Danasnji "feminizam"

[MarlboroGold]

https://www.thejakartapost.com/life/201 ... sier-.html

Koliko li je još ovakvih slučajeva kod #metoo... Deppa šutnuo Disney samo zbog optužbi i izgubio desetine miliona dolara, a vidjeće se hoće li DC šutnuti nju kad vide dokaze da je lagala... garant će sve biti gurnuto pod tepih.

"A woman can get a man arrested just with allegations.
A man has to gather evidence, file a court case, and try his best to convince as many people as possible (and more) to do vice versa.
Brie Larson gets away with hating white men, whilst a man who said the same about women/people of colour would be fired immediatly.

Yet women are oppressed." Apsurd.


Evo i trailer za novi Doom film. Doomguy, koji je simbol Doom serijala, pretvoren u Doomgirl
Ovo kao da bi neko napravio Tomb Raider, a da umjesto Lare Croft glumi Larry Croft.

Kinda sums it up...
http://www.forbes.com/sites/erikkain/20 ... ecome/amp/

Činjenica je da seru i jedni i drugi i da ima pretjerivanja na obje strane. Ima i trollova, kao i botova. Film nije zaslužio 0 kao ocjenu... više je tamo negdje između 3 i 4, pa i 5 max. Dakle, prosjek. Ona je loše odglumila što sam na drugoj temi i konstatovao. Moglo i trebalo je puno bolje.

[Hakiz]

Koliko ja vidim, muškarci su počeli igrati po pravilima koje su žene uspostavile.

Da me neko pogrešno ne shvati, mislio sam ne igrati u korist žena, nego igrati koristeći metode kojima se žene služe, od podizanja tužbi, preko toga da se napada ne samo osoba nego i sve vezano sa njom, a to znači i kompanije za koje te osobe rade itd.

Tako i treba.

Ako ni zbog čega drugog, onda da se stvarne žrtve nasilja odvoje od atmosfere lova na vještice.

Zakoni fizike se neumoljivi, pa i zakon akcije i reakcije.

#metoo.

[tuzlak1212]

Sad cu tuzit za silovanje svaku bivsu koja je samnom raskinula.

[Bloo]

https://www.mreza-mira.net/vijesti/razn ... jena-zeni/

Abelova nagrada za matematiku prvi je put dodeljena ženi, Amerikanki Karen Uhlenbek, stručnjakinji za parcijalne diferencijalne jednačine, saopštila je Norveška akademija nauka.

“Karen Uhlenbek dobitnica je Abelove nagrade za 2019. godinu za rad na području geometrijske analize i teorije merila koja radikalno menja ‘atmosferu’ u matematici”, rekao je predsednik odbora Abelove nagrade Hans Munte-Kas.

“Njene teorije unele su revoluciju u dosadašnje shvatanje minimalnih površina, poput onih koje formiraju mehurići sapuna, kao i shvatanje opštih problema minimizacije u većim dimenzijama”, pojasnio je.

Karen Uhlenbek (76) je gostujuća naučnica na Univerzitetu Prinston i profesorka na Institutu za napredna istraživanja (IAS) u Sjedinjenim Državama.

Uhlenbek, rodom iz Klivlenda, “razvila je alate i metode globalne analize, koji će od sada biti deo alata svakog geometra i analitičara “, ističe se u objašnjenju Norveške akademije nauka.

Treba istaći i da je naučnica među vodećim kad je reč angažman na rodnoj ravnopravnosti u nauci i u matematici.

Abelova nagrada prvi je put dodeljena 2003. godine na osnovu predloga norveške vlade, s obzirom na nepostojanje Nobelove nagrade za matematiku.

Naziv je dobila po norveškom matematičaru Nilsu Henriku Abelu (1802-1829), a dodeljuje se za izvanredan doprinos na području matematike.

Zajedno sa istoimenom zadužbinom, uspostavljena je na 200. godišnjicu njegovog rođenja.

Osim priznanja, dobitniku se uručuje i novčana nagrada u iznosu od šest miliona kruna (oko 700.000 evra).

Uz Fildsovu medalju, koja se najboljim matematičarima sveta dodeljuje svake četiri godine, Abelova nagrada jedno je od najprestižnijih priznanja u svetu matematike.

Akademija dodeljuje nagradu na osnovu preporuke Abelovog odbora sastavljenog od pet svetski poznatih matematičara.

[triconja]

https://www.mreza-mira.net/vijesti/razn ... jena-zeni/

Abelova nagrada za matematiku prvi je put dodeljena ženi, Amerikanki Karen Uhlenbek, stručnjakinji za parcijalne diferencijalne jednačine, saopštila je Norveška akademija nauka.

“Karen Uhlenbek dobitnica je Abelove nagrade za 2019. godinu za rad na području geometrijske analize i teorije merila koja radikalno menja ‘atmosferu’ u matematici”, rekao je predsednik odbora Abelove nagrade Hans Munte-Kas.

“Njene teorije unele su revoluciju u dosadašnje shvatanje minimalnih površina, poput onih koje formiraju mehurići sapuna, kao i shvatanje opštih problema minimizacije u većim dimenzijama”, pojasnio je.

Karen Uhlenbek (76) je gostujuća naučnica na Univerzitetu Prinston i profesorka na Institutu za napredna istraživanja (IAS) u Sjedinjenim Državama.

Uhlenbek, rodom iz Klivlenda, “razvila je alate i metode globalne analize, koji će od sada biti deo alata svakog geometra i analitičara “, ističe se u objašnjenju Norveške akademije nauka.

Treba istaći i da je naučnica među vodećim kad je reč angažman na rodnoj ravnopravnosti u nauci i u matematici.

Abelova nagrada prvi je put dodeljena 2003. godine na osnovu predloga norveške vlade, s obzirom na nepostojanje Nobelove nagrade za matematiku.

Naziv je dobila po norveškom matematičaru Nilsu Henriku Abelu (1802-1829), a dodeljuje se za izvanredan doprinos na području matematike.

Zajedno sa istoimenom zadužbinom, uspostavljena je na 200. godišnjicu njegovog rođenja.

Osim priznanja, dobitniku se uručuje i novčana nagrada u iznosu od šest miliona kruna (oko 700.000 evra).

Uz Fildsovu medalju, koja se najboljim matematičarima sveta dodeljuje svake četiri godine, Abelova nagrada jedno je od najprestižnijih priznanja u svetu matematike.

Akademija dodeljuje nagradu na osnovu preporuke Abelovog odbora sastavljenog od pet svetski poznatih matematičara.

Neka, samo otezavaj

[tuzlak1212]

Jel to Ajnštajnova žena

[triconja]

Jel to Ajnštajnova žena

Ja prvi put procito da joj je prezime ublehnek pa reko ja ublehe breco

[tuzlak1212]

Jel to Ajnštajnova žena

Ja prvi put procito da joj je prezime ublehnek pa reko ja ublehe breco

Ti procito

[Bloo]

Neka, samo otezavaj

A zamisli wonder child izmjedu topologije i kvantne teorije polja...

[славянин]

[triconja]

Jel to Ajnštajnova žena

Ja prvi put procito da joj je prezime ublehnek pa reko ja ublehe breco

Ti procito

Izbjegavam citat ali eto mora se nekad

[triconja]

Neka, samo otezavaj

A zamisli wonder child izmjedu topologije i kvantne teorije polja...

Boles, nego sta

[triconja]

I kolko ga je kosto taj vid protesta?

[tuzlak1212]

Ja prvi put procito da joj je prezime ublehnek pa reko ja ublehe breco

Ti procito

Izbjegavam citat ali eto mora se nekad

Citao bi i ja al znao sam za ovu Ublehu matematicarku odavno iz zivota

[insomnia78]

Chuck Norris je jednom otis’o na protest feministica. Vratio se sa ispeglanom kosuljom i sendvicem

[Bloo]

https://www.libela.org/vijesti/10184-za ... v-savjesti

by FAKTIV

Jučer smo cijeli dan razmišljale je li moguće da je ovo društvo toliko ogrezlo u ignoriranju prava i boli žena da u dubrovačkoj bolnici proglase da će ženi operaciju na unutarnjem organu napraviti bez anestezije. Razmišljale smo kako je postalo prihvatljivo da bolnica krši zakon prema kojem je dužna organizirati rad tako da priziv savjesti ne ometa rad zdravstvene ustanove, a ispašta žena na operacijskom stolu bez anestezije. Kako je postalo prihvatljivo da žena pati zbog toga što SVI anesteziolozi odbijaju raditi posao za koji su plaćeni? Razmišljale smo i o onima koji to dopuštaju, poput Ministarstva zdravstva i Hrvatske liječničke komore.

Pa smo prolistale posljednji broj 'Liječničkih novina', glasila Hrvatska liječnička komora. Naišle smo na članak s fotografija. I bilo nam je jasnije. Hrvatska liječnička komora sustavno radi na zagovaranju priziva savjesti. U tekstu "Prije novog zakona o prekidu trudnoće" Hrvatska liječnička komora pobačaj (potpuno neznanstveno) pozicionira kao sukob "pro-life" i "pro-choice" pokreta. A riječ daju samo liječnici članici Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (poredak riječi u nazivu društva jasno oslikava prioritete) i članici Upravnog odbora Europskog i Svjetskog saveza liječnika katolika, Jasenki Markeljević, koja u tekstu svojski brani pravo na odbijanje izvršenja legalnih medicinskih zahvata.

Liječnici Markeljević nije strano ni gostovanje na tribinama rame uz rame s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, niti objavljivanje svojih "razmišljanja" na Narod.hru, glasilu udruge U ime obitelji Željke Markić (https://bit.ly/2FBc8mY). Bila je na popisu 50 liječnika i liječnica kojie su javno podržali Karamarkovu Domoljubnu koaliciju (https://bit.ly/2OqbrzY). Ovdje možete pročitati njezine vjerske ekstremističke ideje o legalnom medicinskom zahvatu prekida trudnoće: https://bit.ly/2OqEbsd

O zagovaranju kršćanskih dogmi od strane Hrvatske liječničke komore govori i izvješće drugarica iz Znaj znanje s predavanja "Priziv savjesti - drama ili blagoslov" inicijative '40 dana za život' (inicijative koja ispred javnih bolnica maltretira pacijentice i stvara politički pritisak za zabranu pobačaja) održanog u Vukovaru. Predavanje je održala ginekologinja Mirjana Radan, a predavanje joj je bodovano od strane Hrvatske liječničke komore (HLK svojim članovima dodjeljuje bodove za ostvarenja u postupcima "trajne medicinske izobrazbe). Dakle, Hrvatska liječnička komora nagrađuje za bajanje o tome da je žena "što više rađa, sve ljepša" i o postabortivnom sindromu koji ne postoji, kojeg nema u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), ni u MSD priručniku dijagnostike i terapije i kojeg opovrgavaju relevantna recentna istraživanja.

Institucije ne brinu za živote žena i neće nas zaštititi. Strukovna udruženja aktivno rade protiv žena i promoviraju štetne i neznanstvene teorije. Za institucije ove zemlje nasilje prema ženama je "po pravilima struke". Zato se za svoja prava i živote moramo boriti same, kao što smo se i dosad borile i krvavo izborile prava koja nam pripadaju. Život ženama!

[wewa]

https://lolamagazin.com/2019/04/09/kad- ... ovih-zena/

Voda može samo malo da ublaži agoniju, jer otvara stare rane. A njih je puno, svuda. Ona se trza dok priprema večeru za svog muža, kćerku i dva sina. Sjeckati luk i čili je živo mučenje. Naročito kasnije, kad hranu jede rukama, jer ovdje nama ni kašika ni viljuški, a začinjeni kari je rasplače od bola.

Ovo je život tridesetogodišnje Pušpe Gandi (Pushpa Gandhi), koja živi na jugu Indije. Ona svoju porodicu prehranjuje ljušteći indijski orah.

“Život mi je uništen”, kaže dok sjedi na zemlji hrpa orahovih ljuski, u selu Pudhukupam, u državi Tamil Nadu, gdje radi. Ožiljke od kiseline nema samo na šakama, već i na rukama i licu.

Pušpa Gandi je nevidljivo lice prehrambene industrije koja utoljuje ogromnu glad Britanaca za indijskim orasima. Naime, u Velikoj Britaniji je samo 2016. pojedeno 17.000 tona indijskog oraha – za 35 odsto više nego 2012. godine.

Otkud tolika pomama za indijskim orahom? Prvo, sve više ljudi koji se okreću isključivo veganskoj ishrani je doveo do toga, a indijski orah u tom slučaju ima višestruku primjenu – od energetksih šejkova, do namaza i salata, pa sve do veganske alternative mlijeku, siru i pudingu. Uz to, indijski orah je bogat izvor proteina, magenzijuma, kalijuma, gvožđa i cinka, a monozasićene masne kiseline su linija odbrane od kardiovaskularnih oboljenja.

Međutim, rijetki u svemu tome razmišljaju kako indijski orah dospijeva u naše prodavnice i u naše kuhinje. Ovi plodovi, koji se prerađuju u Indiji i Vijetnamu, se ručno ljušte. Plod ima dva sloja tvrde ljuske, između kojih se nalaze kardol i anakardinska kiselina – supstance koje nagrizaju kožu i izazivaju teške opekotine, piše Emili Klark (Emily Clark), novinarka britanskog Daily Mail-a.

Indijski orah uglavnom ljušte žene. Najčešće bez rukavica, jer tako ubrzavaju rad, a brzina je za njih jako bitna jer ona određuje koliko će biti efikasne u svom poslu pa, shodno tome, i kolika će im biti dnevna zarada.

Opekotine i ožiljci od kiselina, i to ne samo na dlanovima, nego i na rukama i licu, su životna stvarnost za više od 500.000 radnika u Indiji zaposlenih u manufakturama ljuštenja indijskog oraha.

I Pušpa, kao i sve ostale žene koje obavljaju istovjetni posao, rade bez ugovora i plaćenog odmora, stalni prihodi im nisu garantovani, o penziji da i ne govorimo. Najmlađa djevojčica koja radi zajedno s Pušpom je 13-ogodišnja Suganti (Suganthi) Ramalingami, koja izostaje iz škole da bi radila.

Plodove uglavnom ljušte golim rukama, jer ni rukavice najčešće ne dobijaju, a ukoliko bi ih i dobile, vjerovatno im ne bi pretjerano bile od koristi. Naime, rukavice bi usporile proces ljuštenja, a ove žene su plaćene po kilogramu oljuštenih plodova – cijelih osam centi!

Kad bol postane nepodnošljiv, tek tad zatraže ljekarsku pomoć, ali samo zbog toga što sve troškove liječenja snose same, dok Uma Džajamurti (Jayamurthi), medicinska sestra u lokalnoj bolnici Kudalore, kaže da često dolaze pacijenti koji su ostali bez jagodice prsta. U međuvremenu, ove žene nastoje da same ublaže svoje patnje i rane na rukama koje izgledaju kao zgarište.

Ali, to ne ide tako lako, jer ih i nakon višečasovnog iscrpljujućeg rada čeka briga o domaćinstvu, gdje su žene te koje i dalje kuvaju i brinu o djeci i mužu.

“Počinje da peče”, govori Pušpa nakon pet sati rada. “Kad poslije rada odemo kući i operemo ruke, pojaviće se potkožni čirevi. Potrebna je cijela sedmica da prođu, a onda se pojave novi.”

Pušpa dnevno zarađuje svega 200 rupija (oko tri evra), za oko 10 kilograma oljuštenih oraha. To nije dovoljno za život njene porodice. Ona i njen suprug, koji je zidar, često nemaju novca da izmire račune, pa pozajmljuju novac uz kamatu od 3%. Trenutno duguju 600 evra, pa Pušpa nastoji da tokom dana oljušti što više plodova. A to znači i veće rane.

Dobrotvorna organizacija “Traidcraft Exchange” prst upire u lanac kojim indijski orah dospijeva do evropskih supermarketa i kupaca, što trasira put basnoslovnoj cijeni ove namirnice, ali samo kada je kupujemo.

Istovremeno, srozava cijenu rada onih koji nam je takvu i serviraju, primoravajući kompanije da zapošljavaju jeftinu radnu snagu, uglavnom djecu i žene.

[MarlboroGold]

To je problem tih zemalja u kojima se ljudi bore za egzistenciju i slomiše se radeći za zapadne poslodavce i obično rade u nehumanim uslovima. Članak je samo slučaj jedne osobe, tj žene, ali je njih mnogo više. I muškaraca i žena i djece. Primjeri su još i nehumani uslovi prilikom rada na izgradnji stadiona u Kataru na 50+ stepeni za male pare, plivanje u deponiji smeća od elektronskih uređaja u Africi (koje avionima dolazi najviše iz zapadnih zemalja) u nadi da izvuku nešto što bi mogli prodati kako bi imali šta da pojedu taj dan, rad na raznim plantažama dan i noć za nikakve pare spavajući u štalama vlasnika, rad u kineskim fabrikama (recimo tekstil) po 20 sati dnevno sa očajnom dnevnicom i katastrofalnim uslovima itd.

[Connaisseur Karlin]

https://www.libela.org/vijesti/10184-za ... v-savjesti

by FAKTIV

Jučer smo cijeli dan razmišljale je li moguće da je ovo društvo toliko ogrezlo u ignoriranju prava i boli žena da u dubrovačkoj bolnici proglase da će ženi operaciju na unutarnjem organu napraviti bez anestezije. Razmišljale smo kako je postalo prihvatljivo da bolnica krši zakon prema kojem je dužna organizirati rad tako da priziv savjesti ne ometa rad zdravstvene ustanove, a ispašta žena na operacijskom stolu bez anestezije. Kako je postalo prihvatljivo da žena pati zbog toga što SVI anesteziolozi odbijaju raditi posao za koji su plaćeni? Razmišljale smo i o onima koji to dopuštaju, poput Ministarstva zdravstva i Hrvatske liječničke komore.

Pa smo prolistale posljednji broj 'Liječničkih novina', glasila Hrvatska liječnička komora. Naišle smo na članak s fotografija. I bilo nam je jasnije. Hrvatska liječnička komora sustavno radi na zagovaranju priziva savjesti. U tekstu "Prije novog zakona o prekidu trudnoće" Hrvatska liječnička komora pobačaj (potpuno neznanstveno) pozicionira kao sukob "pro-life" i "pro-choice" pokreta. A riječ daju samo liječnici članici Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (poredak riječi u nazivu društva jasno oslikava prioritete) i članici Upravnog odbora Europskog i Svjetskog saveza liječnika katolika, Jasenki Markeljević, koja u tekstu svojski brani pravo na odbijanje izvršenja legalnih medicinskih zahvata.

Liječnici Markeljević nije strano ni gostovanje na tribinama rame uz rame s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, niti objavljivanje svojih "razmišljanja" na Narod.hru, glasilu udruge U ime obitelji Željke Markić (https://bit.ly/2FBc8mY). Bila je na popisu 50 liječnika i liječnica kojie su javno podržali Karamarkovu Domoljubnu koaliciju (https://bit.ly/2OqbrzY). Ovdje možete pročitati njezine vjerske ekstremističke ideje o legalnom medicinskom zahvatu prekida trudnoće: https://bit.ly/2OqEbsd

O zagovaranju kršćanskih dogmi od strane Hrvatske liječničke komore govori i izvješće drugarica iz Znaj znanje s predavanja "Priziv savjesti - drama ili blagoslov" inicijative '40 dana za život' (inicijative koja ispred javnih bolnica maltretira pacijentice i stvara politički pritisak za zabranu pobačaja) održanog u Vukovaru. Predavanje je održala ginekologinja Mirjana Radan, a predavanje joj je bodovano od strane Hrvatske liječničke komore (HLK svojim članovima dodjeljuje bodove za ostvarenja u postupcima "trajne medicinske izobrazbe). Dakle, Hrvatska liječnička komora nagrađuje za bajanje o tome da je žena "što više rađa, sve ljepša" i o postabortivnom sindromu koji ne postoji, kojeg nema u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), ni u MSD priručniku dijagnostike i terapije i kojeg opovrgavaju relevantna recentna istraživanja.

Institucije ne brinu za živote žena i neće nas zaštititi. Strukovna udruženja aktivno rade protiv žena i promoviraju štetne i neznanstvene teorije. Za institucije ove zemlje nasilje prema ženama je "po pravilima struke". Zato se za svoja prava i živote moramo boriti same, kao što smo se i dosad borile i krvavo izborile prava koja nam pripadaju. Život ženama!

zasot nisu jednostavno napisale ABORTUS !?

[Connaisseur Karlin]

Medical abortion can be done using the following medications:

Oral mifepristone (Mifeprex) and oral misoprostol (Cytotec). This is the most common type of medical abortion. These medications are usually taken within seven weeks of the first day of your last period.

Mifepristone (mif-uh-PRIS-tone) blocks the hormone progesterone, causing the lining of the uterus to thin and preventing the embryo from staying implanted and growing. Misoprostol (my-so-PROS-tol), a different kind of medication, causes the uterus to contract and expel the embryo through the vagina.

If you choose this type of medical abortion, you'll likely take the mifepristone in your doctor's office or clinic. Then you will probably take the misoprostol at home, hours or days later.

You'll need to visit your doctor again about a week later to make sure the abortion is complete. This regimen is approved by the Food and Drug Administration (FDA).

Oral mifepristone and vaginal, buccal or sublingual misoprostol. This type of medical abortion uses the same medications as the previous method, but with a slowly dissolving misoprostol tablet placed in your vagina (vaginal route), in your mouth between your teeth and cheek (buccal route), or under your tongue (sublingual route).

The vaginal, buccal or sublingual approach lessens side effects and may be more effective. These medications must be taken within nine weeks of the first day of your last period.

Methotrexate and vaginal misoprostol. Methotrexate (Otrexup, Rasuvo, others) is rarely used for elective, unwanted pregnancies, although it's still used for pregnancies outside of the uterus (ectopic pregnancies). This type of medical abortion must be done within seven weeks of the first day of your last period, and it can take up to a month for methotrexate to complete the abortion. Methotrexate is given as a shot or vaginally and the misoprostol is later used at home.
Vaginal misoprostol alone. Vaginal misoprostol alone can be effective when used before nine weeks of gestation of the embryo. But vaginal misoprostol alone is less effective than other types of medical abortion.

mayoclinic izvor , nema vise uobicjaenog rezanja na opercionom stolu !

[wewa]

https://net.hr/danas/hrvatska/stravicno ... enih-zena/

Nasilnici su, piše Jutarnji list, gonjeni prekršajno, kažnjavani iznimno blago, u jednom je slučaju žrtva kažnjena zajedno s počiniteljem, u drugom policija nije znala da je počinitelj već suđen za 28 nasilničkih djela, u trećem je sud odbio izreći zaštitne mjere jer počinitelj dan nakon nasilja više nije nasilan…

“U većini analiziranih slučajeva okidač za ubojstvo bila je odluka partnerice da napusti supruga te neadekvatna ili spora reakcija nadležnih tijela. Iako se radi o rizičnom faktoru najvišeg stupnja, vrlo rijetko nadležna tijela, pa čak i obiteljska okolina, shvaćaju ovaj signal kao ključan u zaštiti žrtve. Često i same najave ubojstva ili prijetnje ubojstvom od strane ubojica nisu dovoljne da bi se ozbiljno shvatile te da bi se na njih brzo i adekvatno reagiralo od strane policije. Ovakav stav nadležnih tijela i okoline ukazuje na nepostojanje društvene svijesti o opasnosti obiteljskog nasilja kao šireg društvenog problema”, zaključuje pravobraniteljica Ljubičić u svojem Izvješću za 2018. godinu, piše Jutarnji list

[wewa]

https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bo ... ama/332935

Prema Nacrtu Zakona o podršci porodicama s djecom u FBiH, primanje porodiljske naknade u Federaciji BiH za nezaposlene porodilje uslovljeno je time da li bilo koji član domaćinstva posjeduje motorno vozilo.

Na ukidanju te odredbe insistira zastupnica Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH Sabina Ćudić: „Ukoliko ste nezaposlene, Federalna vlada veže vaše pravo na porodiljsku naknadu za registrovano motorno vozilo u vašem domaćinstvu u kojem možda živite s vašom svekrvom, djeverom ili jetrvom. Na pitanje: 'Postoji li zemlja u Evropi u kojoj se pravo na porodiljsku naknadu veže za posjedovanje motornog vozila člana domaćinstva', koje sam uputila Vladi, dobila sam odgovor da ne postoji. Cilj takvih odredbi nije ništa drugo nego stvoriti privid socijalne osjetljivosti, da mogućnost naknade formalno postoji, ali da se u praksi sve učini da naknade ne dođu do onih kojima su najpotrebnije. Mnogo bi logičnije bilo, recimo, vezati plate premijera i ministara za neposjedovanje službenih vozila.“

Ćudić je danas u proceduru uputila niz amandmana na Zakon o podršci porodicama s djecom u FBiH, koji uklanjaju ovu, ali i druge neodržive odredbe i uvode nešto novo: „Amandmanima sam predvidjela i osnivanje Porodičnog fonda FBiH iz kojeg bi se vršile isplate porodiljskih naknada u saradnji s kantonima, a ne isključivo od strane kantona kako to ovaj zakon, nažalost, predviđa“, rekla je Ćudić.

[wewa]

https://lolamagazin.com/2019/04/12/znat ... struaciju/

Da li znate da radnice u jednoj fabrici u Srbiji moraju da nose crvene trake oko ruke kad imaju menstruaciju, da bi “se vidjelo koja je manje produktivna, što je tim danima tipično za žene”?

“Ako idu više od dva puta u WC moraju da donesu lekarska uverenja da su bolesne, ili ako imaju žene mesečnu menstruaciju, moraju da prijave šefovici, jer su one tad manje produktivne, ili da nose crvenu traku na ruci”, ispričala je na jednom okruglom stolu u Subotici Vesna Đorđević iz Zrenjanina.

Možda i znate koliko su male plate u fabrikama, trafikama, pekarama, omladinskim zadrugama, zanatskim radnjama; fizički težak i iscrpljujuć smjenski rad sa malo slobodnog vremena, nesigurni uslovi koji zavise i od ličnosti poslodavca i prave razliku u tome da li će radno mjesto biti malo plaćeno, ili malo plaćen pakao.

Zašto u istom pogonu, na istom poslu, muškarci dobijaju zaštitu na radu i sistematski pregled, a žene ne? Ako se pitate što onda tamo ostaju, neka promjene posao i riješena stvar – sjetite se gdje i kako živimo.

Publikacija „Žene govore”, koja je dostupa i na OVOM LINKU, nastala je odabirom priča žena koje su prikupile i same radnice, članice ROZA udruženje za radna prava žena iz Zrenjanina, Vesna Đorđević i Milica Lupšor, pobunjene radnice.

Obilazeći Srbiju, one su prikupile zastrašujuće i potresne priče koje su svakodnevica radnica širom Srbije, ali ne samo to – one im i pomažu da riješe ove probleme.

Ovo su samo neke od tih priča:

“Radila sam tri godine u pekari kao čistačica. Čistila sam svaki dan po četiri- pet sati za 5.000 dinara i jednu veknu hleba. Dešavalo se da ne dobijem ni taj hleb, jer nije ostalo, sve se proda. Kada sam se razbolela, on je našao drugu ženu, i ja sada nemam nikakvih prihoda.”

“Radim u jednom javnom preduzeću, i treba mi još tri godine do penzije, a svakodnevno se borim sa mobingom, u stvari sa psihičkom torturom od strane direktora , koje traje već duži period. Naime, bila sam sekretarica direktora koji je politički postavljen na to radno mesto. Kako se politička situacija menjala, tako je i on smenjen, pa čak i priveden u policijsku stanicu, a od mene su, kao odgovornog lica, traženi određeni dokumenti, koje je policija odnela. Opet se promenila politička klima u našoj lokalnoj sredini i opet je postavljen taj direktor. Tada kreće moja Golgota…”

“Razvedena sam, imam dvoje dece, a muž odbija da plaća alimentaciju. Radim u jednom Supermarketu, iako sam bolesna, jer su samo tu hteli da me prime, kao pomoćna radnica. Nosim teške gajbe, istovaram kamione koji donesu robu, pa kada se ukočim, odem do Hitne, primim injekciju, i vratim se da nastavim. Ne smem da tražim lakše radno mesto, jer će mi onda možda dati otkaz, a šta ćemo da radimo moja deca i ja ako ostanem bez posla..”

“Ja sam radila kao čistačica u *, i dobila sam otkaz jer sam nosila pocepane pantalone. Morala sam, imam dve ćerke, i bilo mi je važnije da njima kupim, nego sebi. Pošto sam samohrana majka, od moje plate smo jedva sastavljale kraj sa krajem, i nije mi ni na pamet palo da ću zato što nosim stare pantalone mojih kćerki dobiti otkaz. Da su mi bar rekli, ja bih nekako kupila i sebi, snašla bih se nekako, a sada smo socijalni slučaj.”

Radna žena danas ustaje sa strahom i liježe sa strahom: da li će izgubiti posao, da li će dan na poslu proteći bez stresa i ponižavanja, da li će plata biti na vrijeme, da li će moći djeci da plati užinu, da li će preživjeti sa tako malo novca do sljedeće plate… Na poslu, kako M.M. Stevanović piše za Danas, ćuti i trpi, kod kuće je opet čeka posao oko spremanja hrane, čišćenja, brige za djecu…

Hrabre žene, ne samo ove koje su progovorile za publikaciju “Žene govore”, svakako zaslužuju više medijske pažnje, makar na nivou prepoznavanja problema.

“I zaista nije jednostavno usprotiviti se, reći: dosta je, ovo više ne može ovako, kad upravo ta rečenica u društvu koje se načelno vodi kao društvo slobode govora može dovesti do gubitka šanse da se zadovolje osnovne ljudske potrebe. Drugim rečima, do srži istinit iskaz ugrožena sam i trpim ozbiljne posledice može vam do srži ugroziti život”, kako je u tekstu Hrabre žene napisao Miloš Janković.

[wewa]

https://lolamagazin.com/2019/04/24/kako ... -sukobima/

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UN) je usvojio Rezoluciju UN-a o seksualnom nasilju u ratnim sukobima.
Priredila: Jelena Pralica

Ipak, usvojen je ublažen tekst rezolucije, koja je tako lišena suštine, a nakon što su Sjedinjene Američke Države (SAD) ZAPRIJETILE VETOM u slučaju da ne bude prihvaćen zahtjev za određenim promjenama u dokumentu!

Predstavnici SAD su, naime, tražili da se iz teksta rezolucije, koju je predložila Njemačka, ukloni pasus koji se odnosi na reproduktivno i seksualno zdravlje, tačnije, tiče se nužnog obezbjeđivanja ukupne pomoći žrtvama seksualnog nasilja, pa i kroz klinike za reproduktivno zdravlje i planiranje porodice.

SAD snažno posvećene sprječavanju seksualnog nasilja u sukobima i privođenje pravdi odgovornih, ali da ne mogu prihvatiti referencu “seksualno i reproduktivno zdravlje” zato što ne podržavaju niti promovišu abortus.

Inače, odluka Vrhovnog suda iz 1973, kojom je utvrđeno da američki Ustav štiti pravo žene na pobačaj sve do trenutka kad fetus može sam opstati izvan maternice, decenijama je u središtu političke, pravne i etičke rasprave u američkom društvu. Dolaskom Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću te konzervativnog kongresa ponovno su oživjeli pritisci za kriminaliziranje abortusa. Tramp se, naime, zalaže za zabranu pobačaja u najvećem broju slučajeva i prijeti da će uskratiti savezno financiranje onima koji pružaju zdravstvene usluge a izvode pobačaje.

[wewa]

Države bez abortusa: U krvi umiru po podrumima
Parlament Alabame izglasao je zakon koji će potpuno zabraniti abortus u toj američkoj državi.
Redakcija

Foreign Policy navodi da su prosvjednice ispred državnog parlamenta na to odgovorile noseći krvavo crvene halje poput onih iz distopijske novele Margaret Atwood “Sluškinjina priča” u kojoj je rađanje djece sasvim pod kontrolom države. Protivnici ovako restriktivnih zakona o abortusu zapravo ne moraju posezati za fikcijom za pronaći primjere onoga do čega takvi zakoni mogu dovesti.

Desetljećima je komunistička Rumunjska bila primjer katastrofalnih posljedica potpune zabrane abortusa. Rumunjski predsjednik Nicolae Ceausescu 1966. je zabranio i abortus i kontracepciju kako bi potaknuo natalitet. Kratkoročno to je djelovalo tako da je broj djece koje su rađale Rumunjke skočio sa 1,9 na 3,7.

No, ubrzo je broj novorođenih opet opao jer su žene pronašle načine kako da zaobiđu zabranu. Bogate žene iz gradova uspijevale su potkupiti liječnike kako bi im obavili abortus ili bi kontracepcijska sredstva prokrijumčarile iz Njemačke. One koje su na svojoj koži posebno osjetile posljedice zabrana, bile su siromašne i obespravljene skupine žena, kakve bi, upozoravaju oni koji traže da se zabrane ne uvedu u Alabami, to isto mogle početi trpjeti u SAD.

Kao za posljednjim sredstvom, Rumunjke su posezale za pobačajima kod kuće. Procjenjuje se da je do 1989. nakon takvih priručnih abortusa poumiralo čak 10.000 Rumunjki. Pravo broj umrlih žena mogao bi biti čak i puno viši, jer su se takve stvari držale u potpunoj tajnosti, zato što su i ženama koje su tražile način da pobace i onima koji su im u tome pomagali, prijetile višegodišnje zatvorske kazne ako bi ih se uhvatilo. Smrtnost rodilja vinuo se u nebo, od 1965. do 1989. se udvostručio.

“Ponekad žena nije mogla reći čak niti suprugu ili najboljoj prijateljici da namjerava pobaciti, jer bi ih već i to što znaju moglo dovesti u opasnost”, kazala je FP-u Irina Ilisei, akademska istraživačica i suosnivačica Front Association, rumunjske feminističke skupine i internetske stranice Feminist Romania.

“Mnogim ženama seksualnost je bila predmet straha, a ne dio života u kojem se može uživati”, rekla je Ilisei.

Druga posljedica rumunjske zabrane abortusa bilo je to da su stotine tisuća djece završile u državnim sirotištima. Kad je komunizam u Rumunjskoj pao 1989, procjenjuje se da je po prljavim sirotištima pronađeno 170.000 djece. Ona su do tada bila skrivena od pogleda javnosti, a onda su svijet preplavile slike djece koja su bila samo kost i koža, od kojih su mnoga bila premlaćivana i zlostavljana. Neka su naprosto bila ostavljena prikovana za metalne okvire kreveta.

Na kraju je ispalo da rumunjski zakoni uopće nisu doveli do dramatičnog povećanja stanovništva.

“Zabranjivanje abortusa neće dovesti do toga da žene imaju više djece. Ako je cilj da se stvori više života i da se više ljudskih života zaštiti, ovo nije sredstvo kojim se treba služiti”, kazala je Maria Bucur, profesorica povijesti na Sveučilištu Indiana.

Ona je rođena i odrasla u Rumunjskoj, te je i sama proizvod zabrane abortusa nakon što njena majka u dva navrata nije uspjela prekinuti trudnoću. Dan nakon što je parlament Alabame izglasao zakon, u srijedu, guvernerka Alabame Kay Ivey potpisala je najrestriktivniji zakon o abortusu u SAD-u, kojim se abortus zabranjuje u svakom trenutku trudnoće, a liječnicima koji bi to prekršili, prijeti doživotnim zatvorom.

Zakon u Alabami ide još i dalje od komunističke Rumunjske, koji je barem dopuštao iznimke u slučaju silovanja, incesta, urođenih defekta. Zakon u Alabami abortus dopušta samo u slučaju da je ugroženo zdravlje žene. U Alabami barem nije uvedena zabrana kontracepcije, kao što je bio slučaj s Rumunjskom.

No, Trumpova administracija posegnula je za kontrolom rađanja 2017. kada je dopustila poslodavcima da svojim zaposlenicima odbijaju pokriti taj dio zdravstvenim osiguranjem ukoliko to pravdaju svoj vjerskim uvjerenjima. Ovu odluku u siječnju ove godine izvan zakona su stavili nadležni sudovi.

Pravna bitka između sudova oko abortusa vrlo je izgledno da će se nastaviti, jer skupine koje se protive pobačaju nastoje progurati svoje zakone računajući da će s Vrhovnim sudom, koji je u sadašnjem sazivu izrazito konzervativan, imati podršku za njih. Riječ je o nova dva člana Vrhovnog suda što ih je imenovao Donald Trump. Samo ove godine već je desetak američkih država pokušalo uvesti zabranu abortusa nakon šestog tjedna trudnoće, odnosno, prije nego što većina žena uopće i shvati da su trudne.

Nedavno je Georgija je postala šesta država kojoj je to uspjelo i danas u SAD postoji već šest država u kojima je preostala po još samo jedna klinika u kojima se obavljaju abortusi. Ove zakone još uvijek mogu oboriti nadležni sudovi, no zagovornici zabrane abortusa nadaju se da će na kraju uspjeti doći do Vrhovnog suda kako bi tamo pokušali oboriti presedan iz 1973. iz slučaja “Roe protiv Wade” kojim je utvrđeno pravo na abortus.

Republikanac iz Alabame Terri Collins, jedan od sponzora zakona iz Alabame, za AK.com izjavio je: “Moj cilj s ovim zakonom, a mislim da je to cilj i svih nas, jest da srušimo ‘Roe protiv Wade’.” A i Trump je u svojoj kampanji iz 2016. obećao da će angažirati suce takvih stavova da se protive tom presedanu. Potvrđivanje konzervativnog suca Bretta Kavanaugha u listopadu 2018. potvrdilo je zabrinutost da bi se to moglo ostvariti. Pa ako bi se oko stava prema abortusu predomislio Vrhovni sud, bio bi to poticaj pojedinim državama u kojem smjeru da reguliraju ovo pitanje.

“Moramo uzeti u razmatranje dugoročne posljedice zakona poput ovih”, kazao je Charles Nelson, profesor pedijatrije na Harvardovoj medicinskoj školi i autor knjige “Rumunjska napuštena djeca”.

Počevši 2000, Nelson je ispitao utjecaj što su ga sirotišta u Rumunjskoj imala na djecu u postkomunističkoj Rumunjskoj. Utvrdio je da su mnoga od njih izrazito zaostala u razvoju, te da su imala posljedice na psihičkom zdravlju. Kod nekih od njih zatočeništvo u sirotištu imalo je čak posljedice na veličinu njihovih mozgova. Nelson je rekao da je Rumunjska bila opominjuća priča što se događa kad država ide kontrolirati reproduktivna prava. Novi zakon u Alabami postavlja pitanje i o tome kakve opcije država ostavlja onome tko nema mogućnosti prekinuti trudnoću, a utvrđeno je da fetus ima teške malformacije.

“Ima li država programe za preuzimanje skrbi o takvoj djeci i za podršku obiteljima?”, postavio je Nelson pitanje u intervjuu.

Kada se komunizam u Rumunjskoj napokon urušio u prosincu 1989, jedan od prvih poteza prijelazne vlade bio je da se ukine zakon o pobačaju. Rumunjska je i poslije ostala izrazito konzervativna zemlja, pa su se posljednjih godina obnovili zahtjevi za zabranom abortusa, u čemu prednjači utjecajna Pravoslavna crkva i druge vjerske skupine. Bucur ipak ne misli da će nova vlada pokleknuti pred takvim političkim pritiscima.

“Mislim da su sjećanja iz prve ruke još uvijek previše svježa kod previše glasača. Mislim da ne postoji niti jedan inteligentan političar koji bi dopustio da se to dogodi”, kazala je.

Ilisei je, pak, rekla da je zabrinuta time što dijelovi SAD, zemlje koju je Rumunjska nekoć gledala kao primjer za kojim treba ići, sada uvodi ovako restriktivne metode suzbijanja abortusa.

“Godine 1989. išli smo za time da izgradilo stabilnu demokraciju, pluralističko društvo, takvo u kojem su muškarci i žene jednaki, a SAD nam je bio glavni izvor inspiracije za to”, kazala je. “To više nije slučaj.”