PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA

[Zoya]

Zahvaljujem

[Loulou]

Možda nema veze sa bosanskim a možda i ima. Često pročitam riječ lamentiranje. Šta to znači?

Od Italijanske (latinske) rijeci lamentare što znači buniti se.

Lament je prije žal (za nečim).

[akaunt]

Mi sono lamentato per il rumore di vicino....
Ljutio sam se , zalio sam se , bunio sam se..... zbog buke od komšije

[nemezis]

Ih...pa možda neko govori rječnik s dugim e....znači rjeečnik...ko što riječ izgovara s dugim e: rijeeč. Logično.

I nemoš ti sad nekom ko cijeli život govori tako, s dugim e, nametnut pravilo da se izgovara kratko e i piše rječnik. To zvuči izvještačeno.

I to je onda izmišljanje nakih novih imbecilnih akcenata i pravila... isto...tj. slično... ko u riječi asistent ili kontinent ili pak....parlament.

Nea šanse.

Ne razumijem, kakvo prisiljavanje i izvjestacenost? Pitanje je bilo za starije od 79-og, ja sam stariji i kazem kako je bilo kada sam ja isao u skolu.

[akaunt]

Ih...pa možda neko govori rječnik s dugim e....znači rjeečnik...ko što riječ izgovara s dugim e: rijeeč. Logično.

I nemoš ti sad nekom ko cijeli život govori tako, s dugim e, nametnut pravilo da se izgovara kratko e i piše rječnik. To zvuči izvještačeno.

I to je onda izmišljanje nakih novih imbecilnih akcenata i pravila... isto...tj. slično... ko u riječi asistent ili kontinent ili pak....parlament.

Nea šanse.

Ne razumijem, kakvo prisiljavanje i izvjestacenost? Pitanje je bilo za starije od 79-og, ja sam stariji i kazem kako je bilo kada sam ja isao u skolu.

Kad sam ja išao u školu zbog nerazlikovanja č i ć, dz i dj...se dobivo kec. Sad spikeri na TV to ne razlikuju. Kad sam odgovarao nisam smio imati nikakvu poštapalicu kao "ovaj" ili sl. a sad ministar u jednoj rečenici tri puta kaze "znači"! Kad sam nešto čitao ili objašnjavao morao sam imati tačno izrazenu dikciju, danas novinari imaju liniju govora ko EKG mrtvog čovjeka. Kad čujem sportskog novinara da prenosi utakmicu " Iiii saadaa u oviim trenutcimaaa ....vrlo....ne popularaaan potez ....igrača sa brojem....jedanaest je naišao na.......neodobravanje....gostujuće publikeee.... Pa ja da sam tako odgovarao nikad dvice ne bi vidio!
Zaboravi jarane kako si ti ucio, ja sam jos stariji od 79-og godista i kad vidim sta se od jezika radi muka mi bude. Što je najgore , mnoga neznanja i papanluke sada pravdaju pod fol mijenja se jezik, mijenjaju se pravila.
Jesi li primjetio da ogromna vecina sjeverne Bosne kaze "upo dijet" za "palo dijete"...?

[¤ jelena ¤]

Ih...pa možda neko govori rječnik s dugim e....znači rjeečnik...ko što riječ izgovara s dugim e: rijeeč. Logično.

I nemoš ti sad nekom ko cijeli život govori tako, s dugim e, nametnut pravilo da se izgovara kratko e i piše rječnik. To zvuči izvještačeno.

I to je onda izmišljanje nakih novih imbecilnih akcenata i pravila... isto...tj. slično... ko u riječi asistent ili kontinent ili pak....parlament.

Nea šanse.

Ne razumijem, kakvo prisiljavanje i izvjestacenost? Pitanje je bilo za starije od 79-og, ja sam stariji i kazem kako je bilo kada sam ja isao u skolu.

Evo, obrati pažnju na ova tri primjera: asistent, kontinent i parlament.

Koji je slog akcentovan u ovim riječima kada ih ti izgovaraš?

[piupiu]

Možda nema veze sa bosanskim a možda i ima. Često pročitam riječ lamentiranje. Šta to znači?

Od Italijanske (latinske) rijeci lamentare što znači buniti se.

Lament je prije žal (za nečim).

lamentacija (lat. lamentatio). 1. Naricanje, jadikovanje, jadikovka, žalopojka 2. Književni oblik, najčešće u stihovima, potaknut nekim žalosnim događajem, čest u antičkoj i srednjovj. književnosti os. provansalskoj (primjer Plač Jeremijin u Bibliji)

[¤ jelena ¤]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

[piupiu]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

Jutar, jelo, evo sam ti napravila jedan Ćaj!

Jedan koji ja ne razumijem je institUUUUUUUcija, sa dugosilaznim... to vrlo često čujem? Zar nije pravilo da unutarnji slogovi mogu imati samo uzlazne akcente?

[Bloo]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

Jutar, jelo, evo sam ti napravila jedan Ćaj!

Jedan koji ja ne razumijem je institUUUUUUUcija, sa dugosilaznim... to vrlo često čujem? Zar nije pravilo da unutarnji slogovi mogu imati samo uzlazne akcente?

Odgovor koji dobijem kada ljudima skrenem pažnju na to: Ali tako svi govore, lakše je....
(hint: televizija)

[Zoya]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

Lementiram za starim vremenima zar nije lakše reći žalim?

Ja ne znam kako da sad ovo lamentiranje koristim

[Bloo]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

Lementiram za starim vremenima zar nije lakše reći žalim?

Ja ne znam kako da sad ovo lamentiranje koristim

Svuda! I gdje treba i gdje ne treba

NE treba lamentirati za prolivenim mlijekom...


Meni je lijepa ta riječ kao i lament...nekako se otkotrlja sa jezika...

[¤ jelena ¤]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

Jutar, jelo, evo sam ti napravila jedan Ćaj!

Jedan koji ja ne razumijem je institUUUUUUUcija, sa dugosilaznim... to vrlo često čujem? Zar nije pravilo da unutarnji slogovi mogu imati samo uzlazne akcente?

Hvaaala.

Upravo. Silazni akcenti mogu stajati samo na prvom slogu; uzlazni na svim slogovima, osim posljednjeg.

Znači: institucija - dugouzlazni na U. Ravan ton prilikom izgovora, kao kod imena Lucija, a ne vrludav kao u riječi muk i puk.



Moja, piu, pravila akcentovanja odavno nisu nikakav kriterijum. Nekadašnja četiri pravila akcentovanja danas se svode na dva:

1. niko tako ne govori.
2. to se uvijek tako govorilo.

I tu se cijela priča završava.

[Zoya]

Njega nikad lamentirati/prelamentirati/nalamentirati neću.

[Bloo]

Njega nikad lamentirati/prelamentirati/nalamentirati neću.

Proizvod tvojih lakrimalnih zlijezda mi naslucuje da lamentiras nad necim...

[piupiu]

Upravo tako.

Iliti po forumski: kme...kme...kmečanje.

Lementiram za starim vremenima zar nije lakše reći žalim?

Ja ne znam kako da sad ovo lamentiranje koristim

Vrlo često se ta riječ upotrebljava s dozom sarkazma i podrugljivosti... jer je lamentacija upravo to žaljenje patetičnog tipa, baš k'o što kaže definicija, jadikovanje, naricanje, žalopojka, pretjerano žaljenje... ono, žal za mladost s puno derta.

[¤ jelena ¤]

Njega nikad lamentirati/prelamentirati/nalamentirati neću.

Ma...nije on tvog lamenta vrijedan!

[piupiu]

Hvaaala.

Upravo. Silazni akcenti mogu stajati samo na prvom slogu; uzlazni na svim slogovima, osim posljednjeg.

Znači: institucija - dugouzlazni na U. Ravan ton prilikom izgovora, kao kod imena Lucija, a ne vrludav kao u riječi muk i puk.

Moja, piu, pravila akcentovanja odavno nisu nikakav kriterijum. Nekadašnja četiri pravila akcentovanja danas se svode na dva:

1. niko tako ne govori.
2. to se uvijek tako govorilo.

I tu se cijela priča završava.

Tooooo....

E, sad mi je lakše, nisam još poludjela.

A ovo što Dozer piše je stvarno tako, sjećam se jedne sveščice koju sam imala nekad davno u kojoj sam zapisivala izraze koje sam zvala 'nanini biseri', na primjer kad nana kaže safun, ja se hvatam za stomak, kako, kako, ihihihihpihihihihihihihihi... i onda jednog dana uzeh u ruke Isakovićev rječnik (uvijek sam govorila rječnik, kratko, vojnički ), kad ono... ne lezi vraže! Safun!

Da se razumijemo, ja sam za to da se na sve moguće načine čuva i očuva narodni govor; u tom lokalnom vernakulu, što bi rekli Splićani, ima toliko bogatstva i ljepote. Ali sam isto tako za to da se poštuje književni standard, mislim, ne razumijem koja mu je u protivnom svrha.

[Seawolf]

Možda nema veze sa bosanskim a možda i ima. Često pročitam riječ lamentiranje. Šta to znači?

Od Italijanske (latinske) rijeci lamentare što znači buniti se.

Lament je prije žal (za nečim).

[rudy81]

Ih...pa možda neko govori rječnik s dugim e....znači rjeečnik...ko što riječ izgovara s dugim e: rijeeč. Logično.

I nemoš ti sad nekom ko cijeli život govori tako, s dugim e, nametnut pravilo da se izgovara kratko e i piše rječnik. To zvuči izvještačeno.

I to je onda izmišljanje nakih novih imbecilnih akcenata i pravila... isto...tj. slično... ko u riječi asistent ili kontinent ili pak....parlament.

Nea šanse.

mislim da je nemezis opisao (vjerovatno nepisano) pravilo kako odrediti radi li se o -je ili -ije varijanti kad se na ekavici govori s dugim, odnosno kratkim 'e'.
ne radi se o nikakvom nametanju, postoji pravilno i nepravilno - ja bih to tako rekla. evo npr. ovi - slazem se - imbecilni primjeri asIstent, parlAment, itd., zna se kako se izgovara i nema potrebe izmisljati toplu vodu.

[¤ jelena ¤]

Ih...pa možda neko govori rječnik s dugim e....znači rjeečnik...ko što riječ izgovara s dugim e: rijeeč. Logično.

I nemoš ti sad nekom ko cijeli život govori tako, s dugim e, nametnut pravilo da se izgovara kratko e i piše rječnik. To zvuči izvještačeno.

I to je onda izmišljanje nakih novih imbecilnih akcenata i pravila... isto...tj. slično... ko u riječi asistent ili kontinent ili pak....parlament.

Nea šanse.

mislim da je nemezis opisao (vjerovatno nepisano) pravilo kako odrediti radi li se o -je ili -ije varijanti kad se na ekavici govori s dugim, odnosno kratkim 'e'.
ne radi se o nikakvom nametanju, postoji pravilno i nepravilno - ja bih to tako rekla.

Naravno. I objašnjenje je sasvim jasno i tačno.

Ali...postoje ljudi koji tu riječ ne izgovaraju tako, nego drugačije i kod njih to pravilo pada u vodu kad je riječ o imenici rječnik.

evo npr. ovi - slazem se - imbecilni primjeri asIstent, parlAment, itd., zna se kako se izgovara i nema potrebe izmisljati toplu vodu.

Upravo su to pravilni načini izgovora, a ono što ''se zna'' kako se izgovara je nepravilno.

Ne namećem ništa, samo kažem. Zna se šta je pravilno, a šta nepravilno. Svi smo u školi učili i pisanje je-ije i pravila akcentovanja.

[¤ jelena ¤]

Hvaaala.

Upravo. Silazni akcenti mogu stajati samo na prvom slogu; uzlazni na svim slogovima, osim posljednjeg.

Znači: institucija - dugouzlazni na U. Ravan ton prilikom izgovora, kao kod imena Lucija, a ne vrludav kao u riječi muk i puk.

Moja, piu, pravila akcentovanja odavno nisu nikakav kriterijum. Nekadašnja četiri pravila akcentovanja danas se svode na dva:

1. niko tako ne govori.
2. to se uvijek tako govorilo.

I tu se cijela priča završava.

Tooooo....

E, sad mi je lakše, nisam još poludjela.

A ovo što Dozer piše je stvarno tako, sjećam se jedne sveščice koju sam imala nekad davno u kojoj sam zapisivala izraze koje sam zvala 'nanini biseri', na primjer kad nana kaže safun, ja se hvatam za stomak, kako, kako, ihihihihpihihihihihihihihi... i onda jednog dana uzeh u ruke Isakovićev rječnik (uvijek sam govorila rječnik, kratko, vojnički ), kad ono... ne lezi vraže! Safun!

Da se razumijemo, ja sam za to da se na sve moguće načine čuva i očuva narodni govor; u tom lokalnom vernakulu, što bi rekli Splićani, ima toliko bogatstva i ljepote. Ali sam isto tako za to da se poštuje književni standard, mislim, ne razumijem koja mu je u protivnom svrha.

Piu, ne može sve ono od juče biti besprijekorno, a ovo danas da baš ništa ne valja. Te crno-bijele slike smo valjda već prevazišli, iako lijepo zvuče za čuti i pročitati.

Evo, listam šestotomni rječnik SH i na 656. strani mi se ukaza njegovo veličanstvo - nanin safun
i pride: safuniti, safunjaka....itd. E, sad, na stranu što su ovo nešta pogriješili... kaže se safunjati, a ne safuniti!.... ali upravo je to način kako sačuvati narodno blago na kom počiva standard. U rječniku bi trebalo biti što više riječi koje se mogu čuti u narodu, uz određene naznake da li je neki izraz pokrajinski, lokalni, književni, ovakav, onakav...i što ih je više to je rječnik bolji i bogatiji.

A jezička norma maternjeg jezika mora se znati, ali se ne mora uvijek i po svaku cijenu poštovati, nego po potrebi: u institucijama, u komunikaciji sa nepoznatim ljudima, sa djecom osnovnoškolcima... Eto, tako je što se mene tiče.

[piupiu]

Piu, ne može sve ono od juče biti besprijekorno, a ovo danas da baš ništa ne valja. Te crno-bijele slike smo valjda već prevazišli, iako lijepo zvuče za čuti i pročitati.

Evo, listam šestotomni rječnik SH i na 656. strani mi se ukaza njegovo veličanstvo - nanin safun
i pride: safuniti, safunjaka....itd. E, sad, na stranu što su ovo nešta pogriješili... kaže se safunjati, a ne safuniti!.... ali upravo je to način kako sačuvati narodno blago na kom počiva standard. U rječniku bi trebalo biti što više riječi koje se mogu čuti u narodu, uz određene naznake da li je neki izraz pokrajinski, lokalni, književni, ovakav, onakav...i što ih je više to je rječnik bolji i bogatiji.

A jezička norma maternjeg jezika mora se znati, ali se ne mora uvijek i po svaku cijenu poštovati, nego po potrebi: u institucijama, u komunikaciji sa nepoznatim ljudima, sa djecom osnovnoškolcima... Eto, tako je što se mene tiče.

Pa to, sve isto govorim. Ovo gore se ja sada smijem sebi, a ne nani. Taj safun se koristio u narodnom govoru i u Hrvatskoj, na primjer, starinski je. Ali meni je bilo smiješno, crno-bijelo jeste kako djecu uče i djeca su, kao što znamo, nemilosrdna kad misle da odrasle treba nareziliti. Imam danas obrnutu situaciju.

I oxfordski se rječnik engleskog jezika doradjuje svake godine, i svake godine se dodaju nove riječi koje su ušle u govor, malo iz urbane spike, malo zbog razvoja tehnologija, malo zbog miješanja kultura. Ali mora postojati neki standard, inače nam ne trebaju nikakva pravila, nek' priča kako ko želi.

[Connaisseur Karlin]

bibliotečko blago

bibliotečko, nisam nikad cula , a ni procitala do danas

[Loulou]

bibliotečko blago

bibliotečko, nisam nikad cula , a ni procitala do danas

Ja sam prije godnu dana prvi put čula tu riječ: bibliotečko... i to je uvriježeni termin prosvjetnih radnika. I bila sam isto tako
Ili sam ja nešto debelo promašila ranije ili je to stvarno riječ novijeg datuma?