1001 razlog zasto mladi napustaju BiH

[saja_dj]

Citam ovu temu i kao neko ko je nedavno napustio BiH mogu vam napisati par svojih iskustava. Napustio sam zemlju prije tri godine, nakon zavrsenog fakulteta i 10-ak godina radnog iskustva u BiH. Znaci nisam otisao u ratu ni poslije rata, nego nedavno, prethodno iskusivši sve okolnosti poratne BiH.

Prva stvar koju je jako bitno napomenuti, a koja je kljucna za razumijevanje sustine ove cijele rasprave je PERSPEKTIVA, odnosno ugao gledanja na stvari. Iz Bosne su mi sve teze i postavke na ovu temu bile drugacije, a kad sam konacno otisao, promijenila se perspektiva gledanja na problematiku, pa samim tim i zaključci.


Mogu vam iz ličnog iskustva napisati neke konkretne stvari koje sam primjetio u promjeni načina i kvaliteta života.

Zapamtite jedno - ako ne znaš da ti nešto fali, onda ti to i ne fali, a kad dobiješ to što ti je falilo, onda shvatiš koliko ti je falilo

Evo konkretno nekoliko takvih stvari:

Izbor - Jedna od stvari koje na zapadu ucine covjeka da prodiše. Izbor u najširem smislu te riječi. Od izbora najrazličitijih proizvoda, do izbora najrazličitijih ljudi i prijatelja, preko najrazličitijih poslova i mogućnosti, izbora zabave i korištenja slobodnog vremena, izbora obrazovanja, izbora načina života, izbora kreiranja budućnosti za sebe i svoje potomke. Da bih vam to ilustrirao, zamislite onu ribu u onoj kadi u ribarnici s jedne, i ribu u atlanskom okeanu s druge strane. To vam je otprilike ta razlika. Ako želiš, ti i u atlanskom okeanu možeš sebi napraviti neku takvu 'kadu', negdje se zavući i živjeti takav život, ali od one kade u ribarnici ne možeš napraviti atlanski okean da si pita

Konkurencija - Zdrava konkurencija na tržištu. Kad sam bio u Bosni, nisam nikad ni pomislio da bi ovo mogla biti jedna od tačaka koja će mi se toliko sviđati. Zašto? Pa od zdrave konkurencije svi profitiraju, a posebno ja kao potrošač. Ovo pravilo je primjenjivo u svim segmentima života, od fakulteta, do automehaničara. Npr. u mom naselju ima nekoliko automehaničarskih radionica. Prvo su se borili kvalitetom urađenog posla. Kad su svi postigli isti nivo kvalitete urađenog posla, morali su naći neku drugu prednost zbog koje bi mušterije odabrale baš njihovu radnju. Nakon toga su počeli spuštati cijene usluga, jedan spusti, svi ga moraju pratiti. Nakon toga, jedan je ponudio zamjensko auto koje ti da za vrijeme dok tvoje popravlja. Uskoro su svi morali ponuditi tu uslugu, jer drugacije ne bi opstali. Ovo vrijedi za sve od bolnica, preko fakulteta, supermarketa, do zanatlija. To kod nas ne vrijedi jer kod nas se tacno dogovaraju evo na primjer cehovi i esnafi zanatlija da preko leđa potrošača šta ušićare. Veličina i dinamika tržišta ovdje te jednostavno uslovljavaju da kao poduzetnik nudiš najbolje potrošaču i to se itekako osjeti u zivotu.

Javno dobro - Nevjerovatno velika svjesnost o javnom dobru. Javno dobro - park, klupa, autobus, tramvaj, voz i sl. se postuju i paze od strane građana do te mjere, da je to za ne povjerovati. U tom smislu na jednak nacin se postuje i privatno dobro. Ovdje kad pitas covjeka: sto bolan segregiras otpad?, on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... a u bosni kad pitas covjeka sto si bacio taj papir na ulici?... on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... Smatram da je velika glupost vjerovanje da ljudi na zapadu postuju javno dobro zbog restrikcija i kazni. To je jednostavno inercija. Kultura ponasanja se gradi i kad se jednom izgradi, ponasanje u tim okolnostima ide po inerciji.

Kako ćemo, lako ćemo... - zaboravite na ovaj izraz. Ne znam ni ja kako, ali ovakav pristup ovdje ne postoji. I priznajem, jako mi se sviđa.

Uslovi na poslu i trziste rada - Ovo je opet vezano za konkurenciju. Kao sto sam rekao trziste je puno dinamicnije, tako da se poslodavci bore za zaposlenike. Ne sviđaš mi se - odoh ti ja. Sjecam se prvih mjeseci i onog straha koji sam stekao u Bosni, straha od neizvjesnosti kako cu sad ovdje naci posao i straha prije nego sto sam nasao posao sta ako izgubim taj posao koji jos nisam ni nasao Na prvom poslu sve nesto ko pognut pred direktorom, ko nesto sa strahopostovanjem (jbg naucio po bosanskim firmama, navikao na torturu i ponizavanja, diktaturu u firmama, nepotisticku hijerarhiju, kult licnosti itd.), dok jednom nismo imali grupni sastanak, svi mi posjedali po stolicama, ulazi diš, meni glupo, ustajem reko sjedite, kad lik me pogleda onako cudno i sjede na pod u cosak kancelarije sa laptopom u krilu. Je li ga to cini manje direktorom? Ni slucajno! Tu kod mene stvar vec pocinje da se lomi i pocinjem da shvatam kako stvari funkcionisu. Do sad sam promijenio nekoliko poslova, svaki u struci i svaki put bolje radno mjesto. Apsolutno se ne bojim sutra dati otkaz ako mi se iz bilo kojeg razloga ne bude svidjalo i traziti novi posao, jer znam da cu ga naci.

Zdravlje - Nakon prvih popilično stresnih 6 mjeseci zbog promjene svega, moje psiho-fizičko zdravlje se znatno popravilo. Osjećam se zdraviji u glavi sto je najvaznije. Nemam nikakvih negativnih misli, oslobođen sam bosanske dnevne politike, uh, koliko ovo znači!!, zivim zivot i nemam nikakvih bespotrebnih šumova i interferencija sa strane, imam potpunu autonomiju nad svojim zivotom i sve je u MOJIM rukama. Ne ovisim o nikakvoj 'šteli', niko me ne zajebava zato što je imao 'štelu' a ja nisam, i što je najvažnije vidim ekspresne rezultate svoga rada i svih svojih aktivnosti. Taj osjecaj je motivirajuci i jako pozitivan.

Slobodno vrijeme - Nezamislive mogucnosti za provodjenje slobodnog vremena i neuporedive sa sarajevskim uslovima. Kad bih krenuo o tome pisati ne bih se zaustavio do veceras.

Ljudi - Postoji to neko pravilo da ces nesvjesno najcesce oko sebe okupljati ljude koji su tebi slicni. Potpuna je glupost generalizirati neko drustvo i stavljati mu etikete kako mi to u Bosni obozavamo. Vjerujte mi, ljudi se svugdje znaju saliti, ljudi svugdje mogu biti 'raja', ljudi su u principu kad ih ogolimo svugdje isti. Tako da....

Opsti dojam zivotne sigurnosti i mogucnosti licnog i profesionalnog razvoja - Potpuno drugi film i drugi trip. Istina je da je cijeli svijet otisao u helac u zadnje dvije tri godine, ali na nekom mikro planu, zivotnom planu, za sad sve izgleda odlicno i osjecaj je dobar.


I samo jos jedan zakljucak za kraj. Vidim na ovoj temi puno postova koji su nastali bez ikakve podloge, bez ikakvog iskustva, baziranih na predrasudama, rekla-kazala pricama i ogromnim generalizacijama. Zivot je jedan i svi biramo nacin na koji cemo ga potrositi. Svaki odlazak je razlicit, svaki odlazak ima svoje specificne okolnosti, svaki odlazak ima svoju pozadinu i generalnog pravila nema niti moze biti.

Sto se mene tice, ja nisam otisao iz Bosne zato sto ne volim Bosnu, nego zato sto Bosna ne voli mene, kao sto ne voli mnoge moje sugrađane i trudi se svaki dan to sve vise pokazati. Kad kažem 'Bosna', naravno da mislim na nakaradni sistem, a ne na zemlju i rodni kraj i ljude koje volim.

Svaka čast za ovaj post koji mogu da skoro 100% potpišem kao neko ko se ispalio prošle godine i slično sve dozivljavam.

[statixx]

Al' ne osjecate blagodat kulturne terapije naseg Esse prosvjetitelja...

[-LIBERO-]

I prestanite dezurni 'patrioti', svaku kritiku na drzavni sistem, na sistem vrijednosti i sl.tumaciti k'o pljuvanje po drzavi. Sistem nije domovina. Klanjanje njemu nije patrotizam. Detektiranje nepravilnosti, i nazivanje pravim imenom, kao i pokusaj promjene toga, je to na sta se uporno pozivate.
A o ovoj temi. Covjek u postu, ispod citiranom, objasnio sve.


A do nas je sviju. Ostati ovdje, i koliko, i pokusati nesto mijenjati. Ili otici, u potrazi za svojom srecom, i necim cemu tezite.
Sloboda izbora. Bez potrebe da se izbjegava neke stvari nazvati pravim imenom, i bez potrebe zbog razlicitih zivotnih puteva, da 'kopamo oci' , jedni drugima na ovoj temi.

Citam ovu temu i kao neko ko je nedavno napustio BiH mogu vam napisati par svojih iskustava. Napustio sam zemlju prije tri godine, nakon zavrsenog fakulteta i 10-ak godina radnog iskustva u BiH. Znaci nisam otisao u ratu ni poslije rata, nego nedavno, prethodno iskusivši sve okolnosti poratne BiH.

Prva stvar koju je jako bitno napomenuti, a koja je kljucna za razumijevanje sustine ove cijele rasprave je PERSPEKTIVA, odnosno ugao gledanja na stvari. Iz Bosne su mi sve teze i postavke na ovu temu bile drugacije, a kad sam konacno otisao, promijenila se perspektiva gledanja na problematiku, pa samim tim i zaključci.


Mogu vam iz ličnog iskustva napisati neke konkretne stvari koje sam primjetio u promjeni načina i kvaliteta života.

Zapamtite jedno - ako ne znaš da ti nešto fali, onda ti to i ne fali, a kad dobiješ to što ti je falilo, onda shvatiš koliko ti je falilo

Evo konkretno nekoliko takvih stvari:

Izbor - Jedna od stvari koje na zapadu ucine covjeka da prodiše. Izbor u najširem smislu te riječi. Od izbora najrazličitijih proizvoda, do izbora najrazličitijih ljudi i prijatelja, preko najrazličitijih poslova i mogućnosti, izbora zabave i korištenja slobodnog vremena, izbora obrazovanja, izbora načina života, izbora kreiranja budućnosti za sebe i svoje potomke. Da bih vam to ilustrirao, zamislite onu ribu u onoj kadi u ribarnici s jedne, i ribu u atlanskom okeanu s druge strane. To vam je otprilike ta razlika. Ako želiš, ti i u atlanskom okeanu možeš sebi napraviti neku takvu 'kadu', negdje se zavući i živjeti takav život, ali od one kade u ribarnici ne možeš napraviti atlanski okean da si pita

Konkurencija - Zdrava konkurencija na tržištu. Kad sam bio u Bosni, nisam nikad ni pomislio da bi ovo mogla biti jedna od tačaka koja će mi se toliko sviđati. Zašto? Pa od zdrave konkurencije svi profitiraju, a posebno ja kao potrošač. Ovo pravilo je primjenjivo u svim segmentima života, od fakulteta, do automehaničara. Npr. u mom naselju ima nekoliko automehaničarskih radionica. Prvo su se borili kvalitetom urađenog posla. Kad su svi postigli isti nivo kvalitete urađenog posla, morali su naći neku drugu prednost zbog koje bi mušterije odabrale baš njihovu radnju. Nakon toga su počeli spuštati cijene usluga, jedan spusti, svi ga moraju pratiti. Nakon toga, jedan je ponudio zamjensko auto koje ti da za vrijeme dok tvoje popravlja. Uskoro su svi morali ponuditi tu uslugu, jer drugacije ne bi opstali. Ovo vrijedi za sve od bolnica, preko fakulteta, supermarketa, do zanatlija. To kod nas ne vrijedi jer kod nas se tacno dogovaraju evo na primjer cehovi i esnafi zanatlija da preko leđa potrošača šta ušićare. Veličina i dinamika tržišta ovdje te jednostavno uslovljavaju da kao poduzetnik nudiš najbolje potrošaču i to se itekako osjeti u zivotu.

Javno dobro - Nevjerovatno velika svjesnost o javnom dobru. Javno dobro - park, klupa, autobus, tramvaj, voz i sl. se postuju i paze od strane građana do te mjere, da je to za ne povjerovati. U tom smislu na jednak nacin se postuje i privatno dobro. Ovdje kad pitas covjeka: sto bolan segregiras otpad?, on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... a u bosni kad pitas covjeka sto si bacio taj papir na ulici?... on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... Smatram da je velika glupost vjerovanje da ljudi na zapadu postuju javno dobro zbog restrikcija i kazni. To je jednostavno inercija. Kultura ponasanja se gradi i kad se jednom izgradi, ponasanje u tim okolnostima ide po inerciji.

Kako ćemo, lako ćemo... - zaboravite na ovaj izraz. Ne znam ni ja kako, ali ovakav pristup ovdje ne postoji. I priznajem, jako mi se sviđa.

Uslovi na poslu i trziste rada - Ovo je opet vezano za konkurenciju. Kao sto sam rekao trziste je puno dinamicnije, tako da se poslodavci bore za zaposlenike. Ne sviđaš mi se - odoh ti ja. Sjecam se prvih mjeseci i onog straha koji sam stekao u Bosni, straha od neizvjesnosti kako cu sad ovdje naci posao i straha prije nego sto sam nasao posao sta ako izgubim taj posao koji jos nisam ni nasao Na prvom poslu sve nesto ko pognut pred direktorom, ko nesto sa strahopostovanjem (jbg naucio po bosanskim firmama, navikao na torturu i ponizavanja, diktaturu u firmama, nepotisticku hijerarhiju, kult licnosti itd.), dok jednom nismo imali grupni sastanak, svi mi posjedali po stolicama, ulazi diš, meni glupo, ustajem reko sjedite, kad lik me pogleda onako cudno i sjede na pod u cosak kancelarije sa laptopom u krilu. Je li ga to cini manje direktorom? Ni slucajno! Tu kod mene stvar vec pocinje da se lomi i pocinjem da shvatam kako stvari funkcionisu. Do sad sam promijenio nekoliko poslova, svaki u struci i svaki put bolje radno mjesto. Apsolutno se ne bojim sutra dati otkaz ako mi se iz bilo kojeg razloga ne bude svidjalo i traziti novi posao, jer znam da cu ga naci.

Zdravlje - Nakon prvih popilično stresnih 6 mjeseci zbog promjene svega, moje psiho-fizičko zdravlje se znatno popravilo. Osjećam se zdraviji u glavi sto je najvaznije. Nemam nikakvih negativnih misli, oslobođen sam bosanske dnevne politike, uh, koliko ovo znači!!, zivim zivot i nemam nikakvih bespotrebnih šumova i interferencija sa strane, imam potpunu autonomiju nad svojim zivotom i sve je u MOJIM rukama. Ne ovisim o nikakvoj 'šteli', niko me ne zajebava zato što je imao 'štelu' a ja nisam, i što je najvažnije vidim ekspresne rezultate svoga rada i svih svojih aktivnosti. Taj osjecaj je motivirajuci i jako pozitivan.

Slobodno vrijeme - Nezamislive mogucnosti za provodjenje slobodnog vremena i neuporedive sa sarajevskim uslovima. Kad bih krenuo o tome pisati ne bih se zaustavio do veceras.

Ljudi - Postoji to neko pravilo da ces nesvjesno najcesce oko sebe okupljati ljude koji su tebi slicni. Potpuna je glupost generalizirati neko drustvo i stavljati mu etikete kako mi to u Bosni obozavamo. Vjerujte mi, ljudi se svugdje znaju saliti, ljudi svugdje mogu biti 'raja', ljudi su u principu kad ih ogolimo svugdje isti. Tako da....

Opsti dojam zivotne sigurnosti i mogucnosti licnog i profesionalnog razvoja - Potpuno drugi film i drugi trip. Istina je da je cijeli svijet otisao u helac u zadnje dvije tri godine, ali na nekom mikro planu, zivotnom planu, za sad sve izgleda odlicno i osjecaj je dobar.


I samo jos jedan zakljucak za kraj. Vidim na ovoj temi puno postova koji su nastali bez ikakve podloge, bez ikakvog iskustva, baziranih na predrasudama, rekla-kazala pricama i ogromnim generalizacijama. Zivot je jedan i svi biramo nacin na koji cemo ga potrositi. Svaki odlazak je razlicit, svaki odlazak ima svoje specificne okolnosti, svaki odlazak ima svoju pozadinu i generalnog pravila nema niti moze biti.

Sto se mene tice, ja nisam otisao iz Bosne zato sto ne volim Bosnu, nego zato sto Bosna ne voli mene, kao sto ne voli mnoge moje sugrađane i trudi se svaki dan to sve vise pokazati. Kad kažem 'Bosna', naravno da mislim na nakaradni sistem, a ne na zemlju i rodni kraj i ljude koje volim.

[_BataZiv_0809]

I prestanite dezurni 'patrioti', svaku kritiku na drzavni sistem, na sistem vrijednosti i sl.tumaciti k'o pljuvanje po drzavi. Sistem nije domovina. Klanjanje njemu nije patrotizam. Detektiranje nepravilnosti, i nazivanje pravim imenom, kao i pokusaj promjene toga, je to na sta se uporno pozivate.
A o ovoj temi. Covjek u postu, ispod citiranom, objasnio sve.


A do nas je sviju. Ostati ovdje, i koliko, i pokusati nesto mijenjati. Ili otici, u potrazi za svojom srecom, i necim cemu tezite.
Sloboda izbora. Bez potrebe da se izbjegava neke stvari nazvati pravim imenom, i bez potrebe zbog razlicitih zivotnih puteva, da 'kopamo oci' , jedni drugima na ovoj temi.

Vidi drugar, cesto citiram jedan stih Parnog Valjka, koji mi je kompas u mnogim situacijama u zivot "jer namjera je ono sto cini razliku od covjeka do covjeka...."

Dakle nije problem uputiti kritiku ovom sistemu. To mozes uraditi tako sto uzmes sestar i gdje god da zabodes, neces fulati. Ali detekcija problema je samo prvi korak. Kao i dijagnoza u medicini.

Sta cemo dalje?

I ja sam ogorcen na ovaj sistem, na mnoge stvari, tu nema dileme.

I trudim se u svojim licnim kapacitetima ne ucestovati u svemu tome. Ne dajem mito policajcima, ne bacam smece na ulicu, placam svoje obaveze redovno, izlazim na svake izbore i glasam kontra vladajuce garniture, ne kupujem u radnjama gdje ne izdaju racune, postujem kucni red (izuzev sto volim da mi je zenska glasna u seksu ) i nisam jedini, cuda li cudnoga.

Ali imam utisak da je namjera ovdje pocesto diskutabilna. Jebiga jaro opisa neko situaciju za svoju rodicu, majke mi ko da sam citao scenario za onaj francuski film kad direktora poste posalju u Nor par de Callais, pa on svojoj zeni prica kako je gore grozno, samo da mu ona ne dodje

Sta to nema dzeparenja u tramvaju i na ulici na zapadu? Nema glasnih komsija? Nema debila koji dobacuju curama? De da malo odvadimo, tako vam boga.

[prog321]

Citam ovu temu i kao neko ko je nedavno napustio BiH mogu vam napisati par svojih iskustava. Napustio sam zemlju prije tri godine, nakon zavrsenog fakulteta i 10-ak godina radnog iskustva u BiH. Znaci nisam otisao u ratu ni poslije rata, nego nedavno, prethodno iskusivši sve okolnosti poratne BiH.

Prva stvar koju je jako bitno napomenuti, a koja je kljucna za razumijevanje sustine ove cijele rasprave je PERSPEKTIVA, odnosno ugao gledanja na stvari. Iz Bosne su mi sve teze i postavke na ovu temu bile drugacije, a kad sam konacno otisao, promijenila se perspektiva gledanja na problematiku, pa samim tim i zaključci.

Hoces iskrenost ?

Iskreno da ti kazem - nemas ti pojma o cemu pricas.
Tek si promjenio sredinu pa posmatras svijet ruzicastim ocima.
I tamo sefovi guze isto ako ne i gore od nasih.
Samo je tebi drago sto si promjenio sredinu pa te novo jahanje ne boli kao staro.
To je kao da zenu sa kojom si bio 20 godina zamjenis sa nekom novom, mladjom. Jos joj sve rupe nisi istrazio.
Tako je i kad odes vani. Jos se nisi uhavizao u sve cake i zamke.

Polako. Dobro sto si otisao ali smanji sa dizanjem u zvjezde.
Nekih 5 do 10 godina treba provesti da bi poceo shvatati sve konce.

[uglavnomja]

jako me zanima gdje su to gregor i saja otisli?

kakvo znanje jezika su imali?

kako su otisli, ko ih je docekao, ko pripazio, gdje su zivjeli dok nisu dobili prve pare da se osamostale?


u kojoj to zemlji ti kao pridoslica biras sa kim ces da se druzis mislim, mozes u krugu nekih "poznatih" ljudi, ali da ti biras na generalnoj bazi

dalje, sto se tice "rezervnog" auta to obicno daje osiguravajuca kuca, ne automehanicar. zato opet pitam gregora: koja je to zemlja?


de ba ljudi, ne pricajte bajke. mislim ovo je moguce 0,1%, ako znate taj strani jezik kao maternji i ako iimate iskustvo iz neke jake planetarne firme. ili vas je tetak zaposlio u svojoj firmi. i primio u svoju kucu.

mogucnosti postoje, ali treba se oznojiti da se dodje do njih. a do tad

pricam o europi, ne znam kako je u americi itd ... jer je tamo manji otklon prema useljenicima. a i engleski je ipak engleski.

[prog321]

pricam o europi, ne znam kako je u americi itd ... jer je tamo manji otklon prema useljenicima. a i engleski je ipak engleski.

U Americi je klasni sistem isti kao u Evropi.
Manje ksenofobije ali vece ekonomske razlike od covjeka do covjeka. Nasi su donji prosjek vecinom zaposleni na bausteli i vozanju kamiona. Dobro se zivi dok se moze. Ali brzo ode kicma.

[sunceKOtepsija]

gregor i saja i ne znaju kolko im je lose

[insomnia78]

I prestanite dezurni 'patrioti', svaku kritiku na drzavni sistem, na sistem vrijednosti i sl.tumaciti k'o pljuvanje po drzavi. Sistem nije domovina. Klanjanje njemu nije patrotizam. Detektiranje nepravilnosti, i nazivanje pravim imenom, kao i pokusaj promjene toga, je to na sta se uporno pozivate.
A o ovoj temi. Covjek u postu, ispod citiranom, objasnio sve.


A do nas je sviju. Ostati ovdje, i koliko, i pokusati nesto mijenjati. Ili otici, u potrazi za svojom srecom, i necim cemu tezite.
Sloboda izbora. Bez potrebe da se izbjegava neke stvari nazvati pravim imenom, i bez potrebe zbog razlicitih zivotnih puteva, da 'kopamo oci' , jedni drugima na ovoj temi.

Vidi drugar, cesto citiram jedan stih Parnog Valjka, koji mi je kompas u mnogim situacijama u zivot "jer namjera je ono sto cini razliku od covjeka do covjeka...."

Dakle nije problem uputiti kritiku ovom sistemu. To mozes uraditi tako sto uzmes sestar i gdje god da zabodes, neces fulati. Ali detekcija problema je samo prvi korak. Kao i dijagnoza u medicini.

Sta cemo dalje?

I ja sam ogorcen na ovaj sistem, na mnoge stvari, tu nema dileme.

I trudim se u svojim licnim kapacitetima ne ucestovati u svemu tome. Ne dajem mito policajcima, ne bacam smece na ulicu, placam svoje obaveze redovno, izlazim na svake izbore i glasam kontra vladajuce garniture, ne kupujem u radnjama gdje ne izdaju racune, postujem kucni red (izuzev sto volim da mi je zenska glasna u seksu ) i nisam jedini, cuda li cudnoga.

Ali imam utisak da je namjera ovdje pocesto diskutabilna. Jebiga jaro opisa neko situaciju za svoju rodicu, majke mi ko da sam citao scenario za onaj francuski film kad direktora poste posalju u Nor par de Callais, pa on svojoj zeni prica kako je gore grozno, samo da mu ona ne dodje

Sta to nema dzeparenja u tramvaju i na ulici na zapadu? Nema glasnih komsija? Nema debila koji dobacuju curama? De da malo odvadimo, tako vam boga.

Ma ima jasta, i vise nego u BiH
Plus jos kamaru goreg i opasnijeg kriminala
Smjesno vise kakve sve ljudi stvari pisu

[Gregor Samsa]

Citam ovu temu i kao neko ko je nedavno napustio BiH mogu vam napisati par svojih iskustava. Napustio sam zemlju prije tri godine, nakon zavrsenog fakulteta i 10-ak godina radnog iskustva u BiH. Znaci nisam otisao u ratu ni poslije rata, nego nedavno, prethodno iskusivši sve okolnosti poratne BiH.

Prva stvar koju je jako bitno napomenuti, a koja je kljucna za razumijevanje sustine ove cijele rasprave je PERSPEKTIVA, odnosno ugao gledanja na stvari. Iz Bosne su mi sve teze i postavke na ovu temu bile drugacije, a kad sam konacno otisao, promijenila se perspektiva gledanja na problematiku, pa samim tim i zaključci.

Hoces iskrenost ?

Iskreno da ti kazem - nemas ti pojma o cemu pricas.
Tek si promjenio sredinu pa posmatras svijet ruzicastim ocima.
I tamo sefovi guze isto ako ne i gore od nasih.
Samo je tebi drago sto si promjenio sredinu pa te novo jahanje ne boli kao staro.
To je kao da zenu sa kojom si bio 20 godina zamjenis sa nekom novom, mladjom. Jos joj sve rupe nisi istrazio.
Tako je i kad odes vani. Jos se nisi uhavizao u sve cake i zamke.

Polako. Dobro sto si otisao ali smanji sa dizanjem u zvjezde.
Nekih 5 do 10 godina treba provesti da bi poceo shvatati sve konce.

Tebi kao da bi bilo drago da je suprotno od ovoga sto pisem

Ja sam samo napisao i pobrojao stvari koje su me se dojmile u mom novom zivotu, u odnosu na moj stari zivot. Bez namjere da bilo sta dizem u zvijezde ili da bilo sta pljujem. To je moje licno zapazanje. Na kraju sam napisao i da je svaka prica individualna i da zavisi od mnogo stvari.

Tri godine i nisu bas tako kratak period, tako da ne znam sta imam cekati jos 5 godina kad je sve profunkcionisalo onako kako treba i ne vidim da bi se nesto posebno promijenilo.

I ako si procitao cijeli post, vidio si da se samo jedan mali dio odnosi na posao i uslove rada, ostalo je jednostavno kvalitet zivota i zivljenja.

[ultima_palabra]

I prestanite dezurni 'patrioti', svaku kritiku na drzavni sistem, na sistem vrijednosti i sl.tumaciti k'o pljuvanje po drzavi. Sistem nije domovina. Klanjanje njemu nije patrotizam. Detektiranje nepravilnosti, i nazivanje pravim imenom, kao i pokusaj promjene toga, je to na sta se uporno pozivate.

Pa ja ne vidim nekoga ko to radi na ovoj temi Uostalom, najglasniji patrioti su obično iz dijaspore

[mousstapha]

Odusevljenost drugacijim i boljim moze trajati 6 mjeseci, kasnije se to dozivljava kao svakodnevnica. Svako moze napraviti presjek nakon tog perioda i razmisliti o povratku. Rijetki se odlucuju na tu varijantu. Mislim da je Gregor Samsa naucio da cijeni stvari koje je naveo.

[drvosjecha]

Citam ovu temu i kao neko ko je nedavno napustio BiH mogu vam napisati par svojih iskustava. Napustio sam zemlju prije tri godine, nakon zavrsenog fakulteta i 10-ak godina radnog iskustva u BiH. Znaci nisam otisao u ratu ni poslije rata, nego nedavno, prethodno iskusivši sve okolnosti poratne BiH.

Prva stvar koju je jako bitno napomenuti, a koja je kljucna za razumijevanje sustine ove cijele rasprave je PERSPEKTIVA, odnosno ugao gledanja na stvari. Iz Bosne su mi sve teze i postavke na ovu temu bile drugacije, a kad sam konacno otisao, promijenila se perspektiva gledanja na problematiku, pa samim tim i zaključci.


Mogu vam iz ličnog iskustva napisati neke konkretne stvari koje sam primjetio u promjeni načina i kvaliteta života.

Zapamtite jedno - ako ne znaš da ti nešto fali, onda ti to i ne fali, a kad dobiješ to što ti je falilo, onda shvatiš koliko ti je falilo

Evo konkretno nekoliko takvih stvari:

Izbor - Jedna od stvari koje na zapadu ucine covjeka da prodiše. Izbor u najširem smislu te riječi. Od izbora najrazličitijih proizvoda, do izbora najrazličitijih ljudi i prijatelja, preko najrazličitijih poslova i mogućnosti, izbora zabave i korištenja slobodnog vremena, izbora obrazovanja, izbora načina života, izbora kreiranja budućnosti za sebe i svoje potomke. Da bih vam to ilustrirao, zamislite onu ribu u onoj kadi u ribarnici s jedne, i ribu u atlanskom okeanu s druge strane. To vam je otprilike ta razlika. Ako želiš, ti i u atlanskom okeanu možeš sebi napraviti neku takvu 'kadu', negdje se zavući i živjeti takav život, ali od one kade u ribarnici ne možeš napraviti atlanski okean da si pita

Konkurencija - Zdrava konkurencija na tržištu. Kad sam bio u Bosni, nisam nikad ni pomislio da bi ovo mogla biti jedna od tačaka koja će mi se toliko sviđati. Zašto? Pa od zdrave konkurencije svi profitiraju, a posebno ja kao potrošač. Ovo pravilo je primjenjivo u svim segmentima života, od fakulteta, do automehaničara. Npr. u mom naselju ima nekoliko automehaničarskih radionica. Prvo su se borili kvalitetom urađenog posla. Kad su svi postigli isti nivo kvalitete urađenog posla, morali su naći neku drugu prednost zbog koje bi mušterije odabrale baš njihovu radnju. Nakon toga su počeli spuštati cijene usluga, jedan spusti, svi ga moraju pratiti. Nakon toga, jedan je ponudio zamjensko auto koje ti da za vrijeme dok tvoje popravlja. Uskoro su svi morali ponuditi tu uslugu, jer drugacije ne bi opstali. Ovo vrijedi za sve od bolnica, preko fakulteta, supermarketa, do zanatlija. To kod nas ne vrijedi jer kod nas se tacno dogovaraju evo na primjer cehovi i esnafi zanatlija da preko leđa potrošača šta ušićare. Veličina i dinamika tržišta ovdje te jednostavno uslovljavaju da kao poduzetnik nudiš najbolje potrošaču i to se itekako osjeti u zivotu.

Javno dobro - Nevjerovatno velika svjesnost o javnom dobru. Javno dobro - park, klupa, autobus, tramvaj, voz i sl. se postuju i paze od strane građana do te mjere, da je to za ne povjerovati. U tom smislu na jednak nacin se postuje i privatno dobro. Ovdje kad pitas covjeka: sto bolan segregiras otpad?, on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... a u bosni kad pitas covjeka sto si bacio taj papir na ulici?... on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... Smatram da je velika glupost vjerovanje da ljudi na zapadu postuju javno dobro zbog restrikcija i kazni. To je jednostavno inercija. Kultura ponasanja se gradi i kad se jednom izgradi, ponasanje u tim okolnostima ide po inerciji.

Kako ćemo, lako ćemo... - zaboravite na ovaj izraz. Ne znam ni ja kako, ali ovakav pristup ovdje ne postoji. I priznajem, jako mi se sviđa.

Uslovi na poslu i trziste rada - Ovo je opet vezano za konkurenciju. Kao sto sam rekao trziste je puno dinamicnije, tako da se poslodavci bore za zaposlenike. Ne sviđaš mi se - odoh ti ja. Sjecam se prvih mjeseci i onog straha koji sam stekao u Bosni, straha od neizvjesnosti kako cu sad ovdje naci posao i straha prije nego sto sam nasao posao sta ako izgubim taj posao koji jos nisam ni nasao Na prvom poslu sve nesto ko pognut pred direktorom, ko nesto sa strahopostovanjem (jbg naucio po bosanskim firmama, navikao na torturu i ponizavanja, diktaturu u firmama, nepotisticku hijerarhiju, kult licnosti itd.), dok jednom nismo imali grupni sastanak, svi mi posjedali po stolicama, ulazi diš, meni glupo, ustajem reko sjedite, kad lik me pogleda onako cudno i sjede na pod u cosak kancelarije sa laptopom u krilu. Je li ga to cini manje direktorom? Ni slucajno! Tu kod mene stvar vec pocinje da se lomi i pocinjem da shvatam kako stvari funkcionisu. Do sad sam promijenio nekoliko poslova, svaki u struci i svaki put bolje radno mjesto. Apsolutno se ne bojim sutra dati otkaz ako mi se iz bilo kojeg razloga ne bude svidjalo i traziti novi posao, jer znam da cu ga naci.

Zdravlje - Nakon prvih popilično stresnih 6 mjeseci zbog promjene svega, moje psiho-fizičko zdravlje se znatno popravilo. Osjećam se zdraviji u glavi sto je najvaznije. Nemam nikakvih negativnih misli, oslobođen sam bosanske dnevne politike, uh, koliko ovo znači!!, zivim zivot i nemam nikakvih bespotrebnih šumova i interferencija sa strane, imam potpunu autonomiju nad svojim zivotom i sve je u MOJIM rukama. Ne ovisim o nikakvoj 'šteli', niko me ne zajebava zato što je imao 'štelu' a ja nisam, i što je najvažnije vidim ekspresne rezultate svoga rada i svih svojih aktivnosti. Taj osjecaj je motivirajuci i jako pozitivan.

Slobodno vrijeme - Nezamislive mogucnosti za provodjenje slobodnog vremena i neuporedive sa sarajevskim uslovima. Kad bih krenuo o tome pisati ne bih se zaustavio do veceras.

Ljudi - Postoji to neko pravilo da ces nesvjesno najcesce oko sebe okupljati ljude koji su tebi slicni. Potpuna je glupost generalizirati neko drustvo i stavljati mu etikete kako mi to u Bosni obozavamo. Vjerujte mi, ljudi se svugdje znaju saliti, ljudi svugdje mogu biti 'raja', ljudi su u principu kad ih ogolimo svugdje isti. Tako da....

Opsti dojam zivotne sigurnosti i mogucnosti licnog i profesionalnog razvoja - Potpuno drugi film i drugi trip. Istina je da je cijeli svijet otisao u helac u zadnje dvije tri godine, ali na nekom mikro planu, zivotnom planu, za sad sve izgleda odlicno i osjecaj je dobar.


I samo jos jedan zakljucak za kraj. Vidim na ovoj temi puno postova koji su nastali bez ikakve podloge, bez ikakvog iskustva, baziranih na predrasudama, rekla-kazala pricama i ogromnim generalizacijama. Zivot je jedan i svi biramo nacin na koji cemo ga potrositi. Svaki odlazak je razlicit, svaki odlazak ima svoje specificne okolnosti, svaki odlazak ima svoju pozadinu i generalnog pravila nema niti moze biti.

Sto se mene tice, ja nisam otisao iz Bosne zato sto ne volim Bosnu, nego zato sto Bosna ne voli mene, kao sto ne voli mnoge moje sugrađane i trudi se svaki dan to sve vise pokazati. Kad kažem 'Bosna', naravno da mislim na nakaradni sistem, a ne na zemlju i rodni kraj i ljude koje volim.

Ovakav jedan post nam je i trebao na ovoj temi...čisto da vidimo na jednom primjeru kako to izgleda..odlično objašnjeno...

Volio bih pročitat i nekoga ko ima sasvim drugačije iskustvo od ovoga, čisto da se napravi jedna ravnoteža, jer sigurno da nisu svi koji su otišli apslolutno giga mega zadovoljni...ja da budem iskren, iz nekog mog šireg društva ne znam nikoga ko se vratio zato što mu je tamo užas živi... ono malo ljudi što znam da su se vratili uglavnom su svi napravili neki veći gore zajeb pa dobili šut kartu.

[sunceKOtepsija]

za mjesec dana put pod noge, i nemam se namjeru vracat, jos sam ionako skoro pola godine van zemlje tako da preostaje jos taaj jedan mali korak za covjecanstvo, veliki za mene, najvaznija dobra priprema, iako ima ljudi odu na horuk pa i uspiju, cini mi se i najbolje, 3 od 10 dobrih prijatelja vec otislo, par godina su vani, amerika jedan dvojica evropa, jos dvojica razmisljaju al se ne usuduju, mislim da nece nigdje ni ic, familija ih veze, tako da prema ovom uzorku 70 posto ih ostaje u bosni

[prog321]

Ko god ima želju uvijek nađe način

[U-zap]

Prije jedno mjesec dana odem do ambasade BiH i dozivih jedan flashback sistema u BiH. Odmah je "lola" koji se krije iza stakla na salteru prostorije 2x2 pokusao da me uvjeri da mi treba milion pecata prije samog pojavljivanja kod njega. Nakon sto mu je objasnjeno da to nije tako kako je on zamislio u svojoj glavi, vrli "strucni" savjetnik je otisao do druge prostorije da bi mi donio ono sto sam trazio. Bilo je tu jos dosta neckanja sa njegove i strane njegovih kolega koji su mi pokusavali da objasne kako funkcionise sistem zemlje u kojoj zivim nije mi samo jasno kako takvi dobijaju posao po ambasadama. Da li je preko stranke? Da su strucni, nisu. Da znaju posao, ne znaju. Na kraju sam samo trazio da mi da listu potrebne dokumentacije za odricanje drzavljanstva buduci da sam vidio da su smanjili cijene.

[hadzinicasa]

jako me zanima gdje su to gregor i saja otisli?

kakvo znanje jezika su imali?

kako su otisli, ko ih je docekao, ko pripazio, gdje su zivjeli dok nisu dobili prve pare da se osamostale?


u kojoj to zemlji ti kao pridoslica biras sa kim ces da se druzis mislim, mozes u krugu nekih "poznatih" ljudi, ali da ti biras na generalnoj bazi

dalje, sto se tice "rezervnog" auta to obicno daje osiguravajuca kuca, ne automehanicar. zato opet pitam gregora: koja je to zemlja?


de ba ljudi, ne pricajte bajke. mislim ovo je moguce 0,1%, ako znate taj strani jezik kao maternji i ako iimate iskustvo iz neke jake planetarne firme. ili vas je tetak zaposlio u svojoj firmi. i primio u svoju kucu.

mogucnosti postoje, ali treba se oznojiti da se dodje do njih. a do tad

pricam o europi, ne znam kako je u americi itd ... jer je tamo manji otklon prema useljenicima. a i engleski je ipak engleski.

Znas, kad neko nesto hoce da uradi, naci ce nacin. Kad nece, naci ce milion izgovora. Ima ljudi koji su otisli bez znanja jezika i bez da su ikoga poznavali na osnovu posla koi su nasli. Pa zive sasvim normalno jer se moze zivjeti. Iz Bosne je malo iskrivljena perspektiva i dosta stvari Koje su nenormalne posmatraju se kao normalne, stoga i sav taj odlazak vani izgleda kao nemoguca misija. a moguca je. iako Niko nije rekao da je lako.

Jednako kao sto Niko nije rekao da je lako zivjeti u BiH, sa svime sto se desava. Imati svoj mikro Kosmos kao sto @Bata kaze. Ali i to moze potrajati odredjeni period (po mom licnom misljenju). Nakon Toga pocinje covjek shvatati da samim svojim boravkom i ostankom je dio i ucestvuje u Tom sistemu. (ne da mi se da correct Auto-correct i ovaj pravopisni kupus)

[KIseljak12]

Prije jedno mjesec dana odem do ambasade BiH i dozivih jedan flashback sistema u BiH. Odmah je "lola" koji se krije iza stakla na salteru prostorije 2x2 pokusao da me uvjeri da mi treba milion pecata prije samog pojavljivanja kod njega. Nakon sto mu je objasnjeno da to nije tako kako je on zamislio u svojoj glavi, vrli "strucni" savjetnik je otisao do druge prostorije da bi mi donio ono sto sam trazio. Bilo je tu jos dosta neckanja sa njegove i strane njegovih kolega koji su mi pokusavali da objasne kako funkcionise sistem zemlje u kojoj zivim nije mi samo jasno kako takvi dobijaju posao po ambasadama. Da li je preko stranke? Da su strucni, nisu. Da znaju posao, ne znaju. Na kraju sam samo trazio da mi da listu potrebne dokumentacije za odricanje drzavljanstva buduci da sam vidio da su smanjili cijene.

Naravno da je preko stranke, ambasade su isturena odjeljenja BiH sistema/stranaka.

[Thorgerson]

jako me zanima gdje su to gregor i saja otisli?

kakvo znanje jezika su imali?

kako su otisli, ko ih je docekao, ko pripazio, gdje su zivjeli dok nisu dobili prve pare da se osamostale?


u kojoj to zemlji ti kao pridoslica biras sa kim ces da se druzis mislim, mozes u krugu nekih "poznatih" ljudi, ali da ti biras na generalnoj bazi

dalje, sto se tice "rezervnog" auta to obicno daje osiguravajuca kuca, ne automehanicar. zato opet pitam gregora: koja je to zemlja?


de ba ljudi, ne pricajte bajke. mislim ovo je moguce 0,1%, ako znate taj strani jezik kao maternji i ako iimate iskustvo iz neke jake planetarne firme. ili vas je tetak zaposlio u svojoj firmi. i primio u svoju kucu.

mogucnosti postoje, ali treba se oznojiti da se dodje do njih. a do tad

pricam o europi, ne znam kako je u americi itd ... jer je tamo manji otklon prema useljenicima. a i engleski je ipak engleski.

E jeboga ti.

Prvo serete sto ljudi pisu bezveze ako nisu u dijaspori.
Onda dodju ljudi iz dijaspore i napisu nesto, e jebiga nije to tako...mora da su kod tetka u firmi.



Halo bolan, ima sposobnih ljudi koji se snadju. A pogotovo ce se dobro snaci ljudi koji su prosli sito i reseto ovdje u bosni.

Sve ove koje ja znam da su otisli da rade, njihovi poslodavci imaju samo rijeci hvale. I oni su jedni od najvrijednijih radnika. Sto li?

[Thorgerson]

Ma ima jasta, i vise nego u BiH
Plus jos kamaru goreg i opasnijeg kriminala
Smjesno vise kakve sve ljudi stvari pisu

ocam' ti ko da zivis u kakvoj brazilskoj faveli...

bas me zanima kakav li je kvart u parizu gdje stanujes...

jer po tvojoj prici, imam osjecaj da vam je ono policijski sat u 18h, u 19h ko izadje vani citulje mu se vec sastavljaju...

[kox]

Ma ima jasta, i vise nego u BiH
Plus jos kamaru goreg i opasnijeg kriminala
Smjesno vise kakve sve ljudi stvari pisu

ocam' ti ko da zivis u kakvoj brazilskoj faveli...

bas me zanima kakav li je kvart u parizu gdje stanujes...

jer po tvojoj prici, imam osjecaj da vam je ono policijski sat u 18h, u 19h ko izadje vani citulje mu se vec sastavljaju...

Nedavno sam boravio u malog gradu u Holandiji. Sa balkona stana u centru grada svake subote se može vidjeti kako omladina pokupi bicikle sa parkinga i njima razvaljuje tj. lupa ih u vrata pošte, parkirana auta itd. Ulica u kojoj se to dešava bi bio ekvivalent npr. naše Štrosmajerove. Ljudi koji tu žive par puta upozoravali a onda se ušutili da ne bi i njihovo auto ili nešto gore zaplatilo. A to je miran i bogat gradić od par desetina hiljada stanovnika sa malo imigranata za holandske pojmove, nije Amsterdam ili nešto slično.
Mislim da mnogi malo precjenjuju neke stvari na zapadu, uključujući sigurnost. Naravno, 'zapad' je širok pojam, sve to zavisi i od zemlje, grada i kamare drugih faktora.

[Emx]

Ma ima jasta, i vise nego u BiH
Plus jos kamaru goreg i opasnijeg kriminala
Smjesno vise kakve sve ljudi stvari pisu

ocam' ti ko da zivis u kakvoj brazilskoj faveli...

bas me zanima kakav li je kvart u parizu gdje stanujes...

jer po tvojoj prici, imam osjecaj da vam je ono policijski sat u 18h, u 19h ko izadje vani citulje mu se vec sastavljaju...

Nedavno sam boravio u malog gradu u Holandiji. Sa balkona stana u centru grada svake subote se može vidjeti kako omladina pokupi bicikle sa parkinga i njima razvaljuje tj. lupa ih u vrata pošte, parkirana auta itd. Ulica u kojoj se to dešava bi bio ekvivalent npr. naše Štrosmajerove. Ljudi koji tu žive par puta upozoravali a onda se ušutili da ne bi i njihovo auto ili nešto gore zaplatilo. A to je miran i bogat gradić od par desetina hiljada stanovnika sa malo imigranata za holandske pojmove, nije Amsterdam ili nešto slično.
Mislim da mnogi malo precjenjuju neke stvari na zapadu, uključujući sigurnost. Naravno, 'zapad' je širok pojam, sve to zavisi i od zemlje, grada i kamare drugih faktora.

Uvijek ima izuzetaka - ali to razvaljivanje javnih bicikala mozes porediti samo sa saranjem tramvaja i razbijanjem trolejbusa na derbiju. Sta je sa ostatkom crne hronike u BiH?

[kox]

Ljudima kod kojih sam bio se drogirani klinac ljetos zabio vespom u auto na tom istom parkingu, jedva živu glavu izvukao. Nekakav mafijaš ubijen pored tog grada otprilike u vrijeme našeg boravka tamo (ovo slučajno znam jer je taj mafijaš sa naših prostora pa sam to vidio na našim portalima, nisam pratio holandske medije dok sam bio tamo). Domaćini ne preporučuju neke noćne šetnje čak ni po centru, po malo udaljenijim dijelovima gdje ima više imigranata, siromaštva i kriminala pogotovo. Toliko mi 'na prvu' pada na pamet.
A to razvaljivanje bicikala više liči na naše navijače, daleko je to od potpisivanja po tramvajima. A tako im je svake (ili skoro svake) subote.

[uglavnomja]

jako me zanima gdje su to gregor i saja otisli?

kakvo znanje jezika su imali?

kako su otisli, ko ih je docekao, ko pripazio, gdje su zivjeli dok nisu dobili prve pare da se osamostale?


u kojoj to zemlji ti kao pridoslica biras sa kim ces da se druzis mislim, mozes u krugu nekih "poznatih" ljudi, ali da ti biras na generalnoj bazi

dalje, sto se tice "rezervnog" auta to obicno daje osiguravajuca kuca, ne automehanicar. zato opet pitam gregora: koja je to zemlja?


de ba ljudi, ne pricajte bajke. mislim ovo je moguce 0,1%, ako znate taj strani jezik kao maternji i ako iimate iskustvo iz neke jake planetarne firme. ili vas je tetak zaposlio u svojoj firmi. i primio u svoju kucu.

mogucnosti postoje, ali treba se oznojiti da se dodje do njih. a do tad

pricam o europi, ne znam kako je u americi itd ... jer je tamo manji otklon prema useljenicima. a i engleski je ipak engleski.

E jeboga ti.

Prvo serete sto ljudi pisu bezveze ako nisu u dijaspori.
Onda dodju ljudi iz dijaspore i napisu nesto, e jebiga nije to tako...mora da su kod tetka u firmi.



Halo bolan, ima sposobnih ljudi koji se snadju. A pogotovo ce se dobro snaci ljudi koji su prosli sito i reseto ovdje u bosni.

Sve ove koje ja znam da su otisli da rade, njihovi poslodavci imaju samo rijeci hvale. I oni su jedni od najvrijednijih radnika. Sto li?

e joboga i ti

moja pitanja su bila sasvim konkretna: kakvo znanje jezika su imali njih dvojica

kakav start

gdje to useljenik bira sa kim ce se druziti




nego, jesi li ti u kontaktu sa tim sefovima sto Fale tvoje ppoznanike

[prog321]

Ljudi koji nisu proveli 5- do 10 godina u jednoj drzavi ne bi trebali imati pravo komentara.
I ova diskusija bi dobila puno vise smisla.