Baby Blue wrote:Arzuhal, super post. Ipak postoji jedan dio na koji se posebno zelim osvrnuti:
arzuhal wrote:
Postoji jedan bolni aspekt stvarnosti BH društva o kojem valja razgovarati, ali ja osobno uglavnom ne mogu naći raspoloženog sugovornika za to, odnosno nekog ko najnormalniji način ima na umu okolnosti u kojima živi. A to bi moglo dati neke odgovore na pitanja: je li reis Cerić jedan od kreatora okolnosti u kojima živimo ili su okolnosti kreirale reisa Cerića, i slične njemu? Ili je oboje, istovremeno?
Ima isuviše ljudi koji ne mogu da spuste loptu, bar za tren da zatome svoje ovakve-nakve porive, i shvate da je reis Cerić i većina ljudi koji se (trenutno) nešto pitaju i odlučuju u strukturi IZ-a, ljudi koji su odrastali, školovali se, zasnivali radni odnos i porodicu u vremenu komunističke vlasti u Jugoslaviji. Ne želim ovdje govoriti o slobodama ispovjedanja vjere u tom sistemu ili ponižavanju vjerske misli i prakse. Međutim, činjenica je da su se ti ljudi, koji za sad obnašaju najodgovornije funkcije u IZ, gradili i izgrađivali svoj identitet i kroz otpor prema komunizmu i svemu što na njeg podsjeća. Danas ti ljudi nose neku jed u prsima i želju za osvetom svemu što miriše na crveno. Braća Latić su eklatantan primjer za to. Ali sada stasava jedna nova generacija muslimana koji ne nose taj teret i koji ne mogu da shvate hiljade postupaka svoje starije braće. Ja sam jedan od te nove generacije. Ali da sam i ja završio medresu prije nekih 30 godina i onda skontao da mogu upisati sa njom samo (1) FPN u Sarajevu (slučajna odluka komunističke vlasti?) ili (2)Orijentalistiku u Prištini ili (3)ispalit se u arapski svijet – i ja bih danas bio pun jeda i bijesa prema svakome koji veliča Titino doba u kojem je svako ko je htio mog'o ić u džamiju i crkvu...
Cesto sam razmisljala o tom uticaju ili bolje receno jos uvijek vidljivoj zaostavstini komunizma kod Cerica, ali i kod vecine politicara u nasoj drzavi, pa cak i kod obicnog naroda. Na moju veliku zalost (ovo kazem jer bi Ceric za mene trebao predstavljati uzor i primjer, kao vjerski poglavar vjerskog miljea kojem pripadam), Ceric se ne razlikuje mnogo od ostalih likova iz vjersko-politickog zivota (namjerno koristim ovu slozenicu). Stavise, umjesto da kod njega prepoznajem sunnet Poslanika voljenog (s.a.w.s.), iskreno, mene Ceric i njegovo djelovanje daleko vise podsjeca na odredjene segmente zivota Josipa Broza Tita (s velikim postovanjem prema tom covjeku zarad svega dobrog sto je u svoje vrijeme ucinio). Da stvar bude gora, ne podsjeca me na Tita u nekim dobrim i pozitivnim stvarima, poput obrazovanja sirokih narodnih masa, poput radnih akcija za izgradnju bolje drzave, okoline... vec me podsjeca u onom segmentu u kojem je Tito bio privilegovan u odnosu na obicni puk koji ipak zadovoljan svojim uredjenim zivotom nije o tome ni razmisljao. Dok je trajala izgradnja Bratstva i Jedinstva i stvarana takva atmosfera medju ljudima, Tito je bio privilegovan da putuje svijetom, posjeduje razna bogatstva, gradi "rezidencije", elitni status u drustvu, itd.... To je slika koju danas preslikavaju mnogi politicari (bar na onom dijelu na kojem mogu svojevoljno provoditi takav fursat), pa medju njima cini mi se i Ceric, samo sto za razliku od Tita oni se ni ne trude pruziti minimum zadovoljstva obicnim ljudima. Toliko o Cericu - politologu i politicaru, mada je jako tesko razdvojiti njegovu politicku afirmaciju od titule vjerskog poglavara. Ipak cu to pokusati uciniti, jer njegova uloga vjerskog vodje je daleko u sjeni politike i zato ni jedno ni drugo nije dobro.
Kada razmisljam o vjerskom uzoru, o Poslaniku (s.a.w.s.), njegovom zivotu, i pokusam povuci paralelu sa Cericem odnosno njegovim djelovanjem, malo je dodirnih tacaka koje nalazim. Cujem puno glasova i "buke" vjernika, ali malo vidim istinskih djela. I zato sam jako tuzna. Kenan-sa u svom postu prica o "prodaji morala za pivu" u vrijeme komunizma. A meni se opet cini da moral nikad nije bio na nizim granama. Kad smo kod veze morala i pive, dovoljno je samo proci gradom pred Bajram i za Bajram i vidjeti sve silne plakate za Bajram partyje i pune kafane "oduzete" omladine uz lijepe, onako bas prigodne melodije Ace Lukasa, Viki, Kiki, Miki, Dzeja (koji je svojevremeno svojom pjesmom bodrio Arkanove vojnike) i uvjeriti se na kojim granama nam je moral. Ja nisam tu da ikome sudim, samo govorim o onom sto me boli, vrijedja mi i din i iman i zdrav razum. Ali, sta je IZ uradila za sve ove godine po ovom pitanju, da te kafane ne budu prepune omladine? Gdje je tu sunnet i islamski ahlak? Zadnjih godina, Bozic mi daleko vise mirise na jedan lijepi, porodicni, intimni blagdan negoli Bajrami koji bi to svakako trebali biti.
IZ s Cericem na celu propusta puno toga, od odgoja, samopostovanja, preko vaznosti celije porodice, do svih drugih medjuljudskih odnosa. Ne moze me niko ubijediti da jedna takva institucija, kroz svoju organizaciju, ne moze poraditi na svom programu. Nije odbrana za bosnjake i muslimane to sto ce Ceric svako malo zagalamiti, busati se, onako "frajerski" sto arzuhal rece (u ovom slucaju to vec granici s klosarstvom), niti to sto je Ceric zavrsio Al-Azhar i govori 5 jezika. Odbrana svakog naroda, nacije, drzave je u tome da se omoguci novim narastajima najbolje moguce obrazovanje, da im se stvori podsticaj u tome, neka i oni zavrse prestizne fakultete, neka i oni nauce govoriti po 5 jezika, neka i oni nauce misliti svojom glavom, oslanjati se jedni na druge, a ne da gledaju Cerica i umisljaju kako je upravo on taj koji ce njih, bosnjake, spasiti, odbraniti. Prva naredba, prva objava "Uci u ime svoga Gospodara koji stvara!". Pa i Poslanik (s.a.w.s.) je nerijetko slusao svoje ashabe i uvazavao njihove prijedloge. Ta ista IZ s Cericem na celu za sve ove godine nije bas previse radila na razvijanju osjecaja za zajednicu (izuzevsi tu politicku kontaciju), za okolinu... nekih lijepih ljudskih osjecaja suosjecanja, davanja, medjusobnog pomaganja... Nekad prosto pozelim da Ramazan traje svih 12 mjeseci upravo zbog tih nekih pozitivnih uticaja koji se primijete, osjete i vide kod ljudi. Tuzno je to.

Kakva je ljepota vidjeti dzemat hafiza Bugarija, taj osjecaj zajednice koji je razvio kod ljudi, njegova zainteresovanost za svakog pojedinacno, njegova briga, njegovo nesebicno davanje i znanja, i pozitivne energije ali i imetka, njegova pomoc ovisnicima da se vrate normalnom zivotu. To je svrha zajednice, bilo koje, vjerske, mjesne, obrazovne, ma jednostavno ljudske - graditi zdrav zivot, zdrave odnose, s ljudima, s prirodom, sa samim sobom. To je nesto sto je IZ kao institucija s Cericem na celu ostavila u nekom nevidljivom planu podredjujuci se politici i prljavim politickim igrama. I zato i Ceric i muslimani slabo kotiraju i na jednom i na drugom polju.