SamoVasGledam wrote:Gde piše da je to titula i šta ta titula znači? Lepo piše da će mu majka dati ime Emanuel.
Šarić - 'Zato će vam sam Svemogući dati znak: "Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel'
Jeruzalemska Biblija - 'Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!'
Dretar - 'Također Gospod vam će dati on sam jedan znak: Evo da je jedna mlada žena trudna i rađa jednog sina i ona će mu dati ime Emanuel.'
D.-K. - 'Zato će vam sam Gospod dati znak; eto djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo.'
Dakle u pitanju nije nikakva titula, već ime koje će majka dati sinu. A znamo da je Mariji rečeno da sina nazove Isus.
Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! (Iz 7, 14). Htio bih se zadržati na glagolima začeti i rađati. Jedino što možemo ustvrditi je da se radi o budućnosti. Zanimljivo je uočiti da se nigdje ne spominje otac djeteta, a djevici se pripisuju pojmovi začinjanja i rađanja. Glagoli začeti i rađati (usp. Post 16, 4; 19, 31; 30, 4; 1 Ljet 7, 23) uvijek dolaze od Boga, Bogu se pripisuju jer je on Bog plodnosti i Bog života. U tom smislu možemo zaključiti da se može raditi o Božjem zahvatu u životu djevice, što zbog nespominjanja biološkog oca djeteta, što zbog glagola začinjanja i rađanja koji su ovdje pripisani djevici. Primjenjujući ova saznanja u novozavjetni kontekst, govoreći o Božjem zahvatu u životu djevice, možemo povući paralelu s činjenicom da je Marija začela po Duhu Svetom (usp. Mt 1, 18; Lk 1, 35).
Što se tiče drugog teksta (Iz 9, 1 – 6), zadržat ću se samo na zadnjem retku. Na početku se, općenito, govori o svjetlosti i radosti koju dijete donosi nakon tame i žalosti (usp. Iz 9, 1 – 2). U petom retku se pojavljuje neobično ime djeteta (bolje bi bilo reći imena): Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni (usp. Iz 9, 5). O čemu je riječ? Sigurno je da nitko neće pomisliti da bi mu baš to bilo ime. Ime u židovstvu je uvijek vezano uz službu te osobe, ili pak uz njegovu karizmu. Ono dakle najbolje opisuje samu osobu. Ovdje imamo strukturu 4x2, sintagme koje su vezane uz dva pojma. Ako analiziramo značenje samih pojmova, zapazit ćemo da je jedna riječ uvijek vezana uz ovostranost (savjetnik, silni, otac, knez), a druga uz onostranost (divni, Bog, vječni, mironosni). To znači da će dijete biti posebno, imat će božanske oznake, ali i ljudske. Bit će i Bog i čovjek, Bog u čovjeku. Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek,