I nađe prigodnu sliku za njega:nosara wrote: hrvatska je cirkus od drzave... sa 5 zvjezdica... Dug rvacke ce sletit na 11,5 milijardi kad svedska bude u tropskom pojasu...
Ja mislio zemlja kao priroda a ti na društvo.seln wrote:Da, sa 100.000+ mrtvih, razrusenom infrastrukturom, industrijom, spomenicima kulture...sredoje wrote:pa zemlja je i dalje lijepa? tu je gdje je i bila?seln wrote: Osim sto brojevi nisu tacni...
sto razbiste tako lijepu zemlju?
i mrznjom koja se uspjesno podgrijava kad god se malo ohladi.
Za krepati od ljepote.
Jah...po sumama medj nogama nase zemlje ponosne....sredoje wrote:Ja mislio zemlja kao priroda a ti na društvo.seln wrote: Da, sa 100.000+ mrtvih, razrusenom infrastrukturom, industrijom, spomenicima kulture...
i mrznjom koja se uspjesno podgrijava kad god se malo ohladi.
Za krepati od ljepote.
Lepo pita covek.seln wrote:Osim sto brojevi nisu tacni...radostan dan wrote:to onda izgleda ovako -
slo - 21,5 x zaduženija
cro - 15
cg - približno 12 x
bih - 8
mak-7,5
srb-7
kitu ćemo im vratiti. nek vraćaju žiranti - kol, de mikelis, papandreu, kutiljero...
sto razbiste tako lijepu zemlju?
Eee ovaj je nekad umeo i sta pametno reciZokipfc wrote:44:35
Vjekovni srpski san o svim Srbima u jednoj Velikoj Srbiji nema baš nikakve veze s Europom i eurofilijom, a Gaziemstan, kao zadnja faza višedecenijskog projekta demontiranja Jugoslavije, stariji od EU nekoliko godina.bokakotorska wrote:Lepo pita covek.seln wrote:Osim sto brojevi nisu tacni...radostan dan wrote:to onda izgleda ovako -
slo - 21,5 x zaduženija
cro - 15
cg - približno 12 x
bih - 8
mak-7,5
srb-7
kitu ćemo im vratiti. nek vraćaju žiranti - kol, de mikelis, papandreu, kutiljero...
sto razbiste tako lijepu zemlju?
Pa htelo se biti nezavisno, jer to je bilo napredno tada, a i bilo je moderno ko ce pre biti veci Europejac.
Banksy wrote:Vjekovni srpski san o svim Srbima u jednoj Velikoj Srbiji nema baš nikakve veze s Europom i eurofilijom, a Gaziemstan, kao zadnja faza višedecenijskog projekta demontiranja Jugoslavije, stariji od EU nekoliko godina.bokakotorska wrote:Pa htelo se biti nezavisno, jer to je bilo napredno tada, a i bilo je moderno ko ce pre biti veci Europejac.
AkHolic wrote:...Jugoslavija je od svog nastanka 1918 koji je po mnogima vrlo sumnjiv iz ugla legitimnosti,bila vrlo čudna tvorevina- konglomerat različitih kultura i različitih često posve antagoniziranih strijemljenja sa vrlo malo ili ni malo zajedničkoga osim jezičke bliskosti.Od takvoga konglomerata pokazalo se nije bilo moguće napraviti društvo s minimumom koncenzusa.S iznimkom perioda limitirane demokracije u kraljevini i prva i druga Jugoslavija su bile društva u izvanrednom stanju sa suspendiranim slobodama ,provizoriji koji su čekali svoj kraj.
akcid wrote:Paralelno s tim srpsko-hrvatskim kleronacionalističkim idejama “nezavisnosti”, probuđena je i ideja islamizacije Bosne (mislim da je Hercegovina u ovim planovima predstavljala kolateralnu štetu). Mnogo godina prije rata, početkom 80-tih godina, paralelno kada se javlja i Izetbegovićeva grupa, koja potajno proglašava svoje ideje Deklaracijom, intezivno započinju “školovanja” mladih imama, mladih hodža koji se na svaki način šalju na “školovanja” po Egiptu, Maleziji, Alžiru, neki čak i u USA, itd., koji kasnije imaju glavni zadatak na objedinjavanju i grupisanju bosanskih muslimana u jednu zajedničku ideju o nezavisnoj islamiziranoj bosanskoj državi. Upravo iz ovih razloga Alija Izetbegović je osvojio vlast početkom ’90.tih, na “neobjašnjiv” način otklanjajući Abdića, koji je imao brojnije glasove na izborima.
Upravo je kleronacionalistička vlast u svakoj od ove tri najznačajnije jugoslovenske republike izazvala sve ratne sukobe, i upravo je ona glavni krivac za sve ljudske žrtve, ali i ogromne privredne štete, za skoro potpuno razorenu ekonomiju, proizvodnju i sav ekonomski i socijalni jad i bijedu stanovništva, ali i snažno izraženu apatiju, beznađe i pojavu korupcije svakog oblika i u svim porama društva.
Prije nego te pošaljem .... da odskakutaš do tamo odakle si "šljego", samo da ti napomenem da pišem i pojedine informacije iz BiH iznosim "iz prve ruke", i da mogu nabrojati niz ondašnjih hodžica, danas visoko pozicioniranih imama u IZ BiH. I ne samo hodžica, poznato je da je i Mustafa Cerić, kasniji reis u BiH, imao sličan zadatak, doduše, on ga je izvršavao za dvije strane podjednakim žarom i uspjehomBatoS wrote:akcid wrote:Paralelno s tim srpsko-hrvatskim kleronacionalističkim idejama “nezavisnosti”, probuđena je i ideja islamizacije Bosne (mislim da je Hercegovina u ovim planovima predstavljala kolateralnu štetu). Mnogo godina prije rata, početkom 80-tih godina, paralelno kada se javlja i Izetbegovićeva grupa, koja potajno proglašava svoje ideje Deklaracijom, intezivno započinju “školovanja” mladih imama, mladih hodža koji se na svaki način šalju na “školovanja” po Egiptu, Maleziji, Alžiru, neki čak i u USA, itd., koji kasnije imaju glavni zadatak na objedinjavanju i grupisanju bosanskih muslimana u jednu zajedničku ideju o nezavisnoj islamiziranoj bosanskoj državi. Upravo iz ovih razloga Alija Izetbegović je osvojio vlast početkom ’90.tih, na “neobjašnjiv” način otklanjajući Abdića, koji je imao brojnije glasove na izborima.
Upravo je kleronacionalistička vlast u svakoj od ove tri najznačajnije jugoslovenske republike izazvala sve ratne sukobe, i upravo je ona glavni krivac za sve ljudske žrtve, ali i ogromne privredne štete, za skoro potpuno razorenu ekonomiju, proizvodnju i sav ekonomski i socijalni jad i bijedu stanovništva, ali i snažno izraženu apatiju, beznađe i pojavu korupcije svakog oblika i u svim porama društva.
Zato su se Karadzic i Mladic pobrinuli da ne dodje do "islamizacije Bosne"... jel tako?
E moj salonac...
Iz ''prve ruke" ? Super... mislim da ti onda nece biti problem da izneses dokaze i objasnis svoju tvrdnju vezanu za "islamizaciju Bosne" koja je planirana kako kazes jos od 1980-ih?akcid wrote:samo da ti napomenem da pišem i pojedine informacije iz BiH iznosim "iz prve ruke"
Što, nije ti Cerić dovoljanBatoS wrote:Iz ''prve ruke" ? Super... mislim da ti onda nece biti problem da izneses dokaze i objasnis svoju tvrdnju vezanu za "islamizaciju Bosne" koja je planirana kako kazes jos od 1980-ih?akcid wrote:samo da ti napomenem da pišem i pojedine informacije iz BiH iznosim "iz prve ruke"
Sta sa njim...akcid wrote:Što, nije ti Cerić dovoljan
BatoS wrote:Govoris o nekom velikom planu o islamizaciji Bosne koji je kovao Alija i kompanija 1980-ih pa bih te molio da i mene prosvijetlis i izneses dokaze za tu tvrdnju... o kakvoj islamizaciji je rijec?
...Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva; hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja: Ostvarenje islama na svim poljima u ličnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranje jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije...
...Što se tiče tzv. naprednjaka, zapadnjaka, modernista i kako se sve još ne zovu, oni svugdje u muslimanskom svijetu predstavljaju pravu nesreću, jer su prilično brojni i utjecajni, naročito u vlasti, školstvu i javnom životu uopće. Gledajući u hodžama i konzervativcima islam, i uvjeravajući druge u to, modernisti se frontalno dižu protiv svega što predstavlja ovu misao. Ove samozvane reformatore u današnjim muslimanskim zemljama prepoznat ćete po tome što se obično ponose onim čega bi trebalo da se stide, a stide se onoga čime bi trebali da se ponose. U većini su to „tatini sinovi", koji se školuju u Europi i odatle se vraćaju s osjećanjem duboke inferironosti prema bogatom Zapadu i lične superiornosti prema siromašnoj i zaostaloj sredini iz koje su nikli. Bez islamskog odgoja i bez duhovne i moralne veze s narodom, oni brzo gube elementarne kriterije, pa umišljaju da će rušenjem domaćih shvaćanja, običaja i uvjerenja, a uvođenjem tuđih, na tom tlu preko noći stvoriti Ameriku, kojoj se inače pretjerano dive. Umjesto standarda oni donose kult standarda, umjesto razvijanja mogućnosti toga svijeta, oni razvijaju želje i tako utiru put korupciji, primitivizmu i moralnom kaosu. Njima nije jasno da moć zapadnog svijeta nije u tome kako on živi, nego u tome kako on radi, da ta snaga nije u modi, bezboštvu, noćnim klubovima, raspuštenoj mladoj generaciji, nego u izvanrednoj radinosti, upornosti, znanju i odgovornosti njegovih ljudi...
Već vjekovima naši narodi nemaju školovanih ljudi. Umjesto njih imaju druge dvije kategorije, podjednako nepoželjne: neškolovane i pogrešno školovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo školstvo koje bi bilo dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim shvaćanjima islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog društva naši vlastodršci su ili zanemarili, ili su je prepustili strancima. Škole kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu obrazovale muslimane, pa čak ni nacionaliste. U njima se našim budućim intelektualcima ubrizgavaju „vrline" poslušnosti, pokoravanja i divljenja prema moći i bogatstvu stranaca; u njima strani odgojitelji stvaraju ovu inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja će ih sutra izvanredno dobro zamijeniti, jer će se i osjećati i ponašati kao pravi stranac u svojoj vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo poučno utvrditi koliki je broj škola i koledža koje, direktno ili indirektno, drže stranci, pa se zamisliti nad razlozima ove izvanredne darežljivosti. Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono što oni sadrže i još više u ono što oni ne sadrže. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome da li naša inteligencija hoće i želi da nađe put do svoga naroda, do njegovih pravih težnji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest uopće može naći taj put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psihološkom jazu koji je stvoren. Ne trebaju više željezni lanci da se naši narodi drže u pokornosti. Istu moć imaju i svilene niti ove tuđinske „prosvijećenosti", koja paralizuje volju i svijet obrazovanog dijela jednog naroda. Dok je ovakvo školstvo, strani vlastodršci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora protiv njih, ovakvo školstvo je njihov najbolji saveznik. ...
...Jasnim osjećanjima muslimanskih masa potrebna je misao koja bi ih pokrenula i usmjerila. Ali to ne može biti ma koja misao. To mora biti misao koja odgovara ovim dubokim osjećanjima. To, dakle, može biti samo islamska misao. Ne postoje nikakvi izgledi da bi se muslimanske mase i njihovo sadašnje intelektualno i političko rukovodstvo mogli sporazumjeti da netko od njih odbaci svoj ideal, bez obzira na to kako bi dugo ovo stanje neodlučnosti i iščekivanja moglo potrajati. U perspektivi se vidi samo jedan izlaz: stvaranje i okupljanje nove inteligencije koja isamski misli i osjeća. Ova bi inteligencija zatim istaknula zastavu islamskog pokreta i zajedno sa muslimanskim masama krenula u akciju za njegovo ostvarenje...
...Islamski poredak - što znači ova riječ prevedena na jezik kojim misli, govori i osjeća naša generacija? Najkraća definicija islamskog poretka, definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Prva je sadržina a druga forma islamskog poretka. Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje...
...Nema mira ni koegzistencije između „islamske vjere" i neislamskih društvenih i političkih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost režima, najčešće je posljedica njihove apriorne opozicije prema islamu, kao fundamentalnom i vodećem osjećanju naroda. Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije. Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak da novim oblicima i sredstvima ostvaruje poruke islama. Postoje nepromjenjivi islamski principi koji određuju odnose među ljudima, ali ne postoji nikakav nepromjenjiv islamski privredni, društveni ili politički sustav....
...Islam sadrži princip ummeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih muslimana u jedinstvenu zajednicu - vjersku, kulturnu i političku. Islam nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost ove zajednice. Sve što razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim stvarima (sekte, mezhebi, političke stranke i dr.) ili materijalnim (velike imovinske razlike, društveni rangovi 1 si.), suprotno je ovom principu jedinstva i kao takvo morabiti ograničavano i otklanjano. Islam je prva, a panislamizam druga tačka, kojom se definira granična linija između islamskih i neislamskih tendencija u današnjem muslimanskom svijetu. Jedna zajednica utoliko je islamska, što islam više određuje njene unutrašnje, a panislamizam njene vanjske odnose. Islam je njena ideologija, a panislamizam njena politika...
...Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat - islamsko društvo) i može se pretvoriti u nasilje...
...Islamski poredak je jedinstvo vjere i društveno-političkog sistema. Da li put do njega vodi kroz vjersku obnovu ili političku revoluciju? Odgovor na ovo pitanje glasi: islamski preporod ne može započeti bez vjerske, ali se ne može uspješno nastaviti i dovršiti bez političke revolucije...
...Što znači vjerska obnova kao preduvjet islamskog poretka? Ona prije svega znači dvije stvari: novu svijest i novu volju. Vjerska obnova je jasna svijest o pravom cilju života, o tome za što se živi i za što treba da se živi. Je li taj cilj osobni ili zajednički standard, slava i veličina moje rase ili nacije, afirmacija vlastite ličnosti ili vlast Božijih zakona na zemlji? U našem slučaju vjerska obnova praktično znači „islamizaciju" ljudi koji sebe nazivaju muslimanima, ili koje drugi obično nazivaju tim imenom...
...Naglašavanje prioriteta vjersko-moralne obnove ne znači - niti se može tumačiti da znači - da se islamski poredak može ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znači samo da naš put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja ljudi, i da je islamski preporod prvo prevrat u oblasti odgoja, a tek zatim u oblasti politike. Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naša prva sredstva su lični primjer, knjiga, riječ. Kada će se ovim sredstvima pridružiti i sila? Izbor ovog trenutka uvijek je konrektno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće pravilo: islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast. Ovo razlikovanje je važno, jer rušenje i građenje ne zahtijeva podjednak stupanj psihološke i materijalne pripremljenosti. Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti...
...U pitanju odnosa prema kršćanstvu, mi razlikujemo Kristovu nauku od Crkve. U prvoj gledamo Božju objavu, u izvjesnim tačkama deformiranu, a u drugoj jednu organizaciju, koja je svojom neizbježnom hijerarhijom, politikom, bogatstvom i interesima, postala nešto ne samo neislamsko, nego i antihristovsko. Svako ko treba da odredi svoj stav prema kršćanstvu, traži da mu se definira: da li je riječ o Hristovoj nauci ili o inkviziciji, a crkva se u svom povijesnom ži-vljenju stalno klatila između ova dva pola. Što je crkva više izraz i tumač etičkih učenja Evanđelja, ona je dalje od inkvizicije, i samim tim, bliža islamu. Nove tendencije u crkvi, koje je deklarirao posljednji Vatikanski koncil, mi pozdravljamo jer ih ocjenjujemo kao izvjesno približavanje prvobitnim osnovicama kršćanstva. Ako to kršćani budu htjeli, budućnost može pružiti primjer razumijevanja i suradnje dviju velikih religija za dobrobit sviju ljudi i čovječanstva, onako kako je prošlost bila poprište besmislene netrpeljivosti i trvenja...
...Čisti oblici kapitalizma i socijalizma više nigdje ne postoje. Ubrzan razvoj poslije Drugog svjetskog rata ostavio ih je daleko za sobom. Samo okamenjena marksistička politička ekonomija, koja je sve manje nauka a sve više slu škinja politike, nastavlja ponavljati prvobitne konstatacije, kao da se u svijetu u posljednjih 50 godina nije ništa dogodilo. Sudeći po mnogim važnim simptomima, klasična mjerila „kapitalističkog" i „socijalističkog" uskoro će postati apsolutno neadekvatna za označavanje ekonomskih i dru štvenih pojava u fazi razvoja koja neposredno slijedi.
Iako je prevladan kao znanost, socijalizam je ostao živ kao mit i avantura. Ovaj veoma važni oblik socijalizma ne objašnjava samo razloge njegovog izrazito većeg utjecaja u katoličkim i romanskim u usporedbi s protestantskim i germanskim zemljama. Naprotiv, pragmatički duh kapitalizma bolje odgovara racionalizmu razvijenog društva. Pokazalo se da razvijene forme kapitalističke privrede uspješno funkcioniraju u društvu s demokratskim oblicima vlasti, visokim kulturnim nivoom sredine i visokim stupnjem ličnih i političkih sloboda. Uz ove uvjete mogu se čak u značajnoj mjeri neutralizirati neki nehumani aspekti kapitalističke ekonomije, bez bitnog umanjenja njene efikasnosti...
...To su neke od glavnih ideja i bitnih dilema islamskog preporoda, koji u svijesti ljudi sve više dobiva značenje općeg preobražaja muslimanskih naroda - moralnog, kulturnog i političkog.
Ova generacija nije se mogla pojaviti ranije. Trebalo je da se do kraja iživi epoha iluzija i zabluda, da se pokaže nemoć lažnih bogova, raznih otaca domovine i spasilaca društva, da mnogo pričaju o slobodi, blagostanju i progresu, a da ostvare samo tiraniju, siromaštvo - korupciju - sve je ovo bilo potrebno da bi došlo vrijeme otrežnjenja i da bi se rodila generacija kojoj je jasno da je sve bilo isprazno lutanje i da za islamski svijet postoji samo jedan izlaz: okrenuti se vlastitim duhovnim i materijalnim izvorima, što znači islamu i muslimanima...
Neka je kao sto kazes, nego ja imam problem, jer razumem da Jugoslavija nije samo drzava koju su unistili Jugosloveni.Zokipfc wrote:On je iz Hrvatske, i pricao je za Hrvatske i Slovenske mlade. Oni su (vecina njih) bili ZA nezavisnost, to je neosporna cinjenica. Ma nije ni cudno, niti krivim bilo koga, ako stalno cujes istu propagandu, istu pricu koja se ponavlja godinama i godinama, sve je to bilo davno izplanirano, i svi smo nazalost bili samo pijuni u jednom igri...
Da, "Islamska deklaracija"... i sta sa njom... ?akcid wrote:Ne samo '80-tih, čak i prije... 1970.
Ostalo je Historija...zapravo - još uvijek izuzetno intezivno traje
Poznato? Ubijeđen sam da ovaj sadržaj znaš napamet
pošto ste se ovako lijepo počastili, sada da vas upozorim,akcid wrote:Prije nego te pošaljem .... da odskakutaš do tamo odakle si "šljego", samo da ti napomenem da pišem i pojedine informacije iz BiH iznosim "iz prve ruke", i da mogu nabrojati niz ondašnjih hodžica, danas visoko pozicioniranih imama u IZ BiH. I ne samo hodžica, poznato je da je i Mustafa Cerić, kasniji reis u BiH, imao sličan zadatak, doduše, on ga je izvršavao za dvije strane podjednakim žarom i uspjehomBatoS wrote:
Zato su se Karadzic i Mladic pobrinuli da ne dodje do "islamizacije Bosne"... jel tako?
E moj salonac...
Slika SFRJ kakvu si ti prezentira(la)o je onakva kakvu je taj režim prezentirao svojim podanicima.Da je uistinu tako bilo tako...akcid wrote:
Jedini period u kojem stanovništvo Zapadnog Balkana, ujedinjeno – bilo u vlastite etničke grupe ili izdvojeno iz takvih interesa, a nacionalizirano državom Jugoslavijom, za koju je glupost tvrditi da je čudna tvorevina, posebno konglomerat različitih kultura i običaja, jer ovako smjelu teoriju može postaviti samo neko ko je preskočio čak i osnovno obrazovanje i neko ko u svojoj glavi gaji ideju suprotnu temeljnim principima demokratije, je period socijalizma, 50-godišnja vladavina komunista u jednopartijskom sistemu, u kojem je jasno bila definirana i od uticaja na vlast apsolutno odstranjena svaka religiozna organizacija. Naročito nije bila omogućena kleronacionalna ideja, koja je, bliska istorija nam to dokazuje, bila i ostala glavni pokretač raspada ranijeg Društva, raspada jedne od najmoćnijih država svijeta, i jedne od rijetkih država koja je bila na putu da dostigne vrhunac organizacije vlastite sposobnosti u samoodržanju, nezavisnosti i apsolutnom suverenitetu, a sve uz niz povlastica, raznoraznih pogodnosti, olakšica i sličnih benefita za svoje stanovništvo, počev od besplatnog sistema školovanja na svakom nivou, koje je kreiralo vrhunske stručnjake, od besplatnog sistema zdravstvenog i socijalnog osiguranja i niz drugih…
Danas je svima jasno da su iza svakog “nacionalnog buđenja” jugoslovenskih naroda, počev od Gazimestana, na kojem je cijeli državni aparat SFRJ jednostavno pao na ispitu principa očuvanja državnog sistema, pa preko “nezavisnosti” hrvatskog naroda, kasnije i “bošnjačkog”, stajale, kako javno tako i prikriveno – religijske organizacije i njihovi interesi.
Činjenica je da je Balkan već stoljećima vrlo značajno i strateško područje Evrope na kojem se križaju putevi i interesi tri velike religijske organizacije, od kojih svaka podjednako nastoji pridobiti što više i ostvariti što snažniju dominaciju nad drugim. Kroz obljetnicu Gazimestana, povampirila se Srpska pravoslavna crkva, “ispod jastuka” izvukla najznačajnije pomagače – četnike i slično ljudsko smeće i kroz snažan uticaj na tada aktuelne političare željne samodokazivanja i vlasti, promovirala ideju Velike Srbije; s druge strane odavno aktivni ustaški pokret, naročito razvijen u Njemačkoj, kanadi, Švedskoj i Australiji, ogromnim parama podržan od Katoličke crkve i finansijski moćnih ostataka ustaštva i sličnih fašista, takođe je razvio svoju ideju osamostaljenja i obnove Nezavisne države Hrvatske u granicama banovina, pokrenuo sve resurse, aktivirao i u SFRJ doveo neke od najpodlijih otpadaka ljudskog društva, koji su konačno i “osamostalili” Hrvatsku. Žrtve tog puta i ostvarenja te ideje nisu im uopšte bitne.
Paralelno s tim srpsko-hrvatskim kleronacionalističkim idejama “nezavisnosti”, probuđena je i ideja islamizacije Bosne (mislim da je Hercegovina u ovim planovima predstavljala kolateralnu štetu). Mnogo godina prije rata, početkom 80-tih godina, paralelno kada se javlja i Izetbegovićeva grupa, koja potajno proglašava svoje ideje Deklaracijom, intezivno započinju “školovanja” mladih imama, mladih hodža koji se na svaki način šalju na “školovanja” po Egiptu, Maleziji, Alžiru, neki čak i u USA, itd., koji kasnije imaju glavni zadatak na objedinjavanju i grupisanju bosanskih muslimana u jednu zajedničku ideju o nezavisnoj islamiziranoj bosanskoj državi. Upravo iz ovih razloga Alija Izetbegović je osvojio vlast početkom ’90.tih, na “neobjašnjiv” način otklanjajući Abdića, koji je imao brojnije glasove na izborima.
Upravo je kleronacionalistička vlast u svakoj od ove tri najznačajnije jugoslovenske republike izazvala sve ratne sukobe, i upravo je ona glavni krivac za sve ljudske žrtve, ali i ogromne privredne štete, za skoro potpuno razorenu ekonomiju, proizvodnju i sav ekonomski i socijalni jad i bijedu stanovništva, ali i snažno izraženu apatiju, beznađe i pojavu korupcije svakog oblika i u svim porama društva.
) inercijom dolazi do raspada SFRJ (koja je bila - ne manje tragičan eksperiment). I to je bio vrlo krupan razlog raspada. Ali, po meni, daleko veći razlog raspada je prirodna težnja formiranja nacionalnih država, kao što je to uglavnom svugdje u Evropi. Vrijeme će pokazati sve zablude i lutanja "bespućima povijesne zbiljnosti" (moram ovo staviti, jer se uvijek od srca nasmijem ovakvom konstrukcijom naslova). I nadati se da više nema avanturista koji su spremni nešto bolje napraviti od ovoga što imamo sad, ne dozvoljavajući evoluciji uma da odradi svoje.
RSE: Tih osamdesetih, i prije 1986., u Zagrebu se mislilo da u Srbiji pušu neki liberalni vjetrovi, da oni dolaze iz Beograda. Međutim, i prije dolaska na vlast Slobodana Miloševića, mogla se zamijetiti velikosrpska politika.
Šuvar: Znate, srpski nacionalizam je jačao od šezdesetih godina, a posebno nakon pada Aleksandra Rankovića. Onda je došao ustav Jugoslavije 1974. godine, kojeg je blagoslovio Tito. S tim su ustavom korespondirali su i novi ustavi republika i pokrajina. U Srbiji je nastalo veliko nezadovoljstvo ustavnim položajem pokrajina, statusom koji im je davao novi savezni ustav, a morao dati i ustav Srbije, jer je morao biti u skladu sa saveznim, a onda i pokrajinski ustavi. Već 1977. god. u političkom vrhu Srbije formuliran je zahtjev da se redefinira položaj pokrajina. Napravljena je, također, neka knjiga, ne znam kako se ona zvala. Bili su razgovori sa Kardeljom, pa i sa Titom, koji je onda primio čelne ljude Srbije - Petra Stambolića, Dražu Marković i druge. Liberalnija ekipa, koju su predvodili Marko Nikezić i Latinka Perović, otišla je sa scene 1972. nakon što je sa scene otišao veći dio hrvatskog rukovodstva. Tada je "visilo" pitanje pokrajina. Onda je 1981. došlo do nereda na Kosovu, na liniji albanskog nacionalizma i to je uzbuđivalo cijelu Jugoslaviju. Tito više nije bio među živima. U sastavu CK SKJ od 1982. do 1986. obrazovana je radna grupa za proučavanje odnosa između pokrajina i Srbije, koju je vodio Milan Kučan. Ta grupa je izradila teze, koje smo onda mi preuzeli u Predsjedništvu partije i od 1986. do 1990. smo se time i bavili. Vodile su se teške bitke oko ustavnih amandmana i u saveznom ustavu, i u Ustavu Republike Srbije, i u ustavima pokrajina, kako bi se našlo neko rješenje. Bilo je zaista čudno da se zakoni koje donosi Republika Srbija nisu protezali i na područja pokrajina. To je trebalo ispraviti. To je jedno, a drugo je dirati već ostvarenu autonomiju pokrajina koja se razvijala od 1945. godine pa naovamo. Autonomija sama po sebi nije razbijala Srbiju, što je postala dominantna teza, i nije slabila Jugoslaviju. To se vidi iz retrospektive. Tada velika većina, pogotovo u Srbiji i članova partije u Srbiji, nije to shvaćala. Taj nacionalizam se u Srbiji neprestano hranio kosovskom situacijom. Otkako je smiren bunt Albanaca 1981., u kojem je bilo i ljudskih žrtava, srpski nacionalizam je jačao i neprestano se vraćao na optuživanja Albanaca da progone i potpuno obespravljuju Srbe i Crnogorce na Kosovu. Mi smo sve to naslijedili i tada sam i ja došao u poziciju da se više izjašnjavam. Napominjem, ja nisam nikada bio jugoslavenski rukovodilac, niti član bilo kojeg jugoslavenskog rukovodstva, ako se izuzme rukovodstvo omladine Jugoslavije u koje sam ušao kao običan član još dok je Mika Tripalo bio predsjednik. Ja sam se u Beogradu zatekao na nekoj funkciji prvi put polovicom 1986., kad sam došao kao član Predsjedništva partije, kao jedan od dvojice iz Hrvatske, uz Račana, i dobio sam priliku da se i ja izjašnjavam oko Kosova. Odlazio sam na Kosovo, govorio i pisao. Već sam bio predsjednik Predsjedništva CK SKJ kad smo držali sjednicu o Kosovu. Bilo je to poslije ponoći, jer to su bile one noćne sjednice koje cijela zemlja gledala na televiziji. Tom prilikom sam rekao da ukoliko cijela Jugoslavija ne bude prisutna na Kosovu, doživjet će sudbinu Kosova. Srpski nacionalizam je jačao, ali jačali su svi nacionalizmi u Jugoslaviji. Uostalom, svi nacionalizmi su jačali još za Titova života. On je imao golemu historijsku karizmu, ali je možda zadnju deceniju, ili posljednje dvije decenija života, bio samo figura iza koje su se drugi skrivali. Tito je imao veliki međunarodni utjecaj i u zemlji je mogao lupiti šakom i nešto zaustaviti, ali ne na duži rok. Birokratsko-nacionalistički monoliti su ojačali već za njegova života. Poslije Titove smrti i odlaska nekih velikih autoriteta jugoslavenskog društva, kao što su Kardelj, Bakarić, a među Srbima Milentije Popović i još mnogi drugi, mi novi, pomiješani sa starim iz Titova vremena, preuzeli smo vruć krumpir kojeg nismo uspjeli ohladiti i izbaciti iz ruku, a da se svi ne opržimo. A kasnije se zemlja i raspala.
http://www.slobodnaevropa.org/section/svjedoci/134.html
