Forum Klix.ba

soferina wrote: ↑09/10/2020 11:40

aldinjo wrote: ↑08/10/2020 01:02

aldinjo wrote: ↑08/10/2019 23:39 Meho Porobić i Ivica Stanić 8.10.1992.-8.10.2016.-8.10.2019.-8.10.2020.

ovo je greška. poginuli su 93-ce , u ćićiinoj kući u Azićima smo spavali u januaru 93-ce ,a liniju držali u kući ispred , on dolazio da nas upozori da je njegova kuća da ne ložimo parket ..al ode domalo i kuća i sve

Tromblon wrote: ↑09/10/2020 15:19

soferina wrote: ↑09/10/2020 11:40

aldinjo wrote: ↑08/10/2020 01:02

ovo je greška. poginuli su 93-ce , u ćićiinoj kući u Azićima smo spavali u januaru 93-ce ,a liniju držali u kući ispred , on dolazio da nas upozori da je njegova kuća da ne ložimo parket ..al ode domalo i kuća i sve

Meho je poginuo u autu na raskrsnici blizu podvožnjaka pored Miljacke. Rafal iz sijača sa Spaića farme po golfu. I bila je 92. Čini mi se da je kolega dao tačan datum.

Ramzess Veliki wrote: ↑24/05/2013 15:26 Čitam ovo o heroinama odbrane i sjetim se naše Renči, Renate Boras ... imala je 19 godina, vječna joj slava i rahmet duši. Tri puta ranjena u akcijama, išla je luđački hrabro gdje i mi, dijelila našu hranu i posljednju cigaretu.
I teško mi je ... suze teku, stisne mi se ...
Otvorila se barikada na Dobrinji - iskopao se onaj jarak pored ceste, i hoće Renči da izađe u grad, da popije espresso u kafiću ... obukla se za izlazak - maskirne hlače, jakna, pancirni prsluk i IPČ šljem da ne dobije usput neku kuglu.
Otišla ... poslije par sati eto je, vratila se i plače ... "Jarane, jeb'o ti ovo ... jeb'o grad, nikad više neću tamo otići, lijepa naša Dobrinja ... "
- "Renči, smiri se, šta je bilo?"
- "Ma ja otišla sa drugom u kafić na Malti, kad tamo svi, frajeri i cure, napucani, sređeni u čistim civilkama, a ja ovako sjela ... gleda me neki papak i govori mi - "Šta ti glumiš, ovdje je rat završen." Ja ga pogledam i kažem mu - "Možda za tebe jeste, ali za mene kojoj je stan na prvoj liniji na Dobrinji nije!" ... i pokupim se ... neću više nikada u grad ići ..."

Nikad joj nisam poslije sahrane mogao otići na grob, čini mi se da bi me tuga ubila ... kao što sad puštam suze za mojom drugaricom ...
I sjetim se tih gradskih tatinih sinova i kćeri kad sam išao dati izvještaj o Igmanskoj ofanzivi ... uniforme natopljene krvlju Seje Šklapa (rahmet bratu vječni) kojeg sam nosio dan prije po Igmanu ... idem Titovom i gledam oko sebe ... slika nestvarna, svi dotjerani, frizirani, vedra lica, radnje rade ... okrenem se i gledam na Igman - hoteli gore, ne znam ishod bitke, koliko će nas još pasti, hoćemo li ponovo u bitku ... pa ponovo pogledam ta lica koja prolaze, niko ne gleda Igman, ne obaziru se ... a u meni se sve lomi ...

Richard Peti wrote: ↑20/11/2020 18:52 Ja se unaprijed izvinjavam, mozda nije primjereno nakon ovako emotivnog posta i nakon ovoliko godina. Samo sam vas htio upitati da mi provjerite da li je ovo pokojna Renata?

Patrick Bishop je u Daily Telegraphu samo nekoliko dana nakon Jukine smrti, januara 1994, napisao: "Imao je lice osuđeno na smrt: dugo, poput tabuta. Čupa tamne kose iznad tužnih smeđih očiju. Njegovo je vitko tijelo pulsiralo zlokobnom energijom koja ga je u boju naprosto izvrtala po frontu dok su meci zujali pored njega - kao da je, skoro, molio za smrt. No, to je bilo u drugoj zemlji, na užarenim ulicama Sarajeva i snjegovitim padinama srednjobosanskih brda. Nikad ne bi pogodio da će ovako skončati, pod sterilnim natrijskim svjetlima autoputa u ravnicama Belgije."

Smail Šikalo je rođen 26.04.1967. godine u Nevesinju. Kao branilac na dužnosti komandanta čete u 2. motorizovanoj brigadi, svoj život za odbranu Republike Bosne i Hercegovine položio je 08.12.1992. godine na Sokolju u Sarajevo. Odlikovan je 1992. godine posthumno najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan” a 1994. godine „Medaljom za hrabrost”.

Major Smail Šikalo ranjen je prvog decembra 1992. godine na Sokolju, kada je sa svojim vitezovima povratio već izgubljene položaje i na taj način uspio spasiti da grad ne padne pod kontrolu agresora. Nažalost sedam dana kasnije podlegao je od zadobijenih rana. Šikalo je bio jedan od onih sarajevskih ratnika koji su borbu za slobodu Republike Bosne i Hercegovine smatrali važnijom od vlastitog života, a osim po hrabrosti ostaće zapamćen i po svojim pjesmama.

aldinjo wrote: ↑08/12/2019 16:06

aldinjo wrote: ↑08/12/2018 15:17

aldinjo wrote: 8.12.1992.-8.12.2017.

8.12.1992.-8.12.2018.

Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 16:12

aldinjo wrote: ↑08/12/2019 16:06

aldinjo wrote: ↑08/12/2018 15:17
8.12.1992.-8.12.2018.

Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.

8.12.1992.-8.12.2020.

hamza_sa wrote: ↑08/12/2020 21:29

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 16:12

aldinjo wrote: ↑08/12/2019 16:06
Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.

8.12.1992.-8.12.2020.

@aldinjo

Kako mrzim ovaj 8. dan u mjesecu!!

Ocito bio pravo koban dan u mjesecu. Post prije tvog postavljen je i post za heroja Smaju dan pogibije 8. u mjesecu, a i za mnogo jos njih znam sa tim danom pogibije.

U svakom slucaju, rahmet i slava i hvala svim nasim herojima!!

Boze dragi, ako smo mi zaboravili zasta su plozili zivote, nemoj Ti!!

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 16:12

aldinjo wrote: ↑08/12/2019 16:06

aldinjo wrote: ↑08/12/2018 15:17
8.12.1992.-8.12.2018.

Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.

8.12.1992.-8.12.2020.

Emiremir33 wrote: ↑08/12/2020 21:40

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 16:12

aldinjo wrote: ↑08/12/2019 16:06
Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.

8.12.1992.-8.12.2020.

Olimpijsko 1992,dobar sam sa ovim momkom što stoji do Amka rahmetli

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 22:30

Emiremir33 wrote: ↑08/12/2020 21:40

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 16:12
8.12.1992.-8.12.2020.

Olimpijsko 1992,dobar sam sa ovim momkom što stoji do Amka rahmetli

Sa Suadom iz Vodovoda?

Emiremir33 wrote: ↑08/12/2020 22:59

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 22:30

Emiremir33 wrote: ↑08/12/2020 21:40
Olimpijsko 1992,dobar sam sa ovim momkom što stoji do Amka rahmetli

Sa Suadom iz Vodovoda?

Hare plavi iz Pia Mia

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 21:32

hamza_sa wrote: ↑08/12/2020 21:29

aldinjo wrote: ↑08/12/2020 16:12
8.12.1992.-8.12.2020.

@aldinjo

Kako mrzim ovaj 8. dan u mjesecu!!

Ocito bio pravo koban dan u mjesecu. Post prije tvog postavljen je i post za heroja Smaju dan pogibije 8. u mjesecu, a i za mnogo jos njih znam sa tim danom pogibije.

U svakom slucaju, rahmet i slava i hvala svim nasim herojima!!

Boze dragi, ako smo mi zaboravili zasta su plozili zivote, nemoj Ti!!

Jesi li poznavao nekog od njih dvojice?