Forum Klix.ba

salvatore paradise wrote:

prometheus wrote:Djesi alfa vodoinstalater! Sta bi beta ljudi bez tvog servisa radili, sreca pa zivis medju nama i doprinosis nam.

Nego, vi "alfe" (ili kurtoni, isti efekt) biste govna jeli da nema truda i znoja postenog "beta" covjeka. Da smo svi ljigavi gusteri i lopovi kao vi "alfe", mnoge alfe bi cmizdrile kao djevojcice koje dobiju prvu menstruaciju.

Alfe su svi oni koji zive od svog rada i ne kukaju, bez obzira sta rade. A beta pickice su oni koji zive na grbaci postenog i radnog naroda i jos k tome kukaju... Poput ovog gore ljigavca ili tebe...

Znaci sad sam definitivno vodoinstalater ... Jest vama dobro, neko kaze glupost na forumu i to postaje istina. Dobro, vodoinstalater sam, barem nisam profesor filozofije

Megiddo wrote:Ne bih da filozofiram ali ako sam ja dobro upućen u razvoj filozofije, ondašnja filozofija nije isto što i današnja. Ili drugim riječima današnji sinonim za ondašnju filozofiju bi bila riječ nauka.

prometheus wrote:"Bogati zive od siromasnih, a siromasni zive od svog rada" narodna izreka iz Ekvadora, ali kao da je iz bilo koje drzave na planeti.

A sad ovo alfa-beta je promasena tema. Alfa u cemu? U novcu? U guzenju? U sportu? U cemu si ti alfa? Narod se dijeli iskljucivo na gornje i donje. Nista lijevica-desnica, alfa-beta, komunista-kapitalista. Podjela je gornji i donji.

I sad lijepo gdine "alfa", prepoznajte se medju svojima, a to su svi ljudi koji zive, rade i razmnozavaju se oko vas, jer pravog "alfa" predatora iz grupe gornjih vi u svom pateticnom zivotu niste ni prismrdili.

prometheus wrote:Nisam imao namjeru da vrijedjam jer i svoj zivot, iako ga volim, za vecinu je sigurno patetican, a posto si ti krenuo s alfa teorijom, samo sam htio dati do znanja da nisi visa rasa ni neko mnogo bolji, kamoli alfa.

Ti govoris o sposobnosti, sta cemo ako sam ja mnogo sposobniji od tebe ali imam znatno losiji kvalitet zivota? Da su intelektualna i fizicka sposobnost u pitanju tu nema mjesta za prigovor, ali kad se radi o truhlom drustvu gdje vukovi cuvaju ovce...

A to da svi zive od svog rada... kako da te covjek ozbiljno shvati kad ima toliko toga sto tek treba da doznas u zivotu...

Grover wrote:Čarli Čaplin - Veliki Diktator - Najbolji govor ikada!

Retail giant Walmart has apologized for selling a home decoration poster of one of the Nazi’s most notorious concentration camps.

The poster on Walmart’s website featured the front gate of Dachau Concentration Camp, showing the inscription “Arbeit Macht Frei” — or “Work will make you free.” Tens of thousands of prisoners died in the forced labor camp.

Heeb magazine first reported on the existence of the posters. The Dachau posters were subsequently eviscerated by the satirical Wonkette blog.

“Sup, Walmart? Just sellin’ inspirational posters featuring the gates of Dachau and their famously inspiring motto “Arbeit Macht Frei,” or “Work Makes You Free,” BECAUSE WHAT THE F*CK ARE YOU KIDDING ME?” Wonkette wrote.

Walmart quickly pulled the item off its website, blaming a third-party seller.

“We were horrified to see that this item was on our site,” Walmart said in a statement. “We sincerely apologize, and worked quickly to remove it. The item was sold through a third-party seller on our marketplace. We have shared our disappointment with them and have learned they are removing the publisher of this item entirely from inventory.”

Sears and Amazon also sold the controversial poster, and have pulled the item from their websites, according to ABC News.

“The item, which was listed by an independent third-party on Sears Marketplace, violates our guidelines and was immediately removed,” Sears said.

On je jedan od stotine ljudi koji pate od jutra do mraka i nemaju slobodu da napuste nehumani posao, prenosi Bi-Bi-Si. Deo uspeha nacionalne privrede koja je deseta u svetu, Indija duguje upravo radnicima koji su pretvoreni u moderne robove. Oni se regrutuju iz siromašnih krajeva i zapošljavaju uz pomoć posrednika. Obično sklapaju dogovor po kome radnik treba da da posredniku prvih nekoliko plata kako bi mu se odužio, ali iznos je toliko mali da vraćanje duga traje godinama.


Uslovi na radnom mestu su mnogo lošiji od obećanih, ali siromašni radnici su primorani da ostanu tu gde su, delom zbog pomenutih dugova, a delom zbog pretnji nasiljem koje stižu od poslodavca.


Dijalu Nijal je s još 11 mladića radio na obodu Hajderabada, kada mu se ukazala prilika da pobegne. Pokušaj da se oslobodi platio je šakom.


- Uhvatili su mog prijatelja i mene i pitali nas da li želimo da izgubimo šaku ili stopalo. Obojica smo izabrali ono prvo. Gledao sam dok su mu sekli ruku sekirom, kao da je glava pileta. Onda su odsekli moju - kaže Nijal.


On je sada slobodan, ali u svom zabačenom selu Orisa nema struju ni vodu. Siromašan je kao i ranije, a otkad je ostao bez šake zaostaje za vršnjacima u seoskim poslovima. Njegova želja da se jednog dana oženi i zasnuje porodicu verovatno će ostati samo pusti san.

Skupo platili pokušaj bekstva: Dijalu Nijal sa prijateljem

Dužničko ropstvo je u Indiji zabranjeno od 1976. godine, a državni funkcioneri tvrde da ga zaista više nema u toj zemlji. Međutim, podaci dobrotvorne organizacije „Međunarodna misija pravde“ pokazuju drugačije.


Ta organizacija okuplja oslobođene i pomaže im da se oporave i pronađu novo mesto u društvu. Nekadašnji robovi moraju ponovo da nauče da se smeju i razgovaraju sa drugima. Na grupnoj terapiji sede u krugu i razmenjuju iskustva ili pevaju ohrabrujuće pesme poput: „Pobedićemo bol, bićemo slobodni“. Ovakvi prizori podsećaju na one koji su se mogli videti u doba ropstva u Americi, piše Bi-Bi-Si.


Žrtve maltretiranja nemaju način da naplate pretrpljeni bol. Ako se obrate sudu, procesi će trajati godinama, a u najboljem slučaju poslodavci će dobiti zanemarljivu novčanu kaznu.


- Za njih bi i doživotna robija bila suviše blaga kazna. Nikada neću moći da im oprostim - kaže Nijal.

Ako je kapitalizam bolji od socijalizma

Trojka je tvrdila kako građani Evrope ne mogu održati isti nivo obrazovanja, zdravstvene zaštite i penzioni sistem, koje su im u nasleđe ostavili njihovi roditelji. Island je, međutim, poručio „trojki“ kako nema nameru popuštati pred najvećim kriminalnim finansijskim modelom u istoriji ljudske rase.

Sada, nakon tri godine apsolutne popustljivosti i usaglašenosti kukavičkih vlada, na videlo izlazi istina koju nije mogla prikriti ni najbolja propagandna mašinerija.


MMF: „Pristup Islanda je doveo do iznenađujućeg i jakog oporavka“

U prepoznatljivom stilu i u trenutku kada su mediji prisiljeni priznati kako su godinama varali celokupnu javnost, javljaju se revizionisti kako bi iznova ispisali stranice istorije. To se vidi u tekstu koji je objavio Bloomberg Businessweek: „Pristup Islanda u pokušaju oporavka privrede i izlaska iz recesije, doveo je do njegovog iznenađujućeg i jakog oporavka, priznao je čelnik predstavništva MMF-a, u toj zemlji“.


Vlade ostalih zemalja, koje su bile najviše pogođene krahom iz 2008., počele su primenjivati mere koje su im savetovale monetarne institucije, umesto da primene „islandski model“.

„Islandski model“ je jedina strategija koja nudi mogućnost izlaska iz krize, a to potvrđuju temeljni principi vođenja ekonomije. Kada je Plutarh, pre 2000 godina, pisao kako je „nesrazmera između broja bogatih i siromašnih smrtno zlo za bilo koju republiku“. On pre 1500 godina sigurno nije, kao papagaj, ponavljao socijalističke dogme koje su ugledale svetlo dana 1500 godina nakon njegove smrti.

On je samo objasnio temeljni ekonomski princip, na kojem su svoje teorije zasnivali i moderni kapitalistički ekonomski teoretičari. Čak i kada su maštali o svetinji slobodnog tržišta, držali su se jedne od Plutarhovih tvrdnji: „Privreda će biti zdravija ukoliko bogatstva budu u rukama siromašnih i srednje klase. Ono ne sme biti akumulisano u rukama manjine.“

Dakle, kada nas revizionisti iz Bloomberga pokušavaju uveriti kako je oporavak Islanda „iznenađenje“, to znači da nijedna vlada, nijedna monetarna institucija i niko od „cenjenih eksperata“ ne razume osnovne principe aritmetike i ekonomije. Da li je to poruka koju nam žele poslati?

Reči hvale u tim revizionističkim akrobacijama ne zvuče iskreno iz razloga što je ekonomsko nasilje imalo za cilj slomiti islandski otpor.

Finansijska elita je odlučila uništiti islandsku privredu u znak odmazde zbog protivljenja dužničkom ropstvu, ali se Island uspeo odupreti samo zahvaljujući istrajnosti naroda u svom otporu.

Iz toga se da zaključiti kako oštre mere štednje nisu ništa do jedna obična kampanja, kojoj je cilj uništiti privrede evropskih zemalja. U tom slučaju, narodi tih zemalja bi postali roblje, koje neće biti u stanju pružiti bilo kakav otpor.

„Trojka“ se prvo osigurala da drugi neće postupiti na isti način

Finansijska elita nikada ne bi priznala svoju grešku u slučaju Islanda, kada ne bi bila sigurna da ostali neće postupiti na isti način. No, ostali su paralizovani do te mere, da svojevoljno trpe ekonomsko ugnjetavanje.

Dokaz za to je Grčka, jedina evropska nacija koja je pokušala svrgnuti „izdajničku“ vladu, koja je u dva mandata ispunjavala želje „trojke“. Kombinacija straha i propagande je, međutim, učinila svoje. Grci su i treći put izabrali vladu, koja se po ničemu ne razlikuje od prethodnih. A kada robovi glasaju za robovlasnički sistem, robovlasnici imaju razloga za slavlje.


Dakle, ove Bloombergove hvale nisu imale za cilj uzdizati islandsku vladu u nebesa (obzirom da je poznato koliko bankari mrze Island), nego stvoriti još jednu veliku laž. Isti revizionizam je usledio i odmah nakon finansijskog sloma 2008., kada su eksperti u medijima mahom izjavljivali „da su iznenađeni tim nepredviđenim razvojem situacije“, a neki su čak predviđali „kataklizmu, koja će trajati dugi niz godina“.

Dakle, nema ničega iznenađujućeg u uspehu Islanda, kao što nije nikakvo iznenađenje da ostatak Europe služi interesima „trojke“, a ne narodima koji im je izborima dao legitimitet. Što, na žalost, govori koliko je Mark Twain bio u pravu, kada je rekao: „Kada bi se izborima moglo nešto promeniti oni bi bili zabranjeni“.


Da li Island može biti primer za ostatak Europe?

Ovo je već malo složenije pitanje. Nema sumnje da je daleko bolja opcija, ukoliko ona postoji, suprotstaviti se diktatu međunarodnih finansijskih elita. No, kada govorimo o Islandu, kao primeru, ipak moramo imati na umu da se radi o jednoj poprilično maloj ekonomiji, državi od svega 320,000 stanovnika (glavni grad ima oko 120,000). Implementacija „islandskog rešenja“ na ostatak Europe daleko je teže izvedljiva iz jednog jedinog, poprilično jasnog, razloga – finansijska elita bi pružila daleko veći otpor.


Štaviše, otpor finansijske oligarhije u Europi već je instaliran u obliku kompletno podobnih vlada u gotovo svim državama. Stanovnici neće biti u prilici proslediti „islandsko rešenje“ na adrese svojih vlasti i očekivati da će one krenuti s podjednakim otporom prema finansijskoj eliti.

Što nam to govori? Island je i dalje adekvatan primer koji ne treba zaboraviti, ali većina zemalja Evrope i dalje imaju problem jer na vlasti nemaju političku strukturu koja bi zastupala interese naroda. Stoga, pre no što se može otvorenije raspravljati o „implementaciji“ ovog – ili bilo kojeg drugog – rešenja, nužno je povesti raspravu oko stvaranja uslova za dolazak do te tačke.

Nadalje, nakon udara krize u Islandu su izbili žestoki ulični protesti. Imajući u vidu broj stanovnika, u procentu znatan deo države bio je na ulicama. U takvom omeru u većoj su poziciji izvršiti snažniji pritisak na vladajuću klasu. Poređenja radi, kada u Španiji na ulice izađe milion ljudi – i pored činjenici da govorimo o zavidnom broju – to je svega oko 2% stanovništva.

Dok je su stanovnici Islanda svojom odlučnom i kolektivnom borbom zaista uterali strah u kosti vlasti, kada je reč o Španiji, Italiji ili pak Grčkoj, vladajući se doimaju daleko sigurnijima.

Otpor svakako mora biti masovniji, to je esencijalni činilac da bi se eventuano „islandski model“ približio stvarnoj implementaciji na prostoru Europe. Što se samog otpora tiče, trebao bi stići što pre, jer ovih dana već imamo prilike čitati „spakovane brojeve“ i druge propagandne tekstove o tome kako mere štednje „ipak funkcionišu“ – tako je na primer američki New York Times objavio osvrt u kojem se navodi „poboljšanje ekonomije nakon mera štednje“ u Latviji. Naravno, radi se o običnoj prevari i forsiranju jedne kriminalne ideologije koja zagovara „štednju“ na leđima radnih ljudi. Ukoliko dopustimo da štednja postane status quo, nešto što je opšteprihvatljivo i nužno, tada i otpor postaje uzaludan jer se postavlja pitanje – ko će u otporu učestvovati?

Pokajnik wrote:Danas je za sve bolji kapitalizam ali tokom 20 vijeka to nije bilo tako.Mnogi dijelovi svijeta uključujući i dijelove Evrope bili su u nekom obliku feudalizma bez ozbiljnije tradicije preduzetništva a privatni kapital neznatan.Samo je planska privreda u svojini države ili partije ili u kranjem vođe,mogla te zemlje da koliko toliko izdigne iz zaostalosti ili da postavi neki osnov za razvoj.

sportman1 wrote:pa kina i indija i imaju rast najveci na svijetu na robovskom radu u pravom smislu te rijeci ,dok je na zapadu to robovlasnistvo mnogo sofisticiranije i ogleda se prije svega u dugovima,teroru drzave visokim kaznama isl.
znaci ,na zapaDU si rob tako sto moras vracat dugove,placat kamate na dug koji ne mozes da vratis i trosarine koje budu 4-5 puta vece od duga ili budes zatvoren ako ne mozes da platis npr. saobracajni prekrsaj.

zapad ulazi u fazu ,pogotovo nakon ove krize kad moraju jos vise da napune drzavnu blagajnu, sve veceg sofisticiranog terora prema stanovnistvu srednjeg sloja i narocito siromasnih.
bogati ionako imaju drugu brigu-da ih neko ne pokrade.