kakavdanakneiskustvu wrote:danas je 6 mjeseci
iskreno mi je zao sto ste prošli kroz to iskustvo
iz moje perspektive lagala bih kada bih rekla da vrijeme liječi sve, to je bol koja ne jenjava, samo čovjek nauči živjeti s njom
svako od nas je drugačiji i hvala Bogu na tome, zato mi nemoj zamjeriti kad kažem sljedeće, jer mogu govoriti samo iz svog iskustva
meni je prošla prva godina u poricanju, tek pred drugu godišnjicu sam shvatila šta sam prošla, ocepila sam i to me jako dugo držali...svi moji su već uveliko nastavili sa životom, novi životni izazovima, nove promiče u porodici, ja sam se osjetila potpuno samom, muž o tome nije nikada bio voljan razgovarati...na kraju sam tražila pomoć od psihologa koji izgleda nije u mom slučaju vidio ništa ozbiljno sem nagomilane boli i poslao me kući sa riječima sa ja nisam samo majka, nego i supruga, kćer, prijatelj, sestra itd...nisam ga tad razumjela, tek kasnije
budite jedno uz drugo, zajedno podijelite bol, ona će vjerovatno dugo ostati tu, ali vi pred sobom imate cijeli život, imate jedno drugo, nemate problema oko začeća i to je velika utjeha, maxi je dobro rekla, prošlo je 6 mjeseci, slobodno (ako su nalazi uredi ) se se bacite na posao pravlhenja drugog djeteta, nemojte dugo čekati...zato sam ja i pitala donosis li nam dobre vijesti...ate podršku nas ovdje i mi smo svi uz vas sa najboljim zelhama, samo hrabro naprijed, druge nema
