dedomraz wrote:Svestrana pomoć Mate Šarlije Daidže
Tako Edo Arnautović i Ibro Hrelja iz Zelenih beretki 05.04.1998. potvrđuju da su „veliku pomoć u vrijeme kad je ona bila najpotrebnija dobili iz Hrvatske, od generala (Mate Šarlije) Dajdže. – Danas se to bagateliše, govori da je oružje stizalo iz ovih ili onih razloga (...) znam i to da bez te pomoći mi ne bismo mogli ništa“
O pomoći koju je bošnjačkom narodu pružio Dajdža piše i Nail Nožić – Pinca 10.12.1996.: „U potrazi za stalnim i pouzdanim izvorom snadbjevanja oružjem i dr. opremom, stupili smo u kontakt 1991. godine sa Dajdžom. Po nalogu Zikrije Đonko i rukovodstva SDA ja, Suad Ćupina i Sejo Čelebić odlazimo na prvi kontakt sa Dajdžom. Preko njega smo obezbjedili kontinuirano naoružavanje našeg naroda koje smo oružje, uz Dajdžino neposredno osiguranje, dostavljali rukovodstvu Reg. Odbora SDA, a oni su, po svom spisku, dijelili na Odbore i pododbore SDA, širom Hercegovine. Pored toga, znatne količine i dr. opreme, proslijedili smo za članove Patriotske lige i SDA BiH.“
Prema svjedočenju Ismeta Hadžiosmanovića u intervjuu za Slobodnu Bosnu od 19.05.1996. potvrđuje da Dajidža nije surađivao samo sa operativcima, nego i najvišim bošnjačkim dužnosnicima. Dr. Hadžiosmanović tako kaže: „Sva je filozofija bila kako dovući oružje iz Hrvatske i tu je ogromna uloga g. Dajdže. Njemu se dolazilo u njegov bunker. Njega su posjećivali svi – od Izetbegovića do Hasana Čengića, sa istim ciljem. Što više oružja, što više informacija, što više obavještajnih podataka. To je bio glavni punkt, najvažnije mjesto snadbjevanja.“
U intervjuu za Slobodnu Bosnu 19.04.1996. izričit je i jedan od osnivača Patriotske lige Kerim Lučarević: „Išli smo po oružje u Split, u Trogir, podijelili smo 3.600 automatskih pušaka, bez ijedne marke. To je bio jedan ogroman, strašan posao. Kad imate u vidu situaciju koja je tada vladala kod nas, da je bilo razbijeno Predsjedništvo, da je bila razbijena Vlada, da su se kadrovi rasuli, da je razbijen MUP“.
Zapovjednik Armije BiH Mirsad Ćatić Čuperak u intervjuu za Slobodnu Bosnu 30.05.1998. potvrđuje da je Dajdžino oružje stiglo i do Sarajeva: „Mate Šarlija (Dajidža) je naoružavao jednim dijelom Fikreta Prevljaka, a drugim dijelom Igman, preko Huseina Alića. (...) neosporno je da je Daidža naoružavao Igman.“
Da je oružje iz Hrvatske stiglo i u najzabačenije kutke Bosne i Hercegovine, potvrđuju i borci Armije BiH Mahir Muftić, Elvir Spahić, Sead Hodžić i Sead Vukas iz Goražda koji za Oslobođenje 19.06.1993. kažu: „A onda ovo sa Hrvatima – kako sad oni, koji su nam u prvim danima dobacivali oružje da bi mogli odbraniti Istočnu Bosnu, npr. HOS-ovci, ispadoše smrtni neprijatelji?“
Da je uloga Hrvatske u naoružavanju bila presudna, direktno potvrđuje i Alija Izetbegović u „Sjećanjima“: „Moj sin Bakir u isto vrijeme (kolovoz 1995.) trebao je krenuti kolima prema jednom vojnom aerodromu kod Pule u Hrvatskoj, odakle će poletjeti za Iran, transportnim avionom koji je dopremao oružje za Bosnu“.
https://www.dailymotion.com/video/x6lr1aa 
