#576
Posted: 17/09/2007 08:16
Enese, po toj logici ovdje su sve vjestacki ljudi. Jezik kojim se ovdje govorilo da rata i nije bas isti jezik kojim se govorilo do pocetka II svjetskog rata.enes-s wrote:Pošto je vama normalno da neko menja svoje narečje, dijalekt, naglasak... onda za vas, Pekić.
"Odlaskom iz zemlje, iz nje se čupaju koreni koji nas spajaju s poreklom, rodnim tlom, njegovom istorijom i sudbinom. U tuđem svetu ne nalaze odgovarajuću hranu pa venu. Puštaju se drugi koreni. Ali oni su lažni, vestački. To su pseudokoreni alibija. Korenje za priliku. Ono nas siti ali ne hrani. U medjuvremenu, staro korenje truli. Ako niste gradjanin sveta, a malo ko od nas je rodjeni apatrid, gubitkom tog prvobitnog korenja gubite i svaku realnu sansu za povratak. O mozemo se mi fizicki vratiti, u svojoj zemlji jos dugo ziveti, pa i umreti, ali ništa više neće biti kao pre. Staro se korenje ne može obnoviti, novo se ne može pustiti. U gustoj, živoj šumi svojih sunarodnika, duboko u zemlji uraslih, mi ćemo zauvek biti tek suvo, beživotno drveće."
Mada jezik ne menjam, u ovome gore citiranom se uvek pronađem.
Za ljude je jezik pomoćno sredstvo egzistencije, prilagodljivo zajednici u kojoj se živi. Za pisca je ono – jedino. On može sve promeniti, pa i zemlju, no, osim izuzetno, ne i jezik svojih dela. Dugo biti izvan kruga maternjeg jezika rizik je. Spona sa poreklom i tlom genetska je, mitska. U ljudskim i umetničkim iskušenjima ona antejski obnavlja istrošenu snagu.