Demokratska fronta Željko Komšić

[Chmoljo]

Ne pripada trodbiobi. Ustavni sud je izvan pravosudsnog sistema, nije redovni sud.

s tim što treba reći da ne postoji vrhovni sud bih, i kao takav ustavni sud dijelom popunjava tu prazninu. a opet to može zahvaljujući onome što sam već naveo: obavezi poštivanja povelja i deklaracija koje su iznad i našeg ustava.

[JohnnyS]

Imas definicija koliko hoces. Ja govorim ne uopceno o ustavnim sudovima. Ja govorim konkretno o Ustavnom sudu BiH.

Gledajuci odnos izmedju predsjednistva, vijeca ministara, parlamentarne skupstine i ustavnog suda, to je klasicna trodioba vlasti.
Gledajuci ustavna rjesenja koja su u ustavu vidi se da su ga Ameri uoblicavali pa to nacelo trodiobe vlasti se osjeti i vise nego kakvu ulogu imaju ustavni sudovi drugim zemalja tzv.kontinentalnog prava.

Ja sam ovaj rad pronasao jer sam se sjetio da su mi pravnici govorili da Ustavni sud ne pripada trodiobi vlasti.

Ko je u pravu, ti ili oni - nemam pojma

I meni je ostalo kad sam učio za državni ispit da US nije dio sudske vlasti, nije klasični sud.

[pinkman]

Ja sam ovaj rad pronasao jer sam se sjetio da su mi pravnici govorili da Ustavni sud ne pripada trodiobi vlasti.

Svasta pravnici pricaju.

Nije dokaz nikakav sam po sebi. Odes npr.na stranicu ministarstva vanjskih poslova i tamo imas:

Sudska vlast:
Ustavni sud BiH
Visoko sudsko i tužilacko vijeće BiH
Sud BiH
Tužilaštvo BiH
Pravobranilaštvo BiH

Znam, poznata je ona stara "dva pravnika, tri misljenja"

Ali eto...

Ja sam ovaj rad pronasao jer sam se sjetio da su mi pravnici govorili da Ustavni sud ne pripada trodiobi vlasti.

Ko je u pravu, ti ili oni - nemam pojma

I meni je ostalo kad sam učio za državni ispit da US nije dio sudske vlasti, nije klasični sud.

E da... i to mi je poznato sad.

[Lex77]

Suština priče je da se jedino Željko bori protiv rasističkog zakona iako je izabran tj. njega nije oštetio. To govori nešto o njemu.

[elSaik]

Ja sam ovaj rad pronasao jer sam se sjetio da su mi pravnici govorili da Ustavni sud ne pripada trodiobi vlasti.

Svasta pravnici pricaju.

Nije dokaz nikakav sam po sebi. Odes npr.na stranicu ministarstva vanjskih poslova i tamo imas:

Sudska vlast:
Ustavni sud BiH
Visoko sudsko i tužilacko vijeće BiH
Sud BiH
Tužilaštvo BiH
Pravobranilaštvo BiH

Koliko je tačno i relevantno potvrđuje činjenica da su tužilaštvo i pravobranilaštvo uvršteni u sudsku vlast.

Ustavni sudovi nisu nigdje dio sudske vlasti. Ne djeluju po revizijam, ne ulaze u meritum drugih sudskih odluka itd. Uloga im je da štite ustav i ustavom zagarantovana prava.

[JohnnyS]

I ta priča da mora netko biti sudac da bi bio član ustavnog suda nema nikakvog smisla, evo u Hrvatskoj su saborske zastupnike birali u Ustavni sud (polagao sam i tamo stručni ispit )

[Login77777]

Zastupnik Gracic

[Sanjarko]

I ta priča da mora netko biti sudac da bi bio član ustavnog suda nema nikakvog smisla, evo u Hrvatskoj su saborske zastupnike birali u Ustavni sud (polagao sam i tamo stručni ispit )

Ne sudac, nego iz struke s stazom. Ovaj kako sam shvatio nema ni dana staza.

U biografiji Marina Vukoje nema ni dana radnog iskustva u pravosuđu niti pravosudnim institucijama, a ukoliko bude izabran u Ustavnom sudu BiH trebao bi odlučivati o najsloženijim pitanjima i usklađenosti s Ustavom BiH.

[elSaik]

"Za suce Ustavnog suda mogu biti izabrani istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. "

To je jedini kriterij. I državljanstvo, naravno.

Dakle, rad u sudstvu nije kriterij. NIti samo po sebi znači da neko ko radi u sudstvu je ugledan i moralan (guglati npr Pavle Crnogorac). To da mora biti sudija je spin opozicije.

[Chmoljo]

I ta priča da mora netko biti sudac da bi bio član ustavnog suda nema nikakvog smisla, evo u Hrvatskoj su saborske zastupnike birali u Ustavni sud (polagao sam i tamo stručni ispit )

ne mora sudija, mora pravnik.

[_BataZiv_0809]

I ta priča da mora netko biti sudac da bi bio član ustavnog suda nema nikakvog smisla, evo u Hrvatskoj su saborske zastupnike birali u Ustavni sud (polagao sam i tamo stručni ispit )

ne mora sudija, mora pravnik.

Istaknutih moralnih vrijednosti

[Chmoljo]

istaknuta moralna vrijednost

[kakotakonikako]

Klub zastupnika DF u Predstavnickom domu Parlamenta Federacije BiH odrzao je konferenciju u zgradi federalnog parlamenta na kojoj su komentarisali sinocnje dogadjaje.

Prvi se obratio Mahir Mešalić, koji je pojasnio zašto je DF sinoć onako burno reagovao na sjednici.

"Vladajuća većina u Parlamentu Federacije BiH nastojala je održati vanrednu sjednicu uz falsificirani izvještaj sa potpisom predsjednika Komsije za izbor i imenovanje te da su se time stekli su se uslovi za održavanje sjednice. Zato smo onako burno reagovali štiteći ustav, poslovnik. Bilo je u pitanju nezakonito imenovanje Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Mi to nećemo dozvoliti, ovo je naša država. Ja razumijem da oni imaju parlamentarnu većinu, ali ne mogu se iživljavati na građanima", rekao je Mešalić.

Njegova kolegica iz parlamentarnih klupa Alma Kratina, nazvala je sinoćnja dešavanja "neviđenom bahatošću".

"Prisustvovali smo neviđenoj bahatosti i onome što se može okvalifikovati kao krivično djelo. Vi ste vidjeli da je to iscrpljivanje zastupnika trajalo do skoro pola tri ujutro", navela je Kratina.

Mirza Čelik je također govorio rekavši da je najvažnije od svega da su građani shvatili o čemu se radi.

"Mi smo se ovaj put uspjeli izboriti da građanima damo do znanja o čemu se radi. Mislim da se neće zaustaviti na tome. Mi nemamo problem ni s kakvim pitanjem koje će doći prema DF-u. Naša politika je jasna - štitimo ustav ove zemlje", kaže Čelik.

Onima koji, kako kaže, ruše državu poručuio je - "mi (DF) ćemo im oštro stati na tom putu".

"HDZ, SDP i NiP su jučer onemogućili da se donesu dvije vrlo bitne izmjene koje su radnicima omogućavale da im se primanja povećaju za oko 400 KM. A puna su im usta radnika", naglašava Čelik.

Između ostalih, obratio se i Dennis Gratz, koji je dodao da je također odbijeno je da se ispitaju istupi ministrice Sanje Vlaisavljević koji se odnose na rehabilitaciju ratnih zločinaca.

"Ovdje se radi o isporučivanju jedne institucije neprijateljima Bosne i Hercegovine, konkretno Ustavnog suda BiH Čoviću. Voljeli bismo kolegice i kolege iz drugih stranaka probuditi i uključiti u našu borbu. Ovo neće stati", poručio je Gratz.

[Novak20]

Netko spomenu Prometej pa rekoh sam sebi da pogledam ima li što novo.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/ka ... imani-5717

Kad se sastanu „Tito“ i Mladi muslimani

Komšićeva sintetička politika je utopila subkulturološke razlike u bošnjačkom društvu i sve je podvučeno pod jednu nacionalnu istinu. Zato danas na istom frontu imate cugere iz obližnje birtije koji se kunu u Tita i Jugoslaviju i fanove Mladih muslimana, što je jedinstven uspjeh komšićevske uravnilovke mišljenja

[BHCluster]

I to sve dok nam “nositelji eUropskih vrijednosti” porucuju da “sve bih ponovio, svaka je sekunda vrijedila…”.

[breuer]

jedino što od eUrope nosi su nacističke vrijednosti...

[elk]

Gradjanska bih bosnjaka i komsinih mladih muslimana . Nema ni fikusa vise.

[sinuhe]

Svaka drzava je gradjanska u kojoj se odrzavaju redovni izbori. Rasprave se vode u parlamentu i siroj zajednici.
Komso je ukrao gradjansku drzavu i narugao se drzavi uopste kad je kandidovao nepoznatog covjeka za clana predsjednistva ili sada kada je vlastitu drzavu tuzio Strazburu.

[Hakiz]

[anelsol]

I ta priča da mora netko biti sudac da bi bio član ustavnog suda nema nikakvog smisla, evo u Hrvatskoj su saborske zastupnike birali u Ustavni sud (polagao sam i tamo stručni ispit )

Ko je pročitao i jednu meritornu presudu Ustavnog suda jasno mu je da bi na toj poziciji morala biti osoba koja ima decenije staža u pravosudnom sistemu. Postaviti nekog "običnog" pravnika na tu funkciju je direktno podrivanje autoriteta Ustavnog suda BiH.

[JohnnyS]

I ta priča da mora netko biti sudac da bi bio član ustavnog suda nema nikakvog smisla, evo u Hrvatskoj su saborske zastupnike birali u Ustavni sud (polagao sam i tamo stručni ispit )

Ko je pročitao i jednu meritornu presudu Ustavnog suda jasno mu je da bi na toj poziciji morala biti osoba koja ima decenije staža u pravosudnom sistemu. Postaviti nekog "običnog" pravnika na tu funkciju je direktno podrivanje autoriteta Ustavnog suda BiH.

U idealnom slučaju ne bi uopće trebali biti suci nego profesori ustavnog prava

[anelsol]

Ko je pročitao i jednu meritornu presudu Ustavnog suda jasno mu je da bi na toj poziciji morala biti osoba koja ima decenije staža u pravosudnom sistemu. Postaviti nekog "običnog" pravnika na tu funkciju je direktno podrivanje autoriteta Ustavnog suda BiH.

U idealnom slučaju ne bi uopće trebali biti suci nego profesori ustavnog prava

Slažemo se. U suštini neko ko ima dobrog staža u struci u oblasti ustavnog prava. Takvih je zaista malo.

[kakotakonikako]

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se na naučnom skupu "Put u genocid".

On je tom prilikom poručio kako treba prestati tražiti pomoć stranaca u obuzdavanju Dodika, jer mu nije pametno da izaziva sukob ...

Cijeli govor prenosimo u nastavku:

- Poštovani građani, profesori, naučnici


Zadovoljstvo mi je da sam u prilici biti uvodničar na naučnom skupu: 9. januar - put u genocid.

Deveti januar 1992. godine ne može se posmatrati izvan dva konteksta, pravnog i političkog, koji se sjedinjuju u ideji o genocidnoj namjeri velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.

Put u genocid upravo je jedinstvo pokušaja podrivanja ustavnopravnog poretka Republike Bosne i Hercegovine i pokušaja potpunog istrebljenja Bošnjaka, Hrvata i ostalih koji ne pripadaju srpskom narodu, sa većine teritorije Bosne i Hercegovine.

Naravno, ovdje ću prepustiti istoričarima da pojasne istorijski kontekst onoga što je prethodilo tom 9.januaru 1992. godine. Iskoristiti ću priliku da se ukratko osvrnem na politički cilj onoga što je proklamovano kroz dekalaraciju o proglašenju takozvane Republike srpskog naroda u Bosne i Hercegovine.

Iako je ta deklaracija o proglašenju, čak i u tom trenutku bila pravno ništavan dokument, koji nije uspio sprječiti legalne organe Republike Bosne i Hercegovine u raspisivanju referenduma o nezavisnosti, ona ima politički značaj, upravo sa aspekta političkog cilja koji nije realiziran, čak ni uz upotrebu genocidnog nasilja.

Naime, takozvana Skupština srpskog naroda je 9.januara 1992. u Sarajevu proglasila Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja se prema tome proglašenju nalazi u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica.

Svima nam je poznato da izjašnjavanje ove nelegalne i protivustavne skupštine nije dobilo nikakvu međunarodnu podršku, te da su se građani Bosne i Hercegovina na referendumu izjasnili za nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Jedini način da dio Bosne i Hercegovine ostane u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica, bio je u tome da zagovornici te politike, suočeni sa pravnim porazom, primjene genocidno nasilje.

Taj proces koji je imao za cilj uništenje države Bosne i Hercegovine i cijelih njenih naroda, otpočet je 9.januara, ali nije rezultirao time da dijelovi Bosne i Hercegovine pripadaju drugoj državi, odnosno Srbiji.

Kada vlasti entiteta RS danas obilježavaju godišnjicu 9.januara one istovremeno i prikrivaju činjenicu da velikosrbijanskom režimu Miloševića i Karadžića, čak ni uz pomoć genocida nije uspjelo da dio Bosne i Hercegovine postane dio Srbije. RS je entitet u državi Bosni i Hercegovini, a ne federalna jedinica u sastavu Srbije. Nikada taj dio Bosne i Hercegovine neće postati dio Srbije, jer su akteri te politike u periodu od 1992. do 1995. kada su imali apsolutnu vojnu premoć, naročito kada je riječ o sredstvima, rekao bih, propustili priliku da otmu dio Bosne i Hercegovine. U tome su zaustavljeni, uz velike žrtve i herojstvo pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, MUP-a RBiH, kao i naroda koji je stajao uz njih.

Ipak, svjedoci smo da nastavljači genocidne politike, njegujući ono što je duh 9.januara, a njegov duh nije ništa drugo nego zločin, danas ponovo paradiraju i nastoje poslati poruku kako nisu odustali od toga da otmu dio Bosne i Hercegovine.

Način na koji to rade i mjesto na kojem to rade ne dozvoljavaju mi da se složim sa ocjenema pojedinih nivoa vlasti i odgovornih lica koja tvrde da takvi događaju ne ugrožavaju sigurnosnu situaciju. Zadovoljavajuća sigurnosna situacija nije izraz odustva borbenih dejstava, nego ukupnog političkog i društvenog ambijenta koji je daleko od zadovljavajućeg, pa stoga koristim i ovu priliku da pozovem na oprez kada je riječ o ocjenjivanju sigurnosne situacije.

Cilj devetojanuarskog paradiranja od strane vlasti manjeg bh. entiteta je evociranje uspomena na činjenjenje genocida sa čim se ponose, zastrašivanje naroda, ali i vlastito podizanje cijene prije svega kod stranaca, koji su uvijek u takvim i sličnim prilikama, spremni dotrčati do nas koji smo za državu Bosnu i Hercegovinu, bez razlike ko je u tome trenutku vlast, i to uvijek sa istim pitanjem, sa pitanjem o tome šta možemo dati Dodiku i separatistima kako bi se očuvala stabilnost i mir.

Međutim, i s tim u vezi, mislim da je konačno vrijeme da svi zajedno kažemo, da Dodiku i separatistima ne možemo i nećemo dati ništa, jer ionako imaju previše.

Dodik iza sebe nema Jugoslovensku narodnu armiju i njen arsenal, nema broje paravojne formacije koje je imao njegov ideološki i politički prethodnik Radovan Karadžić, i nije mu pametno da izaziva sukob u kojem je moguć nestatak onog što je genocidom stečeno.

Uvjeren sam da su i vlastima entiteta RS poznate te činjenice, kao što je jasno da se Dodik ne smije kockati. Ono što smije, smije provocirati u nadi da ćemo mi vječno tražiti zaštitu i protekciju od nepostojeće međunarodne zajednice, koja će onda činiti sve da smiri separatiste u RS.

Zato stojim pri tome da u budućnosti ne trebamo tražiti nikakvu pomoć stranaca u obuzdavanju Dodikovog separatizma, jer se to do sada pokazalo kao potpuno promašeno, a na naplatu su nam obično stizale te njihove retoričke osude, u vidu zahtjeva da se na nekim drugim pitanjima od državnog značaja bude popustljiv.

Već smo pomalo umorni od ispraznih deklarativnih osuda, i licemjernih saopštenja u kojima se pozivaju sve strane da spuste tenzije, a jasno da ne dižu sve strane tenzije, i ne polažemo nikakva nadanja u ispraznu retoriku koja izjednačava one koji napadaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve druge.

Međutim, ono u što smo sigurni je to da ćemo braniti ovu zemlju pod svaku cijenu u slučaju pokušaja secesije. Nikada neće biti realizirani ciljevi iz deklaracije od 9.januara po kojoj je dio Bosne i Hercegovine trebao biti priključen Srbiji. Mi od Bosne i Hercegovine nećemo odustati nikad. Nismo odustali ni onda kada nam je uvođen embargo na oružje, a ne odustajemo ni danas kada nam se uvodi embargo na demokratiju.

[Styling]

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se na naučnom skupu "Put u genocid".

On je tom prilikom poručio kako treba prestati tražiti pomoć stranaca u obuzdavanju Dodika, jer mu nije pametno da izaziva sukob ...

Cijeli govor prenosimo u nastavku:

- Poštovani građani, profesori, naučnici


Zadovoljstvo mi je da sam u prilici biti uvodničar na naučnom skupu: 9. januar - put u genocid.

Deveti januar 1992. godine ne može se posmatrati izvan dva konteksta, pravnog i političkog, koji se sjedinjuju u ideji o genocidnoj namjeri velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.

Put u genocid upravo je jedinstvo pokušaja podrivanja ustavnopravnog poretka Republike Bosne i Hercegovine i pokušaja potpunog istrebljenja Bošnjaka, Hrvata i ostalih koji ne pripadaju srpskom narodu, sa većine teritorije Bosne i Hercegovine.

Naravno, ovdje ću prepustiti istoričarima da pojasne istorijski kontekst onoga što je prethodilo tom 9.januaru 1992. godine. Iskoristiti ću priliku da se ukratko osvrnem na politički cilj onoga što je proklamovano kroz dekalaraciju o proglašenju takozvane Republike srpskog naroda u Bosne i Hercegovine.

Iako je ta deklaracija o proglašenju, čak i u tom trenutku bila pravno ništavan dokument, koji nije uspio sprječiti legalne organe Republike Bosne i Hercegovine u raspisivanju referenduma o nezavisnosti, ona ima politički značaj, upravo sa aspekta političkog cilja koji nije realiziran, čak ni uz upotrebu genocidnog nasilja.

Naime, takozvana Skupština srpskog naroda je 9.januara 1992. u Sarajevu proglasila Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja se prema tome proglašenju nalazi u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica.

Svima nam je poznato da izjašnjavanje ove nelegalne i protivustavne skupštine nije dobilo nikakvu međunarodnu podršku, te da su se građani Bosne i Hercegovina na referendumu izjasnili za nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Jedini način da dio Bosne i Hercegovine ostane u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica, bio je u tome da zagovornici te politike, suočeni sa pravnim porazom, primjene genocidno nasilje.

Taj proces koji je imao za cilj uništenje države Bosne i Hercegovine i cijelih njenih naroda, otpočet je 9.januara, ali nije rezultirao time da dijelovi Bosne i Hercegovine pripadaju drugoj državi, odnosno Srbiji.

Kada vlasti entiteta RS danas obilježavaju godišnjicu 9.januara one istovremeno i prikrivaju činjenicu da velikosrbijanskom režimu Miloševića i Karadžića, čak ni uz pomoć genocida nije uspjelo da dio Bosne i Hercegovine postane dio Srbije. RS je entitet u državi Bosni i Hercegovini, a ne federalna jedinica u sastavu Srbije. Nikada taj dio Bosne i Hercegovine neće postati dio Srbije, jer su akteri te politike u periodu od 1992. do 1995. kada su imali apsolutnu vojnu premoć, naročito kada je riječ o sredstvima, rekao bih, propustili priliku da otmu dio Bosne i Hercegovine. U tome su zaustavljeni, uz velike žrtve i herojstvo pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, MUP-a RBiH, kao i naroda koji je stajao uz njih.

Ipak, svjedoci smo da nastavljači genocidne politike, njegujući ono što je duh 9.januara, a njegov duh nije ništa drugo nego zločin, danas ponovo paradiraju i nastoje poslati poruku kako nisu odustali od toga da otmu dio Bosne i Hercegovine.

Način na koji to rade i mjesto na kojem to rade ne dozvoljavaju mi da se složim sa ocjenema pojedinih nivoa vlasti i odgovornih lica koja tvrde da takvi događaju ne ugrožavaju sigurnosnu situaciju. Zadovoljavajuća sigurnosna situacija nije izraz odustva borbenih dejstava, nego ukupnog političkog i društvenog ambijenta koji je daleko od zadovljavajućeg, pa stoga koristim i ovu priliku da pozovem na oprez kada je riječ o ocjenjivanju sigurnosne situacije.

Cilj devetojanuarskog paradiranja od strane vlasti manjeg bh. entiteta je evociranje uspomena na činjenjenje genocida sa čim se ponose, zastrašivanje naroda, ali i vlastito podizanje cijene prije svega kod stranaca, koji su uvijek u takvim i sličnim prilikama, spremni dotrčati do nas koji smo za državu Bosnu i Hercegovinu, bez razlike ko je u tome trenutku vlast, i to uvijek sa istim pitanjem, sa pitanjem o tome šta možemo dati Dodiku i separatistima kako bi se očuvala stabilnost i mir.

Međutim, i s tim u vezi, mislim da je konačno vrijeme da svi zajedno kažemo, da Dodiku i separatistima ne možemo i nećemo dati ništa, jer ionako imaju previše.

Dodik iza sebe nema Jugoslovensku narodnu armiju i njen arsenal, nema broje paravojne formacije koje je imao njegov ideološki i politički prethodnik Radovan Karadžić, i nije mu pametno da izaziva sukob u kojem je moguć nestatak onog što je genocidom stečeno.

Uvjeren sam da su i vlastima entiteta RS poznate te činjenice, kao što je jasno da se Dodik ne smije kockati. Ono što smije, smije provocirati u nadi da ćemo mi vječno tražiti zaštitu i protekciju od nepostojeće međunarodne zajednice, koja će onda činiti sve da smiri separatiste u RS.

Zato stojim pri tome da u budućnosti ne trebamo tražiti nikakvu pomoć stranaca u obuzdavanju Dodikovog separatizma, jer se to do sada pokazalo kao potpuno promašeno, a na naplatu su nam obično stizale te njihove retoričke osude, u vidu zahtjeva da se na nekim drugim pitanjima od državnog značaja bude popustljiv.

Već smo pomalo umorni od ispraznih deklarativnih osuda, i licemjernih saopštenja u kojima se pozivaju sve strane da spuste tenzije, a jasno da ne dižu sve strane tenzije, i ne polažemo nikakva nadanja u ispraznu retoriku koja izjednačava one koji napadaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve druge.

Međutim, ono u što smo sigurni je to da ćemo braniti ovu zemlju pod svaku cijenu u slučaju pokušaja secesije. Nikada neće biti realizirani ciljevi iz deklaracije od 9.januara po kojoj je dio Bosne i Hercegovine trebao biti priključen Srbiji. Mi od Bosne i Hercegovine nećemo odustati nikad. Nismo odustali ni onda kada nam je uvođen embargo na oružje, a ne odustajemo ni danas kada nam se uvodi embargo na demokratiju.

Ti Željkov PR. Smaraš ovim copy-paste postovima. A ništa ne postižeš.

[Point.]

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se na naučnom skupu "Put u genocid".

On je tom prilikom poručio kako treba prestati tražiti pomoć stranaca u obuzdavanju Dodika, jer mu nije pametno da izaziva sukob ...

Cijeli govor prenosimo u nastavku:

- Poštovani građani, profesori, naučnici


Zadovoljstvo mi je da sam u prilici biti uvodničar na naučnom skupu: 9. januar - put u genocid.

Deveti januar 1992. godine ne može se posmatrati izvan dva konteksta, pravnog i političkog, koji se sjedinjuju u ideji o genocidnoj namjeri velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.

Put u genocid upravo je jedinstvo pokušaja podrivanja ustavnopravnog poretka Republike Bosne i Hercegovine i pokušaja potpunog istrebljenja Bošnjaka, Hrvata i ostalih koji ne pripadaju srpskom narodu, sa većine teritorije Bosne i Hercegovine.

Naravno, ovdje ću prepustiti istoričarima da pojasne istorijski kontekst onoga što je prethodilo tom 9.januaru 1992. godine. Iskoristiti ću priliku da se ukratko osvrnem na politički cilj onoga što je proklamovano kroz dekalaraciju o proglašenju takozvane Republike srpskog naroda u Bosne i Hercegovine.

Iako je ta deklaracija o proglašenju, čak i u tom trenutku bila pravno ništavan dokument, koji nije uspio sprječiti legalne organe Republike Bosne i Hercegovine u raspisivanju referenduma o nezavisnosti, ona ima politički značaj, upravo sa aspekta političkog cilja koji nije realiziran, čak ni uz upotrebu genocidnog nasilja.

Naime, takozvana Skupština srpskog naroda je 9.januara 1992. u Sarajevu proglasila Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja se prema tome proglašenju nalazi u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica.

Svima nam je poznato da izjašnjavanje ove nelegalne i protivustavne skupštine nije dobilo nikakvu međunarodnu podršku, te da su se građani Bosne i Hercegovina na referendumu izjasnili za nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Jedini način da dio Bosne i Hercegovine ostane u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica, bio je u tome da zagovornici te politike, suočeni sa pravnim porazom, primjene genocidno nasilje.

Taj proces koji je imao za cilj uništenje države Bosne i Hercegovine i cijelih njenih naroda, otpočet je 9.januara, ali nije rezultirao time da dijelovi Bosne i Hercegovine pripadaju drugoj državi, odnosno Srbiji.

Kada vlasti entiteta RS danas obilježavaju godišnjicu 9.januara one istovremeno i prikrivaju činjenicu da velikosrbijanskom režimu Miloševića i Karadžića, čak ni uz pomoć genocida nije uspjelo da dio Bosne i Hercegovine postane dio Srbije. RS je entitet u državi Bosni i Hercegovini, a ne federalna jedinica u sastavu Srbije. Nikada taj dio Bosne i Hercegovine neće postati dio Srbije, jer su akteri te politike u periodu od 1992. do 1995. kada su imali apsolutnu vojnu premoć, naročito kada je riječ o sredstvima, rekao bih, propustili priliku da otmu dio Bosne i Hercegovine. U tome su zaustavljeni, uz velike žrtve i herojstvo pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, MUP-a RBiH, kao i naroda koji je stajao uz njih.

Ipak, svjedoci smo da nastavljači genocidne politike, njegujući ono što je duh 9.januara, a njegov duh nije ništa drugo nego zločin, danas ponovo paradiraju i nastoje poslati poruku kako nisu odustali od toga da otmu dio Bosne i Hercegovine.

Način na koji to rade i mjesto na kojem to rade ne dozvoljavaju mi da se složim sa ocjenema pojedinih nivoa vlasti i odgovornih lica koja tvrde da takvi događaju ne ugrožavaju sigurnosnu situaciju. Zadovoljavajuća sigurnosna situacija nije izraz odustva borbenih dejstava, nego ukupnog političkog i društvenog ambijenta koji je daleko od zadovljavajućeg, pa stoga koristim i ovu priliku da pozovem na oprez kada je riječ o ocjenjivanju sigurnosne situacije.

Cilj devetojanuarskog paradiranja od strane vlasti manjeg bh. entiteta je evociranje uspomena na činjenjenje genocida sa čim se ponose, zastrašivanje naroda, ali i vlastito podizanje cijene prije svega kod stranaca, koji su uvijek u takvim i sličnim prilikama, spremni dotrčati do nas koji smo za državu Bosnu i Hercegovinu, bez razlike ko je u tome trenutku vlast, i to uvijek sa istim pitanjem, sa pitanjem o tome šta možemo dati Dodiku i separatistima kako bi se očuvala stabilnost i mir.

Međutim, i s tim u vezi, mislim da je konačno vrijeme da svi zajedno kažemo, da Dodiku i separatistima ne možemo i nećemo dati ništa, jer ionako imaju previše.

Dodik iza sebe nema Jugoslovensku narodnu armiju i njen arsenal, nema broje paravojne formacije koje je imao njegov ideološki i politički prethodnik Radovan Karadžić, i nije mu pametno da izaziva sukob u kojem je moguć nestatak onog što je genocidom stečeno.

Uvjeren sam da su i vlastima entiteta RS poznate te činjenice, kao što je jasno da se Dodik ne smije kockati. Ono što smije, smije provocirati u nadi da ćemo mi vječno tražiti zaštitu i protekciju od nepostojeće međunarodne zajednice, koja će onda činiti sve da smiri separatiste u RS.

Zato stojim pri tome da u budućnosti ne trebamo tražiti nikakvu pomoć stranaca u obuzdavanju Dodikovog separatizma, jer se to do sada pokazalo kao potpuno promašeno, a na naplatu su nam obično stizale te njihove retoričke osude, u vidu zahtjeva da se na nekim drugim pitanjima od državnog značaja bude popustljiv.

Već smo pomalo umorni od ispraznih deklarativnih osuda, i licemjernih saopštenja u kojima se pozivaju sve strane da spuste tenzije, a jasno da ne dižu sve strane tenzije, i ne polažemo nikakva nadanja u ispraznu retoriku koja izjednačava one koji napadaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve druge.

Međutim, ono u što smo sigurni je to da ćemo braniti ovu zemlju pod svaku cijenu u slučaju pokušaja secesije. Nikada neće biti realizirani ciljevi iz deklaracije od 9.januara po kojoj je dio Bosne i Hercegovine trebao biti priključen Srbiji. Mi od Bosne i Hercegovine nećemo odustati nikad. Nismo odustali ni onda kada nam je uvođen embargo na oružje, a ne odustajemo ni danas kada nam se uvodi embargo na demokratiju.

Ti Željkov PR. Smaraš ovim copy-paste postovima. A ništa ne postižeš.

Zašto imaš potrebu da komentarišeš nešto što te smara? Zaobiđeš temu, jednostavno je.