arzuhal wrote:Kikibombona wrote:
Vjera covjeku namece odredjen nacin zivota. Prakticno podredis zivot necemu sto je izmisljeno prije vise stotina godina. Ovaj jedan zivot koji imas poklonis nekom talentovanom pustinjskom Semitu. Umjesto da usvajas ono sto ti priroda trazi, da uzimas sve sto ti se svidja iz razlicitih izvora, ti se svezes za pustinjsku knjigu i poklonis joj cijeli zivot. To je za mene tragedija nevidjena.
To je zato što gledaš veoma ograničeno i usko - što je za mene tragedija kosmičkih razmjera, nemjerljiva - stvari vrednuješ nekim vlastitim ocjenama i doživljajima, nemaš širinu niti otvorenost. Recimo ne možeš da pojmiš, da shvatiš i prihvatiš, i da dopustiš da neko može da bude ispunjen srećom i zadovoljstvom cijeli život time što će biti temeljno
vezan za jednu Knjigu, i da tako proživi svoj kratki vijek na ovom svijetu. Ja mogu, a to me ne sprečava da se u ostatku života ne ponašam kao hrabri, oštrumni i inteligentni ateista koji iz svega ostalog uzima što mu se sviđa, kako ti nekako reče
Dozvoljava li mi islam bavljenje naukom, umjetnošću, sportom? Da! A radom? Itekako! Jel mi daje neki moralni sistem po kojem ću se upravljati? Da, onaj zajednički abrahamovskim religijma...Itd.
Kako cu vrjednovati ako ne vlastitim dozivljajima? Ne mogu drugacije. Da li su moji utisci i zakljucci ispravni, to je vec drugo pitanje.
Naravno da mogu pojmiti da je neko sretan zato sto slijedi religiju. To nije sporno. Sto ljudi sto cudi. Ja isticem nesto drugo, isticem prisilu u vjeri, ogranicavanje na jednu knjigu i odbacivanje svega sto je u suprotnosti sa knjigom. I sto je najgore u svemu, vjernik nema slobodu da uzme ili odbaci nesto iz vjere, da uzme nesto drugo sto je u suprotnosti sa vjerom, vec je ucijenjen, zaprijeceno mu je da se strogo pridrzava smjernica koje 'knjiga' diktira. Robovanje knjizi. Nisu bezveze vjernici oznaceni kao 'robovi'.
Naveo sam primjer zene vjernice koja je itekako ogranicena. Zeni su ZABRANJENI nevjernici. Naveo sam konkretan primjer. Djevojci su se svidjala u razlicitim vremenskim periodima dva nevjernika, od kojih jedan potice iz islamskog a drugi iz krscanskog kulturnog kruga, pa radi vjere, porodice ili ko zna cega nije mogla ispuniti svoje unutarnje porive, jer je Bog to zabranio. A kod nas je predanih vjernika veoma, veoma malo. Djevojci je zabranjeno druzenje sa muskarcima. I tu je osakacena. Zabranjeni su odlasci u diskoteke, kupanje na bazenima, izleti, sportske aktivnosti... Meni je uvijek bilo zao tih par djevojaka u mahali. Iskreno jeste. I kroz razgovor sa njima shvatio sam da im nije drago sto su pomalo izdvojene ili odbacene od vecine drustva. Nas 20ak se znalo pokupiti i otici na izlet... pomijesano, musko-zensko drustvo... neko bi se ubio od alkohola, neko uopste nije pio alkohol, slusala se muzika, igrala odbojka bla bla... Sjecam se da je samo jednom jedna vjernica bila sa nama i da sam se uz jos neke ljude trudio da je 'uklopim' u drustvo. Bilo mi je zao i neprijatno kada sam osjetio da je povucena, rezervisana, da drzi distancu. Nesto duboko u njoj ne dozvoljava da se opusti.
Vecina vjernika SVJESNO krsi propise vjere. Krse zato sto im se ne svidjaju ili sto strah/indoktrinacija nisu na potrebnom nivou. Vecina vjernika je utjerana u vjeru. Malo je onih koji se stope sa vjerom i zive je punim plucima. Ima i takvih, sigurno. Vecina ulaze NAPOR da bi koliko-toliko bili u vjeri.