Vojni ciljevi — eliminacija političkog i vojnog rukovodstva, uništenje kapaciteta za proizvodnju i lansiranje balističkih projektila, neutralizacija Iranske ratne mornarice i sprječavanje razvoja nuklearnog naoružanja — moraju korespondirati sa željenim političkim ishodom. Međutim, taj ishod neprestano se mijenja.
Što se može zaključiti iz prvog tjedna rata Sjedinjenih Država i Izraela protiv Islamske Republike Iran? Na strateškoj razini, više je nego uočljiva nekonzistentnost između deklariranih sigurnosnih ciljeva Washingtona i njihove provedbe.
Strategija nacionalne sigurnosti iz prosinca 2025. kao prioritete američkog sigurnosnog angažmana prepoznaje zapadnu hemisferu i indopacifičku regiju. Međutim, u fokusu američke politike našao se Bliski istok i Iran kao neposredna prijetnja američkom narodu. Fokusiranje na iranski režim nije potkrjepljeno niti jednom ključnom obavještajnom procjenom.
Nema ni jednog dokaza da je Iran namjeravao napasti Sjedinjene Države. Ne postoji dokaz da je Iran sposoban razviti interkontinentalne balističke projektile kojima bi gađao Sjevernu Ameriku. Nisu pronađeni argumenti za tvrdnju da je Teheran blizu završetka nuklearnog oružja. U takvim okolnostima, postavljanje jasnog političkog cilja rata protiv Irana nije se ni moglo očekivati.
Može li Amerika izgubiti?
Vojni ciljevi — eliminacija političkog i vojnog rukovodstva, uništenje kapaciteta za proizvodnju i lansiranje balističkih projektila, neutralizacija Iranske ratne mornarice te sprječavanje razvoja nuklearnog naoružanja — moraju korespondirati sa željenim političkim ishodom. Međutim, taj ishod dosad se mijenjao nekoliko puta.
Sve to sliči na taktiku bez strategije ili “buku pred poraz”, kako to opisuje Sun-Tzu. Sjedinjene Države ne mogu biti vojno poražene, ali razaranje bez valjana opravdanja i jasna političkog cilja u konačnici predstavlja financijski i politički poraz. Primjer je američki angažman u Afganistanu.
Jasan je strategijski cilj Islamske Republike Iran: preživjeti američko-izraelsku agresiju. U političkom smislu to znači opstanak sadašnjeg režima uz očuvanje nacionalnog suvereniteta. Irancima je posve jasno da rat ne mogu zaustaviti tako da neprijatelju nanesu neprihvatljive vojne gubitke. Zbog toga im je primarni vojni cilj učiniti rat protiv Irana skupim i politički nepodnošljivim za Sjedinjene Države, Izrael i njihove neposredne saveznike. Sekundarni cilj je očuvanje operativnih sposobnosti Iranskih oružanih snaga i Islamske revolucionarne garde za obranu od moguće kopnene invazije.
Opet iluzija o tri dana
Prema nekim informacijama, Pentagon je predvidio da će kroz 72 sata od početka napada doći do promjene režima u Teheranu te da će novo vodstvo pristati na mir pod američkim uvjetima. Iako nema izravne potvrde takve tvrdnje, jačina i sastav snaga ukazuju na pretpostavku vrlo kratkog sukoba. U cijeloj regiji, zajedno s Izraelskim ratnim zrakoplovstvom, prikupljeno je više od šesto taktičkih borbenih zrakoplova. Prebaziranje strategijske bombarderske avijacije na uzletišta bliža bojištu ispočetka nije ni bilo planirano.
Operacija je provođena kao iz udžbenika. Počelo je s nekinetičkim napadom američkih kibernetičkih i svemirskih snaga na iranske sustave veze, prijenosa i obrade podataka. Cilj je bilo onemogućiti komunikaciju vojnog zapovjednog lanca i otežati prijenos i obradu informacija. Nakon toga uslijedio je iznenadni udar po gravitacijskom središtu neprijatelja, tojest po političkom i vojnom vodstvu. Uspješno je likvidiran vrhovni vođa i oko 49 visokopozicioniranih dužnosnika.
Bitka za prevlast u zračnom prostoru počela je paralelno s lovom na iranske kapacitete za lansiranje balističkih projektila. Već trećeg dana rata iranska protuzračna obrana prestala je funkcionirati kao ozbiljna prijetnja. Inače, sustav protuzračne obrane bio je temeljito degradiran još u lipnju 2025. godine i otad se nije uspio oporaviti.
Mornarica je izgubljena
Teret lova na iranske mobilne raketne lansere u velikoj mjeri preuzeli su borbeni dronovi. Potvrđeno je djelovanje američkih besposadnih letjelica MQ-9 Reaper. Laserski vođenim raketama AGM-114 Hellfire tuku po iranskim mobilnim lanserima. Dosad je potvrđen gubitak tri letjelice ovog tipa.
Prema izraelskim procjenama, uništene su ili onesposobljene dvije trećine iranskih kapaciteta za lansiranje balističkih projektila. Od 450 raspoloživih, izvan upotrebe je oko 300 kamiona s lansirnom rampom. Također, u napadu su uništeni raketni proizvodni pogoni u zapadnom dijelu Teherana, Garmdarehu i Šahri Džadidi Parandu.
Iran nije mogao spriječiti unišenje svoje mornarice. U zračnim udarima uništeno je oko 43 plovila, od kojih jedan nosač helikoptera i brod za lansiranje besposadnih letjelica. Kod Šri Lanke torpedirana je fregata Dena, ponos Iranske ratne mornarice. Od ratnog zrakoplovstva nije ostalo gotovo ništa, a što poleti, bude oboreno u zraku.
Mozaična obrana Irana
U prvih pet dana rata Izrael je napao 1000 ciljeva s oko 5000 navođenih ubojnih sredstva različitog kalibra. Za to im je trebalo oko 2000 borbenih letova. Pentagon nije izvijestio o utrošku ubojnih sredstva već je potvrdio napad na preko 3000 ciljeva u prvih sedam dana sukoba.
Situacija je dinamična i brojke se stalno mijenjaju. Međutim, trend nepobitno ukazuje na potpunu dominaciju američkih i izraelskih snaga u zraku i na moru. Pitanje je vremena i raspoloživih snaga i sredstava kad će biti uništeni ostali stacionarni ciljevi u Iranu. Ipak, postrojbe Islamske revolucionarne garde, kao i pripadnici milicije Basidž uglavnom su netaknuti. Revolucionarna garda prešla je na “mozaični” način vođenja i zapovijedanja. To je taktika razrađena za slučaj dekapitacije. Lokalni zapovjednici dobivaju punu samostalnost u odabiru načina i sredstva za obranu islamske revolucije. Također, većina objekata i jedinica regularnih oružanih snaga i dalje je operativna.
Ipak, činjenica da bi ovaj skupi rat mogao potrajati natjerala je Pentagon na prebacivanje dodatnih snaga taktičke avijacije, znatno masovnije uključenje strategijske bombarderske avijacije, kao i dopunu sustava zemaljske protuzračne obrane američkih baza u Perzijskom zaljevu.
Pritisak Arapa na Trumpa
Prema procjeni think-tanka iz Washingtona, jedan dan rata američke porezne obveznike trenutačno košta 891,4 milijuna dolara. Procjena je da bi, uz rast snaga i uključenje kopnene vojske, trošak dva mjeseca rata mogao biti između 40 i 95 milijardi dolara. Još ne postoji procjena troška i poslovnog gubitka zaljevskih država.
Iranski odgovor bio je očekivan. Udari balističkih projektila po Izraelu i američkim bazama u Zaljevu, kao i brojni napadi dronova-samoubojica po raznim objektima na Arapskom poluotoku. Poruka je vrlo jasna, stradanje Irana platit će i države koje udomljuju američke snage. Je li to pametna taktika ili ne, tek će se vidjeti. Međutim, pritisak zaljevskih država na Washington da okonča sukob sve je jači. Za to postoje mnogi razlozi.
Ako se aktualni rat usporedi s izraelsko-iranskim sukobom iz lipnja prošle godine, vidljiv je izostanak upotrebe besposadnih letjelica za napade na Izrael. Prošle godine oboreno je 99 posto Shaheda na putu prema Izraelu ili u njegovu zračnom prostoru; vjerojatnost presretanja balističkih projektila bila je 90 posto.
Dobra obrana od raketa
Prošle godine je u dvanaest dana rata lansirano 550 raketa, dok je u prvih pet dana ove godine Izrael gađan sa 745 balističkih raketa srednjeg dometa. Prvog dana Iranci su ispalili 350, a petog svega 40 projektila. Jedan od razloga pada vjerojatno je gubitak velikog broja mobilnih lansirnih uređaja. Međutim, treba računati i s ekonomiziranjem upotrebe ofenzivnih sredstava dalekog dometa.
Ovogodišnji postotak presretanja nije poznat. Uočljiva je međutim upotreba projektila s kazetnim bojevim glavama koje u kontejneru sadrže oko 80 manjih bombica. Presretanje ove vrste municije nakon otvaranja kontejnera gotovo je nemoguće.
Na arapske države lansirano je oko 470 balističkih raketa, od čega najviše na zaljevske zemlje. Od ukupno 186 raketa ispaljenih na Kuvajt, uspješno je uništeno 172, što je vrlo visok stupanj presretanja od 92 posto. Protuzračna obrana Katara oborila je 92 balistička projektila od 101 ispaljenog, što je gotovo ista vjerojatnost uništenja kao i u Kuvajtu.
Bez odgovora na dronove
Na Arapskom poluotoku raspoređeno je između 15 i 20 baterija MIM-104 Patriot i tri američka sustava THAAD. U Kuvajtu se nalazi sedam sustava MIM-104, a u Kataru njih šest, uz dva THAAD-a za presretanje balističkih projektila na velikim visinama. Zaljevska zemlje izvan su dometa balističkih projektila kratkog dometa. Procjenjuje se da je Iran raspolagao s 2000 raketa dometa 300 do 400 kilometara.
Intenzitet napada znatno je iscrpio rezerve raketa-presretača u zaljevskim državama. Ukupna godišnja proizvodnja iznosi oko tisuću komada ovog streljiva, što ni približno ne zadovoljava operativne potrebe svih korisnika.
Međutim, u zaljevskim državama još je kritična situacija s napadima iranskih dronova-kamikaza. U prvih pet dana ispaljeno je oko 2000 dronova-kamikaza tipa Shahed, od čega je veliki broj uspio proći. Problem je što zaljevske države uopće nemaju organiziranu integriranu obranu od napada dronova. Za tu svrhu nemaju dovoljno radarsko pokrivanje, a presretanje vrše izuzetno skupim raketnim sustavima zemaljske protuzračne obrane ili vođenim raketama zrak-zrak koje lansiraju lovci.
Gubitak radara-kapitalca
Primarni ciljevi iranskih napada u Zaljevu su američke baze, diplomatska predstavništva i postrojenja koja se koriste za podršku američkoj ratnoj mašineriji. Dosad je na poluotoku uništeno šest vrlo skupih i teško zamjenjivih radarskih postaja. Kapitalac među uništenim radarima je sustav AN/FPS-132 za rano upozorenje vrijedan 1,1 milijardu dolara. Radar se nalazio u zračnoj bazi al-Udeid u Kataru i bio je kralježnica američke proturaketne obrane u Zaljevu.
Napadi dronova na civilne hotele za Irance itekako imaju smisla. U nekim turističkim objektima boravili su američki vojnici, što je potvrđeno izvješćima o ranjavanju nekolicine pripadnika američke vojne sile. Udari po postrojenjima za preradu nafte i plina su pak simboličke prirode. Demonstrira je sposobnost uništenja gospodarstva zaljevskih država i nemogućnost Sjedinjenih Država da zaštiti svoje saveznike.
Udari upozorenje izvedeni su i po lokacijama naoružanih kurdskih skupina u Iraku, kao upozorenje da se ne miješaju u ovaj sukob. Učinak iranskih udara po Izraelu teško je procijeniti zbog manjka informacija. Međutim, uočljivo je neselektivno gađanje urbanih cjelina.
Predvidiv kraj
Iran je trenutačno sam, bez saveznika. Raspoloživi broj raketa svakim danom je sve manji. Taktika projiciranja regionalnog sukoba i negativnih posljedica na susjede vrlo je opasna taktika, pogotovo zato što na mala vrata u rat uvlače i europske države. Očito, Iran nema izbora. I bez toga, Amerikanci i Izraelci nastavit će neometano razarati političke, vojne i gospodarske ciljeve u Iranu.
Vrijeme završetka rata, ukupne troškove, materijalne i ljudske gubitke teško je predvidjeti. Međutim, način okončanja ovog oružanog sukoba vrlo je predvidiv: u jednom trenutku, Donald Trump proglasit će “pobjedu” kakvu svijet dotad nije vidio i opet će se sjesti za pregovarački stol.
Preuzeto sa:
https://www.telegram.hr/komentari/ameri ... red-poraz/
