Ne samo '80-tih, čak i prije... 1970.
...Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva; hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja: Ostvarenje islama na svim poljima u ličnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranje jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije...
...Što se tiče tzv. naprednjaka, zapadnjaka, modernista i kako se sve još ne zovu, oni svugdje u muslimanskom svijetu predstavljaju pravu nesreću, jer su prilično brojni i utjecajni, naročito u vlasti, školstvu i javnom životu uopće. Gledajući u hodžama i konzervativcima islam, i uvjeravajući druge u to, modernisti se frontalno dižu protiv svega što predstavlja ovu misao. Ove samozvane reformatore u današnjim muslimanskim zemljama prepoznat ćete po tome što se obično ponose onim čega bi trebalo da se stide, a stide se onoga čime bi trebali da se ponose. U većini su to „tatini sinovi", koji se školuju u Europi i odatle se vraćaju s osjećanjem duboke inferironosti prema bogatom Zapadu i lične superiornosti prema siromašnoj i zaostaloj sredini iz koje su nikli. Bez islamskog odgoja i bez duhovne i moralne veze s narodom, oni brzo gube elementarne kriterije, pa umišljaju da će rušenjem domaćih shvaćanja, običaja i uvjerenja, a uvođenjem tuđih, na tom tlu preko noći stvoriti Ameriku, kojoj se inače pretjerano dive. Umjesto standarda oni donose kult standarda, umjesto razvijanja mogućnosti toga svijeta, oni razvijaju želje i tako utiru put korupciji, primitivizmu i moralnom kaosu. Njima nije jasno da moć zapadnog svijeta nije u tome kako on živi, nego u tome kako on radi, da ta snaga nije u modi, bezboštvu, noćnim klubovima, raspuštenoj mladoj generaciji, nego u izvanrednoj radinosti, upornosti, znanju i odgovornosti njegovih ljudi...
Već vjekovima naši narodi nemaju školovanih ljudi. Umjesto njih imaju druge dvije kategorije, podjednako nepoželjne: neškolovane i pogrešno školovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo školstvo koje bi bilo dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim shvaćanjima islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog društva naši vlastodršci su ili zanemarili, ili su je prepustili strancima. Škole kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu obrazovale muslimane, pa čak ni nacionaliste. U njima se našim budućim intelektualcima ubrizgavaju „vrline" poslušnosti, pokoravanja i divljenja prema moći i bogatstvu stranaca; u njima strani odgojitelji stvaraju ovu inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja će ih sutra izvanredno dobro zamijeniti, jer će se i osjećati i ponašati kao pravi stranac u svojoj vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo poučno utvrditi koliki je broj škola i koledža koje, direktno ili indirektno, drže stranci, pa se zamisliti nad razlozima ove izvanredne darežljivosti. Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono što oni sadrže i još više u ono što oni ne sadrže. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome da li naša inteligencija hoće i želi da nađe put do svoga naroda, do njegovih pravih težnji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest uopće može naći taj put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psihološkom jazu koji je stvoren. Ne trebaju više željezni lanci da se naši narodi drže u pokornosti. Istu moć imaju i svilene niti ove tuđinske „prosvijećenosti", koja paralizuje volju i svijet obrazovanog dijela jednog naroda. Dok je ovakvo školstvo, strani vlastodršci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora protiv njih, ovakvo školstvo je njihov najbolji saveznik. ...
...Jasnim osjećanjima muslimanskih masa potrebna je misao koja bi ih pokrenula i usmjerila. Ali to ne može biti ma koja misao. To mora biti misao koja odgovara ovim dubokim osjećanjima. To, dakle, može biti samo islamska misao. Ne postoje nikakvi izgledi da bi se muslimanske mase i njihovo sadašnje intelektualno i političko rukovodstvo mogli sporazumjeti da netko od njih odbaci svoj ideal, bez obzira na to kako bi dugo ovo stanje neodlučnosti i iščekivanja moglo potrajati. U perspektivi se vidi samo jedan izlaz: stvaranje i okupljanje nove inteligencije koja isamski misli i osjeća. Ova bi inteligencija zatim istaknula zastavu islamskog pokreta i zajedno sa muslimanskim masama krenula u akciju za njegovo ostvarenje...
...Islamski poredak - što znači ova riječ prevedena na jezik kojim misli, govori i osjeća naša generacija? Najkraća definicija islamskog poretka, definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Prva je sadržina a druga forma islamskog poretka. Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje...
...Nema mira ni koegzistencije između „islamske vjere" i neislamskih društvenih i političkih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost režima, najčešće je posljedica njihove apriorne opozicije prema islamu, kao fundamentalnom i vodećem osjećanju naroda. Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije. Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak da novim oblicima i sredstvima ostvaruje poruke islama. Postoje nepromjenjivi islamski principi koji određuju odnose među ljudima, ali ne postoji nikakav nepromjenjiv islamski privredni, društveni ili politički sustav....
...Islam sadrži princip ummeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih muslimana u jedinstvenu zajednicu - vjersku, kulturnu i političku. Islam nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost ove zajednice. Sve što razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim stvarima (sekte, mezhebi, političke stranke i dr.) ili materijalnim (velike imovinske razlike, društveni rangovi 1 si.), suprotno je ovom principu jedinstva i kao takvo morabiti ograničavano i otklanjano. Islam je prva, a panislamizam druga tačka, kojom se definira granična linija između islamskih i neislamskih tendencija u današnjem muslimanskom svijetu. Jedna zajednica utoliko je islamska, što islam više određuje njene unutrašnje, a panislamizam njene vanjske odnose. Islam je njena ideologija, a panislamizam njena politika...
...Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat - islamsko društvo) i može se pretvoriti u nasilje...
...Islamski poredak je jedinstvo vjere i društveno-političkog sistema. Da li put do njega vodi kroz vjersku obnovu ili političku revoluciju? Odgovor na ovo pitanje glasi: islamski preporod ne može započeti bez vjerske, ali se ne može uspješno nastaviti i dovršiti bez političke revolucije...
...Što znači vjerska obnova kao preduvjet islamskog poretka? Ona prije svega znači dvije stvari: novu svijest i novu volju. Vjerska obnova je jasna svijest o pravom cilju života, o tome za što se živi i za što treba da se živi. Je li taj cilj osobni ili zajednički standard, slava i veličina moje rase ili nacije, afirmacija vlastite ličnosti ili vlast Božijih zakona na zemlji? U našem slučaju vjerska obnova praktično znači „islamizaciju" ljudi koji sebe nazivaju muslimanima, ili koje drugi obično nazivaju tim imenom...
...Naglašavanje prioriteta vjersko-moralne obnove ne znači - niti se može tumačiti da znači - da se islamski poredak može ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znači samo da naš put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja ljudi, i da je islamski preporod prvo prevrat u oblasti odgoja, a tek zatim u oblasti politike. Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naša prva sredstva su lični primjer, knjiga, riječ. Kada će se ovim sredstvima pridružiti i sila? Izbor ovog trenutka uvijek je konrektno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće pravilo: islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast. Ovo razlikovanje je važno, jer rušenje i građenje ne zahtijeva podjednak stupanj psihološke i materijalne pripremljenosti. Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti...
...U pitanju odnosa prema kršćanstvu, mi razlikujemo Kristovu nauku od Crkve. U prvoj gledamo Božju objavu, u izvjesnim tačkama deformiranu, a u drugoj jednu organizaciju, koja je svojom neizbježnom hijerarhijom, politikom, bogatstvom i interesima, postala nešto ne samo neislamsko, nego i antihristovsko. Svako ko treba da odredi svoj stav prema kršćanstvu, traži da mu se definira: da li je riječ o Hristovoj nauci ili o inkviziciji, a crkva se u svom povijesnom ži-vljenju stalno klatila između ova dva pola. Što je crkva više izraz i tumač etičkih učenja Evanđelja, ona je dalje od inkvizicije, i samim tim, bliža islamu. Nove tendencije u crkvi, koje je deklarirao posljednji Vatikanski koncil, mi pozdravljamo jer ih ocjenjujemo kao izvjesno približavanje prvobitnim osnovicama kršćanstva. Ako to kršćani budu htjeli, budućnost može pružiti primjer razumijevanja i suradnje dviju velikih religija za dobrobit sviju ljudi i čovječanstva, onako kako je prošlost bila poprište besmislene netrpeljivosti i trvenja...
...Čisti oblici kapitalizma i socijalizma više nigdje ne postoje. Ubrzan razvoj poslije Drugog svjetskog rata ostavio ih je daleko za sobom. Samo okamenjena marksistička politička ekonomija, koja je sve manje nauka a sve više slu škinja politike, nastavlja ponavljati prvobitne konstatacije, kao da se u svijetu u posljednjih 50 godina nije ništa dogodilo. Sudeći po mnogim važnim simptomima, klasična mjerila „kapitalističkog" i „socijalističkog" uskoro će postati apsolutno neadekvatna za označavanje ekonomskih i dru štvenih pojava u fazi razvoja koja neposredno slijedi.
Iako je prevladan kao znanost, socijalizam je ostao živ kao mit i avantura. Ovaj veoma važni oblik socijalizma ne objašnjava samo razloge njegovog izrazito većeg utjecaja u katoličkim i romanskim u usporedbi s protestantskim i germanskim zemljama. Naprotiv, pragmatički duh kapitalizma bolje odgovara racionalizmu razvijenog društva. Pokazalo se da razvijene forme kapitalističke privrede uspješno funkcioniraju u društvu s demokratskim oblicima vlasti, visokim kulturnim nivoom sredine i visokim stupnjem ličnih i političkih sloboda. Uz ove uvjete mogu se čak u značajnoj mjeri neutralizirati neki nehumani aspekti kapitalističke ekonomije, bez bitnog umanjenja njene efikasnosti...
...To su neke od glavnih ideja i bitnih dilema islamskog preporoda, koji u svijesti ljudi sve više dobiva značenje općeg preobražaja muslimanskih naroda - moralnog, kulturnog i političkog.
Ova generacija nije se mogla pojaviti ranije. Trebalo je da se do kraja iživi epoha iluzija i zabluda, da se pokaže nemoć lažnih bogova, raznih otaca domovine i spasilaca društva, da mnogo pričaju o slobodi, blagostanju i progresu, a da ostvare samo tiraniju, siromaštvo - korupciju - sve je ovo bilo potrebno da bi došlo vrijeme otrežnjenja i da bi se rodila generacija kojoj je jasno da je sve bilo isprazno lutanje i da za islamski svijet postoji samo jedan izlaz: okrenuti se vlastitim duhovnim i materijalnim izvorima, što znači islamu i muslimanima...