generalizacija što se toga tiče, ili bilo čega drugog.

Najbitnije i jeste biti odrasla osoba prilikom razvoda, i staviti djecu na prvo mjesto bez obzira na ličnu frustraciju i povrijeđenost. Sagledati šta je za njih najbolje. Slažem se da su kolateralna šteta jer ništa odo toga nisu birali, ali isto tako mislim da je puno bolje ne ostajati u braku koji ne valja zbog djece.

Paco wrote:

moonca wrote:... i majka i otac da zbilja toliko brinu o djeci -razvoda ne bi bilo dok dijete ne odraste i postane samostalno za zivot.

Ma haj'te, molim vas
Prvo cu citirati staru narodnu koja kaze: "Bolje zdrav razvod nego bolestan brak". S ovim se slazem. Pisacu o vlastitom iskustvu, a ako nekome budu trebala dodatna pojasnjenja ima negdje na sredini ove teme moja prica, da se ne ponavljam. Nismo se svadjali, nismo se tukli, ali dalje jednostavno nije islo. Da smo ostali u braku dok dijete ne postane samostalno za zivot onda bi vjerovatno bilo svega. Kazem vjerovatno, jer zivjeti godinama pod pritiskom, glumiti finocu...nije bas zgodno a nije ni moguce. I nakon razvoda djetetu nije nedostajalo paznje i obostrane ljubavi. Trudili smo se da prije svega djetetu osiguramo sto manje trauma (a razlaz roditelja je trauma samo po sebi) i u velikoj mjeri ignorisali one sudske odluke (radi se o sporazumnom razvodu) o tome da dijete kod mene moze provoditi svaki drugi vikend, pola praznika, pola raspusta...dijete je i dan danas tamo gdje zeli da bude u svako doba. Dakle, da zakljucim - savjesni roditelji itekako brinu o svojoj djeci. Oni koji ne brinu za vrijeme ili nakon rastave, takvi vjerovatno o djeci slabo brinu i u braku.

Napisala sam zbog toga sto kada dodje do razvoda braka gdje je i dijete prisutno,pocne munjevaita borba oko vlasnistva djeteta. Do tog mimenta u vecini slucajeva dijete je bilo svjedok svadja ,tuca i kojecega.

A, svakako se slazem da je bolje razvod nego li ucestale svadje, sutnja danima.
Kada se jednom poremete odnosi ozmedju para-bilo koji razlog - jako tesko se vrate na pocetnu tacku.

Uvijek su zgražavam na razmišljanje "ne razvod, zbog djece".
Imam u svojoj bližoj okolini par sa kćerkom od 10 godina. Brak, ne daj Bože nikome. Ona istrošena, nema snage da presječe, on psihopata, a dijete sve to trpi. I već pokazuje znake netrpeljivosti prema majci, valjda preuzima od oca, užas jedan. Znači razvod daaavno trebao biti.
Drugo, moj bivši je iz takve slične obitelji, i njemu je "ratno stanje" u braku normalna pojava, za razliku od mene. Ja sam to presjekla na samom početku i dijete nije osjetilo ni jednu jedinu sekundu nedostatka oca. Onoliko koliko je on želio da učestvuje u njenom životu, toliko ona njemu vraća. Apsolutno nema nikakvog osjećaja prema njemu, čak se može reći da joj i nije drag, ali naravno da mu to ne pokazuje, u njihovim rijetkim susretima.

Moj zaključak je da će djeca osjetiti onoliko koliko se potrudiš, odnosno neće osjetiti traumu razvoda ako se vi normalno ponašate. AKo hoćeš da budeš u njihovom životu, to samo možeš postići tako što ćeš biti s njima kako god se ti i ona dogovorite, naravno ako ste razumni, a ne sud rekao jednom mjesečno i to je to. Zašto se ne može realizovati to da djeca budu i kod majke i kod oca onako kako im se prohtije, odnosno kako vi raspolagali s vremenom. Mama odsutna 5 dana, djeca kod tebe, a ne kod nene i dede, i slično. Ili npr. tata danas ima slobodan dan, ajde odoh s djecom u zološki vrt ili šta ti ja znam. Znači djeca uopšte ne moraju osjetiti tu razdvojenost samo ako se vi normalno ponašate. Djeca su kako sam shvatila mala, i kada budu znali za sebe, već će im normalno biti da mama i tata ne žive zajedno u stanu. A ne, ne daj bože, razvod kad djeca mogu već biti samostalna. To mi je najgora moguća opcija.

Cuj istrosena

Pa ko nebi sizio

zoomba wrote:Cuj istrosena

Pa ko nebi sizio

zoomba wrote:Cuj istrosena

Pa ko nebi sizio

Ma nos te tamo, znas na sta sam mislila

Žena ostala bez života živeći s psihopatom. Nema snage ni života da kaže gotovo je.
A koliko je takvih slučajeva. I sve to djeca trpe
I kad mi kaže, neće da se razvedu radi djece. Ma ja bih im odmah tu djecu uzela, pa nek se oni krve ali neka djeca ne gledaju

Zejnep wrote:

zoomba wrote:Cuj istrosena

Pa ko nebi sizio

Pise samo image

natascha wrote:

zoomba wrote:Cuj istrosena

Pa ko nebi sizio

Ma nos te tamo, znas na sta sam mislila

Žena ostala bez života živeći s psihopatom. Nema snage ni života da kaže gotovo je.
A koliko je takvih slučajeva. I sve to djeca trpe
I kad mi kaže, neće da se razvedu radi djece. Ma ja bih im odmah tu djecu uzela, pa nek se oni krve ali neka djeca ne gledaju

Kakva si ti onako nato?

Ajde zumbo, begaj

natascha wrote:Uvijek su zgražavam na razmišljanje "ne razvod, zbog djece".
Imam u svojoj bližoj okolini par sa kćerkom od 10 godina. Brak, ne daj Bože nikome. Ona istrošena, nema snage da presječe, on psihopata, a dijete sve to trpi. I već pokazuje znake netrpeljivosti prema majci, valjda preuzima od oca, užas jedan. Znači razvod daaavno trebao biti.
Drugo, moj bivši je iz takve slične obitelji, i njemu je "ratno stanje" u braku normalna pojava, za razliku od mene. Ja sam to presjekla na samom početku i dijete nije osjetilo ni jednu jedinu sekundu nedostatka oca. Onoliko koliko je on želio da učestvuje u njenom životu, toliko ona njemu vraća. Apsolutno nema nikakvog osjećaja prema njemu, čak se može reći da joj i nije drag, ali naravno da mu to ne pokazuje, u njihovim rijetkim susretima.

Moj zaključak je da će djeca osjetiti onoliko koliko se potrudiš, odnosno neće osjetiti traumu razvoda ako se vi normalno ponašate. AKo hoćeš da budeš u njihovom životu, to samo možeš postići tako što ćeš biti s njima kako god se ti i ona dogovorite, naravno ako ste razumni, a ne sud rekao jednom mjesečno i to je to. Zašto se ne može realizovati to da djeca budu i kod majke i kod oca onako kako im se prohtije, odnosno kako vi raspolagali s vremenom. Mama odsutna 5 dana, djeca kod tebe, a ne kod nene i dede, i slično. Ili npr. tata danas ima slobodan dan, ajde odoh s djecom u zološki vrt ili šta ti ja znam. Znači djeca uopšte ne moraju osjetiti tu razdvojenost samo ako se vi normalno ponašate. Djeca su kako sam shvatila mala, i kada budu znali za sebe, već će im normalno biti da mama i tata ne žive zajedno u stanu. A ne, ne daj bože, razvod kad djeca mogu već biti samostalna. To mi je najgora moguća opcija.

Cudno je da joj ne nedostaje i da joj nije drag. Ne tvrdim, ali mislim da si i ti tome doprinijela na neki nacin. Za sada ti je to ok ali kada mala odraste , kada pocne razmjenjivati price, dozivljaje sa svojim vrsnjacima -pitati ce se - zasto je tako kako je.
Moja poznanica ima sina ,kojeg je odgajala kao druga , sada u 20 i nekoj godini, niti hoce da uci niti hoce da radi. Izgubljena licnost zahvaljujuci njoj i ona sada razmislja kako da ga kazni, na koji nacin da ga usmjeri da se sam o sebi brine.
Cesto zna reci da mu otac nedostaje-kako kada nikada nije bio u njegovom prisustvu? pitam se?

moonca wrote:

natascha wrote:Uvijek su zgražavam na razmišljanje "ne razvod, zbog djece".
Imam u svojoj bližoj okolini par sa kćerkom od 10 godina. Brak, ne daj Bože nikome. Ona istrošena, nema snage da presječe, on psihopata, a dijete sve to trpi. I već pokazuje znake netrpeljivosti prema majci, valjda preuzima od oca, užas jedan. Znači razvod daaavno trebao biti.
Drugo, moj bivši je iz takve slične obitelji, i njemu je "ratno stanje" u braku normalna pojava, za razliku od mene. Ja sam to presjekla na samom početku i dijete nije osjetilo ni jednu jedinu sekundu nedostatka oca. Onoliko koliko je on želio da učestvuje u njenom životu, toliko ona njemu vraća. Apsolutno nema nikakvog osjećaja prema njemu, čak se može reći da joj i nije drag, ali naravno da mu to ne pokazuje, u njihovim rijetkim susretima.

Moj zaključak je da će djeca osjetiti onoliko koliko se potrudiš, odnosno neće osjetiti traumu razvoda ako se vi normalno ponašate. AKo hoćeš da budeš u njihovom životu, to samo možeš postići tako što ćeš biti s njima kako god se ti i ona dogovorite, naravno ako ste razumni, a ne sud rekao jednom mjesečno i to je to. Zašto se ne može realizovati to da djeca budu i kod majke i kod oca onako kako im se prohtije, odnosno kako vi raspolagali s vremenom. Mama odsutna 5 dana, djeca kod tebe, a ne kod nene i dede, i slično. Ili npr. tata danas ima slobodan dan, ajde odoh s djecom u zološki vrt ili šta ti ja znam. Znači djeca uopšte ne moraju osjetiti tu razdvojenost samo ako se vi normalno ponašate. Djeca su kako sam shvatila mala, i kada budu znali za sebe, već će im normalno biti da mama i tata ne žive zajedno u stanu. A ne, ne daj bože, razvod kad djeca mogu već biti samostalna. To mi je najgora moguća opcija.

Cudno je da joj ne nedostaje i da joj nije drag. Ne tvrdim, ali mislim da si i ti tome doprinijela na neki nacin. Za sada ti je to ok ali kada mala odraste , kada pocne razmjenjivati price, dozivljaje sa svojim vrsnjacima -pitati ce se - zasto je tako kako je.
Moja poznanica ima sina ,kojeg je odgajala kao druga , sada u 20 i nekoj godini, niti hoce da uci niti hoce da radi. Izgubljena licnost zahvaljujuci njoj i ona sada razmislja kako da ga kazni, na koji nacin da ga usmjeri da se sam o sebi brine.
Cesto zna reci da mu otac nedostaje-kako kada nikada nije bio u njegovom prisustvu? pitam se?

Vjeruj, nije cudno. Njoj je sada 21 godina. Mi se razveli kad je njoj bila 1 god. Znaci nije osjetila traume razvoda koje imaju djeca kada se naviknu na oca i majku zajedno. A on se znao pojaviti nekad jednom mjesecno, a nekad jednom u pola godine. S obzirom da on nije bio zainteresovan da ucestvuje u odgoju, tako ona nije ni mogla razviti neki osjecaj i ljubav prema njemu. A ja sam je vjeruj odgajala kao da je u vojsci.... A on se pojavio slucajno kad je u mahali cuo da mu je dijete najbolji ucenik u generaciji. Doduse, da joj spomene kako je ponosan na nju i na to kako sam je ja sama odgojila

Nevezano za temu, Natascha...jesi li ti mozda Hercegovka

Paco wrote:Nevezano za temu, Natascha...jesi li ti mozda Hercegovka

Po majci jesam, ali u sustini nisam, ipak sam malo zapadnije.... zasto pitas??

natascha wrote:

moonca wrote:

natascha wrote:Uvijek su zgražavam na razmišljanje "ne razvod, zbog djece".
Imam u svojoj bližoj okolini par sa kćerkom od 10 godina. Brak, ne daj Bože nikome. Ona istrošena, nema snage da presječe, on psihopata, a dijete sve to trpi. I već pokazuje znake netrpeljivosti prema majci, valjda preuzima od oca, užas jedan. Znači razvod daaavno trebao biti.
Drugo, moj bivši je iz takve slične obitelji, i njemu je "ratno stanje" u braku normalna pojava, za razliku od mene. Ja sam to presjekla na samom početku i dijete nije osjetilo ni jednu jedinu sekundu nedostatka oca. Onoliko koliko je on želio da učestvuje u njenom životu, toliko ona njemu vraća. Apsolutno nema nikakvog osjećaja prema njemu, čak se može reći da joj i nije drag, ali naravno da mu to ne pokazuje, u njihovim rijetkim susretima.

Moj zaključak je da će djeca osjetiti onoliko koliko se potrudiš, odnosno neće osjetiti traumu razvoda ako se vi normalno ponašate. AKo hoćeš da budeš u njihovom životu, to samo možeš postići tako što ćeš biti s njima kako god se ti i ona dogovorite, naravno ako ste razumni, a ne sud rekao jednom mjesečno i to je to. Zašto se ne može realizovati to da djeca budu i kod majke i kod oca onako kako im se prohtije, odnosno kako vi raspolagali s vremenom. Mama odsutna 5 dana, djeca kod tebe, a ne kod nene i dede, i slično. Ili npr. tata danas ima slobodan dan, ajde odoh s djecom u zološki vrt ili šta ti ja znam. Znači djeca uopšte ne moraju osjetiti tu razdvojenost samo ako se vi normalno ponašate. Djeca su kako sam shvatila mala, i kada budu znali za sebe, već će im normalno biti da mama i tata ne žive zajedno u stanu. A ne, ne daj bože, razvod kad djeca mogu već biti samostalna. To mi je najgora moguća opcija.

Cudno je da joj ne nedostaje i da joj nije drag. Ne tvrdim, ali mislim da si i ti tome doprinijela na neki nacin. Za sada ti je to ok ali kada mala odraste , kada pocne razmjenjivati price, dozivljaje sa svojim vrsnjacima -pitati ce se - zasto je tako kako je.
Moja poznanica ima sina ,kojeg je odgajala kao druga , sada u 20 i nekoj godini, niti hoce da uci niti hoce da radi. Izgubljena licnost zahvaljujuci njoj i ona sada razmislja kako da ga kazni, na koji nacin da ga usmjeri da se sam o sebi brine.
Cesto zna reci da mu otac nedostaje-kako kada nikada nije bio u njegovom prisustvu? pitam se?

Vjeruj, nije cudno. Njoj je sada 21 godina. Mi se razveli kad je njoj bila 1 god. Znaci nije osjetila traume razvoda koje imaju djeca kada se naviknu na oca i majku zajedno. A on se znao pojaviti nekad jednom mjesecno, a nekad jednom u pola godine. S obzirom da on nije bio zainteresovan da ucestvuje u odgoju, tako ona nije ni mogla razviti neki osjecaj i ljubav prema njemu. A ja sam je vjeruj odgajala kao da je u vojsci.... A on se pojavio slucajno kad je u mahali cuo da mu je dijete najbolji ucenik u generaciji. Doduse, da joj spomene kako je ponosan na nju i na to kako sam je ja sama odgojila

Respekt.
Sve najbolje u sjledecim poduhvatima.

Hvala moonca!!

Bravo Nataša

superiska wrote:Bravo Nataša

Thanks superiska. Vjeruj, borba je i dan danas, ali danas smo drugarice.

Svaka cast natasa i "zalosno" je sto takve zene ne pronadju pravog muskarca za citav zivot

supercali wrote:Svaka cast natasa i "zalosno" je sto takve zene ne pronadju pravog muskarca za citav zivot

Hehe hvala supercali. Haj boga ti, bice i to nekad, mozda

natascha wrote:

supercali wrote:Svaka cast natasa i "zalosno" je sto takve zene ne pronadju pravog muskarca za citav zivot

Hehe hvala supercali. Haj boga ti, bice i to nekad, mozda

A jesi za kafu jednu?

natascha wrote:

supercali wrote:Svaka cast natasa i "zalosno" je sto takve zene ne pronadju pravog muskarca za citav zivot

Hehe hvala supercali. Haj boga ti, bice i to nekad, mozda

Posto je zoomba tebe pitao za kafu
Je li kcerka za kafu?