apoksiomen wrote:
Ta politička realnost je stvorena, to je fakat. Vremenski period je već prošao, to je isto fakat. Dakle, ne kažem ja da tako treba, nego da tako jest. I šta ćemo sad?
opet si kontradiktoran: ne kazes da treba tako ali se slazes da to treba priznati. n
cuj sta cemo sad? pa necemo nista. politicka realnost nije stvorena na prihvatljiv nacin za palestince, ocito. zato i imamo to sto imamo. i imat cemo to ko zna koliko jos...
apoksiomen wrote:
BiH nema neki državnopravni kontinuitet, SR BiH se ne nastavlja niti na NDH, niti na ikoju od jugoslavenskih banovina (čak se s njima teritorijalno ne uklapa). Teritorijalno slijedi granice austrougarske zemlje BiH i prijašnjeg Bosanskog pašaluka, ali s njima nema nikakvih institucionalnih poveznica. Turski vakat opet nema nikakve pravne veze sa srednjovjekovnom kraljevinom. Dakle BiH od 1463. pa do 1878. nema nikakvih obilježja državnosti (zanemarimo li Gradaščevićevu bunu i onu 1878.), a od 1878. pa do 1918. ima status "zemlje" (Land), 1918. do 1943. ne postoji ni na mapi, od 1943. do 1992. je savezna republika, od 1992. do 1995. nezavisna država, a od 1995. do danas ovo kompromisno dejtonsko sr*nje, faktički protektorat. Dakle: ništa impresivno.
ako to posmatras na takav nacin, onda to manje-vise vriedi za sve drzave iz sfrj. no, bosna je postojala, dugo je bila i nezavisna, dugo i pod tudjom sapom...ona ima svoju povijest, a da li je to tebi impresivno ili nije, poptuno je nebitno...
apoksiomen wrote:
I to što je priznata od AVNOJ-a ništa ne znači, ni Slovenija ni Makedonija nisu postojale bukvalno nikad u historiji kao države pod tim nazivima, pa ih je AVNOJ priznao.
o samoj drzavnosti bih bespredmetno je i suvisno raspravljati. zavnobih je obnovio drzavnost (a ako nesto obnavljas onda to znaci da je to nesto nekad postojalo), kao takvoj status ravnopravne republike u utvrđenim (današnjim) granicama potvrdio je i avnoj, pa se ni u kom slucaju ne moze kazati da avnoj nista ne znaci.
apoksiomen wrote:
Ključan moment za nastajanje RBiH je međunarodno priznanje, a ne referendum. Referendum se da lako oboriti. A to priznanje dobio je i Izrael 1948. Palestinci su se vojno digli protiv Izraela i poraženi su, a s tim dolazi i njihov egzodus, koji jer recimo sličan srpskom egzodusu u Oluji. To jest, više su pošli pod psihološkim pritiskom nego bukvalno pred izraelskim nasiljem, kojega je bilo, ali disproporcionalno malo u odnosu na broj iseljenih.
medjunarodno priznanje desilo se nakon referenduma. dakle, un je iamo pred sobom demokratski izrazenu volju 2/3 stanovnika jedne drzave da joj se potvrdi nezavisnost (koju je nekad davno imala), tako da je ta odluka imala jaku osnovu. izrael nije imao osnovu takvog tipa, vec uglavnom izlobiranu podrsku odredjenog broja clanica pa je paralelu nemoguce povuci.
glede odrzivosti referenduma u bih, sa pravnog aspekta i legitimnim sredstvima ga je nemoguce oboriti, jer da jeste, velikosrpska politika davno bi to ucinila. u periodu 92-95 imali smo pokusaj nasilnog ponistavanja rezltata tog referenduma, ali je i on kao sto znamo zavrsio bezuspjesno.
a u pm, pa nikako da se sjetim otkud mi je poznato ovo negiranje drzavnosti, osporavanje referenduma....