Vidim da se raspravlja o The Last Duel na dvije teme, čak nije prošlo ni bez uobičajene svađe.
Pa da vidimo o čemu se ovdje radi. Mene je film rasturio kad sam ga odgledao prvi put u kinu. Rasturio me još više drugi put. Slobodno mogu reći da je jedan od boljih Scottovih filmova, od prve do zadnje scene, pa preko svih ostalih komponenti.
Da li je Scottu trebala hrabrost da snimi ovakav film u današnjim društvenim okolnostima? Ne bih rekao.
Pod jedan, film je detaljno istorijski potkrijepljen. I, za razliku od Napoleona, Scott je što se toga tiče u ovom filmu u vrhunskoj formi. Neki mu prigovaraju nekoliko stvari, istina, ali sve je to poprilično nebitno za teme kojih se film dotiče. Da li ga je Francuz mogao napraviti na francuskom? Mogao je, ali kvalitetom ne bi bio ni blizu. Ovo odgovorno tvrdim.
Pod dva, za Scotta se može reći da je lično kreirao galeriju jakih ženskih likova u svojim filmovima. Glavni junak Aliena, recimo, je trebao biti muškarac, on je insistirao na ženi. Niko njemu ne može samo tako prikačiti mizoginiju. U holivudskim krugovima ga često zovu i feministom, i on ne bježi od tog epiteta.
Pod tri, niko u ovom filmu ne dovodi pretjerano u pitanje da li se silovanje desilo osim onoga koji ga je (navodno) počinio. Ovo u zagradi ne shvatati preozbiljno, pa me napadati. Muž joj vjeruje da je silovana. Ide se na suđenje. Sud ne može utvrditi fakte, osim ako lik kojeg glumi Adam Driver prizna. Sve kulminira time da se ide na drugo "suđenje", takozvani "trial by combat", gdje je u pravu (i pred sudom i pred Bogom i pred ljudima) onaj ko pobjedi u dvoboju. To je tada bila praksa u izumiranju, ali je u ovom slučaju dozvoljena.
Svejedno, treba uzeti u obzir još neke stvari. Žena je znala da rizikuje mnogo tvrdnjom da je silovana. Tada su bile rigorozne kazne za lažne optužbe. U njenom slučaju, da je njen muž izgubio dvoboj, i ona bi platila glavom. To je zato što se pobjednik dvoboja tada automatski posmatrao (i zvanično sudski proglašavao) kao onaj koji govori istinu.
Scottu isto tako treba odati priznanje da ne vodi publiku za ruku saguravajući im niz grlo ko je pozitivac a ko negativac. Poštuje svoju publiku.
Scott ovim filmom odaje veličanstven omaž velikom Kurosawi i njegovom Rashomonu, koji je bio čak i kompleksniji film što se tiče subjektivne prirode istine i pravde. Ništa loše u tome. Veliki reditelj se poziva na drugog velikog reditelja.
Završnim dvobojem on daje i omaž, istina manje očigledan, još jednom velikom režiseru, Sergiu Leoneu i njegovom Once Upon a Time in the West. Oba filma nekako poetično lamentuju za vremenima kada su muškarci rješavali nesporazume i pitanja časti klasičnim dvobojima, dovodeći pritom u pitanje koliko karakter pojedinca gubi napretkom društva, tj. sređenijom državom, sudovima, koji se ionako dosta često i danas bave subjektivnim istinama. Ili "istinama", itd. Najveći negativac u Leonevom filmu nije lik kojeg tumači Henry Fonda, nego onaj državi blizak biznismen koji raznim malverzacijama i kriminalom gradi prugu, da time zauvijek uništi društvo u kojem su pištolji, for better or for worse, određivali ko je u pravu.
Nekako mi se čini i da Scott cilja u tom pravcu, i odbija da nam prikaže Adama Drivera kao klasičnog negativca kojeg bi kao trebali da mrzimo bez postavljanja ikakvih pitanja. I pritom ne razmišljamo uopšte. Glavni negativac u tom filmu je lik kojeg glumi Ben Affleck. I to je možda taj potez koji razlikuje velike režisere od mediokriteta.
U svakom slučaju, The Last Duel je mene čak i iznenadio, a to je rijetkost u današnje vrijeme.
