Jedan od šehida kojem je danas klanjana dženaza u Kamičanima je Nazif Musić, a dijeleći njegovu priču Sudbin Musić je ocijenio da ona istovremeno govori o usudu jednog kolektiva.
– Nazifov otac Hajro rođen je u muhadžirluku u Turskoj. Hajrin otac Muho se i oženio u muhadžirluku sa Šekerom iz Janje. Golgotu su preživjeli tumarajući tužinom. Žal za Bosnom i Čarakovom natjerao ih je da krenu nazad – napisao je Sudbin.
Kako pojašnjava, priča o muhadžirima u Turskoj, a pogotovo o povratnicima iz Turske jedan je od neistraženih i nedovoljno zabilježenih detalja iz naše historije.
– Na putu iz Turske Muho mlad preseli na ahiret. Koliko znam negdje kod Skopja (ne znam tačno), a Šekera sa sitnom čeljadi dođe na golu ledinu, u tamo neko Čarakovo za koje nikada do udaje nije čula. Hajro je imao braću koja su se pomrla i rasula, kao i kod mog dida Hasana. Jedan drugom su bili ko braća – podsjetio je.
Kazao je da su trgovali po Zagrebu i pomagali jedan drugog.
– Godinama se pripovijedalo o svatovima koje je Hajri i njegovoj izabranici Azami moj dido opremio. Šta sam puta slušao o haljinama na kat u sitne đulove dragi moj Bože. Dido je preselio u Zagrebu i po vlastitoj oporuci ukopan na Mirogoju gdje i danas počiva – ispričao je Sudbin.
Podsjetio je da je Hajro sa tetkom Šahom organizirao dženazu.
– Tog 23. jula 1992 godine i nekoliko dana nakon masakra, Hajro je bio natjeran da kupi leševe pobijenih Musića, Kljajića i drugih u mahali i da ih privremeno zakopava. Slušao sam priče kako bi nakon dolaska kući čupao kose sijede kose sa glave – prisjetio se Sudbin.
Nekoliko dana kasnije kao i svi ostali, odveden je u logor, a onda deportovan, i završio u Zagrebu u nadi da će dočekati povratak.
– Taj jadni starac rođen u muhadžirluku, preselio je na ahiret u muhadžirluku ispred zagrebačke džamije negdje 1994. godine, možda i 1993, ali nebitno. On i njegova Azama počivali su na Miroševcu do prenosa u Musiće. Kad sudbina hoće, dido im je bio vjenčani kum, a prilikom prenosa naš hodža bi spriječen da stigne na vrijeme pa sam im ja proučio sallu na dan dženaze – rekao je Sudbin.
Kako kaže, iz Hajrine kuće, danas je još živa naša teško bolesna Zimka, koja je i ime dobila ime po Hajrinoj polusestri rođenoj u Turskoj.
– Nazif je slučajno pronađen prilikom čišćenja jedne parcele i kućnog temelja. Oprostit ćemo se od njega i Bademe čija je priča isto tako tragična. Moglo bi se o svima njima toliko toga napisati, ali mislim da je i više nego dovoljno. Eto bila jednom jedna kuća puna čeljadi, porodica i ognjište, a nama ostalo da se pripovida…
Da nas Gospodar svih svjetova sve sakupi u džennetu ako Bog da – kazao je Sudbin Musić u svojoj priči o šehidu Nazifu.
https://kozarac.ba/2024/07/20/sehid-naz ... a-celjadi/
slažem se.
