Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

[Chmoljo]

pa ako ti na jednom mjestu piše UN patrolled area, valjda se podrazumijeva da je to to

UN, dakle, smješten u ilidžanskim hotelima...

[cindrlimindrli]

pa ako ti na jednom mjestu piše UN patrolled area, valjda se podrazumijeva da je to to

UN, dakle, smješten u ilidžanskim hotelima...

E jbg, nesto mi ovo puno prostora za hotelski smjestaj. Ovako kako je prikazano meni izgleda kao fin
teritorij da se pokusa napad na tom pravcu.

[PM72]

pa ako ti na jednom mjestu piše UN patrolled area, valjda se podrazumijeva da je to to

UN, dakle, smješten u ilidžanskim hotelima...

E jbg, nesto mi ovo puno prostora za hotelski smjestaj. Ovako kako je prikazano meni izgleda kao fin
teritorij da se pokusa napad na tom pravcu.

nesto mi ovo puno prostora za hotelski smjestaj

LEGENDA!

[bach]

Bajka o deblokadi Sarajeva

IV dan

Obišao sam kolege koji su ležali po raznim odjelima nekoliko sarajevskih bolnica, a zatim otišao na teren. Te večeri opet sam se našao u rijeci, mokar do gole kože. Prije ove akcije neki pukovnik je pričao okupljenim borcima: Imat ćete jaku artiljerijsku podršku s Igmana. Kad artiljerija sve uzore, onda vi krećete. Plan je da ujutro oko dva krenete preko livade do rijeke. Puzat ćete nekih stotinjak metara. U rijeci ćete ostati do zore. Napašćemo na čitavoj liniji. Ovu akciju deblokade grada radit će samo policija. Ne očekujemo jak otpor, jer je njihova vojska na odmoru. Linije im čuvaju starci i babe. Smijao sam se. S koliko samo entuzijazma nas je "ložio". Krenuli smo u akciju i neprimjetno dopuzali do rijeke. Izašli smo iz rijeke na obalu. Od njih smo bili udaljeni samo nekih desetak metara.
Čekamo sabah. Svanulo je i "Ide rosa". Bila je to šifra za našu artiljeriju. Kanonada traje samo minut. Više granata palo je po nama nego po njima. Jake li artiljerije, prokomentarisali smo tiho. Dvadeset granata, ali to je ipak na nas psihološki djelovalo, jer prvi put u ratu imamo artiljerijsku podršku. Spremamo se da krenemo u napad. Naš PAT je trebao "prošarati" dvije kuće, koje smo mi trebali zauzeti. Znak za početak akcije bio je kad taj PAT prestane pucati. Pored mene leži momak iz OBL-a. Mislim da nije čak ni disao, očito je prvi put bio u akciji. Naš PAT je vrlo brzo pogođen. Pucao je svega desetak sekundi i to je bilo relativno dugo, kad se uzme u obzir šta ga je sve gađalo: PAT, razni projektili, PAM... Dok je on pucao, jedan rikošet me pogodi u šljem. Pomislio sam: Evo i meni je odzvonilo! Držim u ruci bombu, izvadio sam osigurač, ali je ne bacam. Mi smo najistureniji i ne želim da nam otkrijem položaj. Niko od nas nije se smio ni mrdnuti, a kamoli krenuti u napad. Naše lijevo krilo već je nagrabusilo, petnaest mrtvih, na desetine ranjenih. Isto tako je loše prošlo i desno krilo. Neki su otkriveni prerano. Mislim da je njih otkrio most koji su napravili da ne bi gazili rijeku. Pametno, ali ih je to koštalo, bili su previše uočljivi. Poslije dvadesetak minuta, pucanje je prestalo. Na svu sreću mi nismo bili otkriveni, ali još uvijek smo bili u toj rijeci i nismo znali kako da se izvučemo. Prišao mi je kolega Bukva i rekao: "Ja odoh potražiti siguran put za izvlačenje". Uspio je pronaći neko suho korito rijeke, kojim smo se izvukli jedan sat poslije prestanka akcije.
U nekoj kući doručkujemo i sušimo se. Pomislih, na svu sreću niko od mojih ne nastrada, ali je zato, nažalost, stradalo mnogo momaka iz drugih policijskih jedinica. Razmišljanje mi prekide Bukva. Vratio se iz komande, bacio tefter na pod i ljutito rekao: Onaj naš pukovnik nije normalan. Ljut je što nismo krenuli u napad i, možeš misliti, još me pipao, da vidi jesam li mokar. Rekoh Bukvi: Trebao si pukovniku reći, da smo mi htjeli u napad, ali da nam nisu dali one njegove babe i starci.
Uslijedi smijeh.

Nekad ljetos upoznao sa, divnu i pametnu damu čiji je tata bio jedan od glavnih stratega AR BiH. KO joj je tata nije odmah rekla, ali sam to povezao sa onim što sam čitao po forumima. Ovaj genijalni starteg i prijeratni agent KOS -a osmislio je brojne pogibeljne akcije AR BiH, pa vjerovatno i ovu.

Dakle, nekome je palo na pamet da deblokira Sarajevo sa četom policajaca, jednim PAM -om i 20 granata.

Ima scena u serije i crna guja u kojoj general Melčet objašnjava genijllni plan probijanja njemačkih linija. CG se složi sa svim što je general zamilsio osim jedne sitnice da će njihovi svi biti biti mrtvi za par sekundi. - To se podrazumijeva, reči će Melčet.



Poslije rata je sarajevski Melčet dobio katedre na fakultima, pisao knjige, dobio ogromni stan u centru grada. Danas je u penziji, šeta sa mutnim judima iz ratnog perioda i rado gleda ratne filmove. Ponekad ga nešto muči i ne može da spava, pričala mi je njegova kćerkica.

Vjerovatno ga muče more zbog desetina boraca AR bIH koji su izgubili glavu zbog njega i drugih špijuna KOS -a koje je Alija Izetbegović instalirao u sam vrh vojske.

[cindrlimindrli]

pa ako ti na jednom mjestu piše UN patrolled area, valjda se podrazumijeva da je to to

UN, dakle, smješten u ilidžanskim hotelima...

E jbg, nesto mi ovo puno prostora za hotelski smjestaj. Ovako kako je prikazano meni izgleda kao fin
teritorij da se pokusa napad na tom pravcu.

nesto mi ovo puno prostora za hotelski smjestaj

LEGENDA!

Ma hajde, pricamo, al` stvarno nema nikakve logike da snage iz vana napadaju "Cemerska Hills", sta god da je to,
a snage iz grada idu u skroz kontra pravcu sto je na karti oznaceno kao debela Brda. Mislim, sta su oni uopste
kontali, da se prvi korpus spoji sa ostatkom vojske koji ide preko Treskavice, negdje na Palama? wtf?

[PM72]

Bajka o deblokadi Sarajeva

IV dan

Obišao sam kolege koji su ležali po raznim odjelima nekoliko sarajevskih bolnica, a zatim otišao na teren. Te večeri opet sam se našao u rijeci, mokar do gole kože. Prije ove akcije neki pukovnik je pričao okupljenim borcima: Imat ćete jaku artiljerijsku podršku s Igmana. Kad artiljerija sve uzore, onda vi krećete. Plan je da ujutro oko dva krenete preko livade do rijeke. Puzat ćete nekih stotinjak metara. U rijeci ćete ostati do zore. Napašćemo na čitavoj liniji. Ovu akciju deblokade grada radit će samo policija. Ne očekujemo jak otpor, jer je njihova vojska na odmoru. Linije im čuvaju starci i babe. Smijao sam se. S koliko samo entuzijazma nas je "ložio". Krenuli smo u akciju i neprimjetno dopuzali do rijeke. Izašli smo iz rijeke na obalu. Od njih smo bili udaljeni samo nekih desetak metara.
Čekamo sabah. Svanulo je i "Ide rosa". Bila je to šifra za našu artiljeriju. Kanonada traje samo minut. Više granata palo je po nama nego po njima. Jake li artiljerije, prokomentarisali smo tiho. Dvadeset granata, ali to je ipak na nas psihološki djelovalo, jer prvi put u ratu imamo artiljerijsku podršku. Spremamo se da krenemo u napad. Naš PAT je trebao "prošarati" dvije kuće, koje smo mi trebali zauzeti. Znak za početak akcije bio je kad taj PAT prestane pucati. Pored mene leži momak iz OBL-a. Mislim da nije čak ni disao, očito je prvi put bio u akciji. Naš PAT je vrlo brzo pogođen. Pucao je svega desetak sekundi i to je bilo relativno dugo, kad se uzme u obzir šta ga je sve gađalo: PAT, razni projektili, PAM... Dok je on pucao, jedan rikošet me pogodi u šljem. Pomislio sam: Evo i meni je odzvonilo! Držim u ruci bombu, izvadio sam osigurač, ali je ne bacam. Mi smo najistureniji i ne želim da nam otkrijem položaj. Niko od nas nije se smio ni mrdnuti, a kamoli krenuti u napad. Naše lijevo krilo već je nagrabusilo, petnaest mrtvih, na desetine ranjenih. Isto tako je loše prošlo i desno krilo. Neki su otkriveni prerano. Mislim da je njih otkrio most koji su napravili da ne bi gazili rijeku. Pametno, ali ih je to koštalo, bili su previše uočljivi. Poslije dvadesetak minuta, pucanje je prestalo. Na svu sreću mi nismo bili otkriveni, ali još uvijek smo bili u toj rijeci i nismo znali kako da se izvučemo. Prišao mi je kolega Bukva i rekao: "Ja odoh potražiti siguran put za izvlačenje". Uspio je pronaći neko suho korito rijeke, kojim smo se izvukli jedan sat poslije prestanka akcije.
U nekoj kući doručkujemo i sušimo se. Pomislih, na svu sreću niko od mojih ne nastrada, ali je zato, nažalost, stradalo mnogo momaka iz drugih policijskih jedinica. Razmišljanje mi prekide Bukva. Vratio se iz komande, bacio tefter na pod i ljutito rekao: Onaj naš pukovnik nije normalan. Ljut je što nismo krenuli u napad i, možeš misliti, još me pipao, da vidi jesam li mokar. Rekoh Bukvi: Trebao si pukovniku reći, da smo mi htjeli u napad, ali da nam nisu dali one njegove babe i starci.
Uslijedi smijeh.

.I dobro je napisano - bajka o deblokadi.

[smurf]

Uz svo postovanje PM72 ja bih ipak prvo malo provjerio jer je covjek stao iza svega imenom i prezimenom pred saborca i "otvorio" se.

[cindrlimindrli]

Poslije rata je sarajevski Melčet dobio katedre na fakultima, pisao knjige, dobio ogromni stan u centru grada

Fikret Muslimovic?

[PM72]

Uz svo postovanje PM72 ja bih ipak prvo malo provjerio jer je covjek stao iza svega imenom i prezimenom pred saborca i "otvorio" se.

Može se on otvarat i predstavljati koliko hoće,ja sam tamo bio i niko mi ne može bajke pričati.Kakva rijeka,kakav PAT,kakvi momci iz OBL-a? Mislim,smiješno.

[PM72]

Da znaš da si u pravu.Počele su i bajke...što bi rekao moderator-tema off.

[smurf]

Ama ti si sada vise nego smijesan sa svojim tvrdnjama, eto pitaj Dozera, to je njegov jaran. I onda se fino izvini na temi radi kratkog fitilja

[cindrlimindrli]

Šta ti rade od teme , a i ti im to dopuštaš i pokušavaš ih čak i nečemu poučiti. Čuvaj živce, ovo dalje nema smisla ...

U redu je, ja se izvinjavam ako sam svojim pitanjima otisao u off topic.

[PM72]

Ama ti si sada vise nego smijesan sa svojim tvrdnjama, eto pitaj Dozera, to je njegov jaran. I onda se fino izvini na temi radi kratkog fitilja

Javno ću se izvinuti ako budem u krivu i neću se više javljati.

[smurf]

Kakva ba '95 Ti si polupao loncice dibidus
Rijec je o Otesu i Decembru '92.

Da nije ovako kasno sad bih te zvao na kafu

[PM72]

Kakva ba '95 Ti si polupao loncice dibidus
Rijec je o Otesu i Decembru '92.

Da nije ovako kasno sad bih te zvao na kafu

Čuj decembar 1992 i Otes? Deblokada? Zauzeli nam Otes a mi fol krenuli u deblokadu? Pa bio sam i dole,majka mu stara,jedva živ ostao i nikakvog pokušaja deblokade nije bilo.Neko je postavio kartu sa planom deblokade iz 1995 i zato sam reagovao ovako.

[karanana]

Kakva ba '95 Ti si polupao loncice dibidus
Rijec je o Otesu i Decembru '92.

Da nije ovako kasno sad bih te zvao na kafu

gdje si vidio da se u prici spominje 92? opis se vjerovatno odnosi na ljeto 95. mada ne znam ni otkud pm72ici odlucnost da pise da ovaj tekst laze. otkud pm72 zna na kojoj je lokaciji momak koji je ovo pisao bio? otkud zna da nije bio negdje gdje ima neka rijeka?

[PM72]

MUP RBiH je učestvovao sa svojim jedinicama u pokušaju deblokade tog 15.juna 1995.Djelovali su na potezu koji sam opisao a tamo nema ovoga o čemu ovaj piše.

[smurf]

Sve fino i citko napisano

[iamia]

Mig21 se moze i Pam'om ili pat'om skinuti. a to smo imali u arsenalu 92e.

Može ali kad poredaš deset PAM-ova ili PAT-ova,daš pilotu motorolu da ti kaže kad će proletjeti da zapucaš na njega a pošto ćeš ga fuliti da napravi krug i tako dok ne padne sam tj.dok mu kerozina ne nestane. Pa nije MiG 21 Žaretov dvokrilac niti nas je napadala partizanska avijacija

jesi li siguran ??
jesi li sto posto siguran u to sto pises ??

mislim da nemam zelju da te pravim nekompetentnim. vjerovatno nisi imao iskustva sa avionima.
MIG 21 je kanta. nije puno bolji od partizanskog dvokrilca.

evo , jednog takvog su nedavno sirijski pobunjenici srusili PATOM !..
http://www.yalibnan.com/2012/08/13/rebe ... ane-video/

[karanana]

srusili smo 4 iznad konjica. onda su zivinicke ose uletile na mahovljane i rpg-ovima razvalili 30ak na pisti.

[cindrlimindrli]

MIG 21 je kanta. nije puno bolji od partizanskog dvokrilca.

Fuck it, I`m out...

Pozdrav.

[trambusek88]

Kakva ba '95 Ti si polupao loncice dibidus
Rijec je o Otesu i Decembru '92.

Da nije ovako kasno sad bih te zvao na kafu

gdje si vidio da se u prici spominje 92? opis se vjerovatno odnosi na ljeto 95. mada ne znam ni otkud pm72ici odlucnost da pise da ovaj tekst laze. otkud pm72 zna na kojoj je lokaciji momak koji je ovo pisao bio? otkud zna da nije bio negdje gdje ima neka rijeka?

...
"Prošlo je tek osam mjeseci otkako je rat počeo, a ja sam se osjećao nekako umorno, kao da traje osam godina. Čuo sam jednom priču, kako se svaki čovjek rodi sa jednom dozom sreće, koju lagano troši kroz život. Kad li ću ja svoju sreću početi trošiti ili sam možda rođen bez te doze…
Decembar '92.godine. Temperatura je ispod nule i nema snijega. Neprijatelj je napravio pomake na liniji koju je držao HVO. Valjda su u Generalštabu mislili da smo mi svemogući, pa su nas angažovali na zaustavljanju neprijatelja duž čitave linije na Stupu. Istina, mi smo već tada držali neke rovove, ali sada smo bili razvučeni cijelim dijelom stupske odbrane. U našoj bazi ostali su samo stražari. I komanda se izmjestila u kuću RTV-a, koja je bila bliže liniji. Na tom rejonu bio sam već par sedmica, ali posljednju sedmicu dobro sam upamtio.


I dan

S protivoklopnom grupom sam poslan prema Ilidži, da napadnemo fabriku TAT. Iza Zvonka, Benje i mene kretala se jedna grupa vojnika Armije BiH. Poslije izviđanja napravili smo plan i preuzeli na sebe da skinemo minsko polje i da im uništimo dobro utvrđeni bunker. Tada bi Armija krenula u napad. Od neprijatelja nas je dijelila rijeka. Uzimamo dva vojnika Armije i dolazimo do rijeke. Stojimo u vodi. Ispred nas je minsko polje. Počinjemo polahko puzati i skidati mine; Zvonko skida prvu; ide sporo, jer ima ih puno. Mi smo na čistini i nadamo se da nas neće otkriti. Ali otkriše nas i neprijateljski snajper usmrti vojnika do mene. A onda nastade panika. Zvonko predlaže da izvučemo vojnika ka rijeci, a on će ostati i davati nam vatrenu podršku. Neprijateljski meci oru zemlju oko nas. Gledam u Zvonka: on mrtav-hladan, kao da se ne plaši. Akcija je propala i trebamo se izvući. Zajedno sa vojnikom Armije, kolega iznosi mrtvog. Drugi kolega i ja vatrom štitimo njihovo izvlačenje. Gađamo neprijatelja tromblonima i zoljom. Naši se izvlače i na nekoliko metara do sigurnog mjesta, od snajpera gine drugi vojnik. Ostali smo u vodi. Kako se izvući? Na tom dijelu nikako. Spuštamo se niz rijeku, u nadi da ćemo naći bolje mjesto za izvlačenje, ali rijeka teče u njihovu teritoriju i mi se vraćamo. Polazimo na drugu stranu, uzvodno, a onda neprijatelj počinje granatirati korito rijeke. Vraćamo se pod most. Mokri smo do kože i ne znamo šta dalje.
Odlučili smo ispod mosta sačekati noć, a onda se pokušati izvući. Vezom nam naši daju do znanja da nam ne mogu pomoći. Ostali smo sami. Prolaze sati. Prestali smo i razgovarati. Rekao sam kolegi da ovako ne ide, jer ćemo se smrznuti. Cvokoćemo od zime. Odlučili smo ponovo krenuti uzvodno, a onda se začu jaka buka. Njihov tenk nađe se na mostu, nama iznad glava. Puca prema našima. Imam protivoklopnu minu. Bacit ću je na tenk. Gledam u kolegu, koji mi pogledom i klimanjem glave govori da ostanem gdje jesam, jer bi u protivnom neprijatelju otkrio da smo još tu. Okrenuti leđima, pribili smo se jedan uz drugog. On gleda uzvodno, a ja nizvodno. Otkočenih pušaka i s metkom u cijevi čekamo neprijatelja. Dogovorili smo se da nećemo živi njima u ruke i za to nam je bila garant ona mina. Odjednom se tenk povlači i nastaje tišina. Zavukao sam se ramenima ispod nosećih stubova mosta i tako sam lakše mogao stajati na nogama. Počinje mi se spavati. Na momente me hvata san. Hladnoća čini svoje. Mirujemo, a to nije dobro. Na odjeći mi se stvaraju ledenice. Smrzavamo se.
Vrijeme prolazi.
Više ne možemo izdržati u rijeci, pa izlazimo ispod mosta i liježemo na obalu rijeke. Dobro je; barem više ne stojimo, ali čini mi se da mi je bilo toplije u vodi. Pada mrak. Krajnje je vrijeme da se izvlačimo, poljubimo se i oprostimo u slučaju da nam dohakaju. A onda se sjetim da neprijatelj ima noćne nišane na snajperima. Ma, pusti snajper, idemo!, zaključismo obojica. Taman kad smo skupili hrabrosti da krenemo, čuli smo glasove s naše strane. Idu da nas izvlače. Nisu znali jesmo li mrtvi ili živi, jer nam je veza bila uništena od vode. Izvukli smo se za par minuta. Odlazimo do jedne kuće u kojoj gori vatra. Skidamo opremu i odjeću i grijemo se. Napokon smo u toplom, kakvo zadovoljstvo…! Nakon par minuta uslijedio je poziv. Komanda traži da odmah dođemo u RTV, u isturenu bazu. Ne volim psovati, ali sam tad opsovao. Ponovo oblačim mokru odjeću, zatim čizme iz kojih se cijedi voda i izlazim napolje. Vani je hladno, oko minus deset. Za petnaest minuta smo u komandi. Prilazi nam zamjenik komadanta Kemo i pita nas kako smo. Smrznuto i mokro. Proveli smo u vodi više od osam sati. Hladno nam je, rekoh. Znam momci. Imamo problema. Pala je linija koju je držao HVO. Ne vjerujem više nikom sem vama. Vas pet, dobit ćete još šest momaka i vodiča, idete odmah, nema odmora, ali kad ovo prođe, obećavam da ćete odmarati. Pogledali smo plan akcije, dogovorili se i krenuli. Na putu do linije prolazimo kroz Fabriku čarapa i oko ponoći dolazimo do neke kuće.

...

[and]

ako me sjecanje sluzi... dva su aviona preletjela sarajevo i probili su zvucni zid na dan pogibije suade dilberovic i olge sucic
koliko sam cula od profesora koji su bili u daytonu u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma...
jedan od uslova odrzivosti embarga na oruzije /naravno na strani armije bh/ bilo je upravo ne djelovanje borbenih aviona jna/vrs. s danasnje vremenske distance, mislim da bi to mogao biti razlog njihove suzdrzanosti.

inače taj embargo na oružje kao i ponašanje međunarodne zajednice u ratu u bih su se kosili s propisima po kojima su oni dužni pomoći članici un,što je bih bila,u slučaju napada.a znamo šta su oni sve činili da odmognu

[and]

@obren,

da. upravo to sto si rekao u prvom redu.

medjunarodna zajednica je imala velike moci.. naravno . to se vidjelo u srebrenici. prijedoru, banjaluci, visegradu, foci, zvorniku.. itd.

ja govorim za 92u godinu,, gdje je MZ dala odrijesene ruke velikosrpskom faktoru.
po meni su imali sve logisticke mogucnosti da grad prepole na nekoliko dijelova..
i onda ciste enklavu po enklavu.

sta je falilo ??
muda ?

sarajevo je ipak glavni grad. nije MZ nikad dala odrijesene ruke jer da jeste ne bi aerodrom uzela pod svoju kontrolu. aerodrom je bio kljuc. da je sarajevo bilo hermeticki zatvoreno bila bi to humanitarna katastrofa ogromnih razmjera.

eto, ako ti je kakva satisfakcija neka bude kako ti kazes da su falila muda srbima. a ja ti kazem da karadzic nikad nije imao plan ni da zauzima sarajevo. kako bi se inace obogatili on i njegovi mocnici da nije bilo sverca?

šta su karadžić i sljedbenici njegove zločinačke politike imali namjeru zauzeti fino su rekli kada su proglasili srpsku republiku bosnu i hercegovinu.
sarajevo je bilo teško zauzeti,a bilo je i previše medijski pokriveno da bi pokušao raditi ono što je radio po cijeloj bih daleko od očiju javnosti.

[dječak sa šibicama]

ovako se ruse jastrebovi