Press TV: Počnimo bez okolišanja. Sirija, 30 000, 40 000 tisuća mrtvih u sirijskom sukobu i velik broj poginulih u bombaškim napadima, a ministri vanjskih poslova diljem Europe, kao i onaj u Ankari tvrde - Assad je gotov.
Escobar: Pa, govore da je gotov već dvije godine. To se neće dogoditi ili se neće dogoditi skoro. Poslovne elite u Aleppu i Damascu stoje iza režima.
Nema značajnijih promjena u vojnim, obavještajnim i sigurnosnim službama. Oni imaju oružje, kontroliraju sve velike gradove, čak i ako kontroliraju dvije trećine Aleppa, ali kontroliraju i poslovni centar u Aleppu. Oporba i 'Slobodna sirijska vojska' ili bande, nazovimo ih tako, pod svojom kontrolom imaju tek dijelove predgrađa.
Veći dio populacije, odnosno civilno stanovništvo se našlo u unakrsnoj vatri, a započelo je prosvjede prije dvije godine sa željom da se Sirija demokratizira, što je bilo njihovo legitimno pravo. Nakon dva do tri mjeseca, i prosvjede, i cijelu situaciju su preotele strane sile. Svi znamo koje; Francuska, Britanija, SAD, Turska, Saudijska Arabija i Qatar.
A ako pitamo Sirijce, govorim o sekularnim Sirijcima, pustimo sad sunite i šiite i njihove podjele, reći će vam 'mi znamo da su podjele u Siriji izmanipulirane izvana. Mi ne želimo represivni Basharov režim, ne želimo niti 'Slobodnu sirijsku vojsku', ne želimo ni Nacionalnu koaliciju i ne želimo one salafističke jihadiste financirane od Qatara i Saudijske Arabije, koji režu glave ljudima.'
Press TV: To je priča koju nećemo čuti iz korporativnih medija. No, ostavimo to po strani. Dakle, William Hague, državni tajnik za inozemne poslove Commonwealtha, Hillary Clinton u svojim zadnjim danima, ali ne od krvnog ugruška, nego kao državna tajnica, Washington, Pariz, London, svi ponovo i uvijek iznova se smješkaju. Što mislite, o čemu pričaju iza zatvorenih vrata?
Escobar: Pa, ovo je nametnuti rat od strane šest velikih partnera, a kojima je cilj destabilizacija ili 'balkanizacija' Sirije i širenje sukoba. No, sada su primijetili da su salafisti postali stvarna vojna snaga na terenu i sada imamo al Nusra Front, koja je produžena ruka al Qaide.
Press TV: Da li je Obama zaslužan što je al Nusra Front stavljen na listu terorista?
Escobar: Da, ali učinili su to tek prije nekoliko tjedana. Sjetite se da je H.Clinton uporno dvije godine ponavljala: 'Ne, ovo je legitimna, demokratska pobuna protiv zlog diktatora'. A zatim je odjednom državna tajnica otkrila da glavninu vojnih snaga na terenu čine salafistički 'sveti ratnici'.
Press TV: Da li je ona to odjednom otkrila ili je to znala čitavo vrijeme? Pa, oni imaju posebne službe zadužene za proučavanje tih stvari.
Escobar: Otkrila, ali uzmite to zakašnjelo otkriće kao promašaj stoljeća, no evo, State Department je napokon shvatio ono što je očigledno.
Svi znaju da su ljudi koji se bore, a posebno na sjeveru Sirije, na tursko-sirijskoj granici, zapravo irački zapovjednici. Vojni zapovjednici nisu Sirijci, već vojni zapovjednici s iskustvom u ratu u Iraku 2003., 2004., 2005., boreći se rame uz rame s al Qaidom i sunitskim pobunjenicima. Svoje su iskustvo prenijeli i Sirijcima. Danas, zajedno s al Nusra Frontom, broje oko 5000 boraca, većinom Iračana i Sirijaca.
Press TV: Ali danas u State Departementu sigurno kažu: 'Moramo paziti da nam se ne dogodi još jedan 11. 09'. Vi mislite da su nesposobni, jer su se previše upetljali s organizacijama povezanim s al Qaidom?
Escobar: Ne, nisu se upetljali, oni su ih neutralizirali i iskoristili za svoje ciljeve.
Press TV: No, nisu li pogriješili? H. Clinton je i sama izjavila da su pogriješili glede mudžahedina?
Escobar: Kroz prizmu američkog strateškog razmišljanja, ako pogledamo što se događalo u proteklih 30 godina, jednog dana si terorist, drugog borac za slobodu i to je uvijek promjenjivo. To ovisi o njihovom dnevnom redu u dijelu svijeta kojim se trenutno bave. Da li su to Afganistan i Pakistan, Srednja Azija, širi Bliski istok ili jugozapadna Azija. I upravo to se događa.Ljudi u Libiji koje je Gaddafi strpao u zatvor, npr., Abdlehakim Belhadj, slijedećeg dana je prozvan osloboditeljem Tripolija, a već slijedećeg šalje svoje snage u Siriju kako bi destabilizirao Bashara al Assada.
Press TV: Na određeni način, želite reći da SAD nisu ništa naučile iz 11. 09.?
Escobar: Naravno da nisu i ovo će im se razbiti o glavu. Žao mi je što sada nije sa nama moj veliki prijatelj, pokojni Chalmers Johnson, koji bi sada pisao svoju petu knjigu o povratnom udaru inspiriranu trenutnim događajima u Siriji i Libiji i što će se dogoditi nakon što naš prijatelj Brennan dobije posao u CIA-i, pod sjenom rata u jugozapadnoj Aziji.
Press TV: Da li nominacija Brennana znači kako predsjednik Obama eksplicitno podupire ovu vrstu nedvojbeno ilegalnog...
Escobar: Naravno da podupire, ali ovo je orahova ljuska, mrzim to umanjivati takvom usporedbom, ali to je etika Davida Petraeusa, koji je od CIA-e stvorio paravojnu formaciju, ne samo u Afganistanu i Pakistanu, u Jemenu, Somaliji i širom centralne Afrike, nego i u Siriji.
Press TV: Znači, jedina je alternativa boriti se protiv toga na razini državnih institucija, jer bismo mogli dobiti novu američku školu (Schools of the Americas), a znamo...
Escobar: Zanimljivo je što ste spomenuli Schools of the Americas , jer ja sam rođen i odrastao u Južnoj Americi i imam direktno iskustvo s američkom školom i što ona radi...
Press TV: Recite nam nešto o tome.
Escobar: U Brazilu, Argentini , u Čileu, Amerikanci su uvježbavali eskadrone smrti u diktatorskim vojnim huntama, koji su efikasno ubijali, no tada su još bili 'low tech'. Danas to isto mogu, ali birajući između komandosa ili dronova. U ono vrijeme česte su bile otmice i zatvaranja negdje na šest mjeseci, a zatim oslobađanje te osobe.
Press TV: Hugo Chavez je u Venezueli, uz pomoć ostalih zemalja iz Latinske Amerike, spriječio državni udar koji su podmetnule SAD. Barem on tako kaže.
Escobar: Da, 2002. godine. Trebalo mu je tri dana da spriječi taj državni udar. Ako želite razumjeti Chaveza, morate uzeti u obzir da on još uvijek razmišlja o tome što se dogodilo prije 10 godina. SAD su direktno pokušale destabilizirati demokratski izabranu vladu u Južnoj Americi, ali ovaj puta nisu uspjeli kao 1973., kada su ubili Allendea. Ovaj put ljudi su izašli na ulice i rekli : "Ovaj čovjek je naš predsjednik, on će to i ostati". Tri dana kasnije sve je bilo gotovo, no Washington još nije naučio lekciju.
)
