Atticus Finch wrote:Da zaključim svoju diskusiju na ovoj temi, na tragu onoga o čemu govori Vera Katz u radu
Ideološka upotreba otkrivanja spomen-ploče Gavrilu Principu u odgoju i obrazovanju generacija u Bosni i Hercegovini. Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu, te interpretacije istih događaja su najbolji pokazatelj ideološke upotrebe historije i njene pogubnosti, jednostranim tumačenjem, tokom svih režima do današnjeg dana, te koliko smo, ustvari taoci prošlosti, bez snage da se odupremo istoj, zarad bolje budućnosti. Dovoljno je prelistati udžbenike za osnovnu i srednju školu, koji tretiraju ovaj ili sličan problem, u različitim nacionalnim sredinama, u BiH i šire, i stvari bi bile mnogo jasnije.
Hvala...

Upotpunosti se slazem sa tobom. Jednostrano tumacenje pojedinih dogadjaja je pogubno i to najvise za istorijsku nauku. Treba samo vidjeti kako su komunisti navukli narod na Gavrila Principa kao heroja i revolucionara. Negdje pored ostalog na sudjenju su ovi zavjerenici izjavili da su se borili za oslobodjenje juznoslovenskih naroda od AU okupacije. Cim igdje cak i u tragu postoji naznaka o bratstvu jedinstvu, sve nacionalnom pokretu zajednickoj borbi naroda i narodnosti, komunisti su to rabili do kraja i uvjek iznova vrtili tu pricu. Tako da je ocigledna laz, ko su bili atentatori, ko je organizovao atentat, koje drzave (strane) stoje iza atentata, koje sluzbe(javne i tajne) stoje iza atentatora, sve to skupa je u nekom drugom planu, u komunistickoj istoriografiji. U prvom planu su mladi patrioti revolucionari, borci za ujedinjenje ,parole ,parole, parole i dalje bla..bla...bla. I ne dao ti bog da kazes nesto suprotno. Ode glava. Niko se nije upitao za strahovite posledice tog bezumnog cina. Niko se nije upitao, sta to u praksi znaci, kad neko djeci da oruzje. Niko se nije upitao, koliko se sama BIH, poslije tog dogadjaja podjelila(i nacionalno i vjerski) ako se jos sta moglo dublje dijeliti. Niko ni da kaze da je sama Srbija u Prvom svjetskom ratu,(podaci uzeti iz Enciklopedije Jugoslavije) izgubila veci broj stanovnistva nego cijela Jugoslavija u drugom svjetskom ratu. I to najboljeg, reproduktivnog djela. O privredi da ne govorimo. Poslije povlacenja preko Albanije 1915 , narednih godina do kraja rata niko nije ni zemlju tamo obradjivao a kamo li sta drugo. Niko ovdje ne prica koliko je samo Srba stradalo u BIH u prvim koncentracionim logorima koji se otvaraju sirom BIH. Koliko je regrutovanih vojnika u Bosanskim regimentama izginulo po raznim frontovima na kojim je AU monarhija bila angazovana. Od Galicije, Rusije, do Soce i Dolomita. Budale ce reci naravno, bez zrtava nema slobode. I kad sve to na kraju prodje, danas se u BIH u skolama uce tri istine o Gavrilu Principu i Sarajevskom atentatu. Zelim da kazem da u uljepsavanju i sminkanju istorije tradicionalno prednjace Srbi, ali ni druga dva naroda ne zele bas objektivno govoriti o negativnim djelovima sopstvene istorije, prije svega su tabu, Jasenovac, Blajburg i kolaboracija sa okupatorom u oba svjetska rata . Kad covjek izucava Prvi svjetski rat, recimo bitku na Marni izucavaju je i Nijemci i Francuzi(Englezi) i svi se slazu da se na rijeci Marni borilo oko dva miliona vojnika i da je oko 500 000 sto ranjeno sto poginulo. Sam sam obilazio ta groblja, negdje su cak i pomjesani grobovi do juce zaracenih strana. Zna se sve o toj bici, kad je pocela, kad je zavrsila, ko je pobjedio a ko izgubio. I tako je zapisano u svim knjigama za izucavanje istorije. Toliko je toga napisano i o Sarajevskom atentatu, sto u nasoj sto u stranoj literaturi. Svi ljudi od zanata tj istoricari se slazu da je to bio bezuman cin vise maloljetnika sa dalekoseznim posledicama(koje sam gore donekle naveo).´Svi se istoricari sto svjetski sto nasi slazu da bi Prvi svjetski rat poceo i bez Atentata i da se samo trazio povod, samo na ovim stranicama jos nalazim postove koji to opovrgavaju. Nalazim na nebuloze, poput takvih da je Srbija srusila AU carstvo. Znam da u ovoj anonimnosti na forumima pisu balavurdija, koji se sa dvojkama provlace iz istorije ali me ponekad iznenadi kad osjetim da neki zreli covjek koji je dosta nacitan tako zabrazdi i od grupe pubertetlija, koji su na neki nacin svoje djevojke htjeli ocarati, prave od njih neke revolucionare i borce za ujedinjenje svih bratskih jugoslovenskih naroda.
Da zavrsim, nije problem, poslije toliko godina, na nasim prostorima napisati jednu istoriju. Pogotovo poslije skoro sto godina. Problem je sto istorijsku nauku, treba odvojiti od dnevne politike. Komunistima i rezimskim istoricarima iz tog vremena, najvise zamjeram to sto su bili toliko pristrasni, a cim si pristrasan nisi objektivan, a onda je pero u takvim rukama, kojima se pise istorija, veoma opasno sa dalekoseznim posledicama, sve do danasnjih dana .