It_is_a_Leclerc wrote:Prvo, to su, po mom mišljenju, vrlo nezgodne kvalifikacije. Razumijem šta želiš reći, ali ja nikako ne vjerujem da neko može kriv što ga snađe genocid. I jevreji su bili odani Njemačkoj, pa šta ih snađe. Mislim da ta nema mjesta. Turbo folk muziku danas sluša svaki drugi mlađi stanovnik BiH, ali isti taj svaki drugi ili makar treći mladi stanovnik BIH ima vrlo izražen patriotski (a neki bogami i nacionalistički stav) prema BIH. To je samo zbunjenost i ponešto licemjerja. Nešto kao kad Srbi gledaju Sulejmana Veličanstvenog, a čim krene odjavne špica dođu ovdje nama psovati tursku majku itd..Max Bunker wrote:Uz duzno postovanje prema svakoj zrtvi ali osim par primjera, mislim da su u velikoj mjeri oni sami krivi. Ne znam da postoji dio Bosne i Hercegovine, koji je toliko (kako da kazem a da ne budem shvacen kao nacionalista) Srbiji okrenut i prosrpski orijentisan. Evo, polazim od svoje sredine (komsije, prijatelji, poznanici itd.) osim par casnih izuzetaka skoro svi do jednog slusaju prekodrinski turbo-folk, Cece, Mece, onda prica:"Jao jeste Beograd mocan" i slicno. To se u nauci valjda zove Stokholmski sindrom.racionalista wrote:Gornje Podrinje je u većini slučajeva bilo zaboravljeno od svih. Dobro ijedna Bošnjačka glava ima tamo šta se sve dešavalo zadnjih 100 godina.
Avdi svaka cast sto je snimio ovaj (kao i sve ostale filmove) ali ja zaista necu imati snage da ovo pogledam a nabavit cu ga za kolekcije...
Okrenutost Podrinja prema Srbiji je sasvim logična i datira iz vremena SFRJ, kad se iz Vlasenice, Višegrada, Bratunca uvijek lakše išlo preko Drine, i na posao, i u školu, i u brak, nego u Sarajevo. To je geografski uvjetovano.
To je kao da kažeš da su Krajišnici npr. prohrvatski orjentisani, jer i danas, kad treba u bolnicu, svi koji imaju više para idu u Zagreb, a ne u Sarajevo.
Ma turbo-folk muziku sam navao kao primjer, mada recimo nikada necu zaboraviti tik nakon rata (jos se islo onim makadamskim putem u Gorazde) kada sam na obali Drine u centru grada (kod onog "mosta ispod mosta" ako ste bili tamo pa razumijete o kojoj lokaciji govorim, u samom je centru) cuh kako u kaficu pustaju tu neku novokomponovanu muziku na ekavici. U tom vremenskom trenutku, to jeste bio sok.
Ovo za jevreje je istina ali je isto tako istina, da jevreji i dan danas uce svoju djecu o stradanjima, o genocidu, o tome ko mu je ubio dedu, oca, amidzu i sl., njeguju "kulturu pamcenja".
Da ne bi bilo zabune, ono sto hocu da kazem jeste da Bosnjaci vecinom imaju tu liniju merhametluka i zaborava ali da je kod ljudi iz Podrinja ta linija bas naglasena. Recimo, mom komsiji je mati tek nako pedesetak godina njegovog zivota rekla da je njen amidza ubijen u Drugom ratu od cetnika a lik sav zivot mislio da je ovaj umro prirodnom smrcu i sl.
Jednostavno, imaju tu izrazenu kulturu (ne svi, ne generalizujem) zaborava, sjedi i suti pa sta Bog da.
