Dozer wrote:pirpa wrote:
p.s... i nije ti fino sto preko stinu jurisnika iz X bbr pokusavas da predstavis kao da su zlocinci i koljaci, jos ih sa haverom @tempusarom pokusavas da izjednacis sa onima koji su nastali na zloj krvi.
Sve ti vec objasnih za prethodno, pa da se ne vrtimo u krug.
A za ovo... Opet ti kazem da nisi shvatio poentu tog pisanja. Niko nista nije izjednacio niti to pokusava, niti je to moguce. Svasta...
Poenta je u tome, i to bukvalno ovako kako pise:
Zlocin je zlocin, bez obzira ko ga je pocinio i pod kojim okolnostima. Nista vise i nista manje.
Ako neko djelo zakon definise kao zlocin, kakve tu veze ima ko ga je pocinio i u kojim okolnostima, pobogu?
Ako je neko zaklao nenaoruzanog zarobljenika, bilo da je vojnik ili civil, kakve veze ima ko je to pocinio? To je zlocin, i tacka.
--------
Sto se tice ovih rasprava oko raznih navoda raznih komandanata u njihovim knjigama, mislim da su besmislene.
Besmislene su tacno onoliko koliko su i besmislene sve lazi koje pisu u tim knjigama. A nije da u njima nema lazi. Ja mogu razumjeti zasto se sve to tako pisalo, i OK, ali nikako ne mogu prihvatiti da na istinu o necemu u cemu sam licno ucestvovao, pa ma sta to da je, klimam glavom na ono sto je neko napisao i sto s tim desavanjem ima samo djelimicne ili nikakve ili neke prenapuhane veze.
Papir trpi sve, i to svi mi znamo (bar se nadam da znamo). Ali, stavljati neciji papir iznad licnog iskustva gledanog vlastitim ocima, slusanog vlastitim usima i osjecanog na vlastitoj kozi, ja to ne mogu, pa neka se vrijedja i ljuti ko god hoce.
Istina moze biti samo jedna, uvijek i u svemu. Subjektivni dozivljaji su nesto drugo, naravno, i tu svako moze imati svoje "vidjenje" i misljenje, ali cinjenicno stanje je nesto sto niko ne bi trebao dovoditi u pitanje.
A danasnje cinjenicno stanje vezano za period o kojem pricamo je takvo da se normalnom covjeku, i stvarnim
aktivnim ucesnicima svega onoga, naprosto moze samo povracati...
Pogledajte samo spiskove "organizatora otpora"... A svi koji smo tada bili tu znamo kako je taj otpor zaista bio "organizovan"... Mozemo se lagati, pricati bajke i hvalospjeve, ali to nisu cinjenice koje odgovaraju istini.
Na tim spiskovima, a sto svi znamo i svi mozemo vidjeti, postoji cijela gomila ljudi koji ne da nisu nista radili, nego su se samo vrzmali po kojekakvim MZ i "stabovima", pri cemu su u vecini slucajeva vec tada bili clanovi stranke (ili su to postali naknadno), cime su zapravo "zasluzili" da dodju na taj spisak. Cim se zaista zapucalo, dosta njih se sakrivalo pod stolovima, u podrumima, ili su se brze-bolje uslihtali u kojekakve logistike, kabinete i sl.. Mnogi od njih su cak i zbrisali odavde vec u prvih 1-2-3 mjeseca rata. I sad svi oni treba da budu nagradjeni nekakvim "Medaljama otpora", sto ce za mnoge od njih biti samo jos jedan finansijski dodatak ionako dobro unovcenom "ratnom angazmanu". Oni koji zaista jesu nesto radili, fizicki doprinosili toj organizaciji, njih ogromnom vecinom nema na tim spiskovima. Cak ih nema ni u evidencijama UV i JOB.
Na ovo treba da se suti...? Zasto, tacno?
S druge strane, imamo daleko manje onih koji su zaista fizicki PRUZILI otpor u najodsudnijim momentima, ali ogromna vecina takvih je zaboravljena, gurnuta u stranu i na marginu, i o njima se suti ili se prica samo u nekim uskim krugovima i na nekim lokalnim obiljezavanjima. Zar po svim pravilima normalnog i postenog ne bi trebalo upravo oni koji su pruzili otpor da budu nagradjeni, a ne oni koji su ga, kao, "planirali i organizovali", a najcesce nisu prstom mrdnuli da bilo sta ostvare?
A svi oni prvi jedva cekaju da ovi drugi sto prije poumiru, kako ne bi mogli pricati o njima i njihovim "organizacijama i pruzanju otpora".
Znam ja da ce sad mnogi ovdje poceti sa standarndnim supljacima "kako ja nesto trazim". Ne trazim, niti mi treba. Iskreno - jebe mi se. Ali, necu ni sutiti na sve gluposti koje se rade. Ne radi sebe, nego upravo radi mase onih koji su zaista zasluzni, a sve ove danasnje "velicine", kao i ustanove, institucije i zakoni drzave za koju su dali dijelove tijela i svoju krv samo gledaju kako da ih gurnu sto dublje i dalje od sebe, u nadi da ce ubrzo umrijeti i prestati traziti bilo sta od drzave. Jadno i zalosno je to... cak odvratno.
Skontajte samo koliko se bivsih boraca ubilo za ove 23 godine od rata, i sve ce vam biti jasno, ako vec nije...
Ali, hajde... slobodno nastavite...