Evo kako ja gledam na ovaj slučaj:
1. Imamo za sada dvije mogućnosti, četnike i grijalicu.
2. Žao mi je što ovo moram da kažem, ali uz svo moje vjerovanje u ljude, ipak se previše zla desilo na tom konkretnom prostoru, i prevelika bi bila slučajnost da je u pitanju grijalica baš tu noć. Recimo da ostavljam i tu mogućnost do završetka istrage, ali bojim se da je ipak u pitanju djelo zlih ljudi
3. Bez obzira šta je posrijedi kao uzrok, držim da bi u obnovi trebala da pomogne Vlada RS. Čak i ako se eto ispostavi da je grijalica u pitanju, sama naša reakcija - da je većina očekivala da su u pitanju četnici - govori o stepenu povjerenja tamo - a na Vladi entiteta je da riješava taj problem - nakon izdavanja za zgradu Vlade, sramota bi bila da nemaju za jedan mali sakralni objekat. Ovdje je ključna riječ "treba" - ne znamo da li će oni to stvarno učiniti.
4. Na ljudima u RS je da se oglase po ovom pitanju. Ako se ne oglase, ako štaviše slave po forumima kako vidimo, to je njihov problem. Jeste, stochar u jednom postu s početka diskusije (najbolji post do sada btw) je u pravu - opet, ključna riječ je "trebali bi" a do njihovog je obraza i poimanja morala šta će ili neće učiniti.
5. Šta ne treba činiti?
Kukanje kako se ovdje istražuje i kada momci pokucaju na vrata crkve a tamo se pale džamije - ne pomaže. Nazovite to kako hoćete, ali takva vrsta reakcije je uvijeno "možda bismo mi trebali prestati da ih štitimo ovdje" ili čak i gore. To se ne smije desiti. Ako su na drugoj strani većina ljudi moralno pali, to nam nije opravdanje da i mi padnemo za njima vadeći se sa "eto nismo na dnu, oni su još ispod nas".
Sjediti ovdje i mrmljati sebi u njedra, ili još gore, prigovarati ljudima koji ovdje rade pozitivne stvari je kontraproduktivno.
Nazovite me "zajapurenim braniocom demokratije" ali to i ostajem, koliko god tamo palili i poslije slavili o tome, ja to jednostavno neću da radim, i osudiću i boriću se protiv toga. Ako treba ostaću zadnji, ali neke stvari se jednostavno ne rade. Kada bi svi ostali ljudi poludjeli, hoću da ostanem zadnji normalan čovjek na svijetu.
6. Šta onda činiti u ovom slučaju?
Akcija, kakva god bila, treba biti legalna i usmjerena prema REPUBLICI SRPSKOJ, OPĆINA GACKO. Smislimo sami šta je najbolje, zajednička obnova džamije (mada bi, kao što sam rekao, to trebala biti dužnost tamošnjih vlasti ali u ovom momentu ne znamo kako će se tamo razvijati situacija), pomoć u bilo čemu što bi moglo ili pronaći krivce ili zaštiti ljude i njihovu imovinu. Dakle, akcija treba da bude pozitivne prirode i treba da bude TAMO. Ako zbog nemoći da ništa ne učinimo ostanemo samo pred izborom između "ništa ne raditi" i "raditi negativne akcije OVDJE, tj. polako postajati poput njih", koliko god to grozno zvučalo, bolje je ostati pasivan nego uzeti drugi izbor.
Dakle, umjesto da se ovdje naprđujemo do u nedogled, ima li neko konkretnu ideju kako pomoći ljudima tamo?