argonu camaju se arogantno iscamajamo svega, recipročno...
Milo Đukanović "Ličnost godine" po izboru "Nezavisnih novina"
DEJAN ŠAJINOVIĆ - 17.12.2012 20:21
Najkrupnija greška Crne Gore je što smo nekritički podržali zavodljivu politiku odbrane zajedničke države, tvrdi Milo Đukanović, predsjednik Vlade Crne Gore i ličnost godine "Nezavisnih novina" za 2013. godinu.
"Nedovoljno životno i političko iskustvo, tada potpuno novog državnog rukovodstva Crne Gore, bilo je realno ograničenje da pretpostavimo da će to odvesti u stravične ratne sukobe s tragičnim posljedicama", smatra on.
Dodao je da je odluka da Srbija i Crna Gora ne budu u zajedničkoj državi bila dobra.
"I za dvojicu braće je najbolje da svaki ima svoju kuću. Tada je najviše sloge među njima", ističe Đukanović.
NN: Ponovo ste izabrani za premijera i jedan ste od političara s najdužim "stažom" na prostoru bivše Jugoslavije. Šta Vas je motivisalo za ponovni politički angažman?
ĐUKANOVIĆ: Politički sam bio angažovan sve vrijeme, kao predsjednik DPS, a sa državnih funkcija sam se povukao smatrajući da je nakon obnovljene nezavisnosti, uspostavljene ekonomske održivosti i faze dinamičnog razvoja i uz ostvareni status kandidata za članstvo u NATO i EU, optimalan trenutak za prepuštanje ogovornosti za državnu politiku mladoj generaciji. Međutim, vrijeme krize je postavilo pred Crnu Goru dodatne obaveze i zahtjev članstva uoči oktobarskih parlamentarnih izbora bio je da ja budem na čelu koalicije DPS, SDP, LP. Činjenica da sam bio nosilac izborne liste i da je tokom izborne kampanje jasno iskazano očekivanje da, i kao tim i svako pojedinačno, damo puni doprinos prevazilaženju ekonomskih teškoća, učinila je da lične planove stavim po strani i sa pozicije premijera preuzmem odgovornost za realizaciju zadataka koji su pred nama. Dakle, vratio sam se zbog osjećaja odgovornosti prema biračkoj javnosti, odnosno onom njenom dijelu koji nam je ukazao povjerenje i dao mandat na izborima u oktobru. Podsjetiću da je Koalicija evropska Crna Gora zavrijedila podršku 165.000 birača i osvojila 39 mandata, što je respektabilan rezultat i što pred svakog od nas postavlja obavezu da pokažemo dodatni senzibilitet prema pitanjima izoštrenim u uslovima globalne ekonomske krize, čije su posljedice ozbiljno uzdrmale i našu ekonomiju.
NN: Crna Gora je na početku dugog puta ka članstvu u EU. Svi dosadašnji pregovori pokazali su da je to veoma težak i izazovan proces. Šta očekujete da bi mogao biti najveći izazov Crne Gore na tom putu?
ĐUKANOVIĆ: Spremni smo da radimo, što smo pokazali i u dosadašnjim fazama evropskih integracija. Podsjetiću da je Crna Gora država koja je u rekordno kratkom roku, za samo četiri godine, prešla put od obnove nezavisnosti do dobijanja statusa kandidata za članstvo EU. Sada smo u posebno zahtjevnoj fazi pregovora o članstvu. Vi ste vidjeli da su iz različitih razloga u svakoj sljedećoj fazi proširenja sve stroži kriterijumi i sve zahtjevnija agenda EU integracija. Međutim, svjesni smo da je sve što uradimo na tom putu u našem najboljem interesu i vrlo smo odgovorno pristupili tom poslu. Naš interes je da slijedimo i usvajamo iskustva i standarde razvijenih demokratskih društava. To, svakako, nije puko ispunjavanje uslova, već dvosmjerna partnerska saradnja. Naime, koliko sam uvjeren da zemlje zapadnog Balkana imaju interes da se integrišu u EU, toliko i EU ima interes da one ne ostanu izvan integracionih procesa. Integracija ovih prostora u EU je u interesu stabilnosti regiona, a time i evropske stabilnosti.
NN: EU je danas u velikoj ekonomskoj krizi. Mnogi postavljaju pitanje koliko je ideja integracija u EU još "atraktivna". Kako Vi to vidite?
ĐUKANOVIĆ: Ekonomska kriza je izoštrila mnoga pitanja na svim poljima, pa i u vezi s unutrašnjim funkcionisanjem EU. Jasno je da je dosadašnja evropska arhitektura pokazala ozbiljne slabosti i da mora biti ozbiljno reformisana. Najvažnije je da ideja ujedinjene Evrope preživi i da se revitalizuje kroz započete reforme. To je u najboljem interesu svih nas koji živimo u Evropi. Jedino tako imamo šansu da kao Evropljani budemo globalno konkurentni u budućnosti koja je počela.
NN: Obilježili ste noviju istoriju Crne Gore. Sa ove distance, šta procjenjujete da je bio Vaš najveći uspjeh, a šta najveća greška? Da li je danas dovoljna istorijska distanca da nam u kratkim crtama date Vašu ocjenu raspada Jugoslavije? O čemu ste razmišljali u to vrijeme i da li ste slutili šta će se sve desiti kasnije?
ĐUKANOVIĆ: Raspad SFRJ, na način kako se dogodio, bio je tragedija, gotovo nepojmljiva za evropsku civilizaciju na samom kraju 20. vijeka, bez obzira na širi kontekst tektonskih promjena na evropskom kontinentu, koji je simbolično označilo rušenje Berlinskog zida. Već deceniju ranije bivalo je sve očiglednije da bivša zajednička država nema političku elitu sposobnu da preduzme nužne ekonomske i demokratske reforme koje bi otvorile bilo kakvu šansu očuvanja preuređene Jugoslavije. Iako je, makar u prvim godinama, postojalo volje za tim, i u zemlji i u međunarodnoj zajednici. Jugoslovenske institucije nakon Titove epohe ostale su zakržljale jer je i do tada politički sistem počivao na njegovom autoritetu i harizmi. Nasuprot njima, otvorio se prostor za razmah nacionalnih političkih elita koje su u jalovoj jugoslovenskoj politici dobile alibi da se republičkim javnostima počnu predstavljati kao zaštitnici njihovih interesa, najprije od neminovnog ekonomskog kolapsa Jugoslavije, a kako je vrijeme prolazilo, posebno nakon krupnih personalnih promjena na političkoj seceni Srbije, i od Jugoslavije koja bi postojala kao provizorij za dominaciju Srbije. I to je već bio idealan teren za nacionaliste i šoviniste svih boja sa zajedničkom karakteristikom: kratkim pamćenjem kuda to, istorijski provjereno, vodi na ovim prostorima. Ostalo znamo. Crna Gora, koja realno nije mogla uticati da do takvog scenarija ne dođe, učinila je to što je mogla - sačuvala je sebe. Kao što se sjećamo, Crna Gora je jedina od eks-YU republika tokom te strašne, posljednje decenije 20. vijeka, uspjela da svoju teritoriju zaštiti od rata. Jasno vam je da to nije bilo lako postići maloj i izrazito multietničkoj državi, uz to sa jakom ratničkom tradicijom, u vremenu kad su svuda oko nas bješnjeli ratovi na etničkoj i vjerskoj osnovi. Uz to, Crna Gora je tada bila utočište za preko 120.000 izbjeglica iz bivših jugoslovenskih republika i Kosova, što je činilo oko 20 odsto našeg ukupnog stanovništva. Dakle, očuvani mir i multietnički sklad u Crnoj Gori smatram najvažnijim uspjehom politike u kojoj sam participirao. Grešaka je, svakako, bilo. Ne griješi, naizgled, samo onaj ko ne radi i ne odlučuje. Iako zapravo time krucijalno griješi. Najkrupnijom greškom smatram našu lošu procjenu sa početka devedesetih godina da, vođeni snažnim jugoslovenskim emocijama koje su karakterisale Crnu Goru, nekritički podržimo zavodljivu politiku odbrane zajedničke države. U interpretaciji onih koji su se smatrali pozvanim da realizuju tu politiku, a bili su to rukovodstvo Srbije i vojni vrh SFRJ, ona se pretvorila u odbranu "po svaku cijenu". Nedovoljno životno i političko iskustvo, tada potpuno novog državnog rukovodstva Crne Gore, bilo je realno ograničenje da pretpostavimo da će to odvesti u stravične ratne sukobe sa tragičnim posljedicama. To, naravno, ne može biti valjan alibi. Našli smo se u lošem vremenu na mjestima na kojima se takvo iskustvo podrazumijeva. To mora biti nauk za Crnu Goru u budućim vremenima.
NN: Da li smo 1991. godine, kada smo se na neki način "naljutili" na zapadne sile zbog jednostranog priznanja nekih republika bivše Jugoslavije, napravili stratešku pogrešku biranjem puta koji smo odabrali?
ĐUKANOVIĆ: Haška konferencija, odnosno pružena mogućnost da sve bivše članice SFRJ dobiju međunarodno priznanje, bila je posljednja prilika da se izbjegne krvoproliće. Njeno propuštanje bilo je velika strateška greška sa nesagledivim posljedicama. Iako prošlost ne možemo promijeniti, ova iskustva moramo dobro urezati u sjećanje i više od toga, učiniti sve što je nužno da ojačamo ''imunitet'' našeg regiona od sličnih izazova, dakle i od ponavljanja grešaka u budućnosti. Pored politike dobrosusjedstva i saradnje, to, po meni, neminovno znači i politiku integracije svih djelova regiona u evropske i evroatlantske strukture.
NN: Da li su današnje presude u Haškom tribunalu, sudbina Kosova, i tako dalje, na neki način ispostavljanje računa Srbiji za njenu politiku, i kako doživljavate činjenicu da je jako malo kazni za zločine počinjene nad Srbima?
ĐUKANOVIĆ: Želim da vjerujem da sud u Hagu i dalje donosi odluke na bazi dokaza, primjenjujući međunarodno pravo. A da li je percepcija međunarodne javnosti o dominantnoj krivici tadašnje beogradske politike za eskalaciju jugoslovenske krize i ulazak u ratni scenario njenog raspleta - jeste nesumnjivo. Da li možemo tvrditi da to nema uticaja na politiku i današnjih međunarodnih institucija - teško.
NN: Odnos između Srba i Crnogoraca je u posljednjih 20-ak godina u najmanju ruku bio veoma zanimljiv. Zbog čega ste mišljenja da je i za jedan i za drugi narod najbolje da ne žive u istoj državi?
ĐUKANOVIĆ: Najkraće rečeno zato što je i za dvojicu braće najbolje da svaki ima svoju kuću. Tada je najviše sloge među njima. Podsjetiću da se SRJ pokazala kao nefunkcionalna zajednica dva disproprcionalna subjekta, između kojih je postojalo stalno podozrenje da je neko izdržavan ili da je neko tutorisan. Osim toga Miloševićev režim je vršio stalan pritisak na Crnu Goru, koja je već sredinom devedesetih bila u procesu izvlačena iz kandži te politike, sa stalnom prijetnjom da bi ga svaki ishitren potez Crne Gore mogao podstaći da zametne sukobe na njenoj teritoriji. Kako su pritisci iz Beograda bivali snažniji, tako je rasla podrška ideji obnove crnogorske države, što je i potvrđeno na referendumu 2006.godine. Danas imamo dobru saradnju sa Srbijom. Vjerujem da će se ona i dalje unapređivati.
NN: Zanimljivo je da se Srbi i Crnogorci u mnogo strateških stvari veoma razlikuju. Recimo, po pitanju NATO-a, odnosu prema različitim svjetskim faktorima, i tako dalje. Odakle tolike razlike između dva naroda čija je istorija i tradicija dosta isprepletena?
ĐUKANOVIĆ: To znači da smo danas više okrenuti realnosti nego prošlosti i mislim da je to pozitivno. Mnoge zemlje koje su nekad bile protiv članstva u NATO, danas su članice Alijanse. NATO više nije klasični vojni savez, već se u XXI vijeku ubrazano transformiše od vojne u bezbjednosnu organizaciju, koja dijeli vrijednosti koje ima EU i koja sve više djeluje zajedno sa Ujedinjenim Nacijama i regionalnim organizacijama u zaštiti mira i stabilnosti. Vjerujem da će i u zemljama koje sada imaju negativan stav prema članstvu u NATO sazrijevati shvatanje da su integracije u EU i NATO kompatibilni procesi. I da je integracija Zapadnog Balkana u evropske i evroatlantske strukture, imajući na umu našu i raniju i noviju prošlost, drugo ime za mir, stabilnost, multietičnost ili prostije rečeno za bezbjedan život naše djece.
NN:. Zbog čega ste se odlučili za put ka NATO-u?
ĐUKANOVIĆ: Upravo zato što je pitanje bezbjednsne stabilnosti Zapadnog Balkana pretpostavka našeg budućeg demokratskog i ekonomskog razvoja. Takođe, ispunjavajući uslove za članstvo u NATO, mi ispunjavamo uslove koji se od nas očekuju u procesu EU integracija. U uslovima globalne ekonomske krize nestabilnost ekonomije postaje jedan od ključnih izazova za bezbjednost svake zemlje. Globalizacija tržista učinila nas je međusobno zavisnim i povezanim, a dugoročna neizvjesnost ima uticaj i efekte posebno na male ekonomske sisteme kakav je Crna Gora. U takvim uslovima transatlantska saradnja u okviru NATO donosi dodatnu transparentnost i sigurnost za tržišta. Punopravno članstvo Crne Gore u NATO obezbjedjuje našu vezanost za zajednicke ciljeve napretka i bezbjednosti zemlje i tako jača uslove za prevazilaženje političkih podjela u zemlji.
NN: Kako danas vidite situaciju u regionu? Može li ovaj dio Evrope napredovati zajednički prema EU?
ĐUKANOVIĆ: Princip regate se pokazao kao veoma dobar model. On omogućava da svaka država napreduje dinamikom kojom usvaja standarde, a ujedno njen napredak podstiče i ostale zemlje da što dinamičnije realizuju svoje zadatke na putu evroatlantskih integracija. Tako, pomažući sebi pomažemo i drugima u regionu. Reći ću i ovom prilikom da članstvo u EU i NATO nije cilj samo po sebi, već prvenstveno put unapređenja kvaliteta života naših građana. U mjeri u kojoj budemo suštinski usvajali evrposke standarde, utoliko ćemo unapređivati život svakog pojedinca u našoj zamlji.
NN: Da li je moguće u današnjem kompleksnom, globalizovanom svijetu biti "dobar" i sa SAD i Rusijom i Kinom i Turskom?
ĐUKANOVIĆ: Naravno! Mislim da je obaveza i šansa razvijati dobre odnose sa tradicionalno prijateljskim zemljama. Crna Gora razvija odličnu saradnju sa svim zemljama koje ste pomenuli, bez obzira što je i po svojoj teritoriji i po brojnosti stanovništva neuporedivo manja.
NN: Hoće li Crna Gora pomoći BiH na putu premaNATO-u i EU?
ĐUKANOVIĆ: Upućeni smo jedni na druge, imamo zajedničku prošlost, imamo iste strateške ciljeve. Logično je da sarađujemo i pomažemo jedni drugima. Sa pozicije predsjednika Vlade, izražavam spremnost za maksimalan doprinos razvoju te saradnje i punu podršku Crne Gore učvršćivanju stabilnosti i unapređenju funkcionalnosti BiH, kako bi ona što prije zauzela svoje mjesto u evropskoj i evroatlantskoj zajednici.
Cijenim nagradu "Nezavisnih"
NN: Šta za Vas predstavlja nagrada koju ste dobili od redakcije "Nezavisnih novina"?
ĐUKANOVIĆ: Veoma cijenim ovo priznanje. Političari su obično tu da bi bili kritikovani od medija, tako da ovo priznanje za mene ima dodatni značaj, posebno ako se ima u vidu da "Nezavisne novine" i među medijskim uposlenicima uživaju imidž uticajnog i profesionalnog medija, privrženog unapređenju demokratskih sloboda. Njegov osnivač je gospodin Kopanja, koji je u jednom od najtežih perioda na ovim prostorima bio žrtva upravo onih koji su imali za cilj da uguše slobodnu riječ. Njegova hrabrost potvrđuju da će uvijek biti veća snaga onih koji se bore za profesionalizam i slobodu, nego onih koji pokušaju da je uguše.
Osjećamo odgovornost prema BiH
NN: Kako vidite odnose u BiH? Kako doživljavate RS, pogotovo jer građani RS Crnu Goru doživljavaju kao bratsku republiku?
ĐUKANOVIĆ: BiH je važan susjed s kojim nas vežu mnoge emocije iz vremena zajedničkog života i interesi istovjetne projekcije budućnosti. Prema BiH imamo i osjećaj odgovornosti za strašnu cijenu koju je ta država platila tokom posljednje jugoslovenske ratne krize. Zato pokušavamo da u razvoju naše bilateralne saradnje budemo posebno pažljivi i odgovorni. A, to nas upućuje na bezuslovnu podršku jedinstvenoj BiH, uz poštovanje njenih entiteta i ravnopravnosti nacionalnih zajednica koje je čine, a prije svega na podršku evropskim i evroatlantskim aspiracijama BiH. U tom, generalno prijateljskom kontekstu, odnos svakog Crnogorca prema RS, posebno susjednoj Hercegovini, budi i posebne emocije.
Bratska "republika" 
