Fahrin formalni ulazak u politiku - miniSTAR nebezbednosti

[Nass]

A ne vjerujem da su Amerikanci stavili Keljmendija na crnu listu samo zato da bi se Radoncic distancirao od njega. Bit ce prije da su dogadjaji obrnutog smijera, da se mafija od te crne liste spasava zauzimanjem kljucne pozicije - Ministra sigurnosti BiH. Jer otkud bas da Radoncic odmah na to mjesto zapikira, ako se navodno jos treba odreci i Keljmendija?

[Nass]

Hm, mozda ja nesto ne kontam, ili sporo kontam, smlatila me ova vrucina.... Ima li iko da napise u samo par recenica sta ste vi skontali oko ove koincidencije sa crnom listom i ministrom sigurnosti, da ne listam sad stranice i stranice unazad.... please?

[MaxPayne]

Može update,je li fahro više naučio bosanski kako treba

[Skijaš]

Hm, mozda ja nesto ne kontam, ili sporo kontam, smlatila me ova vrucina.... Ima li iko da napise u samo par recenica sta ste vi skontali oko ove koincidencije sa crnom listom i ministrom sigurnosti, da ne listam sad stranice i stranice unazad.... please?

-Radončić hoće u vlast
--Lagumdžija kaže "može kad se riješiš Keljmendija"
---Radončić odbije
----Lagumdžija formira vlast s SDA
-----Radončić se predomisli i proda Keljmendija, odnosno prenese obavještajcima šta zna o Keljmendiju
------Radončić ulazi u vlast a Keljmendi se nađe na crnoj listi
-------Keljmendi preko Svitave, jer ne smije na granični prelaz, ode do Neuma gdje ga čeka jahta i nestane u noći

[kamen spoticanja]

dakle zlatku orden sto je keljmendi nestao u noci...de ba skijas

[ultima_palabra]

Hm, mozda ja nesto ne kontam, ili sporo kontam, smlatila me ova vrucina.... Ima li iko da napise u samo par recenica sta ste vi skontali oko ove koincidencije sa crnom listom i ministrom sigurnosti, da ne listam sad stranice i stranice unazad.... please?

-Radončić hoće u vlast
--Lagumdžija kaže "može kad se riješiš Keljmendija"
---Radončić odbije
----Lagumdžija formira vlast s SDA
-----Radončić se predomisli i proda Keljmendija, odnosno prenese obavještajcima šta zna o Keljmendiju
------Radončić ulazi u vlast a Keljmendi se nađe na crnoj listi
-------Keljmendi preko Svitave, jer ne smije na granični prelaz, ode do Neuma gdje ga čeka jahta i nestane u noći

E jbg

Ja sam mislio da su Amerikanci savjetovali Lagumdžiji da izbaci SDA jer koči neke reforme... a da su onda onom uredbom pritisnuli Radončića da se riješi veza sa Keljmendijem.

Međutim, dešavanja u zadnjih 15 dana pokazuju da nisam bio u pravu.

[big.muzzy]

jes postalo dosadno na ovoj temi ...

[Innovation]

Kako mozete tako. Pa g. Fahro je dokazani patriota,koji je kao Rambo branio ovu nasu BiH i nas u njoj. Dao je svom koalicionom partneru, koji je isto tako dokazani patriota, svu svoju imovinu i ljudstvo na raspolaganje. Sad imeju zajednicki politicki bilten zvani "Avaz", pa imaju zajednicku Tv zvanu "Alfa" koja ima oprobane montazere i voditelje. Malocas sam gledala jednu tako" dobro "montiranu emisiju o Tihicu, gdje je vise govorila zenska komentatorica nego on sam. Na momenat mi se ucinilo da je glas Sejle Turkovic. Pa neka je nasim patriotima sa srecom da izvedu BiH na bolji put nego" ova "SDA. Oni toliko postuju Ustav, zakone i sve ostalo da im to ni ne treba. Pa oni su Rambo .

[Innovation]

Ode li Fahro u Brisel? Ko li mu potpisa nalog?

[Entropio]

Drim tim.

[Innovation]

Lutke nase drage.

[Bosnjak333]

Lutke nase drage.

Ovi ce BiH uciniti najjacom clanicom EU,ovakve politicare bi svaka zemlja pozeljela.

[Innovation]

Pogotovo one iznad. :mrgreen:Ako nas Vucitrn nije predstavio najbolje sto je mogao, s obzirom da su nas g.Ahmetovic i g.Tihic "Obrukali" onda stvarno ne znam sta ce "Narcis" i Dodo uraditi. Koga opet nareziliti, pitanje je sad?

[Bosnjak333]

Pogotovo one iznad.

Strasni su .

[kojeime]

Zamislite jutro, TV ekipa, kamera i prati se jedan od ovih likova kako dzogira.... Kada mogu jedan Bush ili Clinton, zasto ne bi mogli jedan Tihic ili Lagumdzija ili Fahro ili...

Stvarno, kada ste vidjeli ili culi o bilo kojem nasem politicaru da vodi zdrav zivot, zdrava ishrana, redovna fizicka aktivnost... Da se reklamira kao zdrav i sposoban covjek koji promovise zdravlje.

[recto-verso]

BH DANI


Klevete i laži: Zašto nas progoni Fahrudin Radončić?



Avaz je najveća podvala Bošnjacima


Još od vremena kada je zabio nož u leđa Aliji Izetbegoviću, svečano se zaklinjući na vjernost i odanost Zlatku Lagumdžiji u doba Alijanse za promjene, Fahrudin Radončić na stranicama svojih novina izdaje certifikate ko je Bošnjak, a ko ne, ko je bolji a ko lošiji musliman, pljuje, vrijeđa i progoni – upravo Bošnjake. Na nišanu tobdžija ipak su najčešći Hilmo i Mujo Selimović. Zašto ih progoni? Zbog hiljada radnika koji žive od Sarajevske pivare, Klasa, Sprinda, Vegafruita... ili pak zbog podatka da su Selimovići za sedam godina državi platili 565.973.549 KM na ime poreza i doprinosa? Amerikanci patriotizam mjere poreskom karticom, Vlada Federacije BiH je jednogodišnju ljubav i naklonost Radončića platila političkom odlukom o preinačenju presude Vrhovnog suda FBiH. Kako tada, tako i danas: svi koji rade i žive od svog rada prognani su od Avaza – vrijednosti koje Radončić cijeni mjere se turkovićima i keljmendijima, zgradama, džipovima i neboderima, i prijavljenom plaćom od nepunih 1.500 KM. Gdje su poreski inspektori? Gdje finansijski policajci? Smiju li ući u Radončićevo carstvo? Umjesto svojeg imovinskog kartona, stranim ambasadama poslao je pismo u kome opet kleveće i laže...

Neposredno nakon što je Fahrudin Radončić, u funkciji predsjednika Saveza za bolju budućnost, potpisao protokol o suradnji sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a, kojim dobija mjesto ministra sigurnosti BiH, a njegova stranka ulazi u vlast, Fahrudin Radončić vlasnik Dnevnog avaza krenuo je u još žešći obračun sa svima onima koji se usuđuju o njemu kritički govoriti i pisati. Naravno, na vrhu liste su Hilmo i Mujo Selimović, vlasnici Oslobođenja i Dana, Slobodna Bosna, BHRT, Start, zapravo svi oni koji već godinama izvještavaju o kriminalu Radončića i njegovih suradnika i prijatelja.

Samo da nije svih ostalih imao bi Radončić na raspolaganju kompletan javni prostor. I mogao bi kako i koliko želi građane Bosne i Hercegovine ubjeđivati da je on u svemu naj, naj, naj... Najuspješniji biznismen u BiH, najveći Bošnjak, najgorljiviji musliman, najsposobniji političar, najodaniji muž... Samo da nije tih mrskih neprijatelja koji su raskrinkali Radončićeve veze sa Naserom Keljmendijem, Muhamedom Alijem Gašijem, Senadom Šahinpašićem Šajom, Damirom Fazlićem, Miroslavom Miškovićem, srbijanskim tajkunom i Miloševićevim finansijerom ratova na Balkanu, pa sa crnogorskom “finansijskom elitom” Veselinom Barovićem i Boišom Šotrom...

Govorimo jedno, radimo drugo Metodologija koju Radončić godinama koristi nije se promijenila ni nakon najava da će (napokon) ući u vlast: Dnevni avaz uništava sve koji mu se nađu na putu, manipulirajući činjenicama, dok Radončićevi advokati zatrpavaju sudskim tužbama sve one koji u negativnom kontekstu spomenu utemeljitelja i osnivača. Pri tome Avaz svakodnevno podgrijava atmosferu nezadovoljstva pišući o socijalno ugroženim kategorijama, kojih u BiH, nažalost, ima puno – demobiliziranim borcima, radnicima obespravljenim privatizacijom, mladima koji nemaju mogućnost zaposlenja, ali i drugim brojnim građanima koji već godinama žive na rubu egzistencije. Mada je upravo Avaz godinama doprinosio tome, štiteći vlast od koje je isisavao budžetski novac prije svega kroz ugovore i monopol koje mu je ista ta vlast omogućavala, on svu odgovornost prebacuje na svoje dojučerašnje političke prijatelje – na redu je SDA, i kao jedinu alternativu za izlazak iz teške situacije nudi – Fahrudina Radončića.

Joseph Goebbels je javno priznavao da iskorištava najniže instinkte njemačkog naroda – rasizam, ksenofobiju, klasnu zavist i nesigurnost. Pri tome etiketirajući pojedince kao glavne krivce teške situacije u kojoj se zemlja našla nakon Prvog svjetskog rata i tzv. velike depresije u kojoj je bilo skoro šest milijuna nezaposlenih. Jedna od njegovih omiljenih žrtava bio je Nernhard Weiss, Židov sa uzornom vojnom karijerom, predsjednik berlinske policije, izvanredan pravnik, aristokratski republikanac. Kada ga je jedan prijatelj pokušao dobronamjerno upozoriti na to, Goebbels mu je rekao da ga Weiss lično ne zanima, nego samo propagandni učinak koji će kleveta izazvati.

Goebbels će ostati upamćen kao ministar propagande koji je na svoj izvitopereni način utemeljio masovnu komunikaciju i medijsku kulturu na tezi – sto puta ponovljena laž postaje istina. Iako se od Goebbelsova vremena puno toga promjenjeno, globalizacija je označena i globalnom infosferom – internet, direktni prenosi svih važnijih događaja, cjelodnevne vijesti, kablovska televizija, mobilna telefonija, društvene mreže... – u suštini, sve je ostalo isto jer se moć infosfere bazira na činjenici da ljudi u čak 99 odsto slučajeva usvajaju primljene poruke i u njih vjeruju kao u istinu bez neposrednog iskustva ili bilo kakvog provjeravanja. Neki komunikolozi navode da je istina postala prevaziđena, postoje samo poruke (medijske) i one ponovljene više puta su – istina. Naravno, tu su novinarski kodeksi koji tretiraju profesionalnost i objektivnot, kao i zakoni koji uređuju tu oblast.

No, propaganda, zloupotrebljena od strane onih koji kontroliraju medije, pokazala je ponovo svoju moć krajem osamdesetih i početkom devedesetih u raspadu SFRJ. Maheri ove politike iz Beograda su se na sastancima sasvim opušteno dogovarali o tome. Ilustrativan primjer je sastanak u Dobanovcima, održan 6. 8. 1992. na kome su bili Života Panić, tadašnji načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, Milan Panić, premijer Vlade SRJ i Ratko Mladić. U svojim dnevnicima Mladić je zapisao da je Života Panić govoreći o tome šta i kako treba dalje između ostalog tvrdio da Muslimani (i međunarodna zajednica) moraju sticati povjerenje u Srbe i da se ne smije javno govoriti o spajanju (srpskog dijela) BiH i Srbije iako je on Vanceu rekao da hoće da BiH bude u Jugoslaviji i “on se odmah složio”. Panić je, kako je zapisao Mladić, tada predložio: “Formirajte fond za plaćanje novinara. Morate iz svake regije imati čoveka kome ćemo reći da ćemo govoriti jedno, a raditi drugo.”

Profesionalno laganje O lažima u javnom prostoru svojevremeno je govorio i “otac nacije” Dobrica Ćosić objašnjavajući: “Ketman je intelektualni postulat diplomatije oduvek i danas; veština skrivanja istine i svojih ciljeva, proslavljena je u istoriji diplomatije kao najveća politička veština. Služila je i služi ta veština negovorenja onog što jeste i što se misli i slobodi i neslobodi, i zlu i dobru ljudskom. Time ne želim da umanjim vrednost govora istine, hrabrost i dostojanstvo u saznavanju i odbrani istine, duševnu lepotu iskrenosti i spontanosti, veličinu martirstva za istinu. Međutim, u ljudskom svetu je oduvek bilo najmanje ljudi koji govore istinu i ono što misle. Duhovna vrednost istinoljublja, ima sve nižu cenu. Civilizacija u kojoj smo i koja nastaje, jeste civilizacija manipulacija, opsena marketinga, globalno organizovanog i profesionalnog laganja.”

“Najvještije plasirana laž postat će istina ako u plasiranoj laži ubacimo malo i općepoznate istine.” (Goebbels).

Općepoznata je istina da je ekonomska i politička situacija u BiH u najmanju ruku teška, da u BiH postoji organizirani kriminal i kriminalci koji svoj prljavi novac ulažu u legalne poslove, korupcija koja proždire društvo... Sve dok političari i pravosudni organi ne počnu odlučnije raditi svoj posao i dok se ne kaže ko je za šta odgovoran (i kriv), postojat će ogroman prostor za manipulacije i propagandu. Ono u čemu se BiH uspjela bar dosad odbraniti jeste da mafija ne preuzme državu. Međunarodna zajednica je uložila ogromne resurse i sredstva za reformu pravosudnih, policijskih i sigurnosnih službi kako bi BiH izgradila sistem koji će štititi svoje građane.

No, nakon posljednjih (političkih) dešavanja Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH, izjavio je: “Sve ovo što se danas događa je po definiciji posljednji stadij organiziranog kriminala kada mafija preuzima državu. BiH je u ozbiljnoj opasnosti i unutar zemlje će doći do ozbiljnih problema, odnosno, bit će zaštićene one osobe koje se bave organiziranim kriminalom. Vjerojatno je i dogovorena prodaja svih državnih poduzeća koje je SDA do danas uspjela sačuvati. Predsjednik SAD-a Barack Obama je potpisao crnu listu na kojoj je Naser Keljmendi, a ta struktura ima svoju strukturu u BiH. Za ovo što govorim imam argumente i javnost će ubrzo saznati o čemu se radi.” Ministar Ahmetović za svoj rad ima podršku međunarodnih institucija za borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma, kao i američkih predstavnika u BiH koji su otvoreno priznali da sa njim imaju odličnu suradnju.

No, nije isključeno da je baš ova izjava ubrzala pokretanje procedure smjene ministra Ahmetovića. Osim što ga svakodnevno napadaju, Radončić i Avaz za kriminal optužuju one protiv kojih se ne vodi nikakva istraga, niti su na bilo čijoj, a ponajmanje američkoj crnoj listi. Ilustrativan primjer je tekst objavljen u Avazu svega tri dana nakon što je Radončić potpisao Protokol o suradnji s Lagumdžijom spektakularno najavljujući da će baš on biti ministar sigurnosti BiH – u vrijeme kad su svi mediji u regiji pisali o najnovijoj američkoj crnoj listi na kojoj se kao prvi narkoboss iz Evrope našao Naser Keljmendi s kojim se povezuje Radončić.

Podaci Interpola Ignorirajući odluku američkog predsjednika Avaz objavljuje tekst pod naslovom Tajna paraobavještajna služba i Selimovići doživjeli krah pred sudovima – Bošnjačka mafija mora Radončiću isplatiti 175.000 KM u kome govori o presudama koje su donešene u korist Radončića, o čemu su uredno obaviješteni OHR-a, članice PIC-a i druge institucije. Radončić tvrdi da ga je sud zaštitio od najgnusnijih neistina jer je on “lažno tretiran kao saradnik Nasera Keljmendija” te da su “ove presude dokaz neovisnosti pravosuđa BiH i pokazale su da je neviđena kampanja protiv Fahrudina Radončića, kao lidera opozicije, zasnovana i, nažalost, još se vodi na apsolutnim neistinama”.

Ironija je da je Radončić o tome obavijestio i američku ambasadu, a upravo u njihovoj zemlji se Keljmendi našao na crnoj listi što znači da o njemu, njegovom poslovanju i suradnicima znaju sve. Treba li podsjećati da je upravo Amerikanac Raffi Gregorian, u vrijeme dok je bio prvi zamjenik visokog predstavnika, javno priznao u FTV-ovom magazinu 60 minuta kako je upozoravao Radončića da prekine veze s Keljmendijem ukoliko se misli baviti politikom. Treba li podsjećati na depeše ambasadora Charlesa Englisha, upućene State Departmentu, u kojima navodi da “Radončićeva reputacija upetljanog u upitne poslove s partnerima iz političkog spektra, kombinirana sa snažnom željom da utječe na pravosuđe kako bi izbjegao procesuiranje zbog korupcije, sugerira kako će tražiti političke saveznike za projekte od lične koristi radije nego partnere na ideološkoj i etničkoj osnovi”.

Nakon što je SAD stavila Keljmendija na crnu listu o tome je obaviještena Evropska unija od koje se učekuje da učini isto. No, kako je Keljmendi ipak Evropljanin i nekrunisani kralj droge na Balkanu, evropske institucije imaju obavezu da se pozabave i njegovim suradnicima. Sve evropske zemlje (uključujući i članice PIC-a) u sistemu Interpola još od ranije raspolažu podacima o Keljmendiju, jer je Interpol na osnovu podataka iz više zemalja prije nekoliko godina napravio izvještaj o Keljmedniju i njegovoj organizaciji označivši je kao najopasniju u ovom dijelu svijeta. U tom izvještaju se kao jedan od suradnika navodi i Fahrudin Radončić. Usput, generalni sekretar Interpola je Ronald Nobl, Amerikanac, bivši službenik ministarstva finansija SAD-a, ministarstva koje je objavilo crnu listu s Obaminim potpisom.

Iako u svom dopisu ambasadama Radončić tvrdi da presude u njegovu korist dokazuju da je “lažno tretiran kao saradnik Nasera Keljmendija”, takvih presuda nema. Dani su objavili Izvještaj Interpola sa faksimilom tog dokumenta u kome Direkcija za posebni kriminal i analizu (SCA) INTERPOL navodi: “Ovaj dokument je pripremljen isključivo za potrebe agencija za provođenje zakona. Ovaj izvještaj može biti distribuiran trećim zemljama, ali samo uz prethodnu pismenu suglasnost generalnog sekretara Interpola.” Dalje piše da je “ovaj izvještaj sačinjen na zahtjev učesnika na operativnom sastanku održanom u Lionu 20. i 21. novembra 2008. Na ovom su sastanku predstavnici sedam zemalja i UNMIK-a odlučili pokrenuti zajedničku akciju pod nazivom Igman u sklopu projekta Kanun usmjerenu na kriminalnu grupu koju vodi Naser Keljmendi.”

Kako se u Izvještaju Interpola kao jedan od suradnika navodi i Radončić, on je po objavljivanju ovog dokumenta tužio Dane, no nema presuda u njegovu korist o tome. Uostalom, izvještaj je dostavljen kancelariji Interpola u Sarajevu i proslijeđen je nadležnim institucijama u BiH.

Pritisci tužbama Shvativši da to što Avaz ignorira Obaminu odluku da Keljmendija stavi na crnu listu, ne sprečava sve ostale medije u BiH i regionu da pišu o tome, Radončić je gostujući na jednoj televiziji izjavio da će on, kad bude ministar sigurnosti, uhapsiti Keljmendija “ukoliko budu postojali dokazi”. Odluka američkog predsjednika i Interpolov izvještaj, koji on godinama negira, za Lagumdžijinog ministra nisu relevantni, kao ni istrage o ubistvu Ramiza Delalića koje vode Tužiteljstvo BiH i Specijalno tužiteljstvo u Beogradu, gdje postoje iskazi više svjedoka koji tvrde da je Keljmendi lično platio šabačkom klanu Delalićevo ubistvo.

Kada je ekipa magazina Crta BHT-a pripremala emisiju o organiziranom kriminalu, u kojoj visoko kotiraju i Keljmendi i Radončić, novinarka Svjetlana Vučetić, poslala je službeni dopis Radončiću s upitom o tim navodima na šta joj je on odgovorio da BHT i novinarka pozivanjem na informacije Specijalnog tužilaštva iz Beograda “ruše državnost Bosne i Hercegovine”!?

No, bez obzira što se novinarka pozivala na relevantne izvore Radončić joj je zaprijetio u telefonskom razgovoru kako će “u Expressu objaviti da ste vi Svjetlana prostitutka i da vodite javnu kuću, pa vidite kako ćete se onda oprati. ’Kada vi mene stavljate u kontekst, upotrebljavajući BHT kao javni servis, u mafijaški kontekst, onda i ja to mogu učiniti.’ Dodao je i da se nama ’digao’ da gospodina Radončića, koji je ozbiljan čovjek i lider opozicije, blatimo zajedno sa mafijaškim medijima.” Nakon što je Svjetlana Vučetić obavijestila Udruženje novinara o ovom razgovoru, Radončić je zaprijetio da će je tužiti za klevetu!?

Odavno je Radončić shvatio da su tužbe za klevetu odličan način da se izvrši pritisak na sve one koji pišu protiv njega. Cijeli pravni tim Avaza i nekoliko advokata svakodnevno analizira sve novinske napise o svom šefu i na svako spominjanje njegovog imena slijedi – tužba. A onda manipulira tim presudama, na Avazov način, što potvrđuje i tekst od 4. juna u kome Avaz ispod slike Hilme Selimovića piše da je “ratni dezerter i poslijeratni privatizacijski pljačkaš”, za Muju Selimovića da je “nasljednik od naroda otete imovine”, a ispod slike Bakira Izetbegovića: “Mafijaški šef iz sjene”, dok je “Fahrudin Radončić postao oličenje borbe protiv korupcije”. Osim što to nema apsolutno nikakve veze s presudama na koje se Radončić poziva, nema tog sudije koji bi donio presudu u korist Radončića da ga za ovu klevetu tuže Selimovići ili Izetbegović. Zna to i Radončić, ali kao što je Goebbels govorio, bitan je samo “propagandni učinak koji će kleveta izazvati”, a pogotovo ona ponovljena sto puta.

Konstrukcija neistina Ešref Gracić, advokat, sačinio je “djelimičan odgovor na pismo predsjednika SBB-a i vlasnika novine Dnevni avaz jer se Hilmo i Mujo Selimović po stoti put označavaju kao bošnjačka mafija, pljačkaši, itd. itd. itd. Dakle, radi se o nezabilježenom pritisku na organe pravosudnih institucija i druge organe, jer su u spornom tekstu objavljene nepravomoćne presude po kojima se provodi dalji sudski postupak.

Svjedoci smo da trenutno u svim medijima nastupa gospodin Fahrudin Radončić, poziva se i pokazuje, navodno 45 presuda, tvrdeći da ga je sud zaštitio od najgnusnijih neistina, kao čovjeka, biznismena, a posebno kako on voli za sebe da kaže ’intelektualca’.

Nadalje, brojeve sudskih presuda – predmeta je dostavio svim političkim strankama, OHR-u, članicama PIC-a i drugim jer je navodno ’lažno tretiran da je gospodin Radončić saradnik Nasera Keljmendija’, pripadnik kriminalnog miljea, optuživan za pranje novca i utaje poreza, mafijaš, itd.

Obzirom na pismo i sadržaj materijala koji je dostavio gospodin Fahrudin Radončić, a radi objektivnog i istinitog informisanja, kako pojedine gospode, tako i institucija koje su zaprimile taj pisani materijal, popraćen nezabilježenim izlivima arogantnog i nadmenog držanja, govora i tvrdnji uznesenog Fahrudina Radončića želimo pojasniti sljedeće:

Hilmo i Mujo Selimović, i svi članovi obitelji Selimović, nisu tokom svog života nikada ni prekršajno kažnjavani-osuđivani, a niti se protiv njih vodi krivični ili drugi postupak. Dokaz: Uvjerenje o nekažnjavanju i nevođenju sudskog postupka za Hilmu Selimovića broj 09-0-KR.9367-12 od 20. 6. 2012. i Muju Selimovića broj 09-0-KR-9366 od 20. 6. 2012.”

Advokat objašnjava “kako, kada i zašto su novinari listova Avaz, As bh. dnevnik, Global, Expres (...) u vlasništvu gospodina Radončića otpočeli javni linč – govorom mržnje i konstrukcijom neistina prema porodici Selimović.

Gospodin Radončić i Avaz su podnijeli tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv Gorana Komforta, komercijalnog direktora Sarajevske pivare sa odštetnim zahtjevom od 1.100.000 KM dana 10. 7. 2003. Tužba je podnešena jer je Sarajevska pivara odbila da prihvati stalnu reklamu u Dnevnom avazu za cijenu od 150.000 KM. Takvu ponudu je komercijalni direktor Sarajevske pivare Goran Komforte shvatio kao klasično reketiranje i iznudu novca od strane osoba iz marketinga lista Avaz.”

Izgubljen spor protiv Sarajevske pivare “S obzirom da gospodin Fahrudin Radončić nije mogao putem suda u daljem postupku dokazati da je pretrpio nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 1.100.000 KM, isti je dana 8. 6. 2004. godine povukao navedenu tužbu te je advokatu Sarajevske pivare i Goranu Komforteu isplatio troškove iz tog spora u iznosu od 65.953,80 KM.

Dokaz: Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj: P-111/03 od 21. 6. 2004. godine o povlačenju tužbe gospodina Radončića i Avaza sa obavezom da nadoknade troškove Sarajevskoj pivari i Goranu Komforteu u iznosu od 65.953,80 KM.

Zbog klevetničkog pisanja u listovima As, Express i Dnevni avaz, Kantonalni sud u Sarajevu je dana 13. 8. 2003. godine donio rješenje broj: P-60/03 čija izreka rješenja glasi: ’Određuje se privremena mjera pa se tuženom zabranjuje dalje pronošenje i izražavanje neistinitih činjenica na račun tužitelja Selimović Hilme, a koje se odnose na ugrožavanje ugleda tužitelja do pravosnažnog okončanja ovog postupka. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.’ Sudija Bešlagić-Čovrk Dinka.

Međutim, kako listovi-novine u vlasništvu Fahrudina Radončića i pored navedenog rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu o zabrani klevetničkog pisanja, nastavljaju sa objavljivanjem članaka klevetničkog sadržaja, to su Hilmo i Mujo Selimović kao tužitelji podnijeli 39 novi tužbi u namjeri da se putem suda zaštite od daljih iznošenja neistina i podrivanja poslovanja firmi, te se izložili dodatnim troškovima.

Dokaz: Tužbe-predmeti zavedeni pod brojem i prilog kopija novinskih tekstova: 1. Broj 065-0-P-07-004905; 2. Broj: 065-0-P-07-004904: 3. Broj: 065-0-P-07004911: 4. Broj: 065-0-P-07-002622; 5. Broj: 065-0-P-07-002624; 6. Broj: 065-0-P-07-002625; 7. Broj: 065-0-P-07-002627; 8. Broj: 065-0-P-07-002628; 9. Broj: 065-0-P-07-002620; 10. Broj: 065-0-P-07-002776; 11. Broj: 065-0-P-07-002777; 12. Broj: 065-0-P-07-002779; 13. Broj: 065-0-P-07-002781; 14. Broj: 065-0-P-07-002774; 15. Broj: 065-0-P-07-002773; 16. Broj: 065-0-P-07-004939; 17. Broj: 065-0-P-07-004905; 18. Broj: 065-0-P-07-002780; 19. Broj: 065-0-P-07-002616; 20. Broj: 065-0-P-07-002623; 21. Broj: 065-0-P-07-004908; 22. Broj: 065-0-P-07-004901; 23. Broj: 065-0-P-07-002629; 24. Broj: 065-0-P-07-002811; 25. Broj: 065-0-P-07-004903; 26. Broj: 065-0-P-07-002619; 27. Broj: 065-0-P-07-002778; 28. Broj: 065-0-P-07-004907; 29. Broj: 065-0-P-07-004900; 30. Broj: 065-0-P-07-004899; 31. Broj: 065-0-P-07-004898: 32. Broj: 065-0-P-07-004906; 33. Broj: 065-0-P-07-004896; 34. Broj: 065-0-P-07-002621; 35. Osnovni sud u Banja Luci; 36. Broj: 065-0-P-07-002775; 37. Broj: 065-0-P-07-004673; 38. Broj: 065-0-P-07-004572; 39. Broj: 065-0-P-07-002778; 40. Broj: 065-0-P-07-002619.”

Poruke javnosti “Dana 6.12. 2007. godine Fahrudin Radončić, Azra Radončić i Fadil Mandal, po advokatu Nedimu Dobojliću, i Hilmo i Mujo Selimović čine vansudsku nagodbu na način da se povuku svi predmeti – sporovi i jedne i druge strane, a po osnovu kleveta – naknade štete u Federaciji BiH.

Takvu vansudsku nagodbu ovjeravaju, te vjerujući Fahrudinu Radončiću, advokat Gracić Ešref u ime Hilme i Muje Selimovića u jednom danu, tj. na dan 15. 11. 2007. godine povlači svih 40 tužbi, uz napomenu da su Hilmo i Mujo Selimović povukli svoje tužbe čak i prije zaključenja vansudske nagodbe od 6. 12. 2007. godine.

U postupku činjenja vansudske nagodbe Hilmu i Muju Selimovića Mensura Osmovića i Gorana Komfortea zastupao je advokat Nikica Gržić.

Dokaz: Vansudska nagodba od 6. 12. 2007. godine.

Međutim, gospodin Fahrudin Radončić ne pridržava se ove vansudske nagodbe i nastavlja da putem Dnevnog avaza, a kasnije lista As BH Dnevnik, Global i drugih kontinuirano iznosi i piše neistine o obitelji Selimović, posebno Hilme i Muje, njihovim firmama i uposlenicima, i šalje poruku javnosti da su Selimovići mafijaši, lopovi, krvavi otimači, itd, itd, te kroz brojne i svakodnevne neistine i uvrede narušava dostojanstvo i poslovni ugled, kako njih, tako i brojnih uposlenika te takvim lažima i neutemeljenim klevetama direktno utiče i na proizvodno poslovanje firmi.

Javnost, uposlenici i poslovni partneri se skoro svakodnevno, a putem štampe u vlasništvu Fahrudina Radončića obavještavaju sa bombastičnim naslovima o Hilmi i Muji Selimović, sa karikaturalnim montiranim slikovnim prikazima i to u više stotina tekstova, sa slikama, karikaturama i montažama podrugljivog i uvredljivog sadržaja, napadajući kompletnu porodicu Selimovića do te mjere da urušava brak pišući o ljubavnicama Hilme Selimovića, o podmetanju poslovnim partnerima kafe kuharica...

Radi ilustracije izdvajamo samo jedan mali dio naslov klevetničkih tekstova iz novina Dnevni avaz, As BH dnevnik i drugih te sadržaj gnusnih poruka, odnose se na Hilmu u Muju Selimovića i njihovu obitelj: ’Hilmo prestao pipati radnice, pa kad Hilmi dođu poslovni saradnici u Sarajevsku pivaru on pozove kafe kuharicu pa kaže – ’Hej jarane, bi li ti da ti ga ona popuši... Inače, kafe kuharica je udata i ima dvoje odrasle djece’, ’Dok su četnici u ratu klali, Selimovići krali’, ’Lagumdžija u funkciji ratnih profitera Selimovića’, ’Uskoro osnivanje udruženja građana koje su oštetili otac, sin i kćerka Selimović’, ’Šta radi opasni klan – hoće li se otkriti istina o čudnim smrtnim slučajevima u Sarajevskoj pivari’, ’Zločinačka organizacija – udruženi Munja, Hilmo i Zlatko’, ’Momino kumče Mujo, opet krivo odigralo – Selimovići danima daju pljačkašku podršku Vahidu Heći’, ’Zločinac Željko Arnatović Arkan intervenirao za Hilmu Selimovića’...”






Mujo Selimović



Ruši, ali ne uspijeva



– Pročitao sam, ima tome i nekoliko godina, odgovor Mustafe Spahića na pitanje zašto njega progoni Avaz. Rekao je, otprilike, sljedeće: “Sve je dobro dok me progoni, na daj Bože, da me počne hvaliti.” Riječi ovog mudrog i meni dragog efendije, čini mi se da u potpunosti detektiraju progoniteljski manir i rušilački nagon Fahrudina Radončića koji se iz dana u dan obrušava na sve one koji rade i žele svojim radom svojoj porodici obezbijediti normalan život. Više nije važno jesu li meta biznismeni, političari, novinari, ljudi iz tzv. javne sfere: na meti su uspješni i manje uspješni Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci, koji se ne stide raditi, koji imaju ono što zovemo kućnim odgojem pa im u obraz ne može stati da lažu, petljaju i pogađaju se s nekakvim lokalnim licemjerima, zaduženim da prenose “ponude koje se ne odbijaju” i one druge tipa “budi pametan, skloni se u stranu, mi ćemo te znati nagraditi”. Na meti su – iz moje branše – oni koji plaćaju doprinose i poreze, poštuju zakone i propise i bore se svakog dana da održe proizvodnju i radna mjesta. Usuđujem se reći, na meti su svi oni kojima je stalo do države Bosne i Hercegovine, koji žele ovdje živjeti, odgajati djecu, radovati se njihovim ocjenama i učestvovati u onim važnim uspjesima i neuspjesima.

Moja porodica i ja smo, valjda specijalne mete, pa su zato nekolicina uistinu uglednih Sarajlija i Bosanaca i došli mome ocu s prijedlogom da spašavamo Oslobođenje. Mislim da nikoga ne treba podsjećati kakva je sudbina bila namijenjena ovom listu. Agresori na našu budućnost ruše i našu prošlost, jer nam žele reći da s njima svijet počinje i završava. Ja na to ne pristajem. I ne samo ja. Sve je više onih kojima se gadi potkupljivost, licemjernost, nasilnički primitivizam i mržnja koji isijavaju iz tih famoznih uporišta. Duboko sam uvjeren da to nije novinarstvo. Kao izdavači, od Oslobođenja i Dana očekujemo da budu novine svih Bosanaca i Hercegovaca, otvoreni i profesionalni, novine koje će prednjačiti u borbi protiv korupcije, kriminala i svih onih pošasti koje koče ovu zemlju na putu ka Evropskoj uniji i NATO savezu. Ljudi s kojima razgovaram, bilo da su naši, domaći, bilo da su stranci, diplomate uvjeravaju me da se to prepoznaje u svim našim izdanjima. Zato Oslobođenje smeta Radončiću. On ne može podnijeti da postoje osobe koje se javno ne boje napisati ono što o njemu govori većina tiho, u kafani, zbog straha od osvete i linča. Oslobođenje danas predstavlja sve ono što on godinama svojim harangama pokušava uništiti, ućutkati i srušiti, a ne uspijeva.






Vildana Selimbegović



Bolesni Radončić


Glavna i odgovorna urednica Oslobođenja ima impresivnu zbirku tužbi Fahrudina Radončića koju je počela skupljati još kao glavna i odgovorna urednica Dana. Iako su fotografije i uvrede na njezin račun sustavni dio Avazovih tekstova, u pismu koje je Radončić poslao “članicama PIC-a i ambasadorima” i hvalio se dobijenim presudama – nema nijedne protiv Vildane Selimbegović. Ovo je njezin tekst o iskustvima sa procesa koji se vode


Ispitanik je osjetio psihičke tegobe u vidu nesanice, napetosti, sniženog raspoloženja, bezvoljnosti, rezigniranosti, smanjenje koncentracije, umora, redukcije socijalnih i radnih aktivnosti. Ujutro se budio umoran, neispavan...

Da ne bi bilo zabune: ovaj opis Fahrudina Radončića posjedujem u najmanje 50 primjeraka i nije moj. Ovako ga opisuje prof. dr. Abdulah Kučukalić, šef Klinike za psihijatriju u Sarajevu, profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu (izvinjavam se dr. Kučukaliću, navela bih i njegove naučne reference, ali ih nema na web stranici Medicinskog fakulteta), redoviti autor/koautor/suradnik na brošurama o zdravlju koje su sponzorirane od domaćih ministarstava i uza sve to sudski – vještak.
E, ova njegova posljednja u čitavom nizu obaveza, razlogom je što dr. Kučukalića skoro pa redovito susrećem i u svakoj prilici on u sudnici sarajevskog Općinskog suda lamentira nad psihičkim tegobama Fahrudina Radončića. Da ne dužim, a neka me dr. Kučukalić demantira ako griješim, ovaj uvaženi profesor je samo u mom slučaju dokazao da je Fahrudin Radončić teški psihički bolesnik koji u kontinuitetu trpi jake duševne boli, koje potom prerastu u duševne boli srednjeg intenziteta (nikad ispod 15 dana), pa onda u narednih 15 dana ostanu duševne boli blagog intenziteta. Opet, kažem, u mom slučaju, Fahrudin Radončić je duševno bolestan već nekoliko godina. Profesor Kučukalić ima i dokaze – svoja vještačenja koja, kada se sastave i poredaju po datumima, u najmanju ruku predstavljaju ozbiljno-zabrinjavajuću sliku psihičkog bolesnika na čelu jedne, da ne kažem istoimene, političke partije.

Tokom suđenja ostala sam fascinirana umijećem našeg uvaženog profesora-vještaka. Evo i zašto: profesor Kučukalić je toliko sposoban da on nakon dvije godine od objavljenog teksta uspije izračunati broj dana kada je Radončiću bilo najteže, pa onda kada mu je bilo malo manje teško, pa potom objasniti da je njegov psihijatrijski slučaj prerastao u blagu fazu. Nisam samo ja zapanjena Kučukalićevim sposobnostima: nerijetko sam uhvatila i sudinicu kako se nervozno meškolji na stolici, ne skidajući oči s našeg naučnika: znam šta misli – kad Kučukalić tako precizno retroaktivno uspijeva postaviti dijagnoze, šta će tek biti s nama koji ga u tom času slušamo? Jer Kučukalić vrlo redovito naglasi da njegov pacijent Radončić nije tražio njegovu niti pomoć bilo kojeg drugog psihijatra u toku svoje bolesti. I dok ga svi u sudnici onako s nevjericom gledamo, Kučukalić nastupa kao pravi tata-mata za Radončića: lijepo nam objasni da Radončić ne voli neprijatne teme (“prisutna neprijatnost i nelagoda kada se u toku razgovora dotaknemo neprijatnih sadržaja”) i obavezno zaključi da su Radončićeve intelektualne sposobnosti – po njegovom stručnom mišljenju i ocjeni – prosječne.

Srećom pa je naš vještak natprosječan pa to sve lijepo umije od suđenja do suđenja i ponoviti. Zanimljivo: bukvalno identičnim rečenicama. Neopisivo je strpljenje vještaka Kučukalića kada ga, recimo, advokat Oslobođenja priupita ovako: “Gospodine doktore, molim Vas, objasnite mi kako uspijevate, u tolikom vremenskom intervalu, postaviti tako preciznu dijagnozu i još znate da je Radončić zbog Oslobođenja trpio jaku duševnu bol od 10 dana, zbog gospodina Selimovića od sedam dana, a zbog Mensura Osmovića samo tri dana, dok u isto vrijeme zbog televizije, koja je također objavila sporno saopćenje, nije uopće trpio duševnu bol?”

Naravno, vještak Kučukalić na sve ima odgovor: ovako kaže – svaki je predmet za sebe, a ja kao naučnik dajem naučna objašnjenja i ja sam nalaz potpisao. Jeste, potpisao je; da nije, ne bih ni ja posjedovala tako impresivnu zbirku sudsko-psihijatrijskih nalaza Fahrudina Radončića koji nedvojbeno ukazuju koliko je on psihički zapravo labilna osoba, iznimno podložna duševnim problemima. Nekad i neobjašnjivim. Naprimjer, Fahrudin Radončić je osjećao jaku duševnu bol zbog toga što su studenti Fakulteta islamskih nauka, negdje u jesen 2008, napisali pismo svojim profesorima, uglednim alimima, upozoravajući ih da se grdne pare troše na izgradnju upravne zgrade Rijaseta. To je pismo studenata FIN-a toliko duševno pogodilo Fahrudina Radončića da su i sud i vještak Kučukalić imali pune ruke posla: Radončić je zatrpao tužbama sve medije koji su objavili pismo studenata FIN-a, a Oslobođenje je tužio zato što sam ja pitala Mustafu ef. Spahića, u intervjuu objavljenom u to vrijeme, je li i on dobio pismo i šta u pismu piše?!

Vremenom se Radončić počeo nagađati s nekim medijima, pa je na kraju ostala prilično apsurdna situacija: em je profesor Kučukalić naštancao svojih nalaza o Radončićevim psihičkim boljkama, em se Radončić predomislio jer je valjda shvatio da mu tolike psihičke boleščine udaraju na politički profil, em je na kraju sudinica morala propitivati Radončićevog advokata šta je sve predmet tužbe.

Sud nije (barem u mom slučaju) još odlučio koliko je tačno Radončić psihički obolio. No, prošle sam sedmice čitala (piše u Avazu od čijih laži očito ni Radončić više ne može pobjeći) da je protiv mojih kolega i koleginica dobio 36 presuda. Dakle, sud je – ako ćemo vjerovati Avazu i Radončiću – u meritumu ustanovio da je 36 puta Radončić psihički odbolovao (teško, srednje i blago). Ugrubo sabrano, to je – po naučnim metodama našeg profesora Kučukalića – najmanje 36 mjeseci.

Od svih presuda, osobno sam vidjela samo jednu: protiv koleginice Duške Jurišić. Radončić ju je tužio skupa s Džemalom Šabićem i RTVFBiH. Duška i FTV su krivi zato što je u Dnevniku II gostovao Senad Pećanin ili Senad Avdić (u obrazloženju presude se pominju i jedan i drugi) i tom prilikom dao izjavu, iznesenu u činjeničnoj formi, koja je, je li, prouzrokovala ozbiljne duševne poteškoće Fahrudina Radončića i naravno profesionalni angažman vještaka Kučukalića. Profesor Kučukalić, zanimljivo, ne čita Avaz. Da čita, vjerovatno bi, kao naučnik koji drži do svog dobrog glasa, da ne kažem kao profesor fakulteta i šef klinike, reagirao: u Avazovom tekstu stoji da su presude dobijene zbog pisanja o ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Profesor Kučukalić, pretpostavljam, bez obzira na količinu svojih nalaza o Radončiću, zna šta je vještačio i zna da je, u najmanju ruku, teško zamijeniti Senada Avdića ili Senada Pećanina sa Ćelom. Ali, mudro šuti. No, to i nije najbitnije: nekako mi se čini da će i profesor Kučukalić i njegov psihijatrijski slučaj Radončić zaista imati pune ruke posla, da ne kažem vještačenja, kada se konačno rasvijetli istina o Ćelinim ubicama. No, to je svakako posao za više sudske instance: za nas, obične novinare, koje Radončić svojim klevetama u Avazu i tužbama pred sudom nastoji otjerati od bavljenja novinarskim poslom, Kučukalićevi nalazi su zanimljivo štivo, da ne kažem svjedočenje. Radončić, kako je već poznato, ima plaću od nepunih 1.500 KM, s kojom je uspio sagraditi i tornjeve i nakupovati svašta nešto, pa neka sud odluči trebaju li pare za lijeka. Ne bježim. (Oslobođenje, 23. 4. 2012.)






Procesi



Sarajevska pivara i Klas tuže Radončića



Bezbroj je tekstova, kako navodi advokat Gracić u svom dopisu, sa klevetničkim kvalifikacijama koji se kontinuirano objavljuju u novinama koje su u vlasništvu Fahrudina Radončića, protiv Hilme i Muje Selimovića, njihove obitelji, poslovanja i firmi. Cilj tih tekstova, u smislu “javnih poruka građanima BiH, i šire je da se trajno putem u vlasništvu Radončića difamira obitelj Selimović”. Gracić dalje navodi da su “dugogodišnjim neistinitim, iskontruiranim i lažnim pisanjem novine u vlasništvu Fahrudina Radončića, o Hilmi i Muji Selimović, postignuti i ostvareni sljedeći ciljevi gospodina Fahre, sada predsjednika Saveza za bolju budućnost: da je stvoren animozitet kod dijela javnosti u odnosu na uglednu, sposobnu, te nikad osuđivanu obitelj Selimović; uspješne firme kao što su Sarajevska pivara i Klas samo u 2008. godini imali su manju dobit od planirane u ukupnom iznosu od 6.758.115,89 KM.

Sarajevska pivara je tužila izdavača novina A Roto press u vlasništvu Fahrudina Radončića za naknadu štete u iznosu od 3.169.115,89 KM koji spor se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 086720 09 Ps, po osnovu manje ostvarene dobiti od planirane, manje isplaćenih plata, manje ostvarene prodaje.

Klas dd Sarajevo je tužio izdvača novina A Roto press u vlasništvu Fahrudina Radončića za naknadu štete u iznosu od 3.589.000 KM koji spor se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 086721 09 Ps, po osnovu manje ostvarene dobiti od planirane, manje isplaćenih plata, manje ostvarene prodaje.

Obzirom da novine u vlasništvu gospodina Fahrudina Radončića podstrekavaju i najavljuju štrajkove radnika, okupljanje radnika, proteste raznih vrsta, pa dovoljno je navesti primjer da neki radnik dobije otkaz, a da ga Dnevni avaz iskoristi da oblati Hilmu i Muju Selimovića kao da su mu oni dali otkaz sa svim atributima koje sadrži ova informacija. A desilo se upravo suprotno: 222 radnika u firmama gdje rade Hilmo i Mujo Selimović je samoinicijativno i pojedinačno podnijelo tužbe protiv Radončić Fahrudina tražeći zaštitu putem Općinskog suda u Sarajevu."






Više od kantonalnog budžeta



Selimovići za sedam godina državi platili 565.973.549 KM na ime poreza i doprinosa



Govoreći o interesima Fahrudina Radončića i ekonomskim i drugim posljedicama po porodicu Selimović, advokat Gracić navodi: “Razlika između novinsko-izdavačke djelatnosti Radončićevog Avaza i firmi u kojima su suvlasnici Hilmo i Mujo Selimović, je u tome što:

1. Hilmo i Mujo Selimović, odnosno njihove firme, pretežno se bave proizvodnjom, prodajom i uslugama i zapošljavanju više hiljada radnika.

Samo u periodu od 2004. do 2011. firme u vlasništvu i suvlasništvu Hilme i Muje Selimovića su ulatile 565.973.549. KM javnih prihoda (poreza i doprinosa) što predstavlja jedan prosječan budžet Kantona Sarajevo.

U navedenom periodu je investirano 430.042.028. u razvoj, zapošljavanje i opremu.

Posebno naglašavamo da su Hilmo i Mujo Selimović na svoja lična primanja uplatili ovoj državi preko 1,5 milion poreza po osnovu plata i ličnih primanja.

2. Fahrudin Radončić se bavi izdavanjem dnevnih novina, u sadržaju kakve jesu, tako da Fahrudin Radončić, kao vlasnik, odnosno njegova izdavačka kuća Avaz roto press kršeći apsolutno sve pravne norme etičkog kodeksa u novinarstvu, ima interes da objavljuje iskonstruisane neistine o Hilmi i Muji Selimović, i njihovoj obitelji, te njihovim firmama – poslovanju, njihovom privatnom životu i da bude nepravomoćno sankcionisan za sada 37 zvanično zaprimljenih nepravomoćnih presuda, na čemu plasira povećan tiraž svoje novine, a time uvećava i svoje prihode, jer su isti u nesrazmjeri sa visinom obeštećenja izrečenih u sudskim presudama.

Naosporno je čega je sve vlasnik gospodin Fahrudin Radončić, ali je sporno i upitno da isti ima primanja od svega 1.200 KM mjesečno pa se postavlja pitanje kako i na koji način je stekao toliku ličnu imovinu sa primanjima od svega 1.200 KM.

A posebno je pitanje koliko i kada je gospodin Fahrudin Radončić ovoj državi-društvu uplatio poreza po osnovu ličnih primanja?

Na sve ovo gostujući u emisiji 60 minuta Federalne televizije 2009. godine gospodin Mujo Selimović je javno zatražio da se ispita porijeklo imovine porodice Selimović i Fahrudina Radončića, na čemu obitelj Selimović i danas insistira.

Novinari listova u vlasništvu gospodina Fahrudina Radončića su u proteklih 12 godina neistinama – govorom mržnje, izvršili i nadalje vrše, javni linč nad porodicom Selimović i njihovim poslovanjem.”






Slučaj Jurišić



Radončićev kolac za pripadnicu “manjeg” naroda



Prilozi objavljeni 2009. i početkom 2010. na Federalnoj televiziji o kreditima koje je dobio za izgradnju Avaz Twist Tower i izdavačku djelatnost bili su glavni motiv za hajku protiv mene koju je Fahrudin Radončić pokrenuo krajem 2009. i intenzivno vodio naredne godine. Sudsko obrazloženje po Radončićevoj tužbi pokazaće da su navodi izneseni u prilozima bili tačni, međutim podizanjem tužbi za svako pominjanje njegovog imena u programu Federalne televizije, u vrijeme dok sam bila urednica Informativnog programa, bio je povod da osim medijskog linča kroz svoju novinu, primjenjuje taktiku kao i u slučaju svih drugih kolega, koji su se usudili istraživati njegovo poslovanje, a to je nastojanje da podizanjem tužbi za svaku izgovorenu riječ postigne psihičko i finansijsko iscrpljivanje, stvori strah od njegovog spominjanja i da primjer drugima da ne diraju njegovo osinje gnijezdo. Tužio me Radončić i kada bi ga drugi u intervjuima, komentarima i izjavama u negativnom kontekstu spominjali u informativnim emisijama Federalne televizije.

Istina je da u jednom trenutku nije mogao kontrolisati svoj bijes i mržnju, pa je povodom priloga o imamu koji je seksualno uznemiravao djevojčicu u Gluhoj Bukovici pored Travnika, što je dokazano pravosnažnom presudom, izjavio kako informativni program ne može uređivati pripadnica manjeg naroda. Nakon što su i organizacije za zaštitu ljudskih prava i mediji shvatili da je nedvojbeno riječ o govoru mržnje i diskriminaciji, Radončić je pokušao pažnju skrenuti na taj način što bi verbalno linčovao svakoga ko se oglasio tim povodom (Srđan Dizdarević, Vildana Selimbegović, Senad Avdić, Enver Kazaz, Emir Suljagić...).

Davno sam naučila da na ovim prostorima ukoliko vas ne mogu diskreditirati zbog nekompetencije ili korumpiranosti, uvijek to mogu učiniti na osnovu vaše nacionalnosti. Ako ste pripadnik ’manjeg’ naroda, onda ste nacionalista, a ako pripadate ’većem’, jednostavno vas je etiketirati kao špijuna, doušnika, saradnika obavještajne službe. Upravo je to metoda koji je koristio Radončić u mom slučaju najčešće podsjećajući na moje djevojačko prezime. Nije izostalo u “istraživačkim” uradcima njegovih novinskih izdanja ispitivanje i mog zdravstvenog stanja.

O moralnom posrnuću razbješnjelog Radončića od trenutka kad sam s pravosnažnom presudom u svoju korist napustila FTV i istinski počašćena prihvatila ponudu da budem odgovorna urednica magazina Dani, ne trebam ni govoriti. O tome će svoju riječ dati sud i ne samo zato što za razliku od njega nikada uživo nisam ni vidjela razne keljmendije, turkoviće, a kamoli s njima sklapala partnerstva i prijateljstvam, već zato što je diskriminacija (čak i u ovoj zemlji) krivično djelo. (Duška Jurišić)






Slučaj Karup



Radončić jeste podmetao Izetbegoviću



Prilozi objavljeni 2009. i početkom 2010. na Federalnoj televiziji o kreditima koje je dobio za izgradnju Avaz Twist Tower i izdavačku djelatnost bili su glavni motiv za hajku protiv mene koju je Fahrudin Radončić pokrenuo krajem 2009. i intenzivno vodio naredne godine. Sudsko obrazloženje po Radončićevoj tužbi pokazaće da su navodi izneseni u prilozima bili tačni, međutim podizanjem tužbi za svako pominjanje njegovog imena u programu Federalne televizije, u vrijeme dok sam bila urednica Informativnog programa, bio je povod da osim medijskog linča kroz svoju novinu, primjenjuje taktiku kao i u slučaju svih drugih kolega, koji su se usudili istraživati njegovo poslovanje, a to je nastojanje da podizanjem tužbi za svaku izgovorenu riječ postigne psihičko i finansijsko iscrpljivanje, stvori strah od njegovog spominjanja i da primjer drugima da ne diraju njegovo osinje gnijezdo. Tužio me Radončić i kada bi ga drugi u intervjuima, komentarima i izjavama u negativnom kontekstu spominjali u informativnim emisijama Federalne televizije.

Istina je da u jednom trenutku nije mogao kontrolisati svoj bijes i mržnju, pa je povodom priloga o imamu koji je seksualno uznemiravao djevojčicu u Gluhoj Bukovici pored Travnika, što je dokazano pravosnažnom presudom, izjavio kako informativni program ne može uređivati pripadnica manjeg naroda. Nakon što su i organizacije za zaštitu ljudskih prava i mediji shvatili da je nedvojbeno riječ o govoru mržnje i diskriminaciji, Radončić je pokušao pažnju skrenuti na taj način što bi verbalno linčovao svakoga ko se oglasio tim povodom (Srđan Dizdarević, Vildana Selimbegović, Senad Avdić, Enver Kazaz, Emir Suljagić...).

Davno sam naučila da na ovim prostorima ukoliko vas ne mogu diskreditirati zbog nekompetencije ili korumpiranosti, uvijek to mogu učiniti na osnovu vaše nacionalnosti. Ako ste pripadnik ’manjeg’ naroda, onda ste nacionalista, a ako pripadate ’većem’, jednostavno vas je etiketirati kao špijuna, doušnika, saradnika obavještajne službe. Upravo je to metoda koji je koristio Radončić u mom slučaju najčešće podsjećajući na moje djevojačko prezime. Nije izostalo u “istraživačkim” uradcima njegovih novinskih izdanja ispitivanje i mog zdravstvenog stanja.

O moralnom posrnuću razbješnjelog Radončića od trenutka kad sam s pravosnažnom presudom u svoju korist napustila FTV i istinski počašćena prihvatila ponudu da budem odgovorna urednica magazina Dani, ne trebam ni govoriti. O tome će svoju riječ dati sud i ne samo zato što za razliku od njega nikada uživo nisam ni vidjela razne keljmendije, turkoviće, a kamoli s njima sklapala partnerstva i prijateljstvam, već zato što je diskriminacija (čak i u ovoj zemlji) krivično djelo. (Duška Jurišić)






Odluke vijeća za štampu



Huškanje, narušavanje privatnosti, netačno izvještavanje...



Ešref Gracić navodi i sljedeće podatke: “Brojne su odluke Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini u kojima su označene novine u vlasništvu Fahrudina Radončića gdje je utvrđeno da je prekršen član 2. – urednička odgovornost kodeksa za štampu, ali Fahrudin Radončić takve odluke ne priznaje.”

Navodimo nekoliko odluka Vijeća za štampu BiH:

Vijeće za štampu BiH po žalbi Muje Selimovića, na antrfile teksta “Bajraktarević oteo i zgradu u Kranjčevićevoj” pod naslovom Bajraktarević zloupotrebljava SIPA-u objavljen 13. 1. 2009. u kome se grubo kleveće Mujo Selimović, donijelo je odluku da se žalba prihvata jer je prekršen član 10. Kodeksa za štampu BiH.

Vijeće za štampu po žalbi Muje Selimovića na tekst Nije normalno da Sindikat bude na platnom spisku direktora objavljen 7. 1. 2009. u listu Dnevni avaz donijelo je odluku da se žalba prihvata jer je prekršen član 9. Kodeksa za štampu BiH – privatnost.

Vijeće za štampu po žalbi Muje Selimovića na tekst Selimovići su mi klijente obmanuli i isprepadali!!! objavljen 23. 1. 2009. u listu Dnevni avaz donijelo je odluku da se žalba prihvata jer je prekršen član 3. Kodeksa za štampu BiH – huškanje i član 5. Kodeksa za štampu BiH – tačnost i fer izvještavanje.

Itd. Itd.

[kenzo]

Fahri je cjelokupna situacija dobro udarila u glavu...po avazu , izgleda kao najsposobniji najpametniji...koliko je to istina vidjece se u narednom periodu..
kao sto ce se vidjeti da li su se probudili oni koji su prije 2 godine glasali za njega..
bas ima da bude instresantno...kako ce proci na lokalnim ...sa svojom euper strukturom kandidata....

[emigrazione]

Dokazane udbase i KOS-ovce treba kačiti na drvo, a ne na izborne liste

[muhafuca]

Fahri je cjelokupna situacija dobro udarila u glavu...po avazu , izgleda kao najsposobniji najpametniji...koliko je to istina vidjece se u narednom periodu..
kao sto ce se vidjeti da li su se probudili oni koji su prije 2 godine glasali za njega..
bas ima da bude instresantno...kako ce proci na lokalnim ...sa svojom euper strukturom kandidata....

jel mislis da ijedan od svih ovih sto se vrte u vlasti ima o sebi imalo losije misljenje
samo sto nemaju novine da ti to svaki dan obznane a Fahro ima

[naldzik]

emigrazione

Dokazane udbase i KOS-ovce treba kačiti na drvo, a ne na izborne liste

Volim BiH, volim nas narod, nase ljepote, nasu srdacnost, nase obicaje, nas govor, sve nase sto me asocira na BiH, ali ovoga ljigavca organski ne podnosim. Nije mi nista uradio i ne moze, ali njegova konjska faca i njegove izjave me toliko deprimiraju da sam sebe ponekad zapitam "Bosno voljena, sto sam se rodio u tebi".

[Innovation]

Pa jel mu zato njegove novine sluze. Kao politicki bilten njegove stranke i novih mu jarana.

[hecimnadri]

Fahro i SBB BiH će na lokalnim kao i na svajim budućim izbirima proći isto kao što je prošao na vanrednim izboroma u Vogošći kao i na Ilidži.
Fahro koji je tvrdio da neće u vlast ni sa SDP ni sa SDA,ipak je ušao nadajući se da uzme što je uzet mogiće.
prilično je svjestan da mu je rejting opao i zato je i ušao u vlast .
Zašto mu nebi i opao kad se više brine o Pravima Hrvata negoli o pravima Onih od kojih je dobio glasove.

[Corto Maltese]

Mislio sam da će Fahro pomesti naredne izbore, ali slaba posjećenost ove teme sugeriše da sam se preračunao.

[Skijaš]

Mislio sam da će Fahro pomesti naredne izbore, ali slaba posjećenost ove teme sugeriše da sam se preračunao.

Što je dobro. Radončić je koristan samo kao protuteža SDA te ne valja ni jačanje jednih ni jačanje drugih.

[m_l]

Narode, ljeto je , ljudi ne prate trenutno toliko politicka previranja. Kada udjemo u septembar sve ce biti drugacije. Pocinje poganluk predizbornih kampanja. Pu, ko ce ih slusati! A morat cu, jer kako cu znati, ko, gdje, kako...?