juga 1950.-1990.
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#5926 Re: juga 1950.-1990.
Slazem se i ja sa ovim dijelom da je Juga bila najvece civilizacijsko dostignucevna ovim prostorima. Bez konkurencije
- uglavnomja
- Posts: 19943
- Joined: 28/07/2012 15:59
#5927 Re: juga 1950.-1990.
ST11 wrote:@¤ jelena ¤ , nema na cemu
Zoran je sigurno najveci Slo. pjesnik osamdesetih godina proslog stoljeca (njegovi tekstovi su bili tada puni dvoumnih poruka i cesto ti treba vrijeme, da ih shvatis), ali je poslednjih godina ... kako da kazem, pa da me neko ne napadne ... napustila ga genijalno$t
nije samo pjesnik
pjevac nije ono sa glasinom, ali ima ono nesto
meni je najvise ostao u sjecanju jedan koncert u skenderiji, mislim prvi u sarajevu, koji je to zabavljac bio. showman. kako je odradio koncert, kako je uspostavio kontakt sa rajom, pun shala, ali ne plitkih ...
-
detroit-mercy
- Posts: 16988
- Joined: 07/04/2009 16:54
- Location: povis jajca
#5929 Re: juga 1950.-1990.
Hastavazi wrote:a kojim povodomdetroit-mercy wrote:Ne samo u firmama nego i u mjesnim zajednicamavazi wrote:Sjecate li se kad smo nesto morali po noci obilaziti firme u kojima smo radili ? Jel to bilo kad je Tito bio bolestan ?
Mi smo imali nocnog cuvara al dzaba , moralo se oko 2-3 h nocu otici, obici krug, popit kaficu s cuvarom i kuci. Ujutro normala na poso ..
![]()
jel olimpijada il je Tile bio hasta
- vazi
- Posts: 8853
- Joined: 07/04/2010 15:31
#5930 Re: juga 1950.-1990.
Hastadetroit-mercy wrote:a kojim povodomdetroit-mercy wrote:Ne samo u firmama nego i u mjesnim zajednicamavazi wrote:Sjecate li se kad smo nesto morali po noci obilaziti firme u kojima smo radili ? Jel to bilo kad je Tito bio bolestan ?
Mi smo imali nocnog cuvara al dzaba , moralo se oko 2-3 h nocu otici, obici krug, popit kaficu s cuvarom i kuci. Ujutro normala na poso ..
![]()
jel olimpijada il je Tile bio hasta
i meni se tako cini al neko rece olimpijada pa me zbuni
Zasto smo onda tada obilazili i cuvali, cega i koga smo se plasili , ko je bio prijetnja
-
detroit-mercy
- Posts: 16988
- Joined: 07/04/2009 16:54
- Location: povis jajca
#5931 Re: juga 1950.-1990.
i meni se tako cini al neko rece olimpijada pa me zbunivazi wrote:Hastadetroit-mercy wrote:a kojim povodomdetroit-mercy wrote: Ne samo u firmama nego i u mjesnim zajednicama.
![]()
jel olimpijada il je Tile bio hasta
Zasto smo onda tada obilazili i cuvali, cega i koga smo se plasili , ko je bio prijetnja
Ma kakav vanjski neprijatelj, plasili smo se sranja iznutra
Sta mislis da li se prosjecan Amer, Francuz ili NIjemac brine sta ce biti sa drzave ako kojim slucajem trenutni presjednik rikne
Btw, dezuralo se i za Olimpijadu
-
KENJAC
- Posts: 4603
- Joined: 26/12/2006 13:10
#5932 Re: juga 1950.-1990.
Ma kakva Jugoslavija ! Ja kao Srbin , nisam nikako mogao imat 30 godina ! A vidi danas , punih 53 !
...i onda mi nesto pocnu pricat kako je prije svega bilo !
...i onda mi nesto pocnu pricat kako je prije svega bilo !
- listopad
- Posts: 800
- Joined: 18/10/2016 19:14
- vazi
- Posts: 8853
- Joined: 07/04/2010 15:31
#5934 Re: juga 1950.-1990.
borba za vlast na republickom nivou al prvenstveno borba pojedinaca zeljnih vlasti ...idiotidetroit-mercy wrote:detroit-mercy wrote:Ma kakav vanjski neprijatelj, plasili smo se sranja iznutradetroit-mercy wrote:
Hasta. Sjecam se ko sad kad je Marsal umro, svijet se sledio i prva pomisao je bila sta ce biti sa drzave
. Za plebs je sve to bilo lijepo upakovano, jedinstvo na svim nivoima ali unutar partijski/republicki sukobi su bili izuzetno jaki. Ja mislim da je i drugovima bilo jasno da drzava nece biti dugog vijeka nakon Titine smrti. Ipak su Jugosloveni bili vise Srbi, Hrvati, Slovenci i td. od Jugoslovena.
Sta mislis da li se prosjecan Amer, Francuz ili NIjemac brine sta ce biti sa drzave ako kojim slucajem trenutni presjednik rikne.
Btw, dezuralo se i za Olimpijadu.
- ¤ jelena ¤
- Posts: 5157
- Joined: 18/05/2010 20:04
- Location: BD
#5935 Re: juga 1950.-1990.
ST11 wrote:@¤ jelena ¤ , nema na cemu
Zoran je sigurno najveci Slo. pjesnik osamdesetih godina proslog stoljeca (njegovi tekstovi su bili tada puni dvoumnih poruka i cesto ti treba vrijeme, da ih shvatis), ali je poslednjih godina ... kako da kazem, pa da me neko ne napadne ... napustila ga genijalno$t
Slovenija je imala, i još uvijek ima, jaku ekipu kreativaca počev od Pankrta, preko Laibacha, Borghesie, Lačnog Franza... pa eto i do Predina danas...
Hm, Predin danas možda ''živi na račun stare slave'', više nego što nešto novo a kvalitetno stvara, ali...Lačni Franz je ogroman kapital, za čije stvaranje je Predin najviše zaslužan, pa mu se može...
Posljednje što sam upratila njegovo je saradnja sa onim kvartetom na tragu D. Reinhardta i... hm...
ne mogu baš reći da sam nešto mnogo uživala slušajući to...iskreno.
- uglavnomja
- Posts: 19943
- Joined: 28/07/2012 15:59
#5936 Re: juga 1950.-1990.
¤ jelena ¤ wrote:ST11 wrote:@¤ jelena ¤ , nema na cemu
Zoran je sigurno najveci Slo. pjesnik osamdesetih godina proslog stoljeca (njegovi tekstovi su bili tada puni dvoumnih poruka i cesto ti treba vrijeme, da ih shvatis), ali je poslednjih godina ... kako da kazem, pa da me neko ne napadne ... napustila ga genijalno$t![]()
Slovenija je imala, i još uvijek ima, jaku ekipu kreativaca počev od Pankrta, preko Laibacha, Borghesie, Lačnog Franza... pa eto i do Predina danas...
Hm, Predin danas možda ''živi na račun stare slave'', više nego što nešto novo a kvalitetno stvara, ali...Lačni Franz je ogroman kapital, za čije stvaranje je Predin najviše zaslužan, pa mu se može...
Posljednje što sam upratila njegovo je saradnja sa onim kvartetom na tragu G. Reinhardta i... hm...
ne mogu baš reći da sam nešto mnogo uživala slušajući to...iskreno.
imao je neke projekte sa matijom dedicem
misljenje, odnosno poredjenje sa originalom
meni je ok, cak mi je i na neki nacin bolje od alena. za mene je dugme sa bebekom br. 1, sa tifom moglo je proci, ali sa alenom
- Ommadawn
- Posts: 8370
- Joined: 20/02/2014 21:15
- Location: ...uvijek na pogresnom mjestu u pravo vrijeme!
#5937 Re: juga 1950.-1990.
Ne mi dihat za ovratnik - kad cujem, padam u nesvjest. Praslovan takodjer nije losa pjesma.¤ jelena ¤ wrote:ST11 wrote:@¤ jelena ¤ , nema na cemu
Zoran je sigurno najveci Slo. pjesnik osamdesetih godina proslog stoljeca (njegovi tekstovi su bili tada puni dvoumnih poruka i cesto ti treba vrijeme, da ih shvatis), ali je poslednjih godina ... kako da kazem, pa da me neko ne napadne ... napustila ga genijalno$t![]()
Slovenija je imala, i još uvijek ima, jaku ekipu kreativaca počev od Pankrta, preko Laibacha, Borghesie, Lačnog Franza... pa eto i do Predina danas...
Hm, Predin danas možda ''živi na račun stare slave'', više nego što nešto novo a kvalitetno stvara, ali...Lačni Franz je ogroman kapital, za čije stvaranje je Predin najviše zaslužan, pa mu se može...
Posljednje što sam upratila njegovo je saradnja sa onim kvartetom na tragu D. Reinhardta i... hm...
ne mogu baš reći da sam nešto mnogo uživala slušajući to...iskreno.
Videosex je takodjer super bend. "Ko je ubio gospodju Mjesec" i "Moja mama" su mi extra pjesme.
Od novijih njihovih bendova volim Siddhartu. Bas rasturaju i to kvalitetno.
Vlado Kreslin je takodjer odlican.
- ¤ jelena ¤
- Posts: 5157
- Joined: 18/05/2010 20:04
- Location: BD
#5938 Re: juga 1950.-1990.
Hm...mlako u poređenju sa Alenom, a ja bih tu stvar da čujem od Tife...Tifa ima i živac i emociju za ovu pjesmu, Predin... i ne baš.uglavnomja wrote:¤ jelena ¤ wrote:ST11 wrote:@¤ jelena ¤ , nema na cemu
Zoran je sigurno najveci Slo. pjesnik osamdesetih godina proslog stoljeca (njegovi tekstovi su bili tada puni dvoumnih poruka i cesto ti treba vrijeme, da ih shvatis), ali je poslednjih godina ... kako da kazem, pa da me neko ne napadne ... napustila ga genijalno$t![]()
Slovenija je imala, i još uvijek ima, jaku ekipu kreativaca počev od Pankrta, preko Laibacha, Borghesie, Lačnog Franza... pa eto i do Predina danas...
Hm, Predin danas možda ''živi na račun stare slave'', više nego što nešto novo a kvalitetno stvara, ali...Lačni Franz je ogroman kapital, za čije stvaranje je Predin najviše zaslužan, pa mu se može...
Posljednje što sam upratila njegovo je saradnja sa onim kvartetom na tragu G. Reinhardta i... hm...
ne mogu baš reći da sam nešto mnogo uživala slušajući to...iskreno.
imao je neke projekte sa matijom dedicem
misljenje, odnosno poredjenje sa originalom
meni je ok, cak mi je i na neki nacin bolje od alena. za mene je dugme sa bebekom br. 1, sa tifom moglo je proci, ali sa alenom
I opet čujem isti peh kao sa pomenutim kvartetom: muzička pratnja predobra, a vokal....mlak u poređenju sa onim Predinom iz Ne mi dihat..., Naj ti poljub...i Praslovana...
Da li je do godina ili jezičke barijere u ovom slučaju ili nečeg trećeg - ne znam, ali nešto fali. A možda je i do mene...
-
Dino79
- Posts: 1217
- Joined: 05/02/2017 13:41
#5939 Re: juga 1950.-1990.
supercali wrote:89-e ja bio pionirlistopad wrote:1988 ili 1989, ne sjecam se tocno.¤ jelena ¤ wrote:Zna li neko koja je bila posljednja generacija pionira?
Ja sam mislio da je jos jedna generacija bila al eto ispadoh ja posljednja izgleda
- vazi
- Posts: 8853
- Joined: 07/04/2010 15:31
#5940 Re: juga 1950.-1990.
vrijedi procitati
http://www.6yka.com/novost/120077/ispov ... stari-most
http://brunoboksic.com/
Za dobrobit svih ljudi u BiH, ovaj mladić piše o tome kako se i zašto svi trebamo osloboditi nametnutih predrasuda koje smo naučili kroz rat, odgoj, okolinu, politiku i poštovati svoje sugrađane kako bismo živjeli u boljoj BiH
24-godišnji Mostarac Bruno Bokšić na svom je blogu brunoboksic.com objavio interesantnu ispovijest/ priču o tome šta nacionalizam uradi čovjeku i kako je nekad ranije mrzio 'one druge', 'drugačije' s kojima živi te kako se podvrgnuo ličnoj transformaciji.
Za dobrobit svih ljudi u BiH, ovaj mladić piše o tome kako se i zašto svi trebamo osloboditi nametnutih predrasuda koje smo naučili kroz rat, odgoj, okolinu, politiku i poštovati svoje sugrađane kako bismo svi zajedno živjeli u boljoj BiH.
Priču sa bloga Brune Bokšića donosimo u cijelosti:
Da, ovo je priča kako sam mrzio druge, kako sam prvi put prešao Stari most u 2. razredu srednje škole, kako sam pisao nacionalističke pjesmice pune mržnje prema Srbima i Bošnjacima.
Isto tako, ovo je priča o osobnoj transformaciji radi koje imam nadu i vjeru za bolju budućnost Bosne i Hercegovine.
Disclaimer- U dijelu ovog teksta ću iznositi svoja razmišljanja, stavove i nacionalističke retorike koje sam imao tijekom svoje mladosti. Molim te da tekst pročitaš do kraja i tek onda doneseš svoj sud.
GDJE SAM BIO U GLAVI…
U 1. srednje sjedim na starom MSNu i napišem pjesmicu kao status:
Gazi, gazi, kolji Srbe
One stare na vrbe
One nove na kolac
Ostale u Jasenovac
To mi je tada bila normalna stvar. Dođem kući iz škole i skoro svaki dan pustim sebi na CDu zabranjene domoljubne pjesme koje pjevaju o bombardiranju Beograda, dolasku Jure i Bobana, prelasku Drine i bacanju ljudi po rijekama.
Postojala je velika razina mržnje i prema Bošnjacima. Na “onu stranu” nisam prešao do kraja 1. srednje a od svakog Bošnjaka sam očekivao da će me zaklati. “Onu tamo stranu” sam zamišljao kao pustoš gdje na svakom ćošku stoje bradati ljudi koji znaju da sam ja Hrvat i jedva čekaju da me napadnu.
Šišanje na skoro ćelavo i pravljenje kukastih križeva na Farmvilleu su bili moj modus operandi. Deranje na Srbe i Bošnjake, odnosno u tom vrijeme za mene četnike i balije, je bila moja svakodnevnica. Ta mržnja sam bio ja i to sam obožavao. Mislio da život mora biti takav te da su ti drugi stvarno ološ.
Naravno da je naredni korak za mene bio učlanjenje u HDZ gdje sam bio pravo dobar i aktivan dok se iz iste nisam iščlanio zbog razlike u vrijednostima.
Mislim da shvaćaš sada kakva sam osoba bio, te da ne moram iznositi više stvari iz moje prošlosti. Idemo sada do toga kako sam ja došao do ovakvog mentalnog sklopa, kako su ovakvi ljudi danas većina u bosanskohercegovačkom društvu te kako se na koncu svi mi možemo promijeniti.
KAKO SAM DOŠAO DO TOGA…
Dijete koje je živjelo na zapadnoj strani grada Mostara, u čisto hrvatskoj, katoličkoj obitelji, odgajano u strahu od drugog, koje nikada nije vidjelo drugog Srbina ili Bošnjaka osim na TVu i na filmovima lako poprimi ovakav mentalitet.
Moji roditelji su super i neizmjerno ih volim i nisu me učili da mrzim, ali su me definitivno učili da se bojim.
Društvo u kojemu sam odgajan je bilo čisto hrvatsko, katoličko društvo gdje su svi ljudi sa kojima sam se družio bili takvi, gdje je razgovor starijih bio fokusiran na dnevnu politiku i galamu na one druge koji nam uništavaju život.
Društvo, u kojemu je bilo normalno mrziti druge je bilo društvo u kojemu sam odrastao.
Pokojni djed je imao slike ustaša po svojim zidovima i pričao mi je priče o njima kao herojima koji su branili Hrvatsku te kako je Jasenovac mjesto koje su ti tamo zaslužili jer su nekada prije oni isto radili nama.
Osveta je bila normalna stvar, kao i mržnja, strah i prijezir.
Prošli rat je gledan kao izdaja Bošnjaka i Srba prema Hrvatima kojima ti nikada ne smiješ okrenuti leđa jer znaš šta te čeka. Isto kao i prije, čim se okreneš, zabit će ti nož u leđa.
E sada zamisli ovakvo okruženje, od prijatelja do roditelja, deda i baba, rođaka i apsolutno čitavog društva unutar kojega se krećeš kao dijete i to sve zamisli kroz barem 16. godina kontinuiranog utjecaja.
I postao sam onakva osoba o kojoj sam ti pisao na početku teksta. Osoba koja mrzi, prezire, koju je strah i kojoj su uvijek krivi oni drugi. Time samo bio isti, isti kao i većina naše države te se ovakav nacionalizam puno lakše manifestirao u Mostaru nego bilo gdje drugo u Bosni i Hercegovini zbog toga što nema proste većine jednog, drugog ili trećeg naroda…
Nemoj misliti da je ovo jedinstven slučaj, ovo se događa svuda u Bosni i Hercegovini, u svakom narodu, u svakoj vjeri, u svakom gradu i u svakom selu.
TRANSFORMACIJA
Prvi put kada sam prešao na “onu stranu” bio sam 1. srednje i nisam dobio neko prosvjetljenje kako sam u zabludi, kako sam ja u krivu, kako tamo ti neki stvarno nisu tako loši.
Prvi put kada sam nogom stupio na “onu stranu”, dobio sam takav grč u stomaku da sam mislio kako ću se izvrnuti na sred ceste. Hodao sam i imao ogroman strah uopće pogledati ljude u oči jer će znati da sam Hrvat i ubit će me.
I taj strah je trajao. Naredni put kada sam prešao na “onu stranu” sam odveden na Stari most da isti vidim.
Ja, rođeni Mostarac, kojemu je trebalo 16 jebenih godina da vidi u svom gradu jedan od najljepših mostova na svijetu, simbol i status grada.
Eto šta ti nacionalizam uradi od čovjeka.
Ni tada se nisam osjećao bolje. Imao sam još uvijek onaj grč u stomaku.
Treći put kada sam prešao na “onu stranu”, bio sam malo sigurniji u sebe jer sam znao gdje idem i ti tamo ljudi nisu čekali iza ćoška sa ogromnim bradurinama da me zakolju jer sam Hrvat.
Pa stani, nije to moguće? Nešto ovdje ne štima. Opet prelazim na “onu stranu” i malo po malo onaj grč nestaje u stomaku. Osjećam se lagodno i normalno, čak što više, obožavam šetati Starim gradom!???
Koji kurac, šta se događa. Nešto nije dobro. Pa tamo su trebali biti ljudi koji će me napasti jer sam Hrvat a nisu.
U tom trenutku sve ono što sam 16. godina vjerovao da je istina, sve ono na čemu sam gradio svoju osobnost i karakter, pada u vodu i doživljavam takav raspad sistema. Jer što je sada istina, a što laž. Tko sam ja u svemu tome i kakvi su moji stavovi? Kako sada trebam gledati na čitavo društvo, a kako na sebe?
Zašto imam osjećaj da sam živio u nekom filmu gdje su me svi držali u nekoj zabludi. Zašto, zašto ,ZAŠTO?
Počnem se mijenjati. Počnem sebe više slušati, tražiti iskustva sa “tim drugima” kako bi sam spoznao istinu. Nisam dopuštao više da mi netko govori kako svijet izgleda. Odlučio sam sam, svojima očima, isti vidjeti i upoznati te tamo Srbe i Bošnjake. Kada sam shvatio da su to ljudi, isti kao i ja, neki puno bolji od mene, neki puno gori, došlo mi je da zaplačem…
TA KATARZA
Došlo mi je da zaplačem. Koliko sam samo ljudi povrijedio tijekom svih tih godina nacionalizma, mržnje, straha, prijezira prema drugima, sve kako bi na kraju shvatio da sam bio u jebenoj zabludi više od pola svog života.
Izašao sam kasnije iz stranke jer nam se ciljevi i vrijednosti nisu poklapale. Prestao sam mrziti i jedne i druge i treće te shvatio da je ljubav ta koja pomjera granica. Shvatio sam da svoj primjer mogu dijeliti sa ljudima, iako dosta teško jer kako danas priznati Arifu, Aleksi ili Sari da sam ih mrzio samo zato što su se tako zvali.
Kako to reći otvoreno i shvatiti kroz šta sam prošao, gdje sam bio i gdje sam sada.
AIESEC mi je ovdje beskrajno pomogao jer je omogućio prostor gdje sam mogao slobodno pričati o svojim strahovima i starim uvjerenjima. Prostor gdje sam mogao upoznati ljude iz Sarajeva i Banja Luke, prostor gdje sam sa istima mogao pričati i razmjenjivati iskustva.
U tim razgovorima shvatiš da pričaš sa ljudima.
Kako sada prihvatiti sebe znajući da sam od osobe koja je mrzila došla do toga da sam slavio Nove godine u Novom Sadu, da sam živio u Sarajevu godinu dana, da sam hodao sa Srpkinjama i Bošnjakinjama.
Korak po korak, ništa ne ide preko noći.
Došao sam danas gdje jesam jer sam prestao slušati ono što su mi svi govorili i otišao se sam uvjeriti u to kakav je svijet. Prestao sam biti podanik društva, vjerujući zdravo za gotovo kako je stanje takvo kakvo jest i kako se ne može promijeniti.
Može se i dok živim govorit ću kako se može kroz svoju priču!
Tako što sam prestao, napokon sam počeo.
A ti, jesi li i ti prestao?
Izvor brunoboksic.com
http://www.6yka.com/novost/120077/ispov ... stari-most
http://brunoboksic.com/
Za dobrobit svih ljudi u BiH, ovaj mladić piše o tome kako se i zašto svi trebamo osloboditi nametnutih predrasuda koje smo naučili kroz rat, odgoj, okolinu, politiku i poštovati svoje sugrađane kako bismo živjeli u boljoj BiH
24-godišnji Mostarac Bruno Bokšić na svom je blogu brunoboksic.com objavio interesantnu ispovijest/ priču o tome šta nacionalizam uradi čovjeku i kako je nekad ranije mrzio 'one druge', 'drugačije' s kojima živi te kako se podvrgnuo ličnoj transformaciji.
Za dobrobit svih ljudi u BiH, ovaj mladić piše o tome kako se i zašto svi trebamo osloboditi nametnutih predrasuda koje smo naučili kroz rat, odgoj, okolinu, politiku i poštovati svoje sugrađane kako bismo svi zajedno živjeli u boljoj BiH.
Priču sa bloga Brune Bokšića donosimo u cijelosti:
Da, ovo je priča kako sam mrzio druge, kako sam prvi put prešao Stari most u 2. razredu srednje škole, kako sam pisao nacionalističke pjesmice pune mržnje prema Srbima i Bošnjacima.
Isto tako, ovo je priča o osobnoj transformaciji radi koje imam nadu i vjeru za bolju budućnost Bosne i Hercegovine.
Disclaimer- U dijelu ovog teksta ću iznositi svoja razmišljanja, stavove i nacionalističke retorike koje sam imao tijekom svoje mladosti. Molim te da tekst pročitaš do kraja i tek onda doneseš svoj sud.
GDJE SAM BIO U GLAVI…
U 1. srednje sjedim na starom MSNu i napišem pjesmicu kao status:
Gazi, gazi, kolji Srbe
One stare na vrbe
One nove na kolac
Ostale u Jasenovac
To mi je tada bila normalna stvar. Dođem kući iz škole i skoro svaki dan pustim sebi na CDu zabranjene domoljubne pjesme koje pjevaju o bombardiranju Beograda, dolasku Jure i Bobana, prelasku Drine i bacanju ljudi po rijekama.
Postojala je velika razina mržnje i prema Bošnjacima. Na “onu stranu” nisam prešao do kraja 1. srednje a od svakog Bošnjaka sam očekivao da će me zaklati. “Onu tamo stranu” sam zamišljao kao pustoš gdje na svakom ćošku stoje bradati ljudi koji znaju da sam ja Hrvat i jedva čekaju da me napadnu.
Šišanje na skoro ćelavo i pravljenje kukastih križeva na Farmvilleu su bili moj modus operandi. Deranje na Srbe i Bošnjake, odnosno u tom vrijeme za mene četnike i balije, je bila moja svakodnevnica. Ta mržnja sam bio ja i to sam obožavao. Mislio da život mora biti takav te da su ti drugi stvarno ološ.
Naravno da je naredni korak za mene bio učlanjenje u HDZ gdje sam bio pravo dobar i aktivan dok se iz iste nisam iščlanio zbog razlike u vrijednostima.
Mislim da shvaćaš sada kakva sam osoba bio, te da ne moram iznositi više stvari iz moje prošlosti. Idemo sada do toga kako sam ja došao do ovakvog mentalnog sklopa, kako su ovakvi ljudi danas većina u bosanskohercegovačkom društvu te kako se na koncu svi mi možemo promijeniti.
KAKO SAM DOŠAO DO TOGA…
Dijete koje je živjelo na zapadnoj strani grada Mostara, u čisto hrvatskoj, katoličkoj obitelji, odgajano u strahu od drugog, koje nikada nije vidjelo drugog Srbina ili Bošnjaka osim na TVu i na filmovima lako poprimi ovakav mentalitet.
Moji roditelji su super i neizmjerno ih volim i nisu me učili da mrzim, ali su me definitivno učili da se bojim.
Društvo u kojemu sam odgajan je bilo čisto hrvatsko, katoličko društvo gdje su svi ljudi sa kojima sam se družio bili takvi, gdje je razgovor starijih bio fokusiran na dnevnu politiku i galamu na one druge koji nam uništavaju život.
Društvo, u kojemu je bilo normalno mrziti druge je bilo društvo u kojemu sam odrastao.
Pokojni djed je imao slike ustaša po svojim zidovima i pričao mi je priče o njima kao herojima koji su branili Hrvatsku te kako je Jasenovac mjesto koje su ti tamo zaslužili jer su nekada prije oni isto radili nama.
Osveta je bila normalna stvar, kao i mržnja, strah i prijezir.
Prošli rat je gledan kao izdaja Bošnjaka i Srba prema Hrvatima kojima ti nikada ne smiješ okrenuti leđa jer znaš šta te čeka. Isto kao i prije, čim se okreneš, zabit će ti nož u leđa.
E sada zamisli ovakvo okruženje, od prijatelja do roditelja, deda i baba, rođaka i apsolutno čitavog društva unutar kojega se krećeš kao dijete i to sve zamisli kroz barem 16. godina kontinuiranog utjecaja.
I postao sam onakva osoba o kojoj sam ti pisao na početku teksta. Osoba koja mrzi, prezire, koju je strah i kojoj su uvijek krivi oni drugi. Time samo bio isti, isti kao i većina naše države te se ovakav nacionalizam puno lakše manifestirao u Mostaru nego bilo gdje drugo u Bosni i Hercegovini zbog toga što nema proste većine jednog, drugog ili trećeg naroda…
Nemoj misliti da je ovo jedinstven slučaj, ovo se događa svuda u Bosni i Hercegovini, u svakom narodu, u svakoj vjeri, u svakom gradu i u svakom selu.
TRANSFORMACIJA
Prvi put kada sam prešao na “onu stranu” bio sam 1. srednje i nisam dobio neko prosvjetljenje kako sam u zabludi, kako sam ja u krivu, kako tamo ti neki stvarno nisu tako loši.
Prvi put kada sam nogom stupio na “onu stranu”, dobio sam takav grč u stomaku da sam mislio kako ću se izvrnuti na sred ceste. Hodao sam i imao ogroman strah uopće pogledati ljude u oči jer će znati da sam Hrvat i ubit će me.
I taj strah je trajao. Naredni put kada sam prešao na “onu stranu” sam odveden na Stari most da isti vidim.
Ja, rođeni Mostarac, kojemu je trebalo 16 jebenih godina da vidi u svom gradu jedan od najljepših mostova na svijetu, simbol i status grada.
Eto šta ti nacionalizam uradi od čovjeka.
Ni tada se nisam osjećao bolje. Imao sam još uvijek onaj grč u stomaku.
Treći put kada sam prešao na “onu stranu”, bio sam malo sigurniji u sebe jer sam znao gdje idem i ti tamo ljudi nisu čekali iza ćoška sa ogromnim bradurinama da me zakolju jer sam Hrvat.
Pa stani, nije to moguće? Nešto ovdje ne štima. Opet prelazim na “onu stranu” i malo po malo onaj grč nestaje u stomaku. Osjećam se lagodno i normalno, čak što više, obožavam šetati Starim gradom!???
Koji kurac, šta se događa. Nešto nije dobro. Pa tamo su trebali biti ljudi koji će me napasti jer sam Hrvat a nisu.
U tom trenutku sve ono što sam 16. godina vjerovao da je istina, sve ono na čemu sam gradio svoju osobnost i karakter, pada u vodu i doživljavam takav raspad sistema. Jer što je sada istina, a što laž. Tko sam ja u svemu tome i kakvi su moji stavovi? Kako sada trebam gledati na čitavo društvo, a kako na sebe?
Zašto imam osjećaj da sam živio u nekom filmu gdje su me svi držali u nekoj zabludi. Zašto, zašto ,ZAŠTO?
Počnem se mijenjati. Počnem sebe više slušati, tražiti iskustva sa “tim drugima” kako bi sam spoznao istinu. Nisam dopuštao više da mi netko govori kako svijet izgleda. Odlučio sam sam, svojima očima, isti vidjeti i upoznati te tamo Srbe i Bošnjake. Kada sam shvatio da su to ljudi, isti kao i ja, neki puno bolji od mene, neki puno gori, došlo mi je da zaplačem…
TA KATARZA
Došlo mi je da zaplačem. Koliko sam samo ljudi povrijedio tijekom svih tih godina nacionalizma, mržnje, straha, prijezira prema drugima, sve kako bi na kraju shvatio da sam bio u jebenoj zabludi više od pola svog života.
Izašao sam kasnije iz stranke jer nam se ciljevi i vrijednosti nisu poklapale. Prestao sam mrziti i jedne i druge i treće te shvatio da je ljubav ta koja pomjera granica. Shvatio sam da svoj primjer mogu dijeliti sa ljudima, iako dosta teško jer kako danas priznati Arifu, Aleksi ili Sari da sam ih mrzio samo zato što su se tako zvali.
Kako to reći otvoreno i shvatiti kroz šta sam prošao, gdje sam bio i gdje sam sada.
AIESEC mi je ovdje beskrajno pomogao jer je omogućio prostor gdje sam mogao slobodno pričati o svojim strahovima i starim uvjerenjima. Prostor gdje sam mogao upoznati ljude iz Sarajeva i Banja Luke, prostor gdje sam sa istima mogao pričati i razmjenjivati iskustva.
U tim razgovorima shvatiš da pričaš sa ljudima.
Kako sada prihvatiti sebe znajući da sam od osobe koja je mrzila došla do toga da sam slavio Nove godine u Novom Sadu, da sam živio u Sarajevu godinu dana, da sam hodao sa Srpkinjama i Bošnjakinjama.
Korak po korak, ništa ne ide preko noći.
Došao sam danas gdje jesam jer sam prestao slušati ono što su mi svi govorili i otišao se sam uvjeriti u to kakav je svijet. Prestao sam biti podanik društva, vjerujući zdravo za gotovo kako je stanje takvo kakvo jest i kako se ne može promijeniti.
Može se i dok živim govorit ću kako se može kroz svoju priču!
Tako što sam prestao, napokon sam počeo.
A ti, jesi li i ti prestao?
Izvor brunoboksic.com
- ¤ jelena ¤
- Posts: 5157
- Joined: 18/05/2010 20:04
- Location: BD
#5941 Re: juga 1950.-1990.
ma bravo za Siddhartu, njih sam zaboravila, a odlični...Ommadawn wrote:Ne mi dihat za ovratnik - kad cujem, padam u nesvjest. Praslovan takodjer nije losa pjesma.¤ jelena ¤ wrote:ST11 wrote:@¤ jelena ¤ , nema na cemu
Zoran je sigurno najveci Slo. pjesnik osamdesetih godina proslog stoljeca (njegovi tekstovi su bili tada puni dvoumnih poruka i cesto ti treba vrijeme, da ih shvatis), ali je poslednjih godina ... kako da kazem, pa da me neko ne napadne ... napustila ga genijalno$t![]()
Slovenija je imala, i još uvijek ima, jaku ekipu kreativaca počev od Pankrta, preko Laibacha, Borghesie, Lačnog Franza... pa eto i do Predina danas...
Hm, Predin danas možda ''živi na račun stare slave'', više nego što nešto novo a kvalitetno stvara, ali...Lačni Franz je ogroman kapital, za čije stvaranje je Predin najviše zaslužan, pa mu se može...
Posljednje što sam upratila njegovo je saradnja sa onim kvartetom na tragu D. Reinhardta i... hm...
ne mogu baš reći da sam nešto mnogo uživala slušajući to...iskreno.
Videosex je takodjer super bend. "Ko je ubio gospodju Mjesec" i "Moja mama" su mi extra pjesme.
Od novijih njihovih bendova volim Siddhartu. Bas rasturaju i to kvalitetno.
Vlado Kreslin je takodjer odlican.
2227, Miladojka Youneed npr. Espagnol... itd...vrijedi spomenuti.
e, za tog Vladu K... nisam čula.
Nego da ne zaboravimo...
- Edin H.
- Posts: 53600
- Joined: 08/10/2004 22:36
- Location: Tirana
#5942 Re: juga 1950.-1990.
U kakvom je srodstvu Bruno sa Alenom Boksicem? 
- ¤ jelena ¤
- Posts: 5157
- Joined: 18/05/2010 20:04
- Location: BD
#5943 Re: juga 1950.-1990.
E, Bruno, dobro ti nama došao u klub naivnih izdajnika naroda svog i stranih plaćenika....
a budeš li sad mnogo često ponavljao kako se može i mora zajedno....i kako je sistem u kojem živiš fašistički ustrojen
te kao takav nije dostojan čovjeka - eto te i u klubu jugonostalgičara, komunjara i...na kraju....orjunaša.
Srećno!
a budeš li sad mnogo često ponavljao kako se može i mora zajedno....i kako je sistem u kojem živiš fašistički ustrojen
te kao takav nije dostojan čovjeka - eto te i u klubu jugonostalgičara, komunjara i...na kraju....orjunaša.
Srećno!
-
ST11
- Posts: 785
- Joined: 09/03/2015 12:24
#5944 Re: juga 1950.-1990.
Sva cast svima, zaista poznajete kvalitetne Slo. bendove
. Samo bi naglasio, da je pjesma Moja mama od Videosexa u originalu izvodjena od nasih prvaka "brzog" panka po imenu Idrijske kuzle, koji nisu opce poznati ni kod nas, ali za old punk farts su institucija.
Evo Vahida (na kratko, Vahid zaljubljen u Slovenku, sta ocu nije po godu
)
Dokumentarac o Kuzlama.
Evo Vahida (na kratko, Vahid zaljubljen u Slovenku, sta ocu nije po godu
Dokumentarac o Kuzlama.
-
Novak20
- Posts: 15239
- Joined: 11/02/2014 18:55
- Location: Taboo(t) teme i brisani postovi
#5945 Re: juga 1950.-1990.
Godišnjica smrti Josipa Broza Tita


-
KENJAC
- Posts: 4603
- Joined: 26/12/2006 13:10
#5946 Re: juga 1950.-1990.
Na danasnji dan prije 37 godina , na Klinickom Centru u Ljubljani, prestalo je da kuca srce jedinog mog komandanta.
Druze Stari, dvije ti stvari necu oprostiti. Prvo , sto ne zavrsi zapoceto sa Golim Otokom! Drugo , sto si umro mlad, sto ne pozivi barem do moje penzije.
Sve ostalo si uradio , nebi ni ja bolje! Hvala ti , komandante !
Druze Stari, dvije ti stvari necu oprostiti. Prvo , sto ne zavrsi zapoceto sa Golim Otokom! Drugo , sto si umro mlad, sto ne pozivi barem do moje penzije.
Sve ostalo si uradio , nebi ni ja bolje! Hvala ti , komandante !
-
Innovation
- Posts: 4229
- Joined: 23/03/2011 11:58
#5947 Re: juga 1950.-1990.
Novak20 wrote:Godišnjica smrti Josipa Broza Tita
Najljepse godine mog zivota.
-
Novak20
- Posts: 15239
- Joined: 11/02/2014 18:55
- Location: Taboo(t) teme i brisani postovi
#5948 Re: juga 1950.-1990.
Innovation wrote:Novak20 wrote:Godišnjica smrti Josipa Broza Tita
![]()
Najljepse godine mog zivota.
Ne samo tvog,
- listopad
- Posts: 800
- Joined: 18/10/2016 19:14
-
radostan dan
- Posts: 27324
- Joined: 31/01/2010 20:26
- Location: madera
#5950 Re: juga 1950.-1990.
E jebli sliku svoju...
A ne znam, vjerovatno je do mene..
...elem, od vas pateticara i josipovih bespogovornih idolopoklonika, gori su mi samo oni sa kojima bespostedno vodite bitku na ovoj temi...
Al dobro, uz vas sam, ta necu valjda uz njih...
, strucnjake sa travnickim indeksom,
kiseljackom.diplomom, budne strazare nacionalne misli i duha kako na forumu, tako i u drustvu...vizionare, politicke i ekonomske cudotvorce i slicno.
A ne znam, vjerovatno je do mene..
Al dobro, uz vas sam, ta necu valjda uz njih...
kiseljackom.diplomom, budne strazare nacionalne misli i duha kako na forumu, tako i u drustvu...vizionare, politicke i ekonomske cudotvorce i slicno.
