Ljudi moji koliko imate pogrešan smjer na ovoj temi.
A eto, to je i jedan od razloga zašto sam otišao. Iz Bosne je nemoguće imati poziciju koja će proizvesti objektivne zaključke jer je Bosna, bez uvijanja, konzerva od države. Konzerva u doslovnom smislu, nema dovoljnog kretanja ljudi, roba, informacija, ideja i jednostavno tamo sve stoji u toj konzervi i svi stavovi se formiraju na osnovu stanja unutar te konzerve. Oni koji su tamo to ne primjećuju, ali oni koji iskuse neki drugi, kvalitetniji koncept življenja, društvenog poretka, automatski primjete tu ogromnu razliku.
Ljudi se sele u cijelom svijetu, mijenjaju mjesto boravka i to je potpuno normalno. Kod nas u Bosni taj akt se uzima kao patriotski/nepatriotski i to je potpuno pogrešno.
Sve je individualno, a odluka o odlasku/ostanku posebno. Vezana je za sklop prilika/neprilika i mogućnosti/nemogućnosti.
Ostanak u Bosni samo zato što se napumpava da je to patriotski izbor je najvjerovatnije najgluplja stvar koja je ikad plasirana među ljude. Odluka o odlasku je individualna i svako ima pravo i da ode i da se vrati, i da opet ode i da se opet vrati i tako u nedogled. Ili da ostane gdje je otišao zauvijek. Ili da se vrati zauvijek. To su lične odluke i to je osnovna ljudska sloboda. Da svako bira šta će sa svojim životom.
Meni u Bosni, u Sarajevu, neke stvari nedostaju, ali kad se uradi jednostavna računica i podvuče linija, bilo kakvo razmisljanje o povratku s djecom u BiH je prosto suludo. Pod 'računica' na zadnjem mjestu mislim na finansije, iako je i to bitna stavka. 'Računica' se odnosi na životnu perspektivu, mogućnost planiranja života i upravljanja vlastitim životom, što je u Bosni nemoguće ili vrlo teško moguće, a onda kada je moguće, najčešće je vezano za obavezu poltronskog članstva u nekoj političkoj stranci ili nekog oblika podređenosti, nepotizma, korupcije i sl.
Da se vratim na temu, zašto sam otišao?
Iskreno, kad sam odlazio, nisam znao šta mi nedostaje, jer kako ćeš znati šta ti nedostaje ako nisi još uvijek to iskusio? Znam šta mi je stravično smetalo – pasivno tržište rada, poplava korupcije, nepotizam na svakom koraku, manjak perspektive i kolektivnog optimizma, loš nivo usluga, loš kvalitet domaćih proizvoda, horor na političkoj sceni pa samim tim i ogromna životna neizvjesnost, odnos stanovništva prema okolišu (ovo posebno), zaluđenost nacionalizmom na svim stranama, ubuđalost društvenog aktivizma, segment kulture srozan na najniže grane, muzeji, pozorišta u dugovima ili zatvoreni, uopšteno kompletno društvo u hibernaciji, a država na infuziji.
Uzevši u obzir da sam do 30 godine života zaista pokušao da doprinesem tom društvu na sve moguće načine, od stečene diplome, volontiranja, predanog rada, proaktivnog života, proaktivnih ideja, vidio sam da jednostavno u toj ustajaloj bari nije vrijedno trošiti vrijeme jer rezultati bilo čijeg rada su utopljeni u mrežu korupcije i nepotizma, odlučio sam otići.
Kap koja je prelila čašu je ponuda da se učlanim u jednu političku stranku (jer im je trebalo nebošnjaka u općini u kojoj sam bio prijavljen i to mi je otvoreno rečeno tim riječima), a u zamjenu mi je ponuđen posao.
Tu sam sebi rekao, okani se budalaština, nećeš biti ničiji rob, uzimaj djecu i ženu i idi što dalje odavde. I tako i bi.
Sad sam slobodan čovjek i to je bio najbolji potez koji sam mogao povući u datom trenutku. Jako mi je žao što to nisam ranije uradio.
I najotvorenije da kažem, Bosnu jako volim, mrzim sistem i način življenja u njoj i nepravedan društveni poredak. Možete to tumačiti kako hoćete, ali to je jedna velika činjenica.
U svakom slučaju, svima koji su ostali, mojoj vlastitoj porodici, prijateljima i svim građanima, želim sve najbolje i svaki životni i društveni napredak. Ja sam odlučio da neću biti krpena lopta nekom stranackom špicu i isplatilo se. Zivim zivot punim plucima, planiram svoj zivot, imam odličan posao, upravljam svojim zivotom i svojom budućnošću.
To je moje iskustvo. Samo moje. Lično. Ne bih se začudio da se dosta ljudi složi sa mnom, jer sve što sam iznio su činjenice. Ne bih se začudio ni da se dosta ljudi ne složi sa mnom, jer imaju postavljene živote na drugim temeljima. Ali naučite da poštujete individualni i lični izbor i da se ne petljate u tuđe odluke i da ne ucjenjujete ljude patriotskim frazama, jer je to patetično
Pozdrav svima.