Forum Klix.ba

.

da sam ja netko.....prekratki bi bili dani,voljeli bi svoje skole djaciii....

http://www.youtube.com/watch?v=2WoJV4NLxqg

.

Zaboravljeni

mozda smo ja i ti
divlji i niciji
mozda nas je tuga
zauvek vezala

kazu nam da smo svi
rodjeni jednaki
jednaki pred Bogom
i pod zvezdama

cujem
marsiraju zastave
zvone koraci
u ovoj noci
nebo
nocas ratuje
a ti me ne pitaj nikada
o samoci

sanjam sanjam da si tu
k'o da letim na zlatnom cilimu
sanjam
Bog nas prokleo
sve nam dao
a srecu nam je uzeo

zaboravljen sam ja
zaboravljena ti
negde u tisini nase ulice
ponoc je kucnula
ti si se prekrstila
obrisala sve jednim potezom gumice

cujem
marsiraju zastave
zvone koraci u ovoj noci
nebo nocas ratuje
a ti me ne pitaj nikada
o samoci

sanjam sanjam da si tu
k'o da letim na zlatnom cilimu
sanjam
Bog nas prokleo
sve nam dao
a srecu uzeo

Gledam mastilo vjekovjecno i crno,
sto iz besmrtnog mi pera tece.
Zasto bi se neko na misao moju osvrn'o?
Sve je vec u onom sto sam pokusao.

Jednom zajedno bijasmo i to je dosta:
Koja korist stavljati to u rime?
Zar da u jesen dodje proljecno doba?
Ili maj iz sjeverca suhomraznicne zime?

Jednom zajedno bijasmo, i to je dosta:
I sta ako vjetar udari protiv kise?
Jednom zajedno bijasmo i to je dosta.
Vrijeme to vidje, i ne vraca se vise

Ko smo mi da bi vidovitim znanjem
sutrasnjicu lagali nasim zavjestanjem?

Jednom - Ezra Pound

Ima trenutaka u
zimskoj oluji,
zvijezde zovu, ti letis.

.

Nije dotakla ništa što bi moglo da boli,
Njene ruke su bijele kao led.
Njene misli su ciste, ona misli da voli,
Ona vjeruje, vjeruje.

Nece doci na jesen, kada opada lišce,
Nece doci u zimu kad je snijeg.
Nije imala razlog, nije imala kada
Da ostane, da ostane kraj mene...

Da li da vjerujem u to?
Da li da vjerujem u to?

Nisam rekao ništa što bi moglo da znaci,
Nisam našao onu pravu rijec
Koja može da veže, koja može da boli,
Kojoj vjerujem, vjerujem.

Nece doci na jesen, kada opada lišce,
Nece doci u zimu kad je snijeg.
Nije imala razlog, nije imala kada
Da ostane, da ostane kraj mene...

Da li da vjerujem u to?
Da li da vjerujem u to?

Nece doci na jesen, kada opada lišce,
Nece doci u zimu kad je snijeg.
Nije imala razlog, nije imala kada
Da ostane, da ostane kraj mene...

Da li da vjerujem u to?
Da li da vjerujem u to?

Srce - Milan Mladenovic

Poljubi prvo one nesrecne
pa onda smiri one nemirne;
Lutkama sasij male haljine
i lovcima zategni lukove,

Pronadji me, pronadji me
u sobi gdje umire dan...

U mojim hladnim kisnim sobama
na zidu crtez crnog crnila
Ovo je zid,
Ovo je zid!
Iz crnog mrtvog praznog mrtvila,

Pronadji me, pronadji me
u sobi gdje umire dan...

Mi smo slobodni
Mi smo slobodni...
Ja sam rodjen sasvim sam,
rodjen sasvim sam...

Mi smo slobodni
Mi smo slobodni...
Ja sam rodjen sasvim sam,
rodjen sasvim sam...

Pomiri pse i macke rijecima
nahrani gladne svojim ocima;
dodirni dlanom nedodirljive,
i spasi nas neuhvatljive!

Pronadji me, pronadji me
u sobi gdje umire dan...

Zajasi vjetar prema brdima,
u brdu kamen, so u njedrima...
Ovo je zid,
Ovo je zid
Na zidu sjenke nasih godina...

Pronadji me
U sobi gdje umire dan...

Mi smo slobodni
Ja sam rodjen sasvim sam,
rodjen sasvim sam...

Zid - Milan Mladenovic

To, što nas povezuje, - to su -
iskreno rečeno -
slučajne stvari:
jedna u prolazu gurnuta čaša,
koje se ne razbija na kamenom podu,
jedna strana zemlja, u kojoj..., ne - to je tada bilo na hodniku -,
jedan poljski miš protrčeći nam ispred nogu
kada lutamo ulicama
pitajući, kada zastajemo: „I vi?”
I ljubav
tako različita, prema jednom gradu
I ljubav.
(Ima još kiša
koja prestaje kada se srećemo
ali to već nije slučaj.)

- L.S.

.

Takav je život da čovjek često mora da se stidi onoga sto je najljepše u njemu i da upravo to skriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži.

Andrić

http://www.youtube.com/watch?v=xynIFX9s_3U

Povedi me...

Ponekad te kaznim
u san ti dođem

Poljubim te jednom
da bol ti prođe

Ponekad te pustim
da usne mi ljubis

A ti tiho pjevas
da me ne probudis

Ponekad me raniš
u srce pravo

Prođeš pokraj mene
ne kažeš zdravo

Riječi ti skupe
za kog ih čuvaš

Šta ćeš da kažeš
a da me ne slažeš

Povedi me do oblaka

Tragom nebeskih koraka

U snovima

mojim ( i tvojim ) snovima...

Povedi me bar ovaj put

Da ne sanjam te uzalud

Da ne sanjas me uzalud...

.

Djordje Balašević - Na pola puta

Hej, mnoge vatre sam lozio,
i mnoge vode zamutio
nošen srećom i zlom.

I da znaš, tri sam banke potrošio,
a da nisam ni slutio,
da sve to tek prohuji s vihorom,

jednom zauvek...

Hej, gde su sad oni klikeri,
trešnje sa periferije,
sveske iz šestog b?

Gde su sad svi gimnazijski šminkeri,
prve studentske ferije
i čežnjiva pisma iz armije?

I vidiš već sam tu, na pola puta - sve je dim!
I fotografije od vremena izbledele.
I vidiš već sam tu, na pola puta, sad mi trebaš ti,
budi vodič moj kroz mutne predele.

Hej, čudne staze do uspeha,
čvrsta vera u drugove,
sve je to varljiva stvar.

I sad, ako postoji uteha,
ja nisam praštao dugove
i svakom sam vratio isto bar.

I vidiš vec sam tu, na pola puta...

Hej, sada znam gde sam grešio
i gde sam, na žalost, bio gad,
a gde, na žalost, ne.

I da znaš, sve sam rebuse rešio,
ali ipak se ponekad
još zaletim na vetrenjače.

I vidiš već sam tu, na pola puta...

“Nobody stopped thinking about those psychedelic experiences. Once you’ve been to some of those places, you think, ‘How can I get back there again but make it a little easier on myself?’” Jerry Garcia

GREENWAVES


I remember a meadow one morning in May.
With a sky full of dreams that sailed in that day.
I was dancing through green waves of grass like the sea
For a moment in time I could feel I was free.

There are waves of forgiveness and waves of regret.
And the first waves of true love
Ill never forget.
In the meadow that morning as I wandered alone
There were green waves of yearning for life
still unknown.

Take me home to the meadow that cradles my heart
Where the waves reach as far as you can se.
Take me home to the meadow weve been too long apart,
I can still hear you calling for me.

Take me home to the meadow that cradles my heart
Where the waves reach as far as you can see.
Take me home to the meadow we've been too long apart,
I can still hear you calling for me.

What Id give to remember that heavenly state
Just a moment in time all mine to create.
As I'm taking my last breath I know what Ill see
There'll be green waves forever out there waiting for me.

Take me home to the meadow that cradles my heart
Where the waves reach as far as you can see.
Take me home to the meadow we've been too long apart,
I can still hear you calling for me.

Strepnja

Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!

And i'm fractured from the fall
And i wanna go home
But it takes two when it used to take one
It takes two when it used to take only one...

Dugo nisam, s prozora, gledao kišu
Kako nemilosno natapa vrt, i probuđena
Sjećanja, pitanja, kako sve razvlači
U pihtijasto tijesto u kojem krotka zebnja
Pušta nevidne, lakome žile...

Jedino smo u jeseni kadri melanholiju
Uskladiti s vanjskim svijetom
I posegnuti za maglama kao za kvascem
Za nova lirska iskustva.

U jesen tijelo oćuti opalost i gnjilost svoju
Pa u pokrenute riječi nadođe vlaga
Dok duša kao nadničarka odlazi
U daleka zapuštena polja – da se vrati
Golija i samija od krošanja pred zimu.

Tek u poznijoj jeseni postajemo svjesni
Da proljeće što ga čekamo drugima će stići
Da nama jedino ostaje njegova slika ušuškana
U nepromočivoj kabanici, ostaje nam
Dirljivi nauk kako sve sjenke zemaljske
Daruje ravnodušno nebo i svaki svjetlac
Biva varljiviji negoli lisičji rep...

Hadžem Hajdarević