Muzički Almanah (naš život u muzici)

[dale cooper]

Dobra je Maša.

Razumijem ja njega, ni ja nisam dugo mogao slušati ženski vokal. Ako bi pjesma bila dobra, ja bih uvijek zamišljao koliko bi bila bolja da je pjeva, štajaznam, Bruce Dickinson.

Sad već na polici imam finu kolekciju ženskih vokala.

Ja muziku i ne posmatram kroz tu rodnu/spolnu prizmu. "Pogode" me pjesme i kada pjeva i muško i žensko. Meni je najbitniji tekst, pa onda muzika, pa tek onda vokal .

Upravo, zato mi i smeta ova svojevrsna diskriminacija na spolnoj razini. Prvenstveno zato što diskriminiše i diskvalifikuje
gomilu muzike koju obožavam, i svodi jednu takvu umjetnicu kao što je recimo Kate Bush na to da je "samo" žensko.

[Bloo]

Niti sam ja manje žensko što me "bace u sevdah" muški vokali, niti ti manje muško ako ti to isto uradi ženski vokal

Rodovi su svejedno društveni konstrukti

[dale cooper]

Niti sam ja manje žensko što me "bace u sevdah" muški vokali, niti ti manje muško ako ti to isto uradi ženski vokal

Rodovi su svejedno društveni konstrukti

Yep!

[Bloo]

now let's have an orgy dok slušamo Velvet Underground

[dale cooper]

now let's have an orgy dok slušamo Velvet Underground

Shiny, shiny, shiny boots of leather....

[Bloo]

now let's have an orgy dok slušamo Velvet Underground

Shiny, shiny, shiny boots of leather....

Strike, dear mistress, and cure his heart, so we could be heroes just for one day

[dale cooper]

now let's have an orgy dok slušamo Velvet Underground

Shiny, shiny, shiny boots of leather....

Strike, dear mistress, and cure his heart, so we could be heroes just for one day

Nice mash-up.

[Bloo]

well, spank you

[annoy]

Znala sam da je bloo domina

[dale cooper]

Mislim da se Lou, gdje god bio, zadovoljno osmjehuje na zadnjih par postova.

[Bloo]

Znala sam da je bloo domina

Indeed, my little one, indeed

[annoy]

Morticia

Pitanje je ima li muških subova na temi

[Bloo]

Morticia

Pitanje je ima li muških subova na temi

možda da potražiš na temi papučari

[annoy]

A nemoj tako

Walter znam da nije

Zašto uvijek završimo na ovakvim temama

[Bloo]

A nemoj tako

Walter znam da nije

Zašto uvijek završimo na ovakvim temama

do dale-a je
prigušio čovjek svjetla, pustio blue velvet na tv-u i svira Velvet U.

[dale cooper]

Opet Dale kriv. I kada ne pokazuje crvene gaće.

[annoy]

Ajme, samo fale te slike

[Bloo]

Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

mislim da cu imati maraton twin peaksa za vikend

[dale cooper]

Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

mislim da cu imati maraton twin peaksa za vikend

Biće to orgazmičan vikend.

[Norman]

Meni je vokal bitan, neodvojiv dio cijelog paketa. A što se tiče posmatranja kroz spolnu prizmu, meni je bio problem baš u tome što muziku ne doživljavam kao posmatrač, izvana, nego se uživim u pjesmu kao da sam ja izvođač. A to ne ide uz ženski vokal.

dao bi se tu napisati kakav rodni elaborat..kako ja uspijem da se uživim u npr. nekog Brela ili Brucea, da se saživim sa pjesmom, tekstom, emocijama, isto kao i kada neko žensko pjeva, dok npr. tebi to ne uspijeva. Da li je do rodnih kalupa, odgoja, itd.

Ne mislim uopšte da se o tome radi. Uživim se i ja u pjesmu dok slušam, evo da ostanemo na metalu: Epicu, Leaves' Eyes, Tarju, itd. I uživam u pjesmi (koju izvodi ženski vokal), osjećam emociju, sve super.

Ali dok sam ja bio u osnovnoj ili srednjoj školi, mogao sam kroz pjesmu maštati kako sam ja izvođač, Bruce Dickinson ili Adrian Smith. Biti pjevač, a ne slušatelj. Kad zatvorim oči, to je bio moj glas, moja solaža (moj Iron Maiden je imao gitaristu i pjevača u jednom, jer se nisam mogao odlučiti da li bih radije bio guitar hero ili frontman ). Ja sam tako sasvim realno u dječijoj mašti mogao stajati na zamišljenoj bini dok Bruce pjeva iz skušalica i oduševljavati ljude njegovim/svojim glasom. Ali jbg, nisam mogao biti Tarja.

Kad sam malo odrastao i prestao da slušam (tj. pjevam ) muziku na taj način, nisam imao problema ni sa ženskim vokalima. Rekao sam već, imam solidnu kolekciju takvih u kućnoj mediateci.

Eto, to je moj mali elaborat na temu. Ja krivim dječačke maštarije, u kojima su dječaci nekad M. Jordan koji zabija koš u zadnjoj sekundi, nekad Doc Holiday koji najbrže poteže pištolj. Ja sam bio Adrian Dickinson.

[dale cooper]

Meni je vokal bitan, neodvojiv dio cijelog paketa. A što se tiče posmatranja kroz spolnu prizmu, meni je bio problem baš u tome što muziku ne doživljavam kao posmatrač, izvana, nego se uživim u pjesmu kao da sam ja izvođač. A to ne ide uz ženski vokal.

dao bi se tu napisati kakav rodni elaborat..kako ja uspijem da se uživim u npr. nekog Brela ili Brucea, da se saživim sa pjesmom, tekstom, emocijama, isto kao i kada neko žensko pjeva, dok npr. tebi to ne uspijeva. Da li je do rodnih kalupa, odgoja, itd.

Ne mislim uopšte da se o tome radi. Uživim se i ja u pjesmu dok slušam, evo da ostanemo na metalu: Epicu, Leaves' Eyes, Tarju, itd. I uživam u pjesmi (koju izvodi ženski vokal), osjećam emociju, sve super.

Ali dok sam ja bio u osnovnoj ili srednjoj školi, mogao sam kroz pjesmu maštati kako sam ja izvođač, Bruce Dickinson ili Adrian Smith. Biti pjevač, a ne slušatelj. Kad zatvorim oči, to je bio moj glas, moja solaža (moj Iron Maiden je imao gitaristu i pjevača u jednom, jer se nisam mogao odlučiti da li bih radije bio guitar hero ili frontman ). Ja sam tako sasvim realno u dječijoj mašti mogao stajati na zamišljenoj bini dok Bruce pjeva iz skušalica i oduševljavati ljude njegovim/svojim glasom. Ali jbg, nisam mogao biti Tarja.

Kad sam malo odrastao i prestao da slušam (tj. pjevam ) muziku na taj način, nisam imao problema ni sa ženskim vokalima. Rekao sam već, imam solidnu kolekciju takvih u kućnoj mediateci.

Eto, to je moj mali elaborat na temu. Ja krivim dječačke maštarije, u kojima su dječaci nekad M. Jordan koji zabija koš u zadnjoj sekundi, nekad Doc Holiday koji najbrže poteže pištolj. Ja sam bio Adrian Dickinson.

Ali možeš biti muzičar u bendu, producent ili aranžer koji intenzivno radi sa Kate Bush na ostvarivanju njene vizije za
Hounds Of Love album. Barem sam ja maštao o tome.

[Bloo]

Ne mislim uopšte da se o tome radi. Uživim se i ja u pjesmu dok slušam, evo da ostanemo na metalu: Epicu, Leaves' Eyes, Tarju, itd. I uživam u pjesmi (koju izvodi ženski vokal), osjećam emociju, sve super.

Ali dok sam ja bio u osnovnoj ili srednjoj školi, mogao sam kroz pjesmu maštati kako sam ja izvođač, Bruce Dickinson ili Adrian Smith. Biti pjevač, a ne slušatelj. Kad zatvorim oči, to je bio moj glas, moja solaža (moj Iron Maiden je imao gitaristu i pjevača u jednom, jer se nisam mogao odlučiti da li bih radije bio guitar hero ili frontman ). Ja sam tako sasvim realno u dječijoj mašti mogao stajati na zamišljenoj bini dok Bruce pjeva iz skušalica i oduševljavati ljude njegovim/svojim glasom. Ali jbg, nisam mogao biti Tarja.

Kad sam malo odrastao i prestao da slušam (tj. pjevam ) muziku na taj način, nisam imao problema ni sa ženskim vokalima. Rekao sam već, imam solidnu kolekciju takvih u kućnoj mediateci.

Eto, to je moj mali elaborat na temu. Ja krivim dječačke maštarije, u kojima su dječaci nekad M. Jordan koji zabija koš u zadnjoj sekundi, nekad Doc Holiday koji najbrže poteže pištolj. Ja sam bio Adrian Dickinson.

Ja još uvijek to radim plus trcanje po bini (tj. dnevnoj sobi) Aceeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeees hiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiighhhhhhhhhhhhhhhhhhhh
Neke stvari nikada ne treba prerasti (odnosno odrasti u tom segmentu)

[dale cooper]

Mislim da smo to svi radili/radimo. Djetinji aspekt muzičkog fandoma, koji ne treba zatomiti, zato što je zabavan.

[Bloo]

Ali možeš biti muzičar u bendu, producent ili aranžer koji intenzivno radi sa Kate Bush na ostvarivanju njene vizije za
Hounds Of Love album. Barem sam ja maštao o tome.

[annoy]

Nebrojeni su muzički nastupi koje sam održala u svojoj sobi

Publika je bila nadasve šarolika, sa postera na zidu su me gledali između ostalog i Morrison i Christina Aguliera