Sjecam se dana mladisti kada smo primiti u pionire.
Taj dan nije bilo nastave.
Svecano smo u pratnji roditelja, sa crvenom trouglastom maramicom i tamno plavim kapicama sa crvenom zvijezdom
na procelju, dosli u skolu.
U skolskom dvoristu poredali su nas u prve redove a iza nas stajali su ucenici starijih razreda pa dalje ucitelji i roditelji - uglavnom
nase veliko skolsko dvoriste bilo je toliko popunjeno da se raja iza ograde na cesti redala.
Skola u nasem kvartu skoro pa svake godine imala je za svaki razred po tri odjeljenja.
Prvo su direktor skole i par nastavnika odrzali svecani govor a zatim su stariji ucenici (kojima su predate nase maramice i kapice) prisli
povezali nam maramice,natakli kapice i onda smo svi novopeceni pioniri u jedan glas za nastavnikom ponavljali pionirsku zakletvu.
Poslije zakletve odrzat je odgojni govor o duznosti i ponasanju pionira.
Bio je to dan ponosnih roditelja I od radosti blistavih lica malih pionircica
