fatamorgana wrote:arzuhal wrote:fatamorgana wrote:
Nisam dosad nigdje pročitao da takav "istinski strah koji ledi krv u žilama, drhtanje od straha", znači pravi teror imaju pred Bogom istinski duhovni velikani, Rumi, Ibn Arabi, al Hallaj, Shams i Tabriz etc.
Ovo si odlično rekao, o tome ja i pričam, između ostalog...Mi
pričamo o duhovnim iskustvima i spoznajama velikana koja sami nismo dokučili, iskusili i doživjeli, nego smo to
pročitali, o tome smo čitali ili u njihovoj poeziji ili što su drugi pisali o njima...A jedan od tih duhovnih velikana je i rekao:
Gledaj početak puta Božijeg evlije, nemoj gledati njegov kraj!
Ako nisi pročitao negdje, onda toga i nema i nije ni bilo, zar ne?
Ono što ja mogu sa sobom je da sagledam svoje stanje i da vidim dal' lažem sebe i druge ako pričam o Ljubavi prema Bogu i slične stvari. Svako treba samog sebe vagat, što reče hazreti Alija.
Pa eto, za mene ne možeš znati šta sam ja iskusio i doživio, meni nije samo čitanje referenca ....
Nego kad smo već kod straha i plašenja pade mi.na pamet (
) da Kur'an počinje riječima "U ime Allaha, milosrdnog i samilosnog" ....
ne počinje npr. "U ime Allaha, strašnog i srditog" ....
Valjda i to nešto kaže ....
Svakako da govori. Ima i ajet (a na dobroj smo temi) u kojem Allah kaže da je Njegova milost pretekla Njegovu srdžbu. I tačno opisuje one kojima će ta milost biti ukazana.
Strah od Boga i plašenje kaznom nije okosnica vjere, to nije pokretački agens, ali jeste dio vjere. Sama okosnica vjere ili njen temelj za vjernike je da je ona ISTINA (ne naučna istina po mjeri savremene pozitivne nauke, nego
vjerska istina). Da sve u što vjerujem - u Allaha, u Sudnji dan, u Njegove poslanike...- JEST istina. Ima onih koji vele, smatraju, dokazuju, vjeruju da sve to, opet, NIJE istina. I to je ok. Ali to je druga priča...
A kada je nešto istina ili kada vjeruješ da je istina - slijedimo li jednostavni put sokratove škole - onda, ako i do čega držiš i ako si imalo valjan,
radiš po istini a nikako drukčije, nebitno ima li kakve kazne ili nagrade za to. Ako ja vjerujem, doista, da je Allah Stvoritelj svega, cijelog svemira, ako vjerujem da je On Uzdržavatelj svega, ako vjerujem da je On milostiviji prema meni nego što iko jest ili što bi bio, itd. onda za bilo šta što radim mi ne treba nikakav podstrekač u vidu nagrade ili kazne, nego radim
zato što to tako treba.
I to je logika. Kur'an i poziva na to. Sve ostalo je posljedica temeljnog stava prema Bogu.
Ima jedna predaja, davno sam je čitao, gdje Poslanik prolazi pored čovjeka i čuje ga kako se moli
Gospodaru vatre da ga zaštiti od džehennema. Poslanik, alejhi-selam, mu je tada skrenuo pažnju na to da jest istina da je Allah i Gospodar vatre džehennemske i da je džehennem istina, po islamu, ali da ne smije i ne može vjeru svesti samo na strah od Boga i strah od kazne i da to nije ispravno, nego da to treba imati na umu ali ne temeljiti vjeru na tome pa ga je poučio kako da moli.
