Forum Klix.ba

AlwaysHappy wrote:Mene je prv i panicni napad uhavtio 2010 godine onda sve do 2012 godine zivot mi se pretvorio u kosmar.Iz anksioznosti naravno nastala je derpesija,posto sam za sve nezainteresovan napadi panike iz minute u minutu totalno ludilo.Vec krajem 2012 kada mi je vise dojadilo naidem na jednog covjeka koji mi je pomogao puno,koji se bez ikakvih tableta skroz izlijecio znaci kada sam poprico sa njim sviejt mi se izmijenio na boljeee.Prvo sto se tice anksioznih napada i svih simptoma treba znaci samo ih ignorisat ne shavatati za opzbilujno kada te uhvati pusti nek odradi svoje vjerujte mi da ce brzo otici iz vasih zivota,tako sam i ja uradio.Bojao sm se vizicke aktivnosti zbog lupanja srca z apocetak poceo sam sa laganim setnjama onda sam malo ubrzao tempo svek don nisam dosao do toga da svaki dan idem 5 6 kilometara dalje pa onda poceo sebi nalaziti bilo kakve obaveze,sa starim u garazi popravljo devero oko auta,redovno isao staroj na pijacu kupovati voce povrce.E tada su mi se napadi svi povukli i simptomi ostala je samo depresija i nezainteresovansot za bilo sta.Onda mi je rekao da radim ono sto volim da napustim ono sto me nervira da se ne plasim nicega i tako je i bilo.Rijesio sam se svega sto me je cinilo nervoznim tj depresivne ljude sam poceo zaobilazit,nikakve teske teme nisam dopustao da mi dopuiru do glave,poceo sam izlaziti u grad medju normalne ljude,presto sam istrazivati o bolestima po internertu,poceo igrati fudbal sve sedmice isao na termin,nasao djevojku i vjerujte mi zovt mi se skroz pormjenio nabolje.Pozitivne misli mi se vratile volja za zivotom.Sada sam zaposlen imam djevojku druzim se sa rajom zezam se vjerujte extraaa mi je svaki dan nesta planiram akcijam nesto heheheh.
TAKO DA ZELIM I VAMAM SVIMA DA STO PRIJE PREVAZIDJETE OVO JE SAMO OBICNI MALI PSIHICKI TERET KOJI VAM SE NA VALIO POTREBNO JE SAMO DA GA SHVATITE ZA NEOZBILJNO I DA JE TO SAMO PROLAZNA FAZA U VASEM ZIVOTU I DA CETE POSLIJE TOGA SE OSJECATI BOLJE NEGO STO STE SE IKADA OSJECALI VJERUJTE MI JA SAM SE PONOVO RODIO EVO VEC DVIEJ GODINE ZOVIT MI JE KO BAJKA

Slazem se da je najbolji lijek prihvacanje toga sto vam se desava i dopustanje da prodje kroz tebe...i meni je to pomoglo...Ne treba imati strah,nego smatrati to kao neku normalnu reakciju...Bas mi je drago da si danas dobro

farahhh123 wrote:

AlwaysHappy wrote:Mene je prv i panicni napad uhavtio 2010 godine onda sve do 2012 godine zivot mi se pretvorio u kosmar.Iz anksioznosti naravno nastala je derpesija,posto sam za sve nezainteresovan napadi panike iz minute u minutu totalno ludilo.Vec krajem 2012 kada mi je vise dojadilo naidem na jednog covjeka koji mi je pomogao puno,koji se bez ikakvih tableta skroz izlijecio znaci kada sam poprico sa njim sviejt mi se izmijenio na boljeee.Prvo sto se tice anksioznih napada i svih simptoma treba znaci samo ih ignorisat ne shavatati za opzbilujno kada te uhvati pusti nek odradi svoje vjerujte mi da ce brzo otici iz vasih zivota,tako sam i ja uradio.Bojao sm se vizicke aktivnosti zbog lupanja srca z apocetak poceo sam sa laganim setnjama onda sam malo ubrzao tempo svek don nisam dosao do toga da svaki dan idem 5 6 kilometara dalje pa onda poceo sebi nalaziti bilo kakve obaveze,sa starim u garazi popravljo devero oko auta,redovno isao staroj na pijacu kupovati voce povrce.E tada su mi se napadi svi povukli i simptomi ostala je samo depresija i nezainteresovansot za bilo sta.Onda mi je rekao da radim ono sto volim da napustim ono sto me nervira da se ne plasim nicega i tako je i bilo.Rijesio sam se svega sto me je cinilo nervoznim tj depresivne ljude sam poceo zaobilazit,nikakve teske teme nisam dopustao da mi dopuiru do glave,poceo sam izlaziti u grad medju normalne ljude,presto sam istrazivati o bolestima po internertu,poceo igrati fudbal sve sedmice isao na termin,nasao djevojku i vjerujte mi zovt mi se skroz pormjenio nabolje.Pozitivne misli mi se vratile volja za zivotom.Sada sam zaposlen imam djevojku druzim se sa rajom zezam se vjerujte extraaa mi je svaki dan nesta planiram akcijam nesto heheheh.
TAKO DA ZELIM I VAMAM SVIMA DA STO PRIJE PREVAZIDJETE OVO JE SAMO OBICNI MALI PSIHICKI TERET KOJI VAM SE NA VALIO POTREBNO JE SAMO DA GA SHVATITE ZA NEOZBILJNO I DA JE TO SAMO PROLAZNA FAZA U VASEM ZIVOTU I DA CETE POSLIJE TOGA SE OSJECATI BOLJE NEGO STO STE SE IKADA OSJECALI VJERUJTE MI JA SAM SE PONOVO RODIO EVO VEC DVIEJ GODINE ZOVIT MI JE KO BAJKA

Slazem se da je najbolji lijek prihvacanje toga sto vam se desava i dopustanje da prodje kroz tebe...i meni je to pomoglo...Ne treba imati strah,nego smatrati to kao neku normalnu reakciju...Bas mi je drago da si danas dobro

Hvala ti najljepsa i ja tebi zelim da budes kao i ja extraaaaaaaa

farahhh123 wrote:

Forumas001 wrote:Ima li ko od vas osjecaj gusenja, nedostatka zraka i koliko dugo vam traje i kako ste ga se rijesili?

Desavalo mi se naravno u sklopu napada panike...gusenje,osjecaj da ne mogu da udahnem zraka onoliko koliko trebam,nesvjestice,lupanje srca,znoj,drhtanje,trzanje u snu,strah itd...nema sta nije...najbrze prodje onda kada ne obracas paznju na to i kada znas da ti od toga nista ne moze biti,da je to samo osjecaj i nista vise...sto mu vise pridajes paznju molicei Boga da sto prije prodje ono se sve vise pogorsava...Dopustiti treba da to kroz tebe prodje a ne da ti prolazis kroz to...Pogledaj ovaj video,on je meni dosta pomogao i dan danas ga pogledam ,nikad mi dosta...ne traje dugo,a meni je pomogao !Pogledaj i pokusaj razumjeti...zelim ti puno srece https://www.youtube.com/watch?v=FHQk2SPADOw

Hvala, takodjer i ja tebi zelim dosra srece

Evo moje situacije, nek procita ko zeli mozda ce mu biti lakse.

Kod mene je specificna situacija. Pocelo je prije tri godine sa jakim bolovima u stomaku sa mucninama da sam bio bukvalno prestao jesti i u roku od 20-tak dana sam smrsao 15 kilograma. To je bio pocetni pakao i tad sam poceo umisljati da bolujem od neke teske bolesti, da je rak i sl. Te misli mi nisu izlazile iz glave. Otisao sam doktoru gdje sam radio nalaz CRP-a i Leukocita, nalazi su bili normalni tako da me "doktorica" vratila samo kuci sa nekom pricom da je nahlada i sl. i dala kamaru nekih tableta, vitaminskih, zbog toga sto nisam mogao da jedem.

Proslo je vec dva mjeseca a i dalje ne znam uzrok bolesti, stomak me manje bolio ali i dalje sam imao problema sa mucninama, slab apetiti, kiselina u zelucu i sl. ali situacija sa stomakom je bila dosta bolja nego u proteklom periodu, nije bilo vise onih ostrih bolova koji nisu mogli da se trpe. Kilaza se stabililizovala, nisam vise gubio kilograme ali nism ni dobivao, i dalje sam ostao na -15 kg od onog pocetka kad sam ih izgubio.

Dva mjeseca od tog pocetka su prosla i ja sam svaki dan bio obuzet tim najgorim mislima da cu umrijeti, da bolujem od necega strasnog i sl. Ustajem tako ujutru i nekako vidim da je taj dan mucnina nekako cudna, imam osjecaj da cu eksplodirati, da ce me nestati imam nagone da samo placem, upadam u neki ocaj i tako citav dan. Osjecam da sam posebno lose tog dana nego inace. Hvata me neki poseban strah, panika i jeza koju ne moze niko razumjeti ko je nije dozivio. Tako dodje vecer i negdje oko 21:00 h pocinjem osjecati da mi srce pocinje jace hlupati, sto se prije nije desavalo. I tako malo po malo meni sve gore i gore da bi ujutru oko 02:00 h situacija se drasticno pogorsala gdje mi je srce hlupalo 180 puta u minuti. Imao sam osjecaj da ce iskociti iz grudi. Pocinje da mi nestaje zraga, gusim se, ne znam sta da radim. Samo cekam infarkt i kad cu umrijeti. Kud sam bio sam kod kuce taj dan. Ne znam kako ali vec je svanulo, 06:00 h
i ja krecem doktoru.

Stigao sam kod doktora, sada je druga doktorica, ona prva "doktorica" je na odmoru, mijenja je ova druga, mlada, nema ni godinu iskustava ali mi je vise pomogla nego ova sto joj pise "primarijus" na vratima. Tako kazem ja doktorici sta je i kako je. Uradim nalaze krvi, EKG. Nalazi krvi dobri, a na EKG-u ubrzan ritam, pristutna je sinusna artitmija. Tako pita ona mene sta radim, i ja kazem da studiram medicinu i ona onda je ona meni pocela pricati kako je sve to od toga, kako je sve u glavi i da je i ona imala slicnih problema itd.. Ja joj ne vjerujem, Nepovjerenje je toliko da kad mi je izmjerila pritisak koji je bio normalan 120/80 i kad mi je rekla da je normalan ja joj nisam vjerovao dok nije upisala u karton (nisam joj to govorio). Ubjedjujem ja nju tako da mi je mozda stitna zlijezda, da mora biti nesto. I na kraju ona meni kaze, posto je bio petak, evo ti lexaurin 1,5 mg i dodji ponovo u ponedjeljak da vidimo kakva ce biti situacija.

Prosla su dva dana, meni je stanje isto. Fali mi zraka, ne mogu da ga udahnem dovoljno. Trnci po citavom tijelu. Hlupanje srca, drhtanje prstiju itd... Dolazim ja kod doktorice i ona mene ponovo ubjedjuje da mi je to sve u glavi i daje mi uputnicu z neuropsihijatra, i uputnicu za UKC prijeno odjeljenje, kardiologija.

Isti dan odlazim na UKC, doktorica vrlo ljubazna, ispricam joj situaciju i ona mi nakon EKG-a kaze da me nema zbog cega zadrzati u bolnici vec da idem kuci i daje mi uputnice za nalaze: stitne zlijezde, holter i ultrazvuk srca. Kaze ne zna sta ce mi i daje mi lijek, beta blokator, Darob mite.

Proslo je vec dosta vremena ja sam u medjuvremenu uradio sve nalaze i svi su bili uredu osim sto su na holteru otkrili supraventrikularne ekstarsistole koje su bezopasne i ne zahtijevaju lijecenje.

Proslo je jos vremena meni nije bolje, i dalje mi fali zraka, problemi sa zelucem, bolovi, mucnina. Problemi sa spavanjem kad sam znao bukvalno po 72 sata nikako ne spavati. Kad zaspim budim se umoran, budim se cesto u snu i sl. Imam neke trnce po citavim tijelu, vrtoglavica, osjecaj da cu nestati, drhtanje prstiju, osjecaj da ima nesto u grlu. Potisten sam, obizima me citavo vrijeme neki iracionalan strah, desva mi se nagli pad raspolozenja po nekoliko puta na dan kad bukvalno nemam volje nizasto. U tim trenutcima tesko mi je i pricati, tesko mi je misliti, tesko mi je bilo sta raditi, tesko mi je zivjeti, ne znam kako drugacije objasniti.

Odlazim neuropsihijatru gdje, pricam tako, kaze mi doktorica panicni poremecaj, anksiozno-depresivni poremecaj i pise mi tamo da mi ova prva "doktorica" opste prakse napise uputnicu da vadim nalaz na Helicobacter pilory. Daje mi terapiju, xanax,elicea i lexaurin i trazem zbog nespavanja. Odmah da kazem da su mi od elicee strasno usi zvonile tako da je nisam pio, ostao je samo xanax, lexaurin i trazem. Trazem kad popijem zaspim da ne znam kako sam zaspao i ujutru po sat vremena uvrcem jezikom kad pricam.

Mjesec dana nakon toga gotov je nalaaz na bakteriju i da nalaz na HELICOBACTER PILORY pozitivan. Meni drago. Kontam kako je sve krenulo bolovima u stmaku, crne misli, anksioznost i tako u krug.
Dolazim ja kod ove "doktorice", sestra je unijela prije moj nalaz kod nje i cim sam ja usao ona meni poce da prica kako nije meni od toga i sl. Ja sam tad bukvalno pukao, poceo sam da psujem sve po redu, da bogaram (inace to nikad ne radim) i kazem joj kao je nije sramota da joj na vratima pise primarijus a treba joj jebena godina dana da posalje nekog ko ima problema sa bolovima u stomaku, mucninama, i naglim gubitkom tezine da uradi nalaz na Helicobacter i to opet po preporuci drugog doktora.Povuce se ona, poce da me smiruje, sve fino, bajno. Po njoj nalaz nikad ne bi ni uradio.

Da skratim pricu, a oduzilo se. Kad je sve pocelo imao sam 20 godina, sad imam 23. Sad mi je dosta lakse ali i dalje imam pomalo problema sa nedostatkom zraka i sa nadutosti stomaka kad jedem. Ali bukvlno nema sistema u organizmu koji me nije bolio u ove protekle tri godine. Vec sam naucio da zivim sa tim i rekao bih da sam jedno 90% izlijecen ali opet fali ono malo da bih bio stari JA.

Forumas001 wrote:

farahhh123 wrote:

Forumas001 wrote:Ima li ko od vas osjecaj gusenja, nedostatka zraka i koliko dugo vam traje i kako ste ga se rijesili?

Desavalo mi se naravno u sklopu napada panike...gusenje,osjecaj da ne mogu da udahnem zraka onoliko koliko trebam,nesvjestice,lupanje srca,znoj,drhtanje,trzanje u snu,strah itd...nema sta nije...najbrze prodje onda kada ne obracas paznju na to i kada znas da ti od toga nista ne moze biti,da je to samo osjecaj i nista vise...sto mu vise pridajes paznju molicei Boga da sto prije prodje ono se sve vise pogorsava...Dopustiti treba da to kroz tebe prodje a ne da ti prolazis kroz to...Pogledaj ovaj video,on je meni dosta pomogao i dan danas ga pogledam ,nikad mi dosta...ne traje dugo,a meni je pomogao !Pogledaj i pokusaj razumjeti...zelim ti puno srece https://www.youtube.com/watch?v=FHQk2SPADOw

Hvala, takodjer i ja tebi zelim dosra srece

Evo moje situacije, nek procita ko zeli mozda ce mu biti lakse.

Kod mene je specificna situacija. Pocelo je prije tri godine sa jakim bolovima u stomaku sa mucninama da sam bio bukvalno prestao jesti i u roku od 20-tak dana sam smrsao 15 kilograma. To je bio pocetni pakao i tad sam poceo umisljati da bolujem od neke teske bolesti, da je rak i sl. Te misli mi nisu izlazile iz glave. Otisao sam doktoru gdje sam radio nalaz CRP-a i Leukocita, nalazi su bili normalni tako da me "doktorica" vratila samo kuci sa nekom pricom da je nahlada i sl. i dala kamaru nekih tableta, vitaminskih, zbog toga sto nisam mogao da jedem.

Proslo je vec dva mjeseca a i dalje ne znam uzrok bolesti, stomak me manje bolio ali i dalje sam imao problema sa mucninama, slab apetiti, kiselina u zelucu i sl. ali situacija sa stomakom je bila dosta bolja nego u proteklom periodu, nije bilo vise onih ostrih bolova koji nisu mogli da se trpe. Kilaza se stabililizovala, nisam vise gubio kilograme ali nism ni dobivao, i dalje sam ostao na -15 kg od onog pocetka kad sam ih izgubio.

Dva mjeseca od tog pocetka su prosla i ja sam svaki dan bio obuzet tim najgorim mislima da cu umrijeti, da bolujem od necega strasnog i sl. Ustajem tako ujutru i nekako vidim da je taj dan mucnina nekako cudna, imam osjecaj da cu eksplodirati, da ce me nestati imam nagone da samo placem, upadam u neki ocaj i tako citav dan. Osjecam da sam posebno lose tog dana nego inace. Hvata me neki poseban strah, panika i jeza koju ne moze niko razumjeti ko je nije dozivio. Tako dodje vecer i negdje oko 21:00 h pocinjem osjecati da mi srce pocinje jace hlupati, sto se prije nije desavalo. I tako malo po malo meni sve gore i gore da bi ujutru oko 02:00 h situacija se drasticno pogorsala gdje mi je srce hlupalo 180 puta u minuti. Imao sam osjecaj da ce iskociti iz grudi. Pocinje da mi nestaje zraga, gusim se, ne znam sta da radim. Samo cekam infarkt i kad cu umrijeti. Kud sam bio sam kod kuce taj dan. Ne znam kako ali vec je svanulo, 06:00 h
i ja krecem doktoru.

Stigao sam kod doktora, sada je druga doktorica, ona prva "doktorica" je na odmoru, mijenja je ova druga, mlada, nema ni godinu iskustava ali mi je vise pomogla nego ova sto joj pise "primarijus" na vratima. Tako kazem ja doktorici sta je i kako je. Uradim nalaze krvi, EKG. Nalazi krvi dobri, a na EKG-u ubrzan ritam, pristutna je sinusna artitmija. Tako pita ona mene sta radim, i ja kazem da studiram medicinu i ona onda je ona meni pocela pricati kako je sve to od toga, kako je sve u glavi i da je i ona imala slicnih problema itd.. Ja joj ne vjerujem, Nepovjerenje je toliko da kad mi je izmjerila pritisak koji je bio normalan 120/80 i kad mi je rekla da je normalan ja joj nisam vjerovao dok nije upisala u karton (nisam joj to govorio). Ubjedjujem ja nju tako da mi je mozda stitna zlijezda, da mora biti nesto. I na kraju ona meni kaze, posto je bio petak, evo ti lexaurin 1,5 mg i dodji ponovo u ponedjeljak da vidimo kakva ce biti situacija.

Prosla su dva dana, meni je stanje isto. Fali mi zraka, ne mogu da ga udahnem dovoljno. Trnci po citavom tijelu. Hlupanje srca, drhtanje prstiju itd... Dolazim ja kod doktorice i ona mene ponovo ubjedjuje da mi je to sve u glavi i daje mi uputnicu z neuropsihijatra, i uputnicu za UKC prijeno odjeljenje, kardiologija.

Isti dan odlazim na UKC, doktorica vrlo ljubazna, ispricam joj situaciju i ona mi nakon EKG-a kaze da me nema zbog cega zadrzati u bolnici vec da idem kuci i daje mi uputnice za nalaze: stitne zlijezde, holter i ultrazvuk srca. Kaze ne zna sta ce mi i daje mi lijek, beta blokator, Darob mite.

Proslo je vec dosta vremena ja sam u medjuvremenu uradio sve nalaze i svi su bili uredu osim sto su na holteru otkrili supraventrikularne ekstarsistole koje su bezopasne i ne zahtijevaju lijecenje.

Proslo je jos vremena meni nije bolje, i dalje mi fali zraka, problemi sa zelucem, bolovi, mucnina. Problemi sa spavanjem kad sam znao bukvalno po 72 sata nikako ne spavati. Kad zaspim budim se umoran, budim se cesto u snu i sl. Imam neke trnce po citavim tijelu, vrtoglavica, osjecaj da cu nestati, drhtanje prstiju, osjecaj da ima nesto u grlu. Potisten sam, obizima me citavo vrijeme neki iracionalan strah, desva mi se nagli pad raspolozenja po nekoliko puta na dan kad bukvalno nemam volje nizasto. U tim trenutcima tesko mi je i pricati, tesko mi je misliti, tesko mi je bilo sta raditi, tesko mi je zivjeti, ne znam kako drugacije objasniti.

Odlazim neuropsihijatru gdje, pricam tako, kaze mi doktorica panicni poremecaj, anksiozno-depresivni poremecaj i pise mi tamo da mi ova prva "doktorica" opste prakse napise uputnicu da vadim nalaz na Helicobacter pilory. Daje mi terapiju, xanax,elicea i lexaurin i trazem zbog nespavanja. Odmah da kazem da su mi od elicee strasno usi zvonile tako da je nisam pio, ostao je samo xanax, lexaurin i trazem. Trazem kad popijem zaspim da ne znam kako sam zaspao i ujutru po sat vremena uvrcem jezikom kad pricam.

Mjesec dana nakon toga gotov je nalaaz na bakteriju i da nalaz na HELICOBACTER PILORY pozitivan. Meni drago. Kontam kako je sve krenulo bolovima u stmaku, crne misli, anksioznost i tako u krug.
Dolazim ja kod ove "doktorice", sestra je unijela prije moj nalaz kod nje i cim sam ja usao ona meni poce da prica kako nije meni od toga i sl. Ja sam tad bukvalno pukao, poceo sam da psujem sve po redu, da bogaram (inace to nikad ne radim) i kazem joj kao je nije sramota da joj na vratima pise primarijus a treba joj jebena godina dana da posalje nekog ko ima problema sa bolovima u stomaku, mucninama, i naglim gubitkom tezine da uradi nalaz na Helicobacter i to opet po preporuci drugog doktora.Povuce se ona, poce da me smiruje, sve fino, bajno. Po njoj nalaz nikad ne bi ni uradio.

Da skratim pricu, a oduzilo se. Kad je sve pocelo imao sam 20 godina, sad imam 23. Sad mi je dosta lakse ali i dalje imam pomalo problema sa nedostatkom zraka i sa nadutosti stomaka kad jedem. Ali bukvlno nema sistema u organizmu koji me nije bolio u ove protekle tri godine. Vec sam naucio da zivim sa tim i rekao bih da sam jedno 90% izlijecen ali opet fali ono malo da bih bio stari JA.

Svima nam je prica manje-vise slicna. Knedle u grlu trnci po tijelu, gusenja, zeludac, isl. Ova je skoro pa preslikana moja situacija. Test na helycobacteriju sam morala privatno raditi, inace ne bih zavrsila nikad. Od tjelesnih simptoma isto tako nema sta me nije boljelo, nekad sam imala osjecaj da ne mogu ni hodati, koliko mi trnu noge. Al ajd, sad sam bolje, ignoriram te simptome. Kad bi covjek isao ljekaru da se sav od-do pregleda, nasli bi nam 101 bolest.
Ono malo sto ti fali ce doci na svoje, samo treba polako.
Bitno je napomenuti i neazurnost, neprofesionalnost i nedisciplinu u zdravstvu, dno dna. Ja sam licno uvidjevsi ovo, ne ljuta, nego bijesna za sta ti ljudi novce primaju, a sta rade. Doktorica koja zna da imam te hipohondrijske misli, ubjedjuje me da nijedna bol nije bezazlena i da mi moze izazvati svasta nesto.
Eto, uglavnom, cajevi, priroda, ne doktori, osim ako nije bas zagustilo.

Ma da,mi najbolje znamo koji smo prosli kroz to kako to zna biti ruzno iskustvo,a ujedno kada sve prebrodis osjecas se super kao ponvo rodjen...Dosta ljudi se bori sa ovim samo sto su neki svjesni a neki ne,ili neki zele priznati a neki ne...Kako god izlaz postoji sto je najbitnije a prvi korak izljecenja je taj da shvatis prirodu anksioznosti i da ti ona ne moze nastetiti...Ma mi smo heroji !!!

A koliko vi imate godina, sa koliko vam je sve pocelo i koliko vec traje?

Forumas001 wrote:A koliko vi imate godina, sa koliko vam je sve pocelo i koliko vec traje?

Imam 27 godina i ne traje vise,ja sam sad dobro,super se osjecam uz povremene trzavice koje su skoro neprimjetne a ne obazirem se jer se znam nositi sa time...Ima dvije godine kako se super osjecam tj.sa 25 godina sam naucila kako se boriti sa tim na ispravan nacin i od tada sam bukvalno zdrava jer bit je bila samo shvatiti sta se desava.....A prve simptome sam osjetila sa 21 godinu,znaci trajalo mi je neke 3 godine otprilike taj hajmo reci pakao...Sad sam super kao sto sam vec rekla,zadovoljna sa sobom i svojim zivotom,radim stvari za koje sam mislila da nikad necu moci i pomazem drugima koliko je moguce da prevazidju to...

.

billie jean wrote:Meni su se prvi simptomi javili pocetkom 2013 godine. Sad imam 23 godine. Panicni napadi su intenzivno poceli u junu ove godine, i tek tada sam shvatila da vucem anksioznost poodavno, a da nisam primijetila, ili sam pak negirala da uopce postoji.

ABd proci ce i to samo shvati da ti nista ne moze biti.Meni je u tom periodu najveci problem predstavljo problem da cu izgubiti kontrolu nad sobom dozivljavo sam neki nestvarni svijet osjecaj da cu sve sekunde poluditi i uraditi neku glupost imao sam sve zive simptome od vrtoglavica gusenja mucnina nedostatka zraka gusenja ali ovaj mi je najgori bio sve sam mislio da je to slom zivaca,medjutim evo me zdrav prav veceso u svakom smislu pozitivan pun te pozitivne energije i na ovoj sam temi da pomognem svima onima koji trenutno traze nacin da se isucpaju,koliko god mogu pomocicu svakome i dati savjet samo mi vjerujte DAAAAAA JE TO SAMO JEDAN OBICNI RUZNI PERIOD KOJI CE VREMENOM PROCI A SA VASOM UPORNOSCU TO CE NESTATI U VRLO BRZOM PERIODU

Ja sam toliko sjeban da ne znam od cega bi poceo. Nemam volje ni za sta, nemam prijatelja niti cure. Imam nesto raje s kojom ponekad izlazim, nedavno izasao i osjecao se tako izostavljeno, kao da sam nepozeljan i odlucio da necu vise ni da izlazim. I prije sam imao da mi dodje vrijeme kad se lose osjecam, neraspolozen se budim, neraspolozen zaspim, mogu se nakratko oraspoloziti i to je to... Nekad, nekad budem bas super, duhovit, extra raspolozen (a to je rijetkost) jbga..

Ne znam jel anksioznost, depresija ili nesto trece.

Jesi li i s kim pričao kako se osjećaš?Ne znam kakvim ljudima si okružen.

sour cherry wrote:Jesi li i s kim pričao kako se osjećaš?Ne znam kakvim ljudima si okružen.

Ni s kim nikada u zivotu nisam o ovome pricao. Nikada bukvalno. A ovo vucem godinama, dodju periodi kada me 'krene' i normalno funkcioniram, razmisljam a onda dodje ovaj period kada mi glava kipti od negativnih misli...

probaj se sabrat,izbjegavaj nesto sto te nervira,ako ti je drustvo negativno onda prestani se sa njima druzit,radi nesto sto te cini sretnim.probaj se malo vise sportom bavit,trci,vozi biciklo.uzimaj b vitamine,crnu cokoladu sa preko 70% kakao koja bi ti trebala probudit hormon srece.ak ti i to ne pomogne,onda se posavjetuj sa doktorom,ispricaj mu sve sta te muci i on ce te uputit na pravu adresu.

Poradi malo na sebi,nemoj se predavati,vjeruj i kad te uhvati tjeskoba i tuga to je samo osjecaj koji ce proci...Moras sebe nauciti voljeti ,ma kako se drugi odnosili prema tebi,moras shvatiti da je to njihova stvar,a tvoja stvar treba da bude samo odnos prema sebi i ljubav prema sebi pa te toliko tudji odnosi prema tebi nece iritirati...Poradi malo i na samopouzdanju,imas dosta knjiga o tome,posveti se malo...nijedna situacija nije bezizlazna,mozda ne vidis odmah izlaz od silnih ruznih i negativnih misli,ali vjeruj da postoji i potrudi se sebi pomoci...

Tesko mi je da opet pokusavam jer i kad me krene uvijek nesto se desi da se razocaram. Nemam vise volje ni da cure upoznajem, 20 mi je godina, umjesto da uzivam, svi misle studentski zivot a meni patnja.. Ali pokusat cu vala nemam sta izgubiti, ili ce biti bolje ili nece. Imam roditelje s njima mogu pricati ali mi je previse neugodno o ovim stvarima a svoju anksioznost, depresiju, nezadovoljstvo krijem tako sto sam zao, lakse mi je biti idiot nego objasnjavati..

oskarboy wrote:probaj se sabrat,izbjegavaj nesto sto te nervira,ako ti je drustvo negativno onda prestani se sa njima druzit,radi nesto sto te cini sretnim.probaj se malo vise sportom bavit,trci,vozi biciklo.uzimaj b vitamine,crnu cokoladu sa preko 70% kakao koja bi ti trebala probudit hormon srece.ak ti i to ne pomogne,onda se posavjetuj sa doktorom,ispricaj mu sve sta te muci i on ce te uputit na pravu adresu.

Sad sam jos poceo cigare pusiti, pusim pola godine, mislio sam da se lako mogu odviknuti ali recimo jucer sam bacio pola kutije i dobro se sjecam da sam sanjao kako kupujem cigare

ma batali cigare i alkohol,od tog ti samo moze bit gore.sport i samo sport,zdravije se hrani,trci ,plivaj ako mozes,jacaj tijelo i duh i tako ce ti se vratit samopouzdanje.odbaci crne misle

Interesuje me ako neko koristi Velafax (venlafaksin) i ako promjecujete promjenu u apetitu, tj. kilazi?
Koristim 7mg Velafax & 3x1 0.25mg Ksalol (alprazolam ili Xanax?), i u zadnja 2 mjeseca koliko sam ih
koristila dobila sam 5kg na kilazi.. Sad sam opet depresivna radi kilaze!!

Sanda88 wrote:Interesuje me ako neko koristi Velafax (venlafaksin) i ako promjecujete promjenu u apetitu, tj. kilazi?
Koristim 7mg Velafax & 3x1 0.25mg Ksalol (alprazolam ili Xanax?), i u zadnja 2 mjeseca koliko sam ih
koristila dobila sam 5kg na kilazi.. Sad sam opet depresivna radi kilaze!!

Ne znam da li si dobila na kilazi zbog tableta, ali ako je u pitanju par kilograma, kao sto je to slucaj i kod mene, vjeruj, nista strasno. Opusti se, 5 kg se moze skinuti k'o od sale. Par sedmica da izbacis slatko i tijesto, a uvedes tecnost, i bit ce sve ok. A na stranu sto kod nas zena varira tezina. Nemoj se time opterecivati i ne prati promjene na vagi nego na odjeci, dakle mjeri obim struka, ruku itd.

UltraBosnjak wrote:Ja sam toliko sjeban da ne znam od cega bi poceo. Nemam volje ni za sta, nemam prijatelja niti cure. Imam nesto raje s kojom ponekad izlazim, nedavno izasao i osjecao se tako izostavljeno, kao da sam nepozeljan i odlucio da necu vise ni da izlazim. I prije sam imao da mi dodje vrijeme kad se lose osjecam, neraspolozen se budim, neraspolozen zaspim, mogu se nakratko oraspoloziti i to je to... Nekad, nekad budem bas super, duhovit, extra raspolozen (a to je rijetkost) jbga..

Ne znam jel anksioznost, depresija ili nesto trece.

I ja imam isti problem u drustvu ne mogu nikako da se oslobodim, ne znam kako da otvorim temu za razgovor i onda se osjecam izostavljeno kao da me i ne primjecuju i ja se lose osjecam .Zbog toga prijatelja skoro da i nemam s tim da idem vandredno u skolu pa sam malo distancirana od drustva i sve mi to tesko pada jer sam dosta zatvorena u kuci i padam u ponor i ponekad mi bas tesko bude .Voljela bih da je drugacije ali i tesko se otvaram u drustvu ne znam ali ima neka kocnica i onda poslije se lose osjecam.

Nemam kada da sve citam sta ste pisali...

Dr. Slobodan Loga je izlječio anksioznost mojoj ženi...

Moja žena se bori sa anksioznošću duže vrijeme.Bila je pacijent dr.Ljubovića a sad ne znam kome da se obratimo.Svaki prijedlog dobrodošao.
Hvala

Prije 5 godina mi je dijagnosticiran GAP koji je uspješno izliječio dr Loga. Znači, moje preporuke za njega. Meni je zaista pomogao. Pila sam cipralex i išla na terapije. Ubrzo mi je bilo mnogo bolje a nakon nekih 6 mjeseci potpuno dobro. On je medjutim savjetovao da nastavim s AD-om bar godinu dana, što sam i učinila. Od tada (od kako sam prestala piti AD), je prošlo više od tri godine a ja sam hvala dragom Bogu, a i dr Slobodanu potpuno ok. Anksioznosti ni traga. Razumijem sve koji se bore s ovim poremećajem jer sam prošla sve faze koje i vi prolazite. Želim vam svima dati podršku i kazati da se anksioznost uz dobrog doktora i pogođenu terapiju da uspješno izliječiti. Pozdrav

e ovako čitajuci ovu temu došao sam do zaključka da je moguće da je ovo uzrok mojih problema.
Naime već sam otvorio temu da imam problema vezano za seksualni nagon s tim da razmišljajući to nije jedino. Naime ja imam nekad toliku tremu ma to nije trema to je osječaj da ću eksplodirati da tresem se kao da će me zemljotres udariti. Osjecaj težine u nogama i leđima teške ruke su samo jedan od simptoma. Također imam i problema sa kilogramima i nikako ne mogu da se udebljam već godinama i to imam 186cm i 63kg, Rezervisao sam termin u porodičnom savjeovalištu gore u starom gradu ako je ko bio može li mi reći da li su djelotvorni
hvala

Ja sam uzimala Bosaurin kada mi je doktorica propisala zbog problema koje sam imala i svega sto mi se desavalo i problema u porodici i skoli koje sam tad imala .Kod mene je bila problem nesanica, uporno razmisljam o svemu, gusenje, nedostatak daha, vrtoglavica. Ali vremenom sam se oporavila i sad mi je puno bolje i krenula sam raditi na sebi za svoje dobro.Sve bude i jednom prodje bitno je samo znati nositi se s tim samopouzdanje mi je najveci problem jer ga uopce nemam kako god treba uvijek poraditi na sebi.