Towelie wrote:
Jeste mozda sa sufi stanovista gde je mrav refleksija svog gospodara. ubermrava. Sa stanovista zvanicnog Islama, mi nismo Bogu nista vise nego farma mrava.
To mi nije poznato, al' helem nejse. Hajmo sa stanovišta/pozicije/odnosa majka - dijete.
(Bit ću dovoljno slobodna, jer je i prvi post odnos čovjek - mrav, što će reći da se paralele mogu povući uvijek i svugdje ukoliko se mogu prepoznati)
S jedne strane imamo majku, koja u odnosu na dijete ima podobro iskustvo što se tiče svijeta oko sebe. Dijete je rođeno sa urođenim
drugim zakonom termodinamike u sebi.
(Jednostavnije rečeno, drugi zakon termodinamike objašnjava kako sve nama poznato, iz složenog stanja ima tendenciju da se pretvara u jednostavno, znači laik sam totalni, al' mislim da bi to značilo da se u vremenu u kojem svemir postoji, on sam od sebe uništava, a to se zove entropija)
Dakle ljudi u sebi nose teret entropije - težnju za samouništenjem, a koliko sam shvatila, možda i samo za nenapredovanjem. Ne poznam materiju.
Eh sad, dijete je također rođeno radoznalo i odjednom nešto užasno žarko želi, i pokazuje to na sve moguće načine i koristi sve sile koje je dosad uvidjelo da posjeduje.
Ali, mama kaže
Ne može.
"Ali mama, kme kme!!!"
Ne može i Bog.
Zašto mama brani svome djetetu ono što je u njegovoj prirodi? Kako ona može znat jel' nešto dobro za njega ili ne? Tako što postoji nešto što se zove evolucija. To je njen nagon da održi ono što ona jeste i ono što je ona rodila da bi se dalje pravilno razvijalo.
(Ne sviđa mi se da upotrijebim riječ stvorila, ali s obzirom na prvi post, to je ta neka paralela)
Mentalno zdrava majka instinktivno brine o njemu jer podučena iskustvom zna šta ga čeka ako dobije to što toliko pretjerano želi.
Ima djece koja su poslušne naravi i ne treba im se dvaput govorit, ima i onih koji hoće sami pa sami. Pa i mame svim silama pokušavaju da ih odvrate od sigurne neugodnosti, sklone dijete, galame, pa i udare, uzimaju igračke, zatvaraju u sobe, zvocaju satima... sve ne bi li se ovi dohavizali.
(Pratiš li me?)
Pa djeca onda pate... A kako odrastaju i doživljavaju brojna iskustva, te patnje su manje i ono uviđa da je mama ipak bolje znala neke stvari.
(Kol'ko je lakše sa mama - dijete nego sa čovjek - mrav)
Sukob entropije i evolucije je prekrasan fenomen u čovjekovoj prirodi koji ga pati dok ne umre. Ono što olakšava stazu duhovne evolucije jeste njegovo
povjerenje u sve što može doprinijeti razvoju duha. Pa će čovjek u kojem proces evolucije nadvlada proces entropije ostati uvijek i u svakom trenutku života otvorenog uma i duha.
(Mrav će poslušati tog drugog mrava što nešto pametuje, pa će sam i iz vlastitog iskustva vidjeti da li to njemu odgovara ili ne. Ako mrav ne pokazuje želju za novom promjenom koja će mu, po riječima ovog mrava što mu je čovjek reko to i to, donijet neko dobro, pojes' će ga entropija. Mrava će nervirat sve što mu se dešava jer neće tome znati razlog nego je donio jedan zaključak i tako će bit dok ne umre. Mrava neće uništiti zločesti čovjek koji sipa vodu u njegovu kuću i trese mu avliju, nego mrav sam sebe)