arzuhal wrote:Alejkumu selam we rahmetullah
Teško pitanje, preteško. Tomovi knjiga su napisani o tim stvarima, e da bi se što bolje sagledale stvari...
Svakako da ima ljudi koji sasvim iskreno tvrde da nema boga sem Allaha, a da pri tom ne slijede ili ne razumiju ponajbolje šta znači tvrdnja
la ilahe illellah, odnosno na šta ih obavezuje takvo svedočenje (namaz, post ramazana, zekat i sve druge naredbe ili zabrane).
Ima, kako rekoh, puno toga što bi se reklo na tvoja pitanja, da sjedimo i pričamo i dan i noć..ali da se ograničim, navešću par predaja...
Jedan od najdražih ljudi našem Poslaniku, alejhi-selam, je bio Usame ibn Zejd. Usame je bio sin Zejda ibn Harisa kojeg je Poslanik, alejhi-selam, čak htio i da posini i koji je bio među prvim osobama koje su prigrlile islam. Onako kako je volio Zejda, tako je volio i Usamu, radijallahu 'anhuma.
U jednom oružanom okršaju muslimana i mušrika, Usama i još jedan musliman su krenuli na jednog mušrika. Ovaj mušrik u jednom momentu uzviknu:
La ilahe illellah!
Onaj što je bio sa Usamom odmah spusti svoje oružje, ali Usama potegnu sablju i ubi čovjeka.
Taj slučaj su ispričali Muhammedu, alejhi-selam, i on pozva Usamu...
- Jesi li ubio čovjeka nakon što je rekao
la ilahe illellah!?
- Allahov poslaniče, on to nije iskreno mislio, već je to rekao iz straha da ne bude ubijen, samo da se spasi...
Poslanikovo mubarek lice je pocrvenilo od srdžbe:
- Zar si ubio čovjeka nakon što je rekao LA ILAHE ILLELLAH!? Jesi li ti to raspolutio njegovo srce i vidio da li je to bilo iskreno ili ne!??
Usamino objašnjenje postupka je nama sasvim logično i razumljivo, ali Poslanik zna, a Usama ne zna.
Sa druge strane imamo hadise kao onaj koji kaže da između
čovjeka i nevjerstva stoji napuštanje namaza. Kao i kur'anske ajete.
Tako da nije naše da nekoga ne smatramo muslimanom zato što vjeruje u Allaha, ali u praksi skoro ništa ne provodi.
To je stvar ahireta. Dakle, svako ko vjeruje u Allaha, iskreno, bi trebao znati da je učinio najveći korak upravo time što potvrđuje Njegovu Jednoću, ali i da njegov nemar spram Allahovih naredbi ili zabrana (u onom omjeru u kojem on jeste u mogućnosti da izvrši) povlači sankcije na budućem svijetu.
Zato i postoji šerijat, zato i potoji kazneno pravo u šerijatu - da na ovom svijetu čovjek dobije neku vrstu kazne (za blud, opijanje, ubistvo, silovanja, krađu...), jer će je veoma lakše podnijeti nego ahiretsku kaznu, ukoliko umakne ovosvjetskoj (osim ako se ne pokaje).
A u džehennemu će biti i vjernika koji su klanjali i izgovarali LA ILAHE ILLELLAH, s tim da će tamo provesti određeno vrijeme, a potom biti izvedeni iz njega. Licemjeri, oni koji su tvrdili da vjeruju u Allaha i Sudnji dan, pa i klanjali - ali glumeći vjernike - će biti na samom dnu džehennema i nikada ga neće napustiti, da nas Allah sačuva od njega.
Opet, iznad svega je Allahova milost i mi ne znamo kako će biti sa bilo kim od nas.
Dakle, onaj koji vjeruje u Allaha i izgovori riječi
la ilahe illellah iskreno, dospjet će u džennet sigurno. Ali možda ne odmah.
I svako ko ne bude slijedio Allahove naredbe i pazio na Njegove zabrane, rizikuje da, proporcionalno svom neposluhu, provede vrijeme u džehennemu. Koliko je to
proprocionalno, to samo Allah Uzvišeni zna.
Ovako rekoh, a Allah najbolje zna! Molim ga da nas učini boljim muslimanima, i Njegovoj milosti se utječem od Njegove srdžbe, i Njemu se utječem od Njega. Nema boga sem Allaha.