. Mislim da je uvaženi kolega Maystor izrazio začuđenost što SAA/saveznici forsiraju jug Alepa. S obzirom da su borbe još u toku i da se krajnji cilj ovih operacija može samo pretpostavljati, nazirati (enklave Fu'ah, Kafraya), ali ne i sasvim precizno predvidjeti, mislim da vrijedi ponoviti neke stvari i vratiti se u vrijeme uoči intervencije:
- SAA je početkom godine počela rapidno opadati a uoči intervencije se nalazila u defanzivnoj i inferiornoj poziciji na svim frontovima;
- prema svim dostupnim podacima antivladine snage su spremale velike ofanzive na više pravaca: Latakija, Hama, Homs, Dara i konačno Damask;
- tursko (od USA podržano) otvaranje granica i ohrabrivanje migratornih tokova je počelo da dodatno reducira provladino ljudstvo;
- nakon 4.5 godine krize i rata, sa nedostatkom vidne perspektive, sa velikim gubicima u ljudstvu i serijom poraza tokom 2015 godine, moral SAA je bio na kritičnom nivou;
UKRATKO: Moralno i brojčano devastirane, snage vlade u Damasku su iščekivale ofanzivna dejstva antivladinih snaga na svim bitnim pravcima, sa lošim moralom i slabim izgledima.
- U takvim, po Damask i njegove snage krajnje nepovoljnim okolnostima, otpočinje intervencija malobrojnih ali nesrazmjreno broju, vanredno efikasnih snaga RuAF, kako po planiranim ofanzivnim pravcima antivladinih snaga, tako po pravcima obnovljenih ofanzivnih dejstava ograničenog obima SAA (deblokada Kweirisa). Ta dejstva, kombinovana sa artiljerisjko-pješadijskim djelovanjem SAA/NDF na tlu, bila su dovoljna da privremeno odlože planirane ofanzive antivladinih snaga na više pravaca ali ne i da donesu stratešku prevagu u korist SAA, sasvim logično, što pokazuje primjer gubitka Moreka...
- Tada, IZNENADA I SASVIM NEOČEKIVANO počinje južna oluja ispod Alepa. Brz i silovit prodor (uglavnom savezničkih milicija) primorava stratege antivladinih snaga da svoje najjače snage povuku sa drugih frontova i preusmjere na jug Alepa... Nastaje vremenski vakuum u kome, daleko od kamera, dolazi do procesa revitalizacije SAA i svih njenih ljudskih, tehničkih i remontno-tehničkih (tenkovski zavod, Homs) kapacitetea. Dok se odvija proces revitalizacije, na scenu stupaju frakcije AQ (Nusra i ex AQ ISIL) koje presjecaju koridor Hama-Alepo. Kako oni, tako i ostale nevladine snage postaju meta vazdušnih snaga Sirije i RF i izlažu se nemilosrdnoj devastaciji iz vazduha, ali i sa zemlje, artiljerijom. Koridor je deblokiran, deblokiran je Kweiris, južno od Alepa savezničke snage dosežu autoput Hama-Alepo (vitalnu komunkaciju antivladinih snaga) a onda slijedi još jedna (izvjesno sasvim očekivana) kontraofanziva antivladnih snaga... Opet nemilosrdni udari iz vazduha i sa zemlje i opet pomak ka autoputu...
- Uporedo sa ovim dešavanjima u kojima ne ginu domaći lojalisti, dijelovi revitalizirane SAA prave vrlo značajne pomake u provinciji Latakija, istočno od Alepa (oko baze Kweiris), prema Palmiri i u gradovima Dara, Zor i Homs. Nakon dva i po mjeseca, možemo reći: antivladine snage više nemaju stratešku inicijativu ni na jednom frontu, ne mogu ni da sanjaju o ofanzivnim dejstvima na više pravaca, ako uopšte mogu i na jednom, a incijativa postepeno prelazi u ruke sirijske armije...
Svega toga ne bi bilo da nije bilo - vanredno lucidne - igre južno od Alepa, na terenu koji je idealan za avijaciju i artiljeriju, na kojoj se antivladine snage nemilosrdno i nepovratno troše.
UKRATKO: uvaženi kolega Maystore, jug Alepa je postao briljantno osmišljena vojna pozornica na kojoj se balans snaga iz ruku nevladinih snaga sistematski transferira u ruke SAA. Jug Alepa je nešto što će ući u anale vojnog intelekta. To je moje viđenje i odgovor na pitanje
"zašto baš tu, zašto baš to".
Pozzz!