stubrijez wrote:Meni je sva fama oko cevapa totalno pretjerana... to mi je zadnje sto bih pojeo od mesa. Mesar nikad nece pojest cevap ili sudzukice, to sve jasno govori. Jos kad se pravi neka nauka sarajevski, banjalucki kao ima neke razlike i tajni recepti, ma dajte molim vas... a cijena je pretjerana za deset deka "mesa" i lepinu zalivenu s malo rastopljenog loja.
Sve si u pravu, ai' za danasnji industrijski ćevapčić.
Nekad prije se koristilo svježe meso bosanske buše, koja je pasla svjezu travu i sjeno.To meso je mirisalo i imalo prekrasnu aromu.
Mesari nisu pravili ćevapćiće.
Stari nikad nije stavljao više loja od 15 % jer mora biti radi rostilja i zbog eterčnih ulja koja daju aromu. On i ja ćevapćiće nismo rostiljali već samo podgrijail da se masnoća rastopi. Meso je bilo crveno, samo toplo.
Danas se stoka tovi sojom, koncentratima, kukuruznom silažom koja je kisela jer fermentira. Pa je i meso kiselo i mirise na konsetrat.Nijedan sastojak nije prirodna hrana na koju je stoka navikla.
Ćevapćić su smisle bosanske aščije i trebala bi da bude jedna od najboljih street food ako je ovi novi ne amerikaniziraju.
. I jos ako to obje komercijalizuju pa je losa kopija ugusi manjom cijenom
To je manja satara. Bila je posebna daska za sjeckanje mesa. Debela 7-8 cm. Ona se posebno prala i cistila.
