cyprus wrote:
Vratit ću se malo na ovaj post, sa kojim se uglavnom slažem, osim u jednoj stvari, i to ovoj o 'Staljinovim' granicama... OK, jasno je i da su ove čudne granice, enklave i ekslave i slično plod njegove strategije 'zavadi pa vladaj'... I, ako bi ih posmatrali izolovano, bilo bi nekog utemeljenja da kažeš: ne treba ih uzimat previše ozbiljno... Međutim, stvar je u tome što se one jednostavno ne mogu posmatrati izolovano, bez povlačenja i drugih više ili manje sličnih pitanja na svim stranama globusa, čime se otvara Pandorina kutija... Nije bivši SSSR jedino područje gdje su se granice povlačile na čudan način i mimo nečije volje... Pa koliko bi takvih krivih Drina trebalo ispraviti samo u Africi... I koliko bi miliona ljudi trebalo proliti krv samo da bi se one 'ispravile'... I opet je teško da bi došli do nekih granica koje bi bile potpuno 'ispravljene' i svima zadovoljavajuće... Jer bez obzira na podjelu granica na
bona fide i
fiat, opet kad uzmeš, sve političke granice su u svojoj suštini
fiat... Tako da nije bezveze to što se nakon Drugog svjetskog rata jako insistira na nepovredivosti vanjskih granica, bez obzira na njihovu genezu...
Najrazumnije rješenje u ovom slučaju bi se sastojalo u tome da Nagorno Karabah dobije najveći mogući stepen autonomije, ali da se sačuvaju vanjske granice Azerbejdžana... Ili alternativno, da se dvije države sporazumno dogovore o izmjeni granice, gdje bi Armenci vratili najveći dio područja koje ne spada u Nagorno Karabah, pa možda i prepuste ovaj koridor uz rijeku Araks do Nahčivana... Mada i taj dogovor bi bio svojevrsni presedan, ali opet, ako je sporazum, onda mu ne možeš kontrirat sa strane... Samo eto, razuma nema ni na Kakvazu, ko što nema ni na Balkanu, pa šta sad... Očigledno će se ovo riješiti ili vojnim putem, ili odugovlačenjem do u besvijest, pa kome prvo dosadi... A ako Azeri uspiju vojnim putem vratiti NK, to će neizbježno dovesti do novog etničkog čišćenja, a vrlo vjerovatno i do masovnih zločina...
@Co0l, za svakoga ko zna čitat geografsku kartu
Fundamentalno se ne slazem. Jedno pravilo ne treba da vazi za sve. Nagorno Karabah nije Afrika, nit je BiH, nit je Kipar, itd.
Sto se tice Staljina, nije ovdje samo pitanje "zavadi pa vladaj" vec je i stvar jednostavno toga da kad su se crtale ove granice nije bilo predvidjeno da ce nekad u buducnosti to postati nezavisne drzave i da ce granica izmedju njih znaciti zivot i smrt za nekoga. Onda je dosao razlaz i umjesto da se republike medjusobno dogovore u vezi razmjene teritorije dodje do ovoga. Hocu reci nije isto razgranicavanje izmedju nezavisnih drzava i razgranicavanje izmedju nedrzavnih entiteta.
Dalje, ta politika UNa i ostalih velikih faktora oko "ne barcanja" granica u praksi i ne funkcionise bas. Sta znaci to sto medjunarodna zajednica ne priznaje tu granicu kad je ona prakticno na snazi vec decenijama? Evo, danas imamo dio Kosova kod Mitrovice oko kojeg ce se boga pitaj jos koliko voditi polemika (ako Srbija ikad prizna Kosovo in the first place), ali sta to znaci u praksi? Da ce Kosovo vjecito "potrazivati dio svog teritorija", a da ce ljudu u Mitrovici prakticno zivjeti u Srbiji. I tako mozda decenijama. Na Kipru isto. U Osetiji, Abhaziji isto. U Kasmiru, u dijelovima Himalaja koji su u sporu izmedju Indije i Kine isto. Itd itd. To ozvanicavanje teritorijalnih promjena u praksi ne znaci nista. U stvari, moze se argumentovati upravo suprotno, da NEpriznavanje promjena na terenu prakticno znaci vjeciti razlog potencijalnih sukoba i nesredjenih odnosa izmedju susjeda, te stalni motiv za nacionalisticku propagandu. Zbog toga, evo prakticno u NK, ti ljudi 25 godina vec zive u statusu gdje ne znaju hoce li sljedece godine biti istjerani iz svoje kuce i kuce njegovih predaka. I sta sad, samo zato sto se MZ drzi tog principa Azeri i dalje polazu pravo i na tu teritoriju, koju po svoj logici stvari nikad ne bi trebali dobiti.
Problem je, da je bilo volje, zelje i pameti i
medjunarodnog priznanja mogao biti rijesen davno. Ali ne, upravo medjunarodna zajednica uvijek polazi od osnova nepromjenjivosti granica i drze se toga ko pijan plota, osim, naravno, ako ne postoji koncenzus koji iz nekog razloga odgovara visim silama. Medjunarodnu zajednicu je strah mijenjanja tudjih granica jer se plase mijenjanja svojih.
I pazi sta se danas desava i u BiH. Zbog statusa quo koji traje decenijama granice entiteta se uglavnom ne mijenjanju (ili ih je bilo vrlo tesko promijeniti), iako je ta granica crtana debelim markerom na kartama malih razmjera, pa tako prolazi posred sela, kuca i zgrada. I sta sad, dogodi se neki rat za hiljadu godina i to postane drzavna granica zasnovana na polupijanom, s cigarom u ruci, crtanju flomasterom na karti na zidu?
Striktne granice i generalno postojanje istih i postojanje drzava kao ovakvih su po meni stvari koje ce jednog dana biti dio proslosti. Ljudi ce se smijati konceptu drzava. Ali dobro, to je vec jedna druga tema.
