salik79 wrote:
Da li ti namjerno ignorises cinjenicu da ja govorim o OFICIRIMA I PODOFICIRIMA SS WAFFENA, koji nema sanse da su bili "nasilno mobilisani", jer biti pripadnik najelitnijeg odreda Wehrmachta se nije moglo bas postajati nasilnom mobilizacijom, a da ne govorim o oficirskim cinovima (valjda, nasilno dodijeljenim!?)...Eh, kada su ti i takvi mogli postati oficiri Bundeswehra, nobelovci, privrednici,...., i pocasni gradjani SRNJ sa najvisim drzavnickim odlikovanjima i visokoskolskim institucijama imenovanim po njima, ja i dalje ne vidim razloga zasto to priznanje ne dati Hadiefendicu koji nas je zaduzio, a dati priliku i onima koji zagovaraju Busuladzicev doprinos da objasne zasto...nista vise i nista manje, a ne apriori sasjeci u korijenu i svaki pokusaj rehabilitacije zrtava komunistickih zlocina.
Vec sam ti odgovorio ranije. U Njemacoj je 10 god prije rata nacizan bio standard, generacije odrastale sa time, Gebelsova masinerija ispira mozak,..a kada je poceo rat - mobilizacija i slanje u rat gdje je smrtna kazna na neodziv. A u ratu vojnici dobijaju odlikovanja, sta je tu cudno. Pa heroj Claus fon Stauffenberg je imao masu odlikovanja kao vojnik na fronti a ne zlocinac ili cuvar logora ali je ipak zalozio svoj zivot da ubije Hitlera. Danas o generalu Romelu svi saveznici govore sa velikim respektom. Itd. Od vise miliona vojnika koliko je Wermaht imao - sigurno rehabilitaciu i novu sansu nisu dobili okorjeli zlocinci i ideolozi nacizma. Nijemci su prosli kroz Katarzu i od WWII do danas nisu napravili niti jednu gresku po tom pitanju, nista sto bi im se prebacilo poslije rata. Vise decenija imali los image i da je tih stotinjak aktiviranih oficira bio skandal - znali bi za to danas i saveznici bi itekako na to reagovali. I opet ponavljam da su Nijemci imenovali svasta po zrtvama nacizma a niti jedan streljani nacista od strane saveznika nije dobio rehabilitaciju i status mucenika. Sto je u spominjanju Njemacke najbitnije.
I opet - nisu imali alternativu. Otpor u Nijemaca se svodio na uske krugove ilegale do kojih je malo koji Nijemac koji je htio mogao doci - a kod nas si imao razlicite vojske u okruzenju na izbor.
Nijemci nisu imali izbora, nasi ljudi jesu. Vojska na fronti, civili u Njemackoj nisu mogli i da su htjeli organizovati otpor protiv nacizma ili stupiti u kontakt sa postojecim. Kod nas je svako bilo gdje, bilo u vojsci ili civil mogao za dan prijeci na bilo koju stranu.
Bosnjaci u WWII u odsustvu svoje politike su mogli biti u partizanima, ilegalnom pokretu otpora koji je postojao u svakom gradu, SS, domobranima kao light verziji ili ustasama kao hard verziji NDH, cetnicima, miliciji Huske MIljkovica, ili biti skroz neutralni - barem oni po gradovima. I Mehmedaga i Busaldzic su svjesno izabrali strane, mogli su drugacije ali nisu, mogli su promijeniti stranu ali nisu,... i posto su izabrali stranu gubitnika za kojeg se sve vrijeme znalo da cini zlocine - pa sami su sebi krivi. To je bio rizik kojeg su znali.