Ovu ću tezu produbiti u kontekstu Black swana - bar se tri (četiri, pet?) zasebna Labudova jezera odigravaju u filmu, u samoj glavnoj glumici, između glavne glumice i maestra, između glavne glumice i Mile... Ovi slojevi se recimo mogu odmah uhvatiti u prvom letimičnom gledanju Black swana, i onda u drugom gledanju se vidi još detalja i simbolike koja iznenađuje i osvježava, sloj po sloj. Eto zato ja volim Aronofskog (i još ponekehorion_bosona wrote: sigurno, kod takvih filmova nakon svakog naknadnog gledanja, uvidi se novi sloj price i nova sirina interpretacije... kojih cak ni sam autor, mozda nije bio svjestan tokom procesa stvaranja filma...
Lahko je biti dobar režiser, teško je biti dobar gledalac (po uzoru na Borgesovu misao o dobrim piscima i dobrim čitaocima).

